Quis custodiet ipsos custodes?

"I'm dreaming of a white Christmas
Just like the ones I used to know
Where the treetops glisten,
and children listen
To hear sleigh bells in the snow

I'm dreaming of a white Christmas
With every Christmas card I write
May your days be merry and bright
And may all your Christmases be white

I'm dreaming of a white Christmas
With every Christmas card I write
May your days be merry and bright
And may all your Christmases be white"

Svima koji slave želim sretan Božić!

Bing Crosby - White Christmas

"Ekonomist je stručnjak koji će sutra znati zašto se ono što je predvidio jučer nije dogodilo danas."

Iako je predblagdansko vrijeme, nekako mi se sve skupa čini mračnije, tmurnije, depresivnije. Strah od krize je definitivno utemeljen, kao i sama kriza. O uzrocima i posljedicama je teško govoriti, svatko od nas ima neku svoju teoriju zavjere, ili ekonomsku ili sociološku teoriju zašto se to događa.
Analitičari su pred godinu dana govorili da je realna vrijednost dionce HT-a 450 kn, ekonomisti su se razbacivali postocima ekonomskog rasta, pa su nam govorili da će barel nafte biti 200 USD, i da će litra goriva biti 12 ili 15 kn.
Sada isti ti govore da to što cijena nafte pada i cijena goriva pada nije dobro?!

Jasno je da je u pozadini svega krupni kapital, i da će radije zatvoriti tvornice no spustiti cijene, i da će na ovoj, kao i na svakoj drugoj krizi netko jako zaraditi, a ogromna masa ljudi će osiromašiti.

Nitko ne krivi našu vlast za krizu, ona je globalna i mnogo veće i bogatije zemlje su je osjetile, ali ih se može, treba i mora kriviti za nepripremljenost.

U svemu tome oni i dalje ne znaju što bi i kako bi, krčme ono još malo blaga što ga imamo i srljaju u propast.

Eutanazirana opozicija mlako sve promatra, kao da ju nije briga, i dalje čekajući da narodu dođe voda do grla i da narod obavi posao za nju. Jednostavno kao da ne žele artikulirati strah i bijes naroda, kao da im nije stalo pokrenuti nešto na bolje.
A dotle vlastodršci uspješno, dok stojimo na rubu provalije, čine odlučni korak naprijed, ali samo za nas, oni ostaju na vrhu.

Nije toliko sramotno što Slovenija blokira pregovore sa EU, koliko je sramotno pogledati koje su sve zemlje već ušle u Uniju. Zar je Hrvatska zaista lošija od svih njih, i kakve su bile njihove a kakve naše polazne osnove? Nikoga ne omalovažavam, ali po svemu je isključivo naša sramota da smo tu gdje jesmo.

Naravno, kako vlast nema odgovor ni na jedno goruće pitanje, od trenutne ekonomske krize do vraćanja dugova koji dospijevaju nagodinu, onda im je ovo idealna prilika da homogeniziraju javnost.
I htjeli bi da javnost umjesto njih odradi dio pritiska na Sloveniju.

Pozivi na bojkot slovenske robe su patetični, neuspješni i na ovim prostorima već viđeni, bolje bi bilo da premijer pozove sve one političare koji su korišteni u predizbornom spotu HDZ-a i koji su ga hvalili i predstavljali kao Mesiju, da nam pomognu. Gdje su sad sva ona prijateljstva kojima se hvalio, gdje su mu prijatelji?
U svemu tome on se izdiže iznad zakona i Ustava i donosi zakon koji pogoduje donatorima njegove predizborne kampanje, kojim se golf izdiže na pijedestal nacionalnog interesa. I ne samo to, već po zakonu država ima pravo oduzeti zemlju onome tko je ne želi prodati, ako potencijalni vlasnik igrališta ima u vlasništvu većinu parcela?!

Nakon afere sa satovima, premijer nam je putem svoje supruge još jednom demonstrirao besprimjernu bahatost. Prošetali su zagrebačkom špicom pri čemu je ona ponosno pokazala torbicu koja navodno vrijedi 10 000 kn (24 sata). Prema Slobodnoj Dalmaciji, torbica vrijedi čak 100 000 kn.

Bez obzira koliko košta, a sigurno je da je original, svakako je neprimjereno za suprugu premijera koji poziva na stezanje remena i prijeti da se neće iduće godine bitka voditi oko toga kolike će biti plaće, nego koliko će ljudi dobijati plaću.
Ne pratim medijsku scenu susjednih zemalja, ali čini mi se da malo koji premijer u Evropi izaziva vlastitu javnost takvim ponašanjem, osim možda Berlusconija, ali iz drugih pobuda i na drugi način.
*Pogledajte film sa fantastičnim Forest Whitakerom o čovjeku koji je sebe volio nazivati posljednjim škotskim kraljem.

U ovakvoj krizi vlast osim nesposobnosti pokazuje i strašnu tvrdoglavost.

Iako je zakon o radu tj. zabrani rada nedjeljom donesen bez puno razmišljanja, a u cilju dodvoravanja Crkvi, donesen je u vrijeme kad je ekonomska situacija bila puno bolja. Sve i da je bio opravdan, okolnosti su se promijenile.
Sada, kada sam premijer kaže da će se voditi bitka za radna mjesta, zanima me je li itko računao koliko će društvo u cjelini koštati zabrana rada nedjeljom?

Argument da nekada ništa nije radilo nedjeljom ne stoji, ta nećemo se uspoređivati sa sistemom za koji smo plebiscitarno na prvim slobodnim, demokratskim i višestranačkim izborima rekli da ne valja ništa, da je truo, mračan i neslobodan?
Nećemo se uspoređivati sa onim vremenima, nećemo komparirati stope zaposlenosti i nezaposlenosti, niti sve ostalo?

Pogledajmo kako je to vani, nemojmo opet izmišljati toplu vodu.
Čini mi se da će ovu krizu veletrgovci iskoristiti da otpuste dio radnika, a ostale toliko uplaše da im više ne padnu na pamet nikakvi buntovi, sindikati i slično. Uostalom, pogledajte koji su to sindikati u našoj državi moćni i utjecajni?

Današnji ritam života je drugačiji, i dobar dio ljudi kupuje vikendom ne samo zbog komocije, već i zbog potrebe. A drugi razlog zašto sam protiv tog zakona jesu motivi zbog kojih je donesen, a to je pritisak Crkve i nesposobnost države da ljudima koji rade u trgovini nedjeljom osigura dostojne naknade, tj. da prisili poslodavce da se rad nedjeljom adekvatno naplaćuje.

U vremenu recesije, kada se za svako radno mjesto treba boriti, oni poslodavcima u ruke stavljaju fantastičan adut za rezanje troškova i zaustrašivanje i onako potlačenih radnika u trgovinama.


Sadašnja kriza je najbolji dokaz da su svjetska ekonomska kretanja teško predvidiva, i nama laicima se čini da se neke stvari mogu rješavati jednostavnije.
Pogledajte samo poduzetničku zonu, osnovanu 2002 godine.
Gradonačelnik je gostujući na Radio Ogulinu rekao da je nezadovoljan brzinom izdavanja papira, i sporošću tvrtki koje su iskazale interes za kupovinu zemlje, a onda nisu po tom pitanju ništa napravile, te zaprijetio da će sa istim raskinuti ugovor.
Nije mi jasno kome pripada tijelo koje izdaje dozvole, i gdje se one izdaju? Zar služba koja izdaje nije pod njegovom ingerencijom, i ne može li nekoga tamo pozvati na red, ako su oni krivi što se kasni s papirima?
Izgovor koji lijepo zvuči, ali koji ne stoji, jer svi oni su dio istog državnog aparata, i da je malo dobre volje, i malo znanja i sposobnosti, većina tih problema bi bila već odavno riješena.

Kada bi čovjek išao analizirati što su preduvjeti da neka zona bude uspješna rekao bi da je to:
- prometna povezanost sa velikim gradovima i važnim cestovnim i željezničkim pravcima
- osigurane komunalije i infrastruktura, (kanalizacija, plin, struja voda, telefon)
- osigurane velike parcele urednih papira
- osigurane beneficije za ulagače
- dugotrajno i uhodano poslovanje zone

Do sada je u našu zonu,utrošeno 22 000 000 kn.
Rezultat uloženog je ukupno 94 radna mjesta.

Ako je usporedimo sa zonama Logorište i Ilovac u Karlovcu, onda je naša zona po parametrima prometne povezanosti bolja od Karlovca (osim što je Karlovac bliže aerodromu).
Bolja je i što se tiče komunalne opremljenosti, dvostruko je veća od Logorišta i 7 puta od Ilovca.
Kvadratni metar u našoj zoni košta oko 8 EUR, u Logorištu do 37kn, a u Ilovcu 240kn.
Naša zona ima 20 parcela, Logorište 60, a Ilovac 34.
Kada se gleda popunjenost, Ilovac je potpuno popunjen sa 15 poduzetnika, dok Logorište ima 14 poduzetnika, a Ogulin 3.
Ilovac ima 139 zaposlenih u zoni, za Logorište na službenim stranicama nema podataka.

Ali, reći ćete to je Karlovac, u krajnjoj liniji centar županije i mjesto odakle je u ogulinsku zonu došao prošli direktor, pa je možda i to razlog opstrukcije zone?

A onda je možemo pokušati usporediti sa gradom odakle dolazi arhitektonski biro zadužen za renoviranje našeg kina, Ozljem.
Da, i Ozalj ima poduzetničku zonu Lug, i to puno uspješniju od naše, a preduvjeti su mu lošiji, startna pozicija pri osnivanju zone puno gora.
Ozalj ima 21 poduzetnika sa ukupno 476 zaposlenih u zoni koja je dvostruko manja od naše, koja je 17km od autoputa, nema plin, kanalizaciju ni telefon riješen, ali jako uspješno funkcionira.


Problem dobrog funkcioniranja zone očito nije lokacija jer lošije pozicionirane zone rade puno bolje i uspješnije.

Problem nije ni cijena zemljišta, jer Ilovac je potpuno popunjen, a cijena zemljišta je skoro 8 puta veća no u Ogulinu.

Problem nije ni infrastruktura, jer naša poduzetnička zona je što se toga tiče definitivno ispred i Logorišta i Luga, a Ilovac je popunjen i ne bi joj trebao otimati potencijalne korisnike.

A u čemu bi onda bio problem naše zone?

Odgovor se jako dobro zna.

Da ne mislite da su podaci proizvoljni, oni su službeno dostupni na stranicama Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, i možda su malo zastarjeli, ali što se naše zone tiče ništa se nije promijenilo osim direktora.
Podatak o do sada utrošenom novcu na našu zonu je službeni podatak istaknut u proračunu za 2009. godinu.
Koliko su koštale ostale zone nisam pronašao.

Poduzetnička zona Ozalj - Lug
Poduzetnička zona Karlovac - Ilovac II
Poduzetnička zona Karlovac - Logorište
Poduzetnička zona Ogulin - Ogulin

Ako ništa, naša zona jedina ima i fotografije, i to jako lijepe.

Park je dobio klupe, i dalje izaziva bijes i snebivanje većine, i standarno hvalospjeve manjine. Na proljeće će sigurno biti ljepši no sada (a ružniji i onako ne može biti), možda je ovo test koliko su klupe osjetljive na atmosferilije. A cjelokupna priča oko parka je i test naše građanske tolerancije i strpljivosti.
Kako nema drveća onda oni koji su se prije po parku skrivali da bi popisivali tko ide na polnoćku sada mogu iz topline svojih kancelarija u zgradi Komiteta gledati tko će ići.

Ako prošetate gradom i pogledate zgradu bivšeg i budućeg kina, možda ćete pomisliti prema dubini rupe da se kopa bazen.

Da bi puno novaca nestalo, potrebna je velika rupa, nije lako potrošiti 10 000 000kn ni u ovako teškim vremenima.


Na današnji dan 1375. umro Giovanni Boccaccio, 1879. rođen Josip Visarionovič Džugašvili Staljin.

Autor stihova u prošlom postu je Ivan Gundulić, osim "In my life", čiji autor je John Lennon.

" Nu ako carstvo, s mnogom smećom
gdi mu protiv vojska ustaće,
među srećom i nesrećom
sebe izgubi, koga nać će?

Ali vik to dosle ne bi,
a pobuna i prije slidi.
Sve bit može; svijet na sebi
čudnih stvari svakčas vidi.

Često ravan put se čini
hridi strmijeh sred litica;
i lav mnokrat u planini
pića ostane drobnih ptica."

Iako je u subotu dopodne Dobra opasno zaprijetila i voda se približila mostu, a ispod Kule i preplavila cestu, u popodnevnim satima je došlo do opadanja i opasnost od poplave je prošla.

Poznate scene sa kojima se suočavamo svako toliko.
Voda se približi mostu i digne svo ono silno smeće koje se nesmiljeno baca u ponor. Svi sa strahom gledamo njen rast i sa strepnjom gledamo u nebo hoće li biti još kiše, slušamo vremenske prognoze i raspitujemo se kod onih koji stanuju bliže vodi, i sa olakšanjem pratimo njen pad.


Ovako je to bilo 2004.:



Ovako je to bilo 2006.:



Ovako je to bilo u subotu popodne, kad se već voda počela povlačiti:





" Proz nesreće sreća iznosi,
iz krvi se kruna crpe,
a oni kijeh se boje mnozi
strah od mnozijeh i oni trpe.

Od izdajstva i od zasjeda
ograđena je glava u cara,
a u čas se zgoda ugleda
od ke ne bi pametara."


U nedjelju je dan bio ljepši, i voda se skoro potpuno povukla, pa smo svi odahnuli.

Druga vijest koja nam je sigurno svima uljepšala nedjelju je spoznaja da, uprkos svjetskoj krizi, naš predsjednik Vlade, njegovi ministri i saborski zastupnici neće ostati bez plaće, jer su se našla sredstva da im se, doduše sa zakašnjenjem, isplate plaće, a onda i božićnice.

Ne znam što se htjelo tom viješću postići u javnosti, valjda nekakvo suosjećanje s njima, jer eto i njima je teško, i oni dijele sudbinu ostatka države, i njima kasne plaće, i oni se odriču, i oni su ljudi poput nas?
Pa premijerova plaća je otprilike 10% vrijednosti samo jednog od njegovih ručnih satova.

Monstruozno u državi sa toliko osiromašenih, obespravljenih, ljudi koji ne rade ili rade a ne primaju plaću, zvuči vijest na naslovnici da I NJIMA kasne plaće.
Pa situacija je krizna, trebali bi kontinuirano zasjedati, donositi razumne odluke i pokušati spasiti situaciju, vratiti narodu poljuljano povjerenje.
Međutim, niti se što radi, niti se što događa, jedino što umiju je baviti se sami sobom i vlastitom promocijom i proganjati neistomišljenike.


"Puk je slijepac koji oči
ne ima od svjeta i od razbora:
za istinu laž svjedoči
sred taštine i žamora;
sveđ nekrepak, nigda stavan,
ljubi, mrzi, hoće i neće,
trom, lijen, strašiv i pripravan
na pobune i na smeće;
sad mir žudi, sad boj ište,
vazda hlepi na prominu:
sad uzvisi koga tište,
koga uzvisi, sad ukinu.
Ali kako tiho more
vik po sebi ne uzrasti,
dokli silni vihar s gore
ne smuti ga svojom vlasti,
puk u bitju smernu tako
uzdignut se vik ne smije,
što na pomoć dmjenje jako
moguće mu glave nije.
S izgleda s tim ovoga
svak tko vlada sad nauči
da nije se uzdat u nikoga,
stvar velika kad se odluči."


Hazarderska premijerova odluka (a uz kadar kojim raspolaže, iz njegove perspektive i jedina razumna) da se sve karte na vanjskopolitičkom i unutarnjopolitičkom planu bace na pristup Evropskoj Uniji, i da se sve podredi tom cilju, da mu to bude jedina crvena nit vodilja i rješenje za sva pitanja na koja nema odgovor i probleme za koje nema rješenje, pokazala se potpuno promašenom.

Globalna svjetska kriza će naš put u EU sigurno dodatno usporiti, jer će svatko tko bude mogao, počevši sa našim zapadnim susjedima, radi svojih unutarnjopolitičkih probitaka usporavati i osporavati pregovore.
Ne amnestiram time naše nesposobne pregovarače niti naše korumpirano sudstvo, nesposobnu policiju, katastrofalnu državnu upravu i manjkave zakone, ali to mi se čini realnim scenarijem na koji opet možemo vrlo malo utjecati.

A premijer, prvi i jedini stvarni vladar naše zemlje, strategije kako izvući društvo iz krize nema.
Nema ni ljude s kojima bi to napravio, plaćajući danak time što se okružio nesposobnima da bi on ispao sposobniji.

Ima samo neprirodnu koaliciju koja ga drži na političkom životu, ima mlaku i uspavanu opoziciju kojoj se izgleda ne sjeda na vrući tron i koja bi da javnost obavi posao umjesto nje, ima kilave i razjedninjene sindikate koji ga i takvi ucjenjuju i ruše mu proračun, ima mafiju i kriminalce kojima ne smije ništa, ima proračun koji će umjesto štedljivosti propagirati rastrošnost na krivim mjestima, i koji neće poticati zapošljavanje, koji neće smanjiti uvoz niti povećati izvoz, koji neće poticati domaću proizvodnju već će samo privremeno namiriti nezajažljive hijene koje se oko njega glože, ima EU pregovarače koji ga pritišću zbog neispunjavanja olako danih obećanja, ima javnost kojoj je pomalo dosta takve politike i koju hvata strah od sutrašnjice a nitko da joj ulije malo hrabrosti i povjerenja.

I nema ni na što odgovor.

Don Ivan Grubišić je 02.12. ove godine uputio otvoreno pismo Ivi Sanaderu, u kojem je sve to puno bolje i ljepše uobličio. Na žalost, iako dolazi od jednog časnog i poštenog čovjeka, intelektualca i svećenika, nije u javnosti naišlo na odjek kakav zaslužuje, djelomično i zato što je u državnim medijima uglavnom ignorirano.
Kad je pisao istinu, a ne hvalospjeve.

Otvoreno pismo don Ivana Grubišića


Na današnji dan 1638. umro Ivan Gundulić, 1943. rođen James Douglas (Jim) Morrison, 1980. ubijen John Lennon.



"There are places I'll remember
All my life though some have changed
Some forever not for better
Some have gone and some remain
All these places have their moments
With lovers and friends I still can recall
Some are dead and some are living
In my life I've loved them all"