ogulin@email.com
"The ultimate measure of a man is not where he stands in moments of comfort and convenience, but where he stands at times of challenge and controversy
."
Martin Luther King Jr.
Zašto pišem blog
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov. Ne znam šta će biti zabilježeno, ali će u kukama slova ostati nešto od onoga što je bivalo u meni, pa se više neće gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam šta je bilo. Tako ću moći da vidim sebe kakav postajem, to čudo koje ne poznajem, a čini mi se da je čudo što uvijek nisam bio ono što sam sad. Svjestan sam da pišem zapleteno, ruka mi drhti zbog odplitanja što mi predstoji, zbog suđenja koje otpočinjem, a sve sam ja na tom suđenju, i sudija i svjedok i tuženi. Sve ću biti pošteno koliko mogu, koliko iko može, jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom. Meša Selimović
There is a tide
in the affairs of men,
Which, taken at the flood,
leads on to fortune;
Omitted, all the voyage
of their life
Is bound in shallows
and in miseries.
On such a full sea
are we now afloat;
And we must take
the current when it serves,
Or lose our ventures.
(W.SHakespeare, J. Caesar, Act 4, Sc.III)
"Put u pakao je popločan dobrim namjerama."
Na kraju
In the end, we will remember not the words of our enemies, but the silence of our friends.
Oni koji obećavaju raj na zemlji, uglavnom stvaraju pakao
"A mi bi htjeli da budemo centar svijeta
Kineski sindrom za mnoga ljeta"
Došao je i taj dan, referendum o pristupanju EU.
20 godina EU je bila mantra koju su svi ponavljali, očekujući, svjesno ili podsvjesno, da je to deux ex machina koji će riješiti sve naše probleme, stremljenja, očekivanja.
Dok je članstvo u NATO savezu, koje je kao drugi dio mantre išlo u paketu sa članstvom u EU a koje teško da može donesti išta dobra, ostvareno. A pri tome narod nije nitko ništa pitao.
Kao i obično, nije se gledalo ni dana nakon ulaska u EU, slično Majanskom kalendaru, sve je prestajalo sa mogućim ulaskom, i počinjalo je novo doba prosperiteta i blagostanja.
Kakvog, kako, zašto, otkud, i tko će to platiti, nitko nije rekao i očito nitko nije razmišljao.
Ali se podrazumijevalo da je to osnovni cilj, i da će poslije toga sve biti divno i krasno, pečeni golubovi će padati s neba. Do tada je potrebno izdržati, svejedno je kako. Najlakše dižući kredite i zatirući domaću proizvodnju i rasprodajući zemlju. Po ulasku će sve to postati nebitno.
U sve ove godine, nisam nikada nigdje našao koncizno razloženo što su prednosti, a što su nedostaci ulaska. Sigurno je da ima i jednih i drugih, ali ozbiljnih argumenata ni za ni protiv nisam našao, kao što nigdje nisam našao popis što je to ispregovarano sa EU i što smo obećali, i još važnije, što smo dobili zauvrat.
Na žalost, očito da ni vlast, ni prošla ni sadašnja, ne nalazi baš pravi način da nam to prezentira.
Uvredljive reklame o tome da ćemo moći putovati kamo hoćemo, studirati gdje hoćemo, dobijati povrat novca kada nam avion kasni, izvoziti slobodno naše proizvode po cijeloj Evropi su sve samo ne argument za EU. Jer to sve može se i sada.
Supidna reklama u kojoj dugokosa kreatura studira svaki semestar u drugoj državi, pri čemu joj očito ni roditelji pojma nemaju što studira, a ona studira "svemirski inženjering", da bi gradila svemirske brodove, je argument zbog kojeg bi ih čovjek sve skupa poslao u jedno mjesto i zaokružio protiv. Ljudi koji školuju djecu izvan svog mjesta boravka, bilo u srednjoj školi bilo na studiju, sigurno mogu potvrditi da je školovajne jako skupo, kao što je kod nas sve skupo.
Zašto mislite da je vani jeftinije? A pogotovo školovanje za neko zanimanje tako nasušno potrebno i našem i evropskom tržištu rada kao što je graditelj svemirskih brodova.
Žalosno je da nisu mogli naći zaista pozitivne primjere dobitka od pristupanja.
Kad gledam te reklame, teško je biti za EU.
Dobar argument protiv je to što je bivša premijerka pristupanje EU navela kao svoj najveći uspjeh. A kad tome pribrojimo i biskupe, ako su oni za, teško je očekivati da će nam to donesti išta dobra.
Ali kad slušam i gledam argumente protiv, i još važnije, kad vidim tko zastupa takve stavove, još teže mi je biti protiv. Jednostavno s njima i njihovim stavovima se ne mogu pomiriti niti ih prihvatiti.
Argument da ni Švicarska ni Norveška nisu u EU je tipičan za naše podneblje. Naravno da je njima izvan EU dobro, i da bi im u EU bilo gore.
Ali...
Švicarska.
Norveška.
Pa zar se i po čemu možemo sa tim zemljama mjeriti?
Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
A s druge strane, što možemo napraviti neulaskom? U ovih 20 godina narod je pokazao da je uglavnom nesposoban izabrati časnu i poštenu vlast. Vlast je uglavnom dokazala da joj nije ništa sveto doli vlastitih probitaka i vlastite demokratske zajednice.
Država je upropaštena.
Zadužena.
Rasprodana.
Opljačkana.
Kakva su to smiješna busanja u prsa, ne trebamo ni njih nego oni nas?
Točno je da nas trebaju, ali još više trebamo mi njih.
Budimo realni, pokazalo se da više-manje svi dobri potezi u ovoj zemlji, raščišćavanje sa prošlošću, borba protiv korupcije, sve se događalo zbog EU ili pod pritiskom ili pod patronatom EU.
O kakvom očuvanju suvereniteta govorimo?
Naravno da nam suverenitet neće biti ugožen ulaskom u EU. Jer mi suvereniteta više i nemamo.
Nemamo kvalitetne banke u domaćem vlasništvu.
Nemamo profitabilne kompanije u domaćem vlasništvu (telekom, naftna industrija, farmaceutika).
Ne proizvodimo dovoljno energije za vlastite potrebe.
Ne proizvodimo dovoljno hrane za vlastite potrebe.
U stvari, skoro da više ništa i ne prozvodimo.
Vanjski dug je ogroman.
Kao banalan ali tužan primjer, izlov ribekontrolira nam slovenska firma, iako naša firma ima kvalitetnije i jeftinije rješenje, ali kad je bivši ministar donosio odluku, rukovodio se načelima zna se stranke, na tragu veleizdajničkih poteza kojih je ta vlast napravila u izobilju.
Realno, sami ne možemo opstati. Voljeli EU ili ne, bez nje ne možemo. Zemlje EU su naši najvažniji vanjskotrgovinski partneri, a realno govoreći, zemlje EU već sad su vlasnici posredno ili neposredno većine naših dobara, i stvarni vladari ove zemlje.
Dugoočekivana samostalnost se pokazala kao obmana da bi se uska grupa ljudi bezočno obogatila, i nedosanjani san generacija ispao je više kao noćna mora za većinu.
Tako da je vrijeme za otrežnjenje.
I da se prestanemo zavaravati i lagati, nigdje nam neće biti dobro dok se ne promijenimo. Bili za EU ili protiv nje, svima nam je jasno da ovako više ne ide.
Jurica Pavičić je u jučerašnjim Vijestima iz Liliputa u Jutarnjem listu sve puno ljepše obrazložio i opisao.
Izabrali smo novu vlast, vidjet ćemo mogu li oni promijeniti i zaustaviti propast, pri čemu opet ponavljam, EU neće biti čarobni štapić koji će to riješiti, već to moramo sami, bili u EU ili ne bili. Možda nam oni pri tome neće puno pomoći, ali neće nam, za razliku od prošle vlasti, ni odmagati svojim postupcima.
I da su drugačija vremena i drugačija ekonomska situacija, možda bi nam uz časnu i poštenu, kompetentnu vlast kakvu sada imamo zaista bilo bolje izvan EU, ali u trenutnoj situaciji nije nam dobro nigdje.
Neću savjetovati ni pametovati što da napravite, niti sugerirati što da zaokružite ako izađete na referendum.
Iako mi se čini da je to previše važno pitanje da bi se dozvolilo da narod o njemu odlučuje, pa će referendum sigurno uspjeti, htjeli vi to ili ne.
Na današnji dan 1651. rođen Francis Bacon, 1788 rođen lord Byron, 1901. umrla kraljica Viktorija, 1946. osnovana Central Intelligence Group koja će kasnije promijeniti ime u Central Intelligence Agency (CIA).
