Quis custodiet ipsos custodes?

"Prolazim utišanim gradom, čuje se samo dalek glas zurne, promaknu ponekad ljudske sjenke, nemirne kao obilježene duše, psi laju u mahalama, mjesečina je olovna, nijedna vrata se ne bi otvorila kad bih kriknuo makar i pred smrt, teško se zaustavljam u ovom času što teče, sve se u meni otima prema onome što je bilo ili što će biti, ali ne uspijevam da pređem granice ove noći. Samo, osjećam je izdaleka, kao da sa brda gledam tužni predio, izvan njega sam a u njemu, izdvojen a obuhvaćen. Sitno mi izgleda sve u ovom mome svijetu, mnoga rođenja što se dešavaju evo baš sada, mnoge smrti, mnoge ljubavi, mnoga zla. U mome svijetu, jer drugoga nema. Oko njega su sjenke i prazna mjesečina. Oko nas tiho kapanje vremena. U meni nemoćna ravnodušnost i tišina bez života. Vidjela u meni nema, kao u nevjernicima."
Meša Selimović: "Derviš i smrt"

Prekrasno vrijeme se nastavlja. Sunčan dan, nakon zalaska sunca dosta je zahladilo.
Svi skupa smo umrtvljeni, web stranica RO koja je na trenutak uzburkala našu tišinu i mrtvilo je ušutkana, na ostalim stranicama komentara nema, oni koji su pljuvali i prosipali žuč su postigli cilj i odbili šutljivu većinu, pa im i ovim putem čestitam (ZNA SE kome, partijski zadatak ispunjen drugovi, svaka vam čast, još jednom ste pokazali da ste na nivou zadatka koji je pred vas postavljen). Ni na ovim stranicama se više ne pojavljuju. Ne fale mi, ali mi nedostaju oni koji donose nove ideje, koji žele promjenu, koji vole naš grad. Makar se ne slagali u mišljenju, ali pokušaji da nešto okrenemo su zamrli, i sve skupa lagano tone.

Volio bih kada bi snage dobra imale samo dio volje i upornosti snaga zla i zastupnika nazadnjaštva, ZNA SE kakvih kakvih pogleda na svijet.

Čemu onda to sve skupa kvariti i ispravljati krive Drine, kad je većina šutljiva, a manjina dobija ono što želi?
Ne da nama koji nešto tu i tamo trkeljamo trebaju pohvale, ne da nešto od svega skupa dobijamo, daleko od toga. Jako plaši tišina mnoštva koje bi ipak trebalo reći nešto. Ne želim biti glasnogovornik niti lučonša, niti želim govoriti u ime drugih, ali ova šutnja pokazuje da je sve skupa ipak uzalud. Lakše je privući pažnju pišući o psima i mačkama, govoreći o magarećoj sjeni, nogometu i estrandi,k nego o ljudima i stvarnim problemima.
Ima li smisla pisati o problemima, o onome što bi moglo i trebalo biti bolje, kad oni, zbog kojih bahato uzimamo za pravo da trebamo nešto reći šute?
Jednog dana, kad bude sveden račun, pokazat će se tko je bio u pravu. Ali neće vrijediti ni onima koji su bili, ni onima koji nisu.

Stalno pišem o Bolničkoj ulici i kriminalnom stanju u kojem se nalazi. Što je neporecivo, i pomalo bespredmetno.
Ali ima i gorih, uvijek ima i gorih. Ne treba nam to biti utjeha niti olakšanje u životu, no u našem gradu uvijek ima i gore i lošije.
Jeste li primjetili u kakvom je stanju ulica koja vodi pored Doma obrtnika? Nazvana po pjesniku za sva vremena, od poglavnika do druga Tita, Vladimiru Nazoru.
Pjevao je ode jednom i drugom, sada kada ga već odavna nema, besmisleno je nagađati kada je bio iskren i kome je pjevao iz uvjerenja a kome iz pragmatičnosti.
Glupo je reći da će mu povijest presuditi i da će ga postaviti na mjesto koje je zavrijedio.
Neće, jer nije ni veće, ni značajnije, ni gore, ni bolje od njega pošteno osudila niti im je pošteno presudila (a što je poštenje?). Tako će pjesnik i predsjednik Sabora, putnik na čamcu preko Kupe, autor oda poglavniku i Titovog naprijed zauvijek ostati između obožavanja i mržnje, između istine i laži, opsjene, panegirika i omalovažavanja. Nedavno je u komentarima na Uskim stazama pomenuta "Galijotova pesen".

U našem gradu će mu ostati ulica, koja se istini za volju već selila, nekada je išla od semafora, pored škole koja je također promijenila ime, pa sve do "Plitvica" koje se odavna tako ne zovu, i u kojima odavna nema restorana/birtije.

Puno je u našem gradu obrtnika, časnih i poštenih ljudi. Naravno, i onih drugih, ali neću o njima. Naši dični, časni i pošteni muži, koji bi prvi trebali podignuti glas protiv te nakarade od ulice, tog rugla i sramote ne samo za njih, već i za naš grad, šute. Možda zato što je tu rugobu izveo jedan od njih?
Ne znam kako mogu ugošćavati svoje kolege u svom domu, kad do njega moraju doći ulicom koja kao da nije već trideset godina dirnuta (a popravljana je pred nekoliko mjeseci). Sramota, čemer i jad, ali i koncizna slika stanja našeg grada i našeg duhovnog stanja.
Ako je i budu sanirali, što iskreno podržavam, volio bih da se onoga tko je rukovodio radovima pred nekoliko mjeseci kazni zbog kriminalno izvedenog posla.

Ali, koga ja to lažem i zavaravam, ništa se neće promijeniti, nitko neće odgovarati,. Ima taj netko svoje ime, i izvođač, i nadzorni organ. Ne znam tko je bio, i ne zanime me ime, no pogledajte tu ulicu, prošećite po njoj, pa recite jesam li u pravu.

Dok god bude većina šutjela, a manjina (nadam se da je ipak riječ o manjini) podržavala takav kriminal, ZNA SE koji ljudi ne trebaju odgovarati i koji ljudi neće odgovarati.
Neka samo nastave, i zavrijedili su, oni se za svoje interese bore.



Na današnji dan 814. umro Karlo Veliki, 1573. počela seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca (jedna od mnogih u to doba, ali jedina o kojoj se govori i piše, Krleža ju je stihovima ovjekovječio), 1887. rođen pijanist Artur Rubinstein, 1918. Lenjin osnovao Crvenu Armiju, 1986. eksplodirao 73 sekunde nakon polijetanja američki svemirski brod Challenger, 2001. umro Ranko Marinković.


"Karv, ta slana, kmetska stubičanska karv,
ta čarna, čerlena, vonjhava, gosta karv,
zakaj curi, ta gluha, masna, slepa,
strahotno mlačna karv?
Kmična, gliboka, čemerna, kam zakaj kaple kri? "
Miroslav Krleža: Balade Petrice Kerempuha

"Kroz moj rodni grad
Nekad davno tekla je rijeka
Jedna obala bila je bijela
A druga kažu crna"

Bruno Langer: "Mutna rijeka"

Vrlo lijepi, topli i sunčani dani se nastavljaju.

Nastavljaju se i prljave igre i zahuktava predizborna kampanja.
Stalno se govori o bogatstvu jezika, o mogućnostima izražavanja koje nam pruža, a onda se sve stavlja pod zajednički nazivnik i sve se jednako imenuje. Na taj način stvara se i privid da je sve jednako, i da su svi postupci koje se do u tančina raščlanjuje u medijima jednaki, nekultura se izjednačuje s nemoralom i nepoštenjem..

A postoje stvari koje se nikako ne mogu izjednačiti.

Najnoviji slučaj je posjet striptiz baru jednog lokalnog zagrebačkog političara. Pred nekoliko mjeseci je i ministar mora, pomorstva i tko zna čega sve ne isto tako posjetio striptiz-bar. Kako je ipak bilo riječ o političaru vladajuće stranke, i to iz vrlo osjetljivog područja, preko toga se prešlo skoro šutke.
Bez obzira na to što su svi političari javne osobe, i njihov život i pojavljivanje je vječno pod povećalom javnosti, po meni to nije strašan prekršaj, i nema potrebe te ljude zbog toga razapinjati.

Posjet striptiz baru nije u skladu mojim moralnim načelima i svjetonazorom, i djeluje mi nekulturno i primitivno, ali stvar je osobnog izbora pojedinca. Po meni je ponižavajuće ne samo za te jadne djevojke koje plešu oko štangi i po šanku, već i za one zadrigle primitivce i licemjere koji u tome uživaju.
Ali, o ukusima i bojama se ne raspravlja.
No, da je to vijest koja zavređuje da se danima povlači po naslovnim stranama vodećih državnih novina, to svakako nije.

U isto vrijeme promiče uz znatno manje reakcije izjava glasnogovornika vladajuće partije da se politikom ne bi smio baviti nitko tko nema 50 000 EUR ušteđevine i 2 auta. Ako postoji osoba u ovoj državi koja bi trebala po datom pitanju šutjeti, onda je to likom, djelom i političkim položajem upravo pomenuti Ratko Maček. Jer, izjava je ne samo nekulturna, ispod svake civilizacijske razine, već je i nemoralna, a i opasna. Implicira da su ljudi koji nemaju 2 auta i 50 000 EUR ušteđevine nesposobni baviti se odgovornim poslovima, i nesposobni su raditi za opće dobro.

Gdje bi nam svima bio kraj da su se tim načelima rukovodili sve ove godine otkako vladaju? Koliko bi sadašnjih saborskih zastupnika, ministara i ostalih političara bilo u politici da je u doba kada su izlazili iz SKJ i ulazili u novu partiju jedan od kriterija bilo trenutno imovno stanje? Vrlo malo ljudi je u politiku ušlo bogato. Iako je nekada, u doba kada su svi trebali biti jednaki, samo su neki bili jednakiji, bogatstvo je smatrano sramotom.
Nije bogatstvo sramota ako je stečeno vlastitim radom i sposobnošću. Za koliko bivših članova SKJ i sadašnjih članova jedne i jedine Partije se to može reći?

Ne moramo kopati po Saboru, Vladi, ministarstvima, ambasadama, nadzornim odborima, možemo se osvrnuti i po gradu i vidjeti što sada imaju naši političari, a što su imali i tko su bili u doba kada su ulazili u politiku.

Nemam ništa protiv da premijer, ako je vlastitim radom stekao bogatstvo kojim se sada razmeće, ima sat i od 300 000 EUR. Ali mislim da je jako licemjerno, socijalno neosjetljivo, nemoralno i nekulturno to pokazivati u sadašnjem trenutku i staju države. Jer taj sat vrijedi koliko prosječan radnik ne može zaraditi za 3-4 godine.
Zaraditi.
Uštedjeti ne može nikada.

I na sve to mu glasnogovornik vlade poručuje da je nesposoban i treba šutjeti.
I pita tko će vjerovati premijeru koji živi u 30m2?
Tko će vjerovati premijeru koji nosi sat od 30 000 EUR, u zemlji gdje je prosječna plaća oko 600 EUR?
Tko će vjerovati premijeru koji se okružio ljudima koji su do dolaska u vlast bili nitko i ništa, a sada su odjednom multimilijunaši?
Tko će vjerovati premijeru koji nije spreman pokazati malo skromnosti i ne vrijeđati dostojanstvo naroda koji predstavlja?
Tko će vjerovati premijeru koji ne dozvoljava prevođenje izvještaja EU Komisije koje je nepovoljno po njega i Vladu, a u krajnjoj liniji i narod koji predstavlja?
Tko će vjerovati premijeru čiju zemlju "The Economist" karakterizira kao "gnjecavo dno Evrope", a on se na to ni ne osvrne?
Tko će vjerovati premijeru koji dopušta da se dvorane za svjetsko rukometno prvenstvo izgrađuju bez javnih natječaja? Svjedoci smo raznoraznih makinacija i uz javne natječaje, a nije teško zamisliti kako će se drugovi ponašati kada nema ni fiktivne kontrole nad njima.

Nisam nikada u životu bio u striptiz baru, i ne vjerujem da ću ikada biti, to mjesto je zaista na dnu dna društvenih i moralnih vrijednosti.
Ali, ako biram između toga što u meni izaziva veće gađenje, striptiz bar ili razmetanje bogatstvom, nije mi teško odabrati.

Čitam gradski proračun, i kako nisam ekonomski stručnjak teško se u njemu snalazim. Nadam se da će me vrijeme demantirati i da nisam u pravu, ali nisam siguran da će generirati porast zaposlenosti i otvaranje novih radnih mjesta.

Definitivno postoje stavke koje me raduju i koje pokazuju da ipak nije sve tako crno.

2 500 000 kn je namijenjeno za saniranje odlagališta otpada.
Bolnici je namijenjeno 200 000kn + 500 000kn donacije.
Za razvoj malog poduzetništva namijenjeno je 7 000 000kn, ali mi se čini da je u to uključeno i financiranje poduzetničke zone, što u meni izaziva sumnju. Za sada me njihovo ponašanje nije demantiralo, već samo učvrstilo moje sumnje prema njima.
3 500 000kn je namijenjeno za gospodarenje objektima u vlasništvu grada.
3 000 000kn je namijenjeno uređenu kino-dvorane.

Ima i stavki koje su totalni promašaj
6 250 000kn namijenjeno je poduzetničkoj zoni.

Ima i stavki koje su možda trebale čekati bolja vremena
2 000 000kn je namijenjeno za Kranjčevku, koja polarizira našu javnost, a i sam se prema njoj osjećam ambivalentno. S jedne strane bih jako volio da se izgradi, a s druge nisam siguran, obzirom na stanje ekonomije u našem gradu i budućnosti našeg grada, nisam siguran kada i kako će se pokriti investicija.
Naravno, da su se novci utučeni u onu nakaradu u Vijencu Ive Marinkovića utrošili u Kranjčevku, već bi bila gotova i već bi možda donosila novac. Ali nisu, i sad smo tu gdje jesmo, to nam ne bi smio ni trebao biti argument za to da se još tko zna koliko utroši u skijalište. Ako postoji argument da će skijalište moći raditi određeni broj dana u godini, ako postoji argument da će se investicija u određeno vrijeme zatvoriti i početi vraćati, onda sam za.
Ovako, sve to skupa ostaje nedorečeno, i do danas nisam saznao koliko će u konačnici skijalište koštati. Pa ako netko ima ili zna taj podatak, bio bih zahvalan da ga podijeli s nama.

Postoje još neke po meni nelogičnosti, npr. GSS-u je namijenjeno 30 000kn, što smatram sramotno malo, pogotovo kad se vidi što su neki u kategoriji u koju je i GSS svrstan dobili.

Unutar programa kulturnih djelatnosti od posebnog značaja za grad Ogulin spominje se uređenje ulazne kule u dvorištu kaštela. Nadam se da će se uskoro zamijeniti ili barem sanirati i prozori na kaštelu, jer su zaista u očajnom stanju.

Naravno da proračun nije neograničen, i da ne mogu svi biti zadovoljeni ni zadovoljni. I naravno da netko tko nije u tim strukturama ne može znati kome koliko treba. Bilo bi lijepo da na kraju godine u nekom izvještaju bude malo bolje raščlanjeno u što su utrošeni ovako raspoređeni novci. Pa da se vidi što koliko košta.

Sigurno je da, kao i kada je nogomet u pitanju, svi mislimo da znamo kako bi se novci korisnije upotrijebili, samo da je nama dati vlast. Što ne mora i najčešće nije točno.

Ali ima jedna stavka i jedan problem koji je zavrijedio znatno više pažnje no što mi se čini da mu itko poklanja, a godinama je tu. Veliki problem s kojim se nitko ne hvata u koštac.

Za rekonstrukciju vodovodne mreže namijenjeno je 1 000 000 kn. Što je prilično novca, ali nedostatno za tu potrebu.
Mislim da je vodovodna mreža i njeno katastrofalno stanje jedan od najvećih problema našeg grada.
Opet je pred par dana bilo problema, i sad je opet sve kao u redu, voda je opet za piće.
I nitko ne reagira. Postalo nam je normalno da se to događa, ogromne količine vode nestaju zbog starih i zapuštenih cijevi.

Zaista bih volio da se, kada otvorim slavinu i poteče neka čudna tekućina sumnjive boje, uplašim i zaprepastim jer se to nikada ne događa, nego da slegnem ramenima i kažem:
"Eto, voda opet nije za piće, što se može".
Puno više bi me to veselilo od skijališta ili nove kino-dvorane, o ostalim dvoranama da i ne govorim.





Na današnji dan 1784. i formalno završen američki rat za nezavisnost, 1914. Henry Ford počeo s primjenom tekuće trake u proizvodnji automobila (smanjujući vrijeme potrebno za sastavljanje automobila sa 12 i pol sati na sat i pol), 1943. konferencija u Casablanci, 1957. umro je Humprey Bogart, 1973. emitiran šou Elvis Presleya "Aloha from Hawaii" za koji se pretpostavlja da ga je gledalo preko milijardu gledalaca u 40 zemalja.

"Laganje o budućnosti stvara povijest."

Predivan, sunčan i za ovo doba godine (još uvijek) neuobičajeno topao dan, naveče je zahladilo.
Snijeg se skoro sasvim otopio.
Nekako mi se čini da su slavlja novih godina sve tiša i mirnija, a i sve manje mi znače.
Još uvijek polako ulazimo u novu godinu, pa da ne mutim mirnu i tihu površinu ispod koje i ovako sve kuha i vrije.
I na globalnoj razini sve se još uvijek zahuktava. Kako je izborna godina, teći će med i mlijeko, pa da i to ne kvarim. Uostalom, dame i gospoda imaju jako lijepe satove, da mogu bolje vidjeti koja je ura. Narodu je i onako već odavna podne.

"Čuvajte se proroka i onih koji su spremni umrijeti za istinu, jer u pravilu oni natjeraju mnoge da umru s njima, često prije njih, a ponekad i umjesto njih."




"Vjerujem da ono što postajemo ovisi o tome što su nas učili očevi u onim trenucima kada nas nisu pokušavali učiti."

Na današnji dan 1524. umro Marko Marulić, 1592. rođen princ Haram (graditelj Taj Mahala), 1858. umro austrijski maršal Johann Radetzky (vojnik čijoj slavi je Strauss posvetio marš), 1876. rođen prvi kancelar SR Njemačke Konrad Adenauer, 1932. rođen Umberto Eco.

"Svemogi Bože moj, kim svaka postaju,
odvrati jur gnjiv tvoj, ter pomiluj naju.
Ostavi zlu volju, pozri na virni puk,
gdi trpi nevolju svak čas od turskih ruk.
Luge, sela, grade popliniv s'žegoše,
muže, žene, mlade svezav povedoše.
Ubiše junake, koji se rvihu,
a ine nejake u sinžir vedihu.
Sinke porobiše od krila materam
i jošće činiše njih vašćine kćeram.
Daleć rastavljahu od draga miloga,
tih tamo prodaju, a simo inoga."

Marko Marulić: "Molitva suprotiva Turkom"

Life is a journey, but don't worry, you'll find a parking spot at the end.

Završilo je praznovanje i plandovanje, lagano se život vraća u normalu. Ostaje samo da se držimo novogodišnjih obećanja koja smo dali sebi i drugima. Često ih dajemo drugima s nadom da će nas to prisiliti da ih se držimo, ali uglavnom je to (barem u mom slučaju) bezuspješno.

Never let your sense of morals get in the way of doing what's right.

Pred nama je cijela jedna godina, i čini nam se kako je to puno vremena i kako ćemo stići puno toga napraviti, a onda ćemo se opet, kao i lani, zateći u prosincu i govoriti "kako je ova godina brzo prošla".
Stoga treba svaki dan maksimalno iskoristiti, i ne dopustiti da nam vrijeme prolazi utaman.

I prefer rationalism to atheism. The question of God and other objects-of-faith are outside reason and play no part in rationalism, thus you don't have to waste your time in either attacking or defending.

Vezano uz to, neću trošiti vrijeme na uvrede i objede u nekim komentarima i mailovima. Argumentiranu kritiku pozdravljam, a neargumentirano vrijeđanje ću brisati, jer me iritira. Kako oni koje iritira moje pisanje na žalost i dalje dolaze, mučeći sebe i mene, nema smisla da i ja budem mazohist. Brisanje nije vezano uz to kako se tko potpiše, već što napiše u komentaru. Ako netko misli da je tocenzura, morat ću ga razočarati, jer po definiciji je cenzura nešto sasma drugo. Takvih komentara i komentatora je jako malo, ali i to je previše jer mu uspiju pokvariti raspoloženje. Ako oni otvore blog, što se nadam da hoće, i nazovu ga recimo istina_o_ogulinu ili ogulinska_stvarnost, bit će mi jako drago i svima ću ga proporučiti. Što je više različitih istina, lakše svatko može odabrati stranu. Pa i oni koji su odavna zastranili.

Violence is the last refuge of the incompetent.

Nadam se da će nam svima skupa ova godina biti bolja. Nadam se da će se u gradu dogoditi pozitivni pomaci koje ćemo svi pozdraviti, nadam se da će se pojaviti investitori koji će otvoriti radna mjesta u poduzetničkoj zoni (jeste li čuli za zonu u Brinju i njihove investitore?). Nadam se da će dvorana biti završena i stavljena u funkciju, da će radovi na HE Lešće pomoći i razvoju našeg grada, da će nas sportaši uveseljavati uspjesima, da će konačno u ovom gradu svi početi raditi za njegovu dobrobit, a ne samo za sebe i svoju partiju i partijske drugove, ma koja to partija bila.

Where any answer is possible, all answers are meaningless.

Nadam se da će se stvoriti kritična masa ljudi koji imaju zajednički cilj, a to je prosperitet grada i svih nas. Nadam se da će djelovati i da će generirati ideje i akcije od kojih ćemo svi imati koristi.
Nije ta masa uperena protiv vlasti, tko god ju obnašao, već protiv korupcije, javašluka, nepotizma, nesposobnosti s kojom se na svakom koraku srećemo, i protiv koje se borimo. Uperena je protiv propasti našeg grada, a lako se dokaže brojkama propada li grad ili ne. Bolnička ulica recimo evidentno propada, to se može i izmjeriti.

The saddest aspect of life right now is that science gathers knowledge faster than society gathers wisdom.

Zašto dušebrižnici misle da ste, kada iznosite mišljenje što je dobro a što nije, protiv vlasti i da su vlastodršci korumpirani i nesposobni? Zašto su protiv svakog tko ne glorificira postignuća i tko drugačije misli, tko ne piše panegirike onima koji samo rade svoj dobro plaćeni posao. Zna se.

Jutros je padao vrlo gust snijeg, ali obzirom na to da je prestao popodne, i na to da je dosta toplo, neće se po svoj prilici zadržati. Grad je prilično brzo očišćen, svaka čast zimskoj službi.




Na današnji dan 1920. rođen Isaac Asimov.

Tri zakona robotike:
1. Robot ne smije nauditi ljudskom biću ili ne reagirati ako ovom prijeti opasnost.
2. Robot mora slušati ljudske naredbe osim ako se iste kose s Prvim zakonom.
3. Robot mora štititi sebe dok god se to ne kosi s prva dva zakona.