Quis custodiet ipsos custodes?

"Prihvaćajući zlo bez protesta, postajemo suučesnici u njemu."

Zastrašujući niz zločina se nastavlja. Ubijen je jedan od najutjecajnijih novinara u Hrvatskoj. Neukusno je sada govoriti da je kontroverzan, i pozivati se na njegove navodne veze sa kriminalcima, ratnim profiterima i sl. Ubijen je u središtu glavnog grada, u popodnevnim satima, na način koji smo donedavno mogli gledati samo u filmovima. Kao što i naša policija može samo gledati kako se razne interesne skupine obračunavaju sa nepoćudnima. Bilo je i za očekivati, nesposobnost policije uz usku spregu iste te policije, sudstva i kriminalnog miljea, kako mu tepaju novinari, rezultirala je još jednim tako drskim zločinačkim i terorističkim činom. Nedugo nakon ubojstva, jedan od čelnih operativnih (?!?!) ljudi policije izjavio je da su zaključili da je riječ o eksplozivnoj napravi velike razorne moći. Zaista je fascinantno, na osnovu dvoje ubijenih, potpuno uništenog automobila, zastražujuće eksplozije i popucalih stakala na okolnim zgradama, uspjeli su zaključiti da je riječ o eksplozivnoj napravi, za sada nepoznatoj. Ako su na osnovu tako malo tragova došli do tako epohalnog zaključka, jasno je da se ne moramo bojati za našu sigurnost.

Nepunih pola godine je trebalo istoj toj policiji da otkrije ubojice maturanta u Zagrebu. A pretukli su ga huligani, u trenutku dosade, obijesti, dakle nije to bilo planirano ni smišljeno, niti su to učinili profesionalci. Niti su to pripadnici zlatne mladeži ni djeca političara ili drugih moćnika pa da ih je netko krio. Jednostavno skupina vandala koja je zavrijedila da ih se za cijeli život smjesti iza rešetaka, ali koja je tako dugo uspješno izmicala ruci pravde. Kakva će ta ruka u konačnici biti, vidjet ćemo kad ih sustigne kazna. Uopće ovdje neću potezati pitanje kakva kazna može biti adekvatna za takvo ubojstvo, jer kao pobornik smrtne kazne ne nailazim baš uvijek na razumijevanje svojih bližnjih. To je u svakom slučaju osjetljiva tema, kao i općenito kazne koje naši suci odmjeravaju. Kada policija nije uspjela uhvatiti šačicu nepunoljetnih vandala koji su neplanirano izveli zločin, i iza kojih je trebalo ostati dovoljno tragova, kako onda očekivati da se suoče sa organiziranim kriminalom i da otkriju prave ubojice ili pljačkaše? Sigurno je samo da će naš premijer održati svoje obećanje i da Hrvatska neće postati Libanon, niti će Zagreb postati Bejrut. Možemo biti sigurni u njegovo obećanje, jer ne vjerujem da su u Zagrebu mogući sukobi kršćanskih i muslimanskih milicija, niti Sirija ima velikog utjecaja na postavljanje naših ministara, niti se može očekivati da Izrael vojno intervenira. Prema tome, on je svoje obećanje ispunio.

Apsolutno je besmisleno govoriti da je cijeli aparat pokvaren, i da su svi u kolu s njima. Sigurno je da i u MUP-u i u sudstvu i među odvjetnicima ima poštenih i časnih ljudi. Možda oni i nisu u manjini, ali očito je da su oni koji su povezani s organiziranim kriminalom na dobrim pozicijama. Iza sve i jednog šefa bilo koje policijske uprave, a zna se tko ih postavlja, vuku se silni repovi, od nerješavanja ratnih zločina, neprocesuiranja kriminalaca, sumnjihvih pogodovanja raznim osumnjičenicima na dalje. Moguće je da je dobar dio tih optužbi i lažan, i moguće je da je riječ o profesionalcima. Ali, kako glavnu ulogu ipak igra partijski ključ pri njihovu postavljanju, onda je to ipak teško za povjerovati. Dokle god budu podobni a ne sposobni napredovali, ovakve stvari će se događati. Mogu se mijenjati ministri do mile volje, ali cijeli aparat je isprepleten nesposobnim, podobnim i potkupljenim, i to će biti teško rasplesti. Ali se rasplesti mora. I ne bih se složio da je policija uvijek korak iza zločinaca i njihovih zločina, skloniji sam vjerovati da su mnogi u korak s njima, i na licu mjesta u trenutku odigravanja zločina. U svemu tome je uglavnom neopažno promakla vijest da RH mora platiti preko 80 000 000 EUR zbog dva izgubljena sudska procesa, protiv austrijske banke i talijaanske građevinske firme. Bez riječi tko je sklopio štetne ugovore, i tko ih je pokušao izigrati, morat ćemo platiti skoro 600 000 000kn. Mi, jer to ide od novca koji se dobija od naših poreza, trošarina i ostalog. A nitko nije kriv.



Sudstvo je posebna priča, čak i kada policija odradi svoj posao kako treba, što se ponekad i dogodi, tu su sudovi i suci koji iste te kriminalce vraćaju natrag na cestu i amnestiraju sve njihove zločine, ili ih tako malo kazne da to ispadne nagrada za silni trud uložen u planiranja pljački, pretvorbi, ucjena, šverca oružja, droge, ubojstava i sl. Kada je skupina lokalnih dužnosnika ucjenjivala svjetski poznatog poduzetnika, on ih je snimio, a sud je snimku odbacio jer kriminalci nisu bili obaviješteni da ih se snima, a jedino snimka koju napravi policija je vjerodostojna. Znači, trebao je otići na policiju, koja je i onako u dosluhu s njima, prijaviti ih, da ih policajci obavijeste, pa da svi budu sretni i zadovoljni, da se ne talasa.

Evidentno je da je sadašnji aparat takav da pogoduje kriminalcima i da ga treba mijenjati. Toga su postali svjesni i oni koji su ustrojili takav sistem, koji pogoduje kriminalu. Sada, kada im je voda došla do grla, ali opet samo zato što su se isti ti koje su puštali da rade što im je volja previše osilili i oteli kontroli, sada se pokušavaju boriti protiv toga. I treba im dati punu podršku. Bilo bi za očekivati da oni koji su uspostavili daj neučinkovit sistem i koji su aktivno sudjelovali u stvaranu tako moćne paralelne strukture vlasti znaju i kako se protiv toga boriti. Imaju li hrabrosti, i imaju li interesa u tome, e to je već pitanje, na koji se odgovor zna.

Na današnji dan 1945. godine stupila je na snagu Povelja Ujedinjenih Naroda, jedne isto tako neučinkovite organizacije koja pogoduje uskom krugu bogatih država i daje alibi za sve njihove postupke.

"Kazna koju plaćaju dobri ljudi koji se ne žele baviti javnim poslovima je da njima vladaju zli ljudi."
Platon

"Puška koja u prva dva čina stoji na zidu, u trećem mora opaliti."

Betonizacija i popločavanje parka su izgleda pri kraju, čak se i slika parka pojavila u vijestima uz priču o kanalizaciji. Je li to netko htio povući neku paralelu u medijima, čisto sumnjam. Bit će da je to standardna šlampavost novinara, koji su htjeli pokazati da se nešto radi, i ko za vraga su radili reportažu dok se nigdje ne kopa za kanalizaciju, pa su snimili jedno veliko gradilište u centru grada.

Nakon što je cijela priča o kanalizaciji započela još 1997, istom, 11 godina i mnogo puta prekopane Bolničke nakon, grad će potrošiti još nekih 46 000 000 kn da se kanalizacija izgradi u užim gradskim zonama, i da se prema riječima predstavnika ministarstva preko 60% stanovnika Ogulina spoji na kanalizaciju.
Koliko su svih ovih godina ukupno potrošili, i kako misle sve skupa upogoniti, nitko nije rekao. Valjda se čekaju lokalni izbori.


U zemljama gdje država ima mafiju, obračuni s istom su bolni i teški. Kako kod nas mafija ima državu, njima je puno lakše obračunati se sa nepoćudnim dijelovima države ili pojedincima.
Svjedoci smo mnogih događaja u posljednje vrijeme koji pokazuju da mafija ne preza od likvidacija za koje je jasno da neće proći nezapaženo, što samo pokazuje koliko su moćni i jaki, koliko su sigurni u svoju sposobnost i nesposobnost države i njenih sudskih i izvršnih organa (zakonodavni su svoj posao napravili) da im stanu na kraj.

Godine i godine katastrofalne kadrovske politike i skupljanja nesposobnih a podobnih (oba kriterija moraju biti zadovoljena da bi se napredovalo) dovelo je do toga da su izvršna i sudska vlast uglavnom u službi mafije, što izravnom povezanošću s njima, što nesposobnošću da se išta protiv njih napravi.
Zna se tko je tome kriv, zna se tko kroji politiku i tko postavlja sve vodeće ljude na mjesta gdje ne mogu ništa korisno napraviti.
Nakom mučke egezkucije smijenjeni su ministri policije i pravosuđa. Isti oni koji su na ta mjesta postavljeni iako se znalo da su apsolutno nesposobni, i koje se do dan pred ubojstvo gorljivo branilo. Kada se osjetilo da su balast onoga tko ih je postavio, i kad se željelo stvoriti privid da se nešto radi, odbačeni su.
Daleko od toga da to nisu zaslužili, i to još odavno, ali nikako da se postavi najbitnije pitanje, tko ih je na to mjesto postavio, i zašto ih nije kontrolirao, zašto je sve njihove mnogobrojne propuste zataškavao, i zašto se kod nas nešto pokrene s mrtve točke tek nakon pritiska iz EU?

Ovo što se sad događa je rezultat mnogih godina katastrofalne politike, nije nam policija preko noći postala nesposobna, niti su suci preko noći zaplesali kolo s mafijom. Ali u državi gdje se ministri otvoreno ili preko svojih vozača bave ucjenama poduzetnika, u državi u kojoj je normalno da saborski zastupnici sami sebi isplaćuju ogromne naknade za fiktivne udruge kojima su predsjednici i jedini članovi, gdje predsjednik HHO sam sebi iznajmljuje stanove i brani pravo na slobodu govora zadrtim fašistima , u kojoj je normalno da se borba protiv fašizma na stadionima povjerava osvjedočenim profašistima sumnjiva zvanja i znanstvenih dosega, ali nesumnjive partijske odanosti, te nesposobnim učiteljicama sumnjivih diploma i biografija iz opskurnih strančica koje imaju više članova no glasača, sve je to za očekivati. Nije fašizam na stadionima od jučer, postao je dio folklora, i to vrlo poželjan dio folklora sponzoriran i štićen od strane klubova, policije, školstva, sudstva, medija (čast iznimkama). Ni sada ne bi bio na dnevnom redu da nema drugih tema o kojima vodeći nemaju ništa za reći, a usto EU pritišće, pa se s figom u džepu i nesposobnim ljudima na čelu krenulo u deustašizaciju. Valjda se računa ako je netko dobar kao fašist na liniji partije, kada je sve to fašističko divljanje trebalo prikazati kao nešto nedužno, zaigrano, mladenački, bez ozbiljnih konotacija, da će taj biti dobar prema svijetu u borbi protiv tog zla kao antifašist. Standardna dva lic anaše domovine, jedno za van, a drugo iskreno za domaću upotrebu.

Druga zgodna opsjena je privođenje sveučilišnih profesora metodama kojima u Italiji privode vodeće glave mafijaških obitelji, samo uz ipak malo manju medijsku pompu no što je to kod nas bio slučaj. Ipak su ti sveučilišni profesori, kao i bakice koje uz cestu prodaju sireve, rabijatni i opasni tipovi, treba po njih dolaziti u cik zore, sa teškim naoružanjem i hrpom specijalaca. Bolje da se okupljaju radi njihova privođenja, no da traže pljačkaše banaka i ubojice.

Država u kojoj ispada da je najveći problem prodavanje ispita bila bi, daj je to istina, vrlo napredna država.
Cijela ta afera u akademskoj zajednici je sramotna, ali je samo odraz drušvene klime iz devedesetih, i za svaku je osudu. A s druge strane je u skladu sa proklamiranom politikom da se podigne broj visokoobrazovanih u ukupnom udjelu stanovništva.
taj cilj se nastoji ostvariti otvarajući fakultete i visoke škole po svakakvim pustopoljinama, bez ikakvog suvislog opravdanja, bez nastavnog kadra, bez plana i programa, samo da se štancaju diplome. A profesori su odlučili cijeli postupak pojedincima koji pokazuju najveće vrlinu hrvatskog poduzetništva, a to je snalažljivost i spremnost zaobilaženja zakona, olakšati.
Školski sistem nam je pred kolapsom, ne zna se tko pije, zna se samo tko plaća sve te eskapade čelnih ljudi, koji nemaju pojma što i kako napraviti, ali znaju sebe promovirati.

Definitivno postoje u našoj domovini puno veći problemi, od pretvorbe koja se pretvorila u pljačku neviđenih razmjera do nepostojanja strategije razvoja države, i sve ono između, despotizam, nepotizam, fašizam, korupcija, uvoz, rasprodaja dobara, nebriga o prirodnim resursima, nepostojanje izvoza, ovisnost o stranom kapitalu...
Država se rasprodaje, odnos spram zapadnih vlasnika nam je sve više vazalski, nema se ni znanja, ni volje ni želje išta učiniti da se imalo osamostalimo, i na žalost plašim se da je u posljednjem pasusu svojeg subotnjeg komentara Ante Tomić bio prokleto u pravu.
KLASA OPTIMIST

Ljude dijelim na dobre i loše, bez obzira na porijeklo, školsku spremu, zanimanje, nacionalnu, vjersku ili stranačku pripadnost, pa ću se za kraj ovog posta koji je uglavnom bio o svemu više no o Ogulinu (sram ga bilo tko povuče paralelu između kupovanja ispita i Ogulina) složiti sa predratnim, ratnim i posljeratnim visokopozicionarim partijskim funkcionerom (ne iste partije, ali uglavnom s istim ljudima prije rata u jednoj a za vrijeme i poslije u drugoj), koji je najavljujući lokalne izbore rekao:

"Mi smatramo da je svijest hrvatskih birača takova, da prate stranku i pojedince kroz sve vrijeme rada, a ne samo kroz 4 - 5 mjeseci ili u predizbornoj kampanji..."

Za dobro svih nas, volio bih da zaista ovaj put bude tako.

Na današnji dan 1770. rođen grof Janko Drašković, 1887. Nikola Tesla u New Yorku prijavio svoje prve izume, 1958. rođen Ivo Pogorelić, 1977. poginuli su Ronnie Van Zant i Steve Gaines, pjevač i gitarist kontroverzne grupe Lynard Skynard.