Marketing
You may say I'm a dreamer, but I'm not the only one
" Nu ako carstvo, s mnogom smećom
gdi mu protiv vojska ustaće,
među srećom i nesrećom
sebe izgubi, koga nać će?
Ali vik to dosle ne bi,
a pobuna i prije slidi.
Sve bit može; svijet na sebi
čudnih stvari svakčas vidi.
Često ravan put se čini
hridi strmijeh sred litica;
i lav mnokrat u planini
pića ostane drobnih ptica."
Iako je u subotu dopodne Dobra opasno zaprijetila i voda se približila mostu, a ispod Kule i preplavila cestu, u popodnevnim satima je došlo do opadanja i opasnost od poplave je prošla.
Poznate scene sa kojima se suočavamo svako toliko.
Voda se približi mostu i digne svo ono silno smeće koje se nesmiljeno baca u ponor. Svi sa strahom gledamo njen rast i sa strepnjom gledamo u nebo hoće li biti još kiše, slušamo vremenske prognoze i raspitujemo se kod onih koji stanuju bliže vodi, i sa olakšanjem pratimo njen pad.
Ovako je to bilo 2004.:
Ovako je to bilo 2006.:
Ovako je to bilo u subotu popodne, kad se već voda počela povlačiti:
" Proz nesreće sreća iznosi,
iz krvi se kruna crpe,
a oni kijeh se boje mnozi
strah od mnozijeh i oni trpe.
Od izdajstva i od zasjeda
ograđena je glava u cara,
a u čas se zgoda ugleda
od ke ne bi pametara."
U nedjelju je dan bio ljepši, i voda se skoro potpuno povukla, pa smo svi odahnuli.
Druga vijest koja nam je sigurno svima uljepšala nedjelju je spoznaja da, uprkos svjetskoj krizi, naš predsjednik Vlade, njegovi ministri i saborski zastupnici neće ostati bez plaće, jer su se našla sredstva da im se, doduše sa zakašnjenjem, isplate plaće, a onda i božićnice.
Ne znam što se htjelo tom viješću postići u javnosti, valjda nekakvo suosjećanje s njima, jer eto i njima je teško, i oni dijele sudbinu ostatka države, i njima kasne plaće, i oni se odriču, i oni su ljudi poput nas?
Pa premijerova plaća je otprilike 10% vrijednosti samo jednog od njegovih ručnih satova.
Monstruozno u državi sa toliko osiromašenih, obespravljenih, ljudi koji ne rade ili rade a ne primaju plaću, zvuči vijest na naslovnici da I NJIMA kasne plaće.
Pa situacija je krizna, trebali bi kontinuirano zasjedati, donositi razumne odluke i pokušati spasiti situaciju, vratiti narodu poljuljano povjerenje.
Međutim, niti se što radi, niti se što događa, jedino što umiju je baviti se sami sobom i vlastitom promocijom i proganjati neistomišljenike.
"Puk je slijepac koji oči
ne ima od svjeta i od razbora:
za istinu laž svjedoči
sred taštine i žamora;
sveđ nekrepak, nigda stavan,
ljubi, mrzi, hoće i neće,
trom, lijen, strašiv i pripravan
na pobune i na smeće;
sad mir žudi, sad boj ište,
vazda hlepi na prominu:
sad uzvisi koga tište,
koga uzvisi, sad ukinu.
Ali kako tiho more
vik po sebi ne uzrasti,
dokli silni vihar s gore
ne smuti ga svojom vlasti,
puk u bitju smernu tako
uzdignut se vik ne smije,
što na pomoć dmjenje jako
moguće mu glave nije.
S izgleda s tim ovoga
svak tko vlada sad nauči
da nije se uzdat u nikoga,
stvar velika kad se odluči."
Hazarderska premijerova odluka (a uz kadar kojim raspolaže, iz njegove perspektive i jedina razumna) da se sve karte na vanjskopolitičkom i unutarnjopolitičkom planu bace na pristup Evropskoj Uniji, i da se sve podredi tom cilju, da mu to bude jedina crvena nit vodilja i rješenje za sva pitanja na koja nema odgovor i probleme za koje nema rješenje, pokazala se potpuno promašenom.
Globalna svjetska kriza će naš put u EU sigurno dodatno usporiti, jer će svatko tko bude mogao, počevši sa našim zapadnim susjedima, radi svojih unutarnjopolitičkih probitaka usporavati i osporavati pregovore.
Ne amnestiram time naše nesposobne pregovarače niti naše korumpirano sudstvo, nesposobnu policiju, katastrofalnu državnu upravu i manjkave zakone, ali to mi se čini realnim scenarijem na koji opet možemo vrlo malo utjecati.
A premijer, prvi i jedini stvarni vladar naše zemlje, strategije kako izvući društvo iz krize nema.
Nema ni ljude s kojima bi to napravio, plaćajući danak time što se okružio nesposobnima da bi on ispao sposobniji.
Ima samo neprirodnu koaliciju koja ga drži na političkom životu, ima mlaku i uspavanu opoziciju kojoj se izgleda ne sjeda na vrući tron i koja bi da javnost obavi posao umjesto nje, ima kilave i razjedninjene sindikate koji ga i takvi ucjenjuju i ruše mu proračun, ima mafiju i kriminalce kojima ne smije ništa, ima proračun koji će umjesto štedljivosti propagirati rastrošnost na krivim mjestima, i koji neće poticati zapošljavanje, koji neće smanjiti uvoz niti povećati izvoz, koji neće poticati domaću proizvodnju već će samo privremeno namiriti nezajažljive hijene koje se oko njega glože, ima EU pregovarače koji ga pritišću zbog neispunjavanja olako danih obećanja, ima javnost kojoj je pomalo dosta takve politike i koju hvata strah od sutrašnjice a nitko da joj ulije malo hrabrosti i povjerenja.
I nema ni na što odgovor.
Don Ivan Grubišić je 02.12. ove godine uputio otvoreno pismo Ivi Sanaderu, u kojem je sve to puno bolje i ljepše uobličio. Na žalost, iako dolazi od jednog časnog i poštenog čovjeka, intelektualca i svećenika, nije u javnosti naišlo na odjek kakav zaslužuje, djelomično i zato što je u državnim medijima uglavnom ignorirano.
Kad je pisao istinu, a ne hvalospjeve.
Otvoreno pismo don Ivana Grubišića
Na današnji dan 1638. umro Ivan Gundulić, 1943. rođen James Douglas (Jim) Morrison, 1980. ubijen John Lennon.
"There are places I'll remember
All my life though some have changed
Some forever not for better
Some have gone and some remain
All these places have their moments
With lovers and friends I still can recall
Some are dead and some are living
In my life I've loved them all"
Post je objavljen 08.12.2008. u 19:00 sati.