"Je li itko dovoljno mudar da uči na greškama drugih?"
Navodno je premijer na sastanku sa sindikatima izjavio da smo u banani. Od jednog erudite, kolekcionara satova, ljubitelja opere, pisca erotske poezije i poliglote čovjek bi ipak očekivao malo više smirenosti u ovako teškim trenucima. Od njega se očekuje razum, realnost i ozbiljan pristup problemu.
Pogotovo što on nikada ne griješi, a pred dva mjeseca nas je uvjeravao da je sve u redu, i da ne postoji opasnost od krize.
Što vrijedi sada navoditi nedavne izjave ministra financija i ostalih članova Vlade kada su nas uvjeravali da se ono što trese cijeli svijet neće dogoditi i kod nas, da smo mi sigurni i stabilni. Uostalom, pred dva tjedna je prva mjera Vlade bilo ukiranje božićnica i zamrzavanje plaća, da bi sad rekli da to nisu nikada tvrdili.
Da čovjek ne povjeruje za kakvu nas stoku smatraju, koliko se oslanjaju na to da narod ima kratko pamćenje. Svakako je potrebna štednja, ali licemjerno je ne odricati se svojih privilegija i idiaminovske raskalašenosti, a tražiti da narod steže remen i podnese najveći teret krize.
S druge strane, sprega organiziranog kriminala, građevinsko-uvozničko-bankarskog lobija i vlasti je takva da je pitanje u kojoj mjeri vlast smije i može zaista nešto oštro učiniti, i presjeći dotok novca tim skupinama. Jer tamo gdje država ima mafiju, to je problem koji rješava država. A tamo gdje mafija ima državu, tu mafija rješava probleme na svoj način, čemu smo u posljednje vrijeme svjedočili.
Uz to tu je i hipoteka koalicijama na lokalnoj i državnoj razini, a koalicijski partneri su sve nezajažljiviji što je kriza gora. Valjda su svjesni toga da je njihovo vrijeme prošlo i da su ovom koalicijom potrošeni, pa žele ugrabiti što više, bez obzira na cijenu.
Meni se laički čini da će kriza biti gora nagodinu, kada će se najviše osjetiti u turizmu. I ova nije bila sjaja a iduća bi mogla biti i gora. Bez obzira što u Japanu percipiraju našu zemlju kao sigurnu destinaciju, gosti najboljih platežnih mogućnosti će biti prvi koji će se odreći ljetovanja zbog recesije. Za iduću godinu naši ugostitelji se pripremaju podizanjem cijena, koje su i ove godine bile neumjerene.
"Ljudi koriste misli da opravdaju loša dijela, a govor da prikriju misli."
Nema strategije da država financira proizvodnju, ograniči uvoz, pojača proizvodnju za domaće potrebe i eventualno ojača izvoz. Samo vatrogasne mjere, za koje se odmah može reći da neće ništa postići, jer ne udaraju u segment najveće rastrošnosti države.
Sljedeća na udaru su brodogradilišta. Što će biti sada sa onim čovjekom iz predizbornog spota koji je zahvaljivao premijeru što je spasio Viktor Lenac?
I umjesto da se priznaju pogreške, i promijeni kurs, srlja se i dalje, ne odustaje se od suludih projekata u domovini ali i u inozemstvu.
Što pokazuje jednu drugu, puno opasniju stranu vladajućih, a to je da su spremni sve poduzeti da bi ostali na vlasti. Nije ih briga za narod, nije ih briga za budućnost, samo za sebe i svoje poslušnike i one koji su im pomogli da na vlast dođu. Spremni su sve učiniti da ostanu na vlasti, upropastiti državu, dovesti narod na rub gladi, samo da oni opstanu na svojim položajima i u svojim sinekurama, zaštićeni od bilo kakve krize.
Kakav generator napretka u ovim teškim vremenima može biti most koji će koštati silne milijarde? Može samo generirati rast na računu izvođača radova, a sve drugo tone u još veći kal i još veću bijedu. Možda je taj most zaista i potreban, ali ako će sve zemlje regije jednom ući u EU, onda i nije.
Ali sve i da jest, opet sada nije vrijeme za to. Od tog novca se moralo puno više koristi izvući, ali sujeta je jača od razuma.
"Pravi trijumf razuma je da nam omogućava da izađemo na kraj s onima koji ga nemaju."
Užasavajuća bahatost, rasipanje novca i pokazivanje, teško da u okruženju i u EU možemo naći iti jednu ozbiljnu zemlju kakvoj i sami težimo a u kojoj se vlast tako idiaminovski bahato i bezosjećajno ponaša prema vlastitom narodu kao kod nas.
Ne bih se složio da smo u banani, prije bih rekao da smo u banana državi.
Kažu snijeg za vikend.
Ako preslikamo situaciju sa države na grad, vidjet ćemo da je obrazac ponašanja isti. Aktivirali su se poslušnici koji pokušavaju opstruirati svaku kritiku, ispisuju se hvalospjevi promašajima vladajućih i uporno se nastoji dezavuirati i banalizirati svaka kontruktivna kritika.
Koristi se pri tome standardni repertoar laži i poluistina, stalno se pokušava skrenuti sa stvarnih tema i problema našeg grada i odvući rasprave u drugom pravcu. Uostalom, ništa se bolje od takvih ne može ni očekivati, a opstrukcija im je partijski zadatak. Jer oni priznaju samo svoju istinu i njima je sve divno i krasno. Zašto se ona mrcvare čitati po njima neistine i zašto pokušavaju raspravljati sa onima koji vide drugačiju istinu. Stvarno ih Partija muči stavljajući takve zadatke pred njih, i onda je njihova frustracija sasma razumljiva.
Svatko tko prošeće gradom i pogleda park, kino, Bolničku, zgradu na semaforu, može procijeniti koliko je to dobra doneslo našem gradu i svima nama.
Ne može me nitko uvjeriti da je u ovim vremenima razumno potrošiti 10 000 000 kn na zgradu kina. Kad se napravi, sigurno će biti lijepa, ali to su ogromni novci koji su morali biti pametnije utrošeni.
Meni osobno je knjižnica puno milija, odlično radi, fond knjiga se stalno osvježava i novi prostor bi dušu dao. Prostor na špici se čini idealnim za to, ali isto tako mislim da sad nije vrijeme da se potroši 9 500 000 kn za uređenje i preseljenje knjižnice sa sadašnje lokacije. Dakle, nije problem ni pitanje treba li nam to, jer grad mora imati knjižnicu u adedkvatnom prostoru, a i internet caffe nije loša stvar, nego je li ovo pravi trenutak za tu investiciju.
Ali, je li moguće da će uređenje zgrade na semaforu toliko koštati, i možemo li si to u ovoj situaciji priuštiti?
Na današnji dan 1620. prvi evropski doseljenici stigli na tlo Sjeverne Amerike, 1694. rođen Voltaire, 1877. Edison patentirao fonograf, 1938. Njemačka okupirala Sudete uz odobrenje Engleske, Francuske i Italije, 1988 objavljen koncertni album Pink Floyd "Delicate sound of thunder".
