Quis custodiet ipsos custodes?

1 Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
2 Pisano je u Izaiji proroku:
Evo šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim
da ti pripravi put.
3 Glas viče u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!
4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha.
5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe.
6 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
7 I propovijedao je:
"Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući.
8 Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim."

Evanđelje po Marku

Svima koji ga danas slave želim sretan Božić

"Život je ono što se događa ljudima dok su zauzeti pravljenjem planova."
J. Lennon

Završili su izbori. Došlo je konačno do dugoočekivane i nasušne promjene vlasti. Kakva će nova vlast biti vidjet ćemo vrlo brzo, kad se počnu hvatati u koštac sa svim problemima koje su naslijedili. Čeka ih težak posao, ali vjerujem da su mu dorasli.

Većina je pokazala da im je dosta laži, prevara, licemjerja, nepotizma, lažnog patriotizma i oskrvnjivanja i silovanja povijesti, da im je dosta bijede, straha, beznađa, namještenih natječaja, podobnih i nesposobnih, povlaštenih, da im je dosta zlatne mladeži koja dobija izmišljenje poslove u državnim firmama, da im je dosta nezaposlenosti, da im je dosta milostinje i strahova kojim ih se ucjenjuje.

Potpuno različiti pristupi kampanji rezultirali su ovakvim ishodom.

HDZ je kampanju vodio jedino kako je mogao i znao, bahato, dajući po stoti put ista obećanja i uzdajući se u kratko pamćenje naroda, usto ga plašeći izmišljanjem raznih iracionalnih opasnosti (teško je jednom naučene kumrovačke navike izmišljanja vanjskog i unutarnjeg neprijatelja iskorijeniti).
Obećavajući da se ništa neće mijenjati, nikakve privilegije ni povlastice ukidati, a da ćemo svi skupa živjeti sve bolje i bolje (ne odgovorivši otkud i kako). Kao da do sada nisu mogli, kroz 8 godina vlasti, promijeniti na bolje da su htjeli, zaštititi nezaposlene i penzionere, jačati konkurentnost, rasteretiti privredu, spriječiti odliv maldih i školovanih koji trbuhom za kruhom odlaze.
Ovako, izgledalo je da vode kampanju u zemlji gdje do sada nisu bili na vlasti, pa sad odjednom dolaze puni novih ideja.
Plašiti nekom novom Jugoslavijom narod je ne smiješno, nego patetično i žalosno. Kad još dolazi iz redova oniih koji su 1991. prodavali Srbiji naftu, onda je morbidno.

O otvaranju škola, vrtića, knjižnica da se i ne govori. U okviru potemkinizacije Hrvatske premijerka nam se upriličila i u Ogulinu, otvorivši knjižnicu, da bi za par dana, kad je pukla bruka, svi skočili i rekli da je ona samo otvorila projekt knjižnice. Ovaj put neću uopće o cijeni iste.

Srećom po Hrvatsku, ovaj put su se preračunali i podcijenili zdrav razum većine. Nije ljudima problem odricanje, ni pad standarda, ni stezanje remena, ako se zna zašto se to radi, ako je to ravnomjerno raspoređeno, i ako se vidi svjetlo na kraju tunela i zna kuda se ide i ne kada će se stvari pokrenuti s mrtve točke, već kada će se zaustaviti pad.
U zemlji sa preko 300 000 nezaposlenih i još pitanje koliko ljudi koji ne primaju plaću i žive na rubu ili ispod ruba siromaštva, parola da MMF znači smanjenje plaća u javnom sektoru ne zvuči tako loše.
Hoće li MMF doći ili ne manje je bitno, bitno je da se konačno pogleda istini u oči. Narod je za to spreman, HDZ i njegovi poltroni ne.

Raduje raspad trgovačkih društava koja su do sada držala HDZ na vlasti i kada im se ozbiljno ljuljala stolica osiguravali im većinu.
Moram priznati da mi je jasno kako netko može glasati za HDZ. Osim iz interesa, postoji još jedan razlog zašto postoji HDZ, a to je Ante Tomić jako lijepo napisao. Ali mi nije nikako jasno zašto bi itko svoj glas dao HSS-u.

Osobno, osim neproprocionalno puno zastupnika koje je dobio HDZ, nisam oduševljen ni Dragutinom Lesarom. Čini mi se da je on uspio pokupiti glasove onih koji su razočarani sadašnjom vlašću, a nemaju povjerenje u SDP. Ako je tako, lista don Ivana Grubišića mi se čini puno prihvatljivijom opcijom.

Možda griješim, ubrzo će se pokazati jesam li bio u pravu, ali nikako ne volim vidjeti sindikaliste u politici. U stvari, da budem točniji, nikako ne volim vidjeti sindikaliste.

Sindikati kod nas postoje tamo gdje ih ne bi trebalo biti, a to su javna poduzeća koja su monopolisti koji uopće ne funkcioniraju po tržišnim principima i gdje radnici svoju plaću ne moraju zaraditi, ona je zagarantirana, a koja su usto često i gubitaši. Tu su sindikati jaki, i tu umiju dobiti kolektivni ugovor sa svim beneficijama koje uglavnom ne postoje u realnom sektoru koji ih hrani (božinice,regresi, jubilarne nagrade, rast plaća i sl).
Ali sindikata nema tamo gdje su potrebni i gdje su radnička prava jako ugrožena.

Bilo bi lijepo da griješim, ali mi se čini da netko tko je preko 30 godina sindikalni funkcioner uz svega par godina stvarnog rada u praksi, ali u socijalizmu, ne zna baš puno kako radnici u realnom sektoru žive. Uostalom, koliko je firmi samo u Ogulinu propalo, koliko je radnika ostalo bez posla, ja se ne sjećam da sam Lesara vidio iti jednom u našem gradu, ili jednom čuo njegov glas protiv toga.
Lijepe su te floskule koje prosipa, o pravima radnika, o minimalnoj plaći i ostalom, ali koliko je realno mjesta i mogućnosti da se to napravi? Čini mi se da su oni za sebe odlučili zauzeti mjesto "radničkog HSP-a", da ga tako nazovem, nekoga tko će samo prigovarati i tražiti nemoguće, znajući da lijepo zvuči jednom dijelu biračkog tijela to što oni pričaju, ali isto tako znajući da je to nemoguće, i da se ništa od toga neće ostvariti. A i da im je dati priliku, pitanje je koliko je u njima sposobnosti da to učine.

Uvijek je puno lakše kritizirati nego kreirati. Za SDP i ostale koji su do sada bili u opoziciji brzo će se pokazati što su u stanju napraviti. Neće im biti lako, ali vjerujem da imaju znanja i sposobnosti da nas izvuku. Imat će i puno kritičnije nastrojenu javnost, što je jako dobro, jer se neće moći uljuljati kao HDZ, ali neće moći trošiti vrijeme na unutarstarnačka prepucavanja, što su prošli put radili. Javnost puno više od njih očekuje, imaju vrlo veliku podršku, čak i za osštrije poteze, ali javnost im neće tolerirati bavljenje samim sobom, kamo li nepotizam.
A i realn nemaju vremena, to prije se mora krenuti u posao, i svi to od njih očekujemo.

Druga zastrašujuća stvar, osim velikog broja mandata kad je HDZ u pitanju je kimilsungovski igrokaz koji je stranački jugend upriličio predsjednici stranke,kada su pjevali u njenu čast dok je dolazila u prostorije stranke. Ona se pokazala kao osoba izgubljena u prostoru i vremenu, kao i cijela stranka. I dok broj njihovih mandata zaslužuje ne sociološku, već patosociološku analizu, njoj i njenima su svi bili krivi, osim njih samih. Od naroda koji je nezahvalan do medija koji ih nisu pratili.

Hoće li HDZ proći katarzu i postati relevantna i kvalitetna konzervativna politička opcija? Prema ljudima koji su sada u vrhu stranke, teško. Vrijeme je za nove, poštene i neokaljanje ljude u HDZ-u, ali sumnjam da njih trojica-četvorica mogu pored "barakaša".

Činjenica je da je HDZ izgubio izbore u skoro svim gradovima u Hrvatskoj, čak i u Ogulinu.
Isto tako je činjenica da se sada treba posvetiti rješavanju suštinskih problema u državi. Isto tako je činjenica da se svijet nije srušio njihovim padom, jedino više nisu kroz grad vozila vatrogasna kola i nije se dernečilo u Komitetu.

Zanimljiv je i komentar Glasa koncila, koji govori o tome da su izbori nepravedni i kako ne odražavaju stvarnu volju naroda, kako je nepravedan izborni zakon koji su pisali komunisti, kao i da je narod krivo odabrao.

Komentar vrvi netočnostima, osim ako nije riječ o suptilnom napadu na HDZ koji je skrojio izborni zakon koji im ovaj put obio o glavu ( u članku ih se naziva SKH, valjda po tome što je iz te stranke regrutiran najveći broj članova HDZ-a). No crkva je i onako institucija kojoj istina nije baš uvijek u prvom planu.
Komentar pokazuje posvemašnju otuđenost od vlastitog naroda, no kad je riječ o visokom kleru, to je odavna jasno. Ne žive s narodom, ne žive uz narod, oblažu nove zgrade fasadama od 2000 EUR po kvadratnom metru, žive u neizrecivom luksuzu, i teško da iz te prespektive mogu razumjeti svo beznađe, jad i frustraciju, sve strahove i nemoć običnog čovjeka.
Ali sumnjati u želju tog malog čovjeka za promjenom, i osuđivati njegovu želju za boljim životom je degutantno. Umjesto da stanu uz taj narod i budu moralna vertikala, opet se svrstavaju uz poražene, a protiv vlastita naroda..


Ukratko, očekujem da će nova Vlada biti vrlo brzo formirana i da će pokazati da su dorasli trenutku. A i narod će nadam se dokazati da je dorastao šansi koja mu je pružena, i da više nikad neće dopustiti da ga šačica ljudi vodi u propast, već da će na nepravilnosti ako ih bude reagirati odmah. Ne očekujem da će biti lako, čeka nas vruća politička zima i proljeće, ali budimo relani, nakon HDZ-a, apsolutno i jedino kamo možemo ići je prema boljem.


*U briljantnom "Vodiču kroz galaksiju za autostopere" jedna napredna rasa računalu Duboka misao daje zadatak da odgovori na Konačno pitanje Života, Svemira i Svega ostalog. Nakon 7 500 000 godina, Duboka misao na svečanoj ceremoniji objavljuje Odgovor: 42..
Sigurno da 21 ne može dati odgovor na sva pitanja niti riješiti sve probleme preko noći, i nemamo vremna kao Duboka misao, ali sigurno pruža dobar temelj na kojem će se naša ponižena i napaćena domovina moći ponovno uzdignuti na mjesto koje joj pripada.


Što se našeg grada tiče, pažnje vrijedna zanimljivost je da se legendarni radijski voditelj Nešo Magdić aktivirao i da komentira aktualni društveni trenutak:
OGULIN U SRCU.

O Neši se može ovako i onako pisati i gledati na njega i njegov angažman na našoj sceni kroz sve ove godine, od Trica sa špice i Relija mladosti, preko direktorske pozicije na Radio Ogulinu do Laprdarija, ali ne može mu se poreći ljubav prema gradu, pronicivost u analizi tema, jako dobro poznavanje tema o kojima piše i visok nivo opće kulture. Još kada ih upotrijebi za opće dobro, postaju vrlo moćno oružjje, jer u ovom gradu njegove riječi su se uvijek slušale i imale težinu.

Nadam se da će ustrajati u tome, i da neće brzo odustati.

Da u njemu ima još volje i želje za provokacijom pokazao je ne tako davno šećući gradom u legendarnom plavom šuškavcu.

Na današnji dan 1638. umro Ivan Gundulić, 1941. SAD i Velika Britanija objavile rat Japanu, 1943. rođen Jim Morrison, 1978. umrla Golda Meir, 1980. ubijen John Lennon.

"Kada sam imao 5 godina, majka mi je rekla da je sreća osnovni cilj u životu. Kada sam u školi dobio zadatak napisati što želim biti kad odrastem, napisao sam da želim biti sretan. Rekli su mi da ne razumijem zadatak. Odgovorio sam im da oni ne razumiju život."

"Now this is not the end. It is not even the beginning of the end. But it is, perhaps, the end of the beginning."

Winston Churchil


Već sam nekoliko postova nazivao vrijeme odluke. Kod nas su svaki izbori presudni i povijesni, ali ovi zaista takvi jesu. Izbor je jednostavan, kao što i svi plakati sugeriraju. Želite li da domovina ide u pravcu u kojem je išla i do sada i da ju vode ljudi koji su je do sada vodili i doveli u stanje u kojem je sada (zaista treba biti licemjeran pa na plakate s premijerkinim likom staviti parole o borbi protiv korupcije ili o ponosu zemlje i naroda), ili želite da se krene na bolje, da se prekine ovaj strmoglavi pad, ne samo ekonomski.

Jer nije problem samo ekonomska kriza, već je problem i beznađe koje je zahvatilo ljude. Uvjerenje da se ne može ništa promijeniti i da tko god dođe neće biti bolje.

Daleko od toga da će novoj vlasti biti ugodno i lako. Ali jednostavno katarza kroz koju moramo proći kao društvo je neminovna, i što prije započnemo s njom, prije ćemo se i izvući.

Nema smisla sugerirati za koga da glasate, sve je već odavno rečeno. Ova kampanja je bila čak i uglađenija no obično, manje je bilo ispada. Opozicija je dobro naučila lekciju sa prošlih izbora i nisu se dali uvući u prljave borbe. Vladajući su kao i obično bili bahati i isprazni (tipičan primjer odnosa prema vlastitom narodu je dernek koji su priredili u Vukovaru, na dan tragedije na Ovčari. Samo je malo falilo da zaplešu na stratištu onih čije žrtve su im to sve omogućile).

Očekivanja od nove vlasti su velika, a situacija sa kojom će se susresti nije ni malo lagana. No, jasno je da drugačije neće ići, i da je to izazov s kojim se moraju suočiti. Ovaj put djeluju znatno zrelije i kompaktnije, tako da vjerujem da su dorasli toj zadaći.

Na današnji dan 1980. preostali članovi Led Zeppelin su obajvili da grupa nakon smrti bubnjara prestaje s radom.