"Puška koja u prva dva čina stoji na zidu, u trećem mora opaliti."
Betonizacija i popločavanje parka su izgleda pri kraju, čak se i slika parka pojavila u vijestima uz priču o kanalizaciji. Je li to netko htio povući neku paralelu u medijima, čisto sumnjam. Bit će da je to standardna šlampavost novinara, koji su htjeli pokazati da se nešto radi, i ko za vraga su radili reportažu dok se nigdje ne kopa za kanalizaciju, pa su snimili jedno veliko gradilište u centru grada.
Nakon što je cijela priča o kanalizaciji započela još 1997, istom, 11 godina i mnogo puta prekopane Bolničke nakon, grad će potrošiti još nekih 46 000 000 kn da se kanalizacija izgradi u užim gradskim zonama, i da se prema riječima predstavnika ministarstva preko 60% stanovnika Ogulina spoji na kanalizaciju.
Koliko su svih ovih godina ukupno potrošili, i kako misle sve skupa upogoniti, nitko nije rekao. Valjda se čekaju lokalni izbori.
U zemljama gdje država ima mafiju, obračuni s istom su bolni i teški. Kako kod nas mafija ima državu, njima je puno lakše obračunati se sa nepoćudnim dijelovima države ili pojedincima.
Svjedoci smo mnogih događaja u posljednje vrijeme koji pokazuju da mafija ne preza od likvidacija za koje je jasno da neće proći nezapaženo, što samo pokazuje koliko su moćni i jaki, koliko su sigurni u svoju sposobnost i nesposobnost države i njenih sudskih i izvršnih organa (zakonodavni su svoj posao napravili) da im stanu na kraj.
Godine i godine katastrofalne kadrovske politike i skupljanja nesposobnih a podobnih (oba kriterija moraju biti zadovoljena da bi se napredovalo) dovelo je do toga da su izvršna i sudska vlast uglavnom u službi mafije, što izravnom povezanošću s njima, što nesposobnošću da se išta protiv njih napravi.
Zna se tko je tome kriv, zna se tko kroji politiku i tko postavlja sve vodeće ljude na mjesta gdje ne mogu ništa korisno napraviti.
Nakom mučke egezkucije smijenjeni su ministri policije i pravosuđa. Isti oni koji su na ta mjesta postavljeni iako se znalo da su apsolutno nesposobni, i koje se do dan pred ubojstvo gorljivo branilo. Kada se osjetilo da su balast onoga tko ih je postavio, i kad se željelo stvoriti privid da se nešto radi, odbačeni su.
Daleko od toga da to nisu zaslužili, i to još odavno, ali nikako da se postavi najbitnije pitanje, tko ih je na to mjesto postavio, i zašto ih nije kontrolirao, zašto je sve njihove mnogobrojne propuste zataškavao, i zašto se kod nas nešto pokrene s mrtve točke tek nakon pritiska iz EU?
Ovo što se sad događa je rezultat mnogih godina katastrofalne politike, nije nam policija preko noći postala nesposobna, niti su suci preko noći zaplesali kolo s mafijom. Ali u državi gdje se ministri otvoreno ili preko svojih vozača bave ucjenama poduzetnika, u državi u kojoj je normalno da saborski zastupnici sami sebi isplaćuju ogromne naknade za fiktivne udruge kojima su predsjednici i jedini članovi, gdje predsjednik HHO sam sebi iznajmljuje stanove i brani pravo na slobodu govora zadrtim fašistima , u kojoj je normalno da se borba protiv fašizma na stadionima povjerava osvjedočenim profašistima sumnjiva zvanja i znanstvenih dosega, ali nesumnjive partijske odanosti, te nesposobnim učiteljicama sumnjivih diploma i biografija iz opskurnih strančica koje imaju više članova no glasača, sve je to za očekivati. Nije fašizam na stadionima od jučer, postao je dio folklora, i to vrlo poželjan dio folklora sponzoriran i štićen od strane klubova, policije, školstva, sudstva, medija (čast iznimkama). Ni sada ne bi bio na dnevnom redu da nema drugih tema o kojima vodeći nemaju ništa za reći, a usto EU pritišće, pa se s figom u džepu i nesposobnim ljudima na čelu krenulo u deustašizaciju. Valjda se računa ako je netko dobar kao fašist na liniji partije, kada je sve to fašističko divljanje trebalo prikazati kao nešto nedužno, zaigrano, mladenački, bez ozbiljnih konotacija, da će taj biti dobar prema svijetu u borbi protiv tog zla kao antifašist. Standardna dva lic anaše domovine, jedno za van, a drugo iskreno za domaću upotrebu.
Druga zgodna opsjena je privođenje sveučilišnih profesora metodama kojima u Italiji privode vodeće glave mafijaških obitelji, samo uz ipak malo manju medijsku pompu no što je to kod nas bio slučaj. Ipak su ti sveučilišni profesori, kao i bakice koje uz cestu prodaju sireve, rabijatni i opasni tipovi, treba po njih dolaziti u cik zore, sa teškim naoružanjem i hrpom specijalaca. Bolje da se okupljaju radi njihova privođenja, no da traže pljačkaše banaka i ubojice.
Država u kojoj ispada da je najveći problem prodavanje ispita bila bi, daj je to istina, vrlo napredna država.
Cijela ta afera u akademskoj zajednici je sramotna, ali je samo odraz drušvene klime iz devedesetih, i za svaku je osudu. A s druge strane je u skladu sa proklamiranom politikom da se podigne broj visokoobrazovanih u ukupnom udjelu stanovništva.
taj cilj se nastoji ostvariti otvarajući fakultete i visoke škole po svakakvim pustopoljinama, bez ikakvog suvislog opravdanja, bez nastavnog kadra, bez plana i programa, samo da se štancaju diplome. A profesori su odlučili cijeli postupak pojedincima koji pokazuju najveće vrlinu hrvatskog poduzetništva, a to je snalažljivost i spremnost zaobilaženja zakona, olakšati.
Školski sistem nam je pred kolapsom, ne zna se tko pije, zna se samo tko plaća sve te eskapade čelnih ljudi, koji nemaju pojma što i kako napraviti, ali znaju sebe promovirati.
Definitivno postoje u našoj domovini puno veći problemi, od pretvorbe koja se pretvorila u pljačku neviđenih razmjera do nepostojanja strategije razvoja države, i sve ono između, despotizam, nepotizam, fašizam, korupcija, uvoz, rasprodaja dobara, nebriga o prirodnim resursima, nepostojanje izvoza, ovisnost o stranom kapitalu...
Država se rasprodaje, odnos spram zapadnih vlasnika nam je sve više vazalski, nema se ni znanja, ni volje ni želje išta učiniti da se imalo osamostalimo, i na žalost plašim se da je u posljednjem pasusu svojeg subotnjeg komentara Ante Tomić bio prokleto u pravu.
KLASA OPTIMIST
Ljude dijelim na dobre i loše, bez obzira na porijeklo, školsku spremu, zanimanje, nacionalnu, vjersku ili stranačku pripadnost, pa ću se za kraj ovog posta koji je uglavnom bio o svemu više no o Ogulinu (sram ga bilo tko povuče paralelu između kupovanja ispita i Ogulina) složiti sa predratnim, ratnim i posljeratnim visokopozicionarim partijskim funkcionerom (ne iste partije, ali uglavnom s istim ljudima prije rata u jednoj a za vrijeme i poslije u drugoj), koji je najavljujući lokalne izbore rekao:
"Mi smatramo da je svijest hrvatskih birača takova, da prate stranku i pojedince kroz sve vrijeme rada, a ne samo kroz 4 - 5 mjeseci ili u predizbornoj kampanji..."
Za dobro svih nas, volio bih da zaista ovaj put bude tako.
Na današnji dan 1770. rođen grof Janko Drašković, 1887. Nikola Tesla u New Yorku prijavio svoje prve izume, 1958. rođen Ivo Pogorelić, 1977. poginuli su Ronnie Van Zant i Steve Gaines, pjevač i gitarist kontroverzne grupe Lynard Skynard.
Post je objavljen 20.10.2008. u 07:06 sati.