"Ekonomist je stručnjak koji će sutra znati zašto se ono što je predvidio jučer nije dogodilo danas."
Iako je predblagdansko vrijeme, nekako mi se sve skupa čini mračnije, tmurnije, depresivnije. Strah od krize je definitivno utemeljen, kao i sama kriza. O uzrocima i posljedicama je teško govoriti, svatko od nas ima neku svoju teoriju zavjere, ili ekonomsku ili sociološku teoriju zašto se to događa.
Analitičari su pred godinu dana govorili da je realna vrijednost dionce HT-a 450 kn, ekonomisti su se razbacivali postocima ekonomskog rasta, pa su nam govorili da će barel nafte biti 200 USD, i da će litra goriva biti 12 ili 15 kn.
Sada isti ti govore da to što cijena nafte pada i cijena goriva pada nije dobro?!
Jasno je da je u pozadini svega krupni kapital, i da će radije zatvoriti tvornice no spustiti cijene, i da će na ovoj, kao i na svakoj drugoj krizi netko jako zaraditi, a ogromna masa ljudi će osiromašiti.
Nitko ne krivi našu vlast za krizu, ona je globalna i mnogo veće i bogatije zemlje su je osjetile, ali ih se može, treba i mora kriviti za nepripremljenost.
U svemu tome oni i dalje ne znaju što bi i kako bi, krčme ono još malo blaga što ga imamo i srljaju u propast.
Eutanazirana opozicija mlako sve promatra, kao da ju nije briga, i dalje čekajući da narodu dođe voda do grla i da narod obavi posao za nju. Jednostavno kao da ne žele artikulirati strah i bijes naroda, kao da im nije stalo pokrenuti nešto na bolje.
A dotle vlastodršci uspješno, dok stojimo na rubu provalije, čine odlučni korak naprijed, ali samo za nas, oni ostaju na vrhu.
Nije toliko sramotno što Slovenija blokira pregovore sa EU, koliko je sramotno pogledati koje su sve zemlje već ušle u Uniju. Zar je Hrvatska zaista lošija od svih njih, i kakve su bile njihove a kakve naše polazne osnove? Nikoga ne omalovažavam, ali po svemu je isključivo naša sramota da smo tu gdje jesmo.
Naravno, kako vlast nema odgovor ni na jedno goruće pitanje, od trenutne ekonomske krize do vraćanja dugova koji dospijevaju nagodinu, onda im je ovo idealna prilika da homogeniziraju javnost.
I htjeli bi da javnost umjesto njih odradi dio pritiska na Sloveniju.
Pozivi na bojkot slovenske robe su patetični, neuspješni i na ovim prostorima već viđeni, bolje bi bilo da premijer pozove sve one političare koji su korišteni u predizbornom spotu HDZ-a i koji su ga hvalili i predstavljali kao Mesiju, da nam pomognu. Gdje su sad sva ona prijateljstva kojima se hvalio, gdje su mu prijatelji?
U svemu tome on se izdiže iznad zakona i Ustava i donosi zakon koji pogoduje donatorima njegove predizborne kampanje, kojim se golf izdiže na pijedestal nacionalnog interesa. I ne samo to, već po zakonu država ima pravo oduzeti zemlju onome tko je ne želi prodati, ako potencijalni vlasnik igrališta ima u vlasništvu većinu parcela?!
Nakon afere sa satovima, premijer nam je putem svoje supruge još jednom demonstrirao besprimjernu bahatost. Prošetali su zagrebačkom špicom pri čemu je ona ponosno pokazala torbicu koja navodno vrijedi 10 000 kn (24 sata). Prema Slobodnoj Dalmaciji, torbica vrijedi čak 100 000 kn.
Bez obzira koliko košta, a sigurno je da je original, svakako je neprimjereno za suprugu premijera koji poziva na stezanje remena i prijeti da se neće iduće godine bitka voditi oko toga kolike će biti plaće, nego koliko će ljudi dobijati plaću.
Ne pratim medijsku scenu susjednih zemalja, ali čini mi se da malo koji premijer u Evropi izaziva vlastitu javnost takvim ponašanjem, osim možda Berlusconija, ali iz drugih pobuda i na drugi način.
*Pogledajte film sa fantastičnim Forest Whitakerom o čovjeku koji je sebe volio nazivati posljednjim škotskim kraljem.
U ovakvoj krizi vlast osim nesposobnosti pokazuje i strašnu tvrdoglavost.
Iako je zakon o radu tj. zabrani rada nedjeljom donesen bez puno razmišljanja, a u cilju dodvoravanja Crkvi, donesen je u vrijeme kad je ekonomska situacija bila puno bolja. Sve i da je bio opravdan, okolnosti su se promijenile.
Sada, kada sam premijer kaže da će se voditi bitka za radna mjesta, zanima me je li itko računao koliko će društvo u cjelini koštati zabrana rada nedjeljom?
Argument da nekada ništa nije radilo nedjeljom ne stoji, ta nećemo se uspoređivati sa sistemom za koji smo plebiscitarno na prvim slobodnim, demokratskim i višestranačkim izborima rekli da ne valja ništa, da je truo, mračan i neslobodan?
Nećemo se uspoređivati sa onim vremenima, nećemo komparirati stope zaposlenosti i nezaposlenosti, niti sve ostalo?
Pogledajmo kako je to vani, nemojmo opet izmišljati toplu vodu.
Čini mi se da će ovu krizu veletrgovci iskoristiti da otpuste dio radnika, a ostale toliko uplaše da im više ne padnu na pamet nikakvi buntovi, sindikati i slično. Uostalom, pogledajte koji su to sindikati u našoj državi moćni i utjecajni?
Današnji ritam života je drugačiji, i dobar dio ljudi kupuje vikendom ne samo zbog komocije, već i zbog potrebe. A drugi razlog zašto sam protiv tog zakona jesu motivi zbog kojih je donesen, a to je pritisak Crkve i nesposobnost države da ljudima koji rade u trgovini nedjeljom osigura dostojne naknade, tj. da prisili poslodavce da se rad nedjeljom adekvatno naplaćuje.
U vremenu recesije, kada se za svako radno mjesto treba boriti, oni poslodavcima u ruke stavljaju fantastičan adut za rezanje troškova i zaustrašivanje i onako potlačenih radnika u trgovinama.
Sadašnja kriza je najbolji dokaz da su svjetska ekonomska kretanja teško predvidiva, i nama laicima se čini da se neke stvari mogu rješavati jednostavnije.
Pogledajte samo poduzetničku zonu, osnovanu 2002 godine.
Gradonačelnik je gostujući na Radio Ogulinu rekao da je nezadovoljan brzinom izdavanja papira, i sporošću tvrtki koje su iskazale interes za kupovinu zemlje, a onda nisu po tom pitanju ništa napravile, te zaprijetio da će sa istim raskinuti ugovor.
Nije mi jasno kome pripada tijelo koje izdaje dozvole, i gdje se one izdaju? Zar služba koja izdaje nije pod njegovom ingerencijom, i ne može li nekoga tamo pozvati na red, ako su oni krivi što se kasni s papirima?
Izgovor koji lijepo zvuči, ali koji ne stoji, jer svi oni su dio istog državnog aparata, i da je malo dobre volje, i malo znanja i sposobnosti, većina tih problema bi bila već odavno riješena.
Kada bi čovjek išao analizirati što su preduvjeti da neka zona bude uspješna rekao bi da je to:
- prometna povezanost sa velikim gradovima i važnim cestovnim i željezničkim pravcima
- osigurane komunalije i infrastruktura, (kanalizacija, plin, struja voda, telefon)
- osigurane velike parcele urednih papira
- osigurane beneficije za ulagače
- dugotrajno i uhodano poslovanje zone
Do sada je u našu zonu,utrošeno 22 000 000 kn.
Rezultat uloženog je ukupno 94 radna mjesta.
Ako je usporedimo sa zonama Logorište i Ilovac u Karlovcu, onda je naša zona po parametrima prometne povezanosti bolja od Karlovca (osim što je Karlovac bliže aerodromu).
Bolja je i što se tiče komunalne opremljenosti, dvostruko je veća od Logorišta i 7 puta od Ilovca.
Kvadratni metar u našoj zoni košta oko 8 EUR, u Logorištu do 37kn, a u Ilovcu 240kn.
Naša zona ima 20 parcela, Logorište 60, a Ilovac 34.
Kada se gleda popunjenost, Ilovac je potpuno popunjen sa 15 poduzetnika, dok Logorište ima 14 poduzetnika, a Ogulin 3.
Ilovac ima 139 zaposlenih u zoni, za Logorište na službenim stranicama nema podataka.
Ali, reći ćete to je Karlovac, u krajnjoj liniji centar županije i mjesto odakle je u ogulinsku zonu došao prošli direktor, pa je možda i to razlog opstrukcije zone?
A onda je možemo pokušati usporediti sa gradom odakle dolazi arhitektonski biro zadužen za renoviranje našeg kina, Ozljem.
Da, i Ozalj ima poduzetničku zonu Lug, i to puno uspješniju od naše, a preduvjeti su mu lošiji, startna pozicija pri osnivanju zone puno gora.
Ozalj ima 21 poduzetnika sa ukupno 476 zaposlenih u zoni koja je dvostruko manja od naše, koja je 17km od autoputa, nema plin, kanalizaciju ni telefon riješen, ali jako uspješno funkcionira.
Problem dobrog funkcioniranja zone očito nije lokacija jer lošije pozicionirane zone rade puno bolje i uspješnije.
Problem nije ni cijena zemljišta, jer Ilovac je potpuno popunjen, a cijena zemljišta je skoro 8 puta veća no u Ogulinu.
Problem nije ni infrastruktura, jer naša poduzetnička zona je što se toga tiče definitivno ispred i Logorišta i Luga, a Ilovac je popunjen i ne bi joj trebao otimati potencijalne korisnike.
A u čemu bi onda bio problem naše zone?
Odgovor se jako dobro zna.
Da ne mislite da su podaci proizvoljni, oni su službeno dostupni na stranicama Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, i možda su malo zastarjeli, ali što se naše zone tiče ništa se nije promijenilo osim direktora.
Podatak o do sada utrošenom novcu na našu zonu je službeni podatak istaknut u proračunu za 2009. godinu.
Koliko su koštale ostale zone nisam pronašao.
Poduzetnička zona Ozalj - Lug
Poduzetnička zona Karlovac - Ilovac II
Poduzetnička zona Karlovac - Logorište
Poduzetnička zona Ogulin - Ogulin
Ako ništa, naša zona jedina ima i fotografije, i to jako lijepe.
Park je dobio klupe, i dalje izaziva bijes i snebivanje većine, i standarno hvalospjeve manjine. Na proljeće će sigurno biti ljepši no sada (a ružniji i onako ne može biti), možda je ovo test koliko su klupe osjetljive na atmosferilije. A cjelokupna priča oko parka je i test naše građanske tolerancije i strpljivosti.
Kako nema drveća onda oni koji su se prije po parku skrivali da bi popisivali tko ide na polnoćku sada mogu iz topline svojih kancelarija u zgradi Komiteta gledati tko će ići.
Ako prošetate gradom i pogledate zgradu bivšeg i budućeg kina, možda ćete pomisliti prema dubini rupe da se kopa bazen.
Da bi puno novaca nestalo, potrebna je velika rupa, nije lako potrošiti 10 000 000kn ni u ovako teškim vremenima.
Na današnji dan 1375. umro Giovanni Boccaccio, 1879. rođen Josip Visarionovič Džugašvili Staljin.
Autor stihova u prošlom postu je Ivan Gundulić, osim "In my life", čiji autor je John Lennon.
