"Prihvaćajući zlo bez protesta, postajemo suučesnici u njemu."
Zastrašujući niz zločina se nastavlja. Ubijen je jedan od najutjecajnijih novinara u Hrvatskoj. Neukusno je sada govoriti da je kontroverzan, i pozivati se na njegove navodne veze sa kriminalcima, ratnim profiterima i sl. Ubijen je u središtu glavnog grada, u popodnevnim satima, na način koji smo donedavno mogli gledati samo u filmovima. Kao što i naša policija može samo gledati kako se razne interesne skupine obračunavaju sa nepoćudnima. Bilo je i za očekivati, nesposobnost policije uz usku spregu iste te policije, sudstva i kriminalnog miljea, kako mu tepaju novinari, rezultirala je još jednim tako drskim zločinačkim i terorističkim činom. Nedugo nakon ubojstva, jedan od čelnih operativnih (?!?!) ljudi policije izjavio je da su zaključili da je riječ o eksplozivnoj napravi velike razorne moći. Zaista je fascinantno, na osnovu dvoje ubijenih, potpuno uništenog automobila, zastražujuće eksplozije i popucalih stakala na okolnim zgradama, uspjeli su zaključiti da je riječ o eksplozivnoj napravi, za sada nepoznatoj. Ako su na osnovu tako malo tragova došli do tako epohalnog zaključka, jasno je da se ne moramo bojati za našu sigurnost.
Nepunih pola godine je trebalo istoj toj policiji da otkrije ubojice maturanta u Zagrebu. A pretukli su ga huligani, u trenutku dosade, obijesti, dakle nije to bilo planirano ni smišljeno, niti su to učinili profesionalci. Niti su to pripadnici zlatne mladeži ni djeca političara ili drugih moćnika pa da ih je netko krio. Jednostavno skupina vandala koja je zavrijedila da ih se za cijeli život smjesti iza rešetaka, ali koja je tako dugo uspješno izmicala ruci pravde. Kakva će ta ruka u konačnici biti, vidjet ćemo kad ih sustigne kazna. Uopće ovdje neću potezati pitanje kakva kazna može biti adekvatna za takvo ubojstvo, jer kao pobornik smrtne kazne ne nailazim baš uvijek na razumijevanje svojih bližnjih. To je u svakom slučaju osjetljiva tema, kao i općenito kazne koje naši suci odmjeravaju. Kada policija nije uspjela uhvatiti šačicu nepunoljetnih vandala koji su neplanirano izveli zločin, i iza kojih je trebalo ostati dovoljno tragova, kako onda očekivati da se suoče sa organiziranim kriminalom i da otkriju prave ubojice ili pljačkaše? Sigurno je samo da će naš premijer održati svoje obećanje i da Hrvatska neće postati Libanon, niti će Zagreb postati Bejrut. Možemo biti sigurni u njegovo obećanje, jer ne vjerujem da su u Zagrebu mogući sukobi kršćanskih i muslimanskih milicija, niti Sirija ima velikog utjecaja na postavljanje naših ministara, niti se može očekivati da Izrael vojno intervenira. Prema tome, on je svoje obećanje ispunio.
Apsolutno je besmisleno govoriti da je cijeli aparat pokvaren, i da su svi u kolu s njima. Sigurno je da i u MUP-u i u sudstvu i među odvjetnicima ima poštenih i časnih ljudi. Možda oni i nisu u manjini, ali očito je da su oni koji su povezani s organiziranim kriminalom na dobrim pozicijama. Iza sve i jednog šefa bilo koje policijske uprave, a zna se tko ih postavlja, vuku se silni repovi, od nerješavanja ratnih zločina, neprocesuiranja kriminalaca, sumnjihvih pogodovanja raznim osumnjičenicima na dalje. Moguće je da je dobar dio tih optužbi i lažan, i moguće je da je riječ o profesionalcima. Ali, kako glavnu ulogu ipak igra partijski ključ pri njihovu postavljanju, onda je to ipak teško za povjerovati. Dokle god budu podobni a ne sposobni napredovali, ovakve stvari će se događati. Mogu se mijenjati ministri do mile volje, ali cijeli aparat je isprepleten nesposobnim, podobnim i potkupljenim, i to će biti teško rasplesti. Ali se rasplesti mora. I ne bih se složio da je policija uvijek korak iza zločinaca i njihovih zločina, skloniji sam vjerovati da su mnogi u korak s njima, i na licu mjesta u trenutku odigravanja zločina. U svemu tome je uglavnom neopažno promakla vijest da RH mora platiti preko 80 000 000 EUR zbog dva izgubljena sudska procesa, protiv austrijske banke i talijaanske građevinske firme. Bez riječi tko je sklopio štetne ugovore, i tko ih je pokušao izigrati, morat ćemo platiti skoro 600 000 000kn. Mi, jer to ide od novca koji se dobija od naših poreza, trošarina i ostalog. A nitko nije kriv.
Sudstvo je posebna priča, čak i kada policija odradi svoj posao kako treba, što se ponekad i dogodi, tu su sudovi i suci koji iste te kriminalce vraćaju natrag na cestu i amnestiraju sve njihove zločine, ili ih tako malo kazne da to ispadne nagrada za silni trud uložen u planiranja pljački, pretvorbi, ucjena, šverca oružja, droge, ubojstava i sl. Kada je skupina lokalnih dužnosnika ucjenjivala svjetski poznatog poduzetnika, on ih je snimio, a sud je snimku odbacio jer kriminalci nisu bili obaviješteni da ih se snima, a jedino snimka koju napravi policija je vjerodostojna. Znači, trebao je otići na policiju, koja je i onako u dosluhu s njima, prijaviti ih, da ih policajci obavijeste, pa da svi budu sretni i zadovoljni, da se ne talasa.
Evidentno je da je sadašnji aparat takav da pogoduje kriminalcima i da ga treba mijenjati. Toga su postali svjesni i oni koji su ustrojili takav sistem, koji pogoduje kriminalu. Sada, kada im je voda došla do grla, ali opet samo zato što su se isti ti koje su puštali da rade što im je volja previše osilili i oteli kontroli, sada se pokušavaju boriti protiv toga. I treba im dati punu podršku. Bilo bi za očekivati da oni koji su uspostavili daj neučinkovit sistem i koji su aktivno sudjelovali u stvaranu tako moćne paralelne strukture vlasti znaju i kako se protiv toga boriti. Imaju li hrabrosti, i imaju li interesa u tome, e to je već pitanje, na koji se odgovor zna.
Na današnji dan 1945. godine stupila je na snagu Povelja Ujedinjenih Naroda, jedne isto tako neučinkovite organizacije koja pogoduje uskom krugu bogatih država i daje alibi za sve njihove postupke.
"Kazna koju plaćaju dobri ljudi koji se ne žele baviti javnim poslovima je da njima vladaju zli ljudi."
Platon
