Pregled posta

(Ne)kultURA

"Kroz moj rodni grad
Nekad davno tekla je rijeka
Jedna obala bila je bijela
A druga kažu crna"

Bruno Langer: "Mutna rijeka"

Vrlo lijepi, topli i sunčani dani se nastavljaju.

Nastavljaju se i prljave igre i zahuktava predizborna kampanja.
Stalno se govori o bogatstvu jezika, o mogućnostima izražavanja koje nam pruža, a onda se sve stavlja pod zajednički nazivnik i sve se jednako imenuje. Na taj način stvara se i privid da je sve jednako, i da su svi postupci koje se do u tančina raščlanjuje u medijima jednaki, nekultura se izjednačuje s nemoralom i nepoštenjem..

A postoje stvari koje se nikako ne mogu izjednačiti.

Najnoviji slučaj je posjet striptiz baru jednog lokalnog zagrebačkog političara. Pred nekoliko mjeseci je i ministar mora, pomorstva i tko zna čega sve ne isto tako posjetio striptiz-bar. Kako je ipak bilo riječ o političaru vladajuće stranke, i to iz vrlo osjetljivog područja, preko toga se prešlo skoro šutke.
Bez obzira na to što su svi političari javne osobe, i njihov život i pojavljivanje je vječno pod povećalom javnosti, po meni to nije strašan prekršaj, i nema potrebe te ljude zbog toga razapinjati.

Posjet striptiz baru nije u skladu mojim moralnim načelima i svjetonazorom, i djeluje mi nekulturno i primitivno, ali stvar je osobnog izbora pojedinca. Po meni je ponižavajuće ne samo za te jadne djevojke koje plešu oko štangi i po šanku, već i za one zadrigle primitivce i licemjere koji u tome uživaju.
Ali, o ukusima i bojama se ne raspravlja.
No, da je to vijest koja zavređuje da se danima povlači po naslovnim stranama vodećih državnih novina, to svakako nije.

U isto vrijeme promiče uz znatno manje reakcije izjava glasnogovornika vladajuće partije da se politikom ne bi smio baviti nitko tko nema 50 000 EUR ušteđevine i 2 auta. Ako postoji osoba u ovoj državi koja bi trebala po datom pitanju šutjeti, onda je to likom, djelom i političkim položajem upravo pomenuti Ratko Maček. Jer, izjava je ne samo nekulturna, ispod svake civilizacijske razine, već je i nemoralna, a i opasna. Implicira da su ljudi koji nemaju 2 auta i 50 000 EUR ušteđevine nesposobni baviti se odgovornim poslovima, i nesposobni su raditi za opće dobro.

Gdje bi nam svima bio kraj da su se tim načelima rukovodili sve ove godine otkako vladaju? Koliko bi sadašnjih saborskih zastupnika, ministara i ostalih političara bilo u politici da je u doba kada su izlazili iz SKJ i ulazili u novu partiju jedan od kriterija bilo trenutno imovno stanje? Vrlo malo ljudi je u politiku ušlo bogato. Iako je nekada, u doba kada su svi trebali biti jednaki, samo su neki bili jednakiji, bogatstvo je smatrano sramotom.
Nije bogatstvo sramota ako je stečeno vlastitim radom i sposobnošću. Za koliko bivših članova SKJ i sadašnjih članova jedne i jedine Partije se to može reći?

Ne moramo kopati po Saboru, Vladi, ministarstvima, ambasadama, nadzornim odborima, možemo se osvrnuti i po gradu i vidjeti što sada imaju naši političari, a što su imali i tko su bili u doba kada su ulazili u politiku.

Nemam ništa protiv da premijer, ako je vlastitim radom stekao bogatstvo kojim se sada razmeće, ima sat i od 300 000 EUR. Ali mislim da je jako licemjerno, socijalno neosjetljivo, nemoralno i nekulturno to pokazivati u sadašnjem trenutku i staju države. Jer taj sat vrijedi koliko prosječan radnik ne može zaraditi za 3-4 godine.
Zaraditi.
Uštedjeti ne može nikada.

I na sve to mu glasnogovornik vlade poručuje da je nesposoban i treba šutjeti.
I pita tko će vjerovati premijeru koji živi u 30m2?
Tko će vjerovati premijeru koji nosi sat od 30 000 EUR, u zemlji gdje je prosječna plaća oko 600 EUR?
Tko će vjerovati premijeru koji se okružio ljudima koji su do dolaska u vlast bili nitko i ništa, a sada su odjednom multimilijunaši?
Tko će vjerovati premijeru koji nije spreman pokazati malo skromnosti i ne vrijeđati dostojanstvo naroda koji predstavlja?
Tko će vjerovati premijeru koji ne dozvoljava prevođenje izvještaja EU Komisije koje je nepovoljno po njega i Vladu, a u krajnjoj liniji i narod koji predstavlja?
Tko će vjerovati premijeru čiju zemlju "The Economist" karakterizira kao "gnjecavo dno Evrope", a on se na to ni ne osvrne?
Tko će vjerovati premijeru koji dopušta da se dvorane za svjetsko rukometno prvenstvo izgrađuju bez javnih natječaja? Svjedoci smo raznoraznih makinacija i uz javne natječaje, a nije teško zamisliti kako će se drugovi ponašati kada nema ni fiktivne kontrole nad njima.

Nisam nikada u životu bio u striptiz baru, i ne vjerujem da ću ikada biti, to mjesto je zaista na dnu dna društvenih i moralnih vrijednosti.
Ali, ako biram između toga što u meni izaziva veće gađenje, striptiz bar ili razmetanje bogatstvom, nije mi teško odabrati.

Čitam gradski proračun, i kako nisam ekonomski stručnjak teško se u njemu snalazim. Nadam se da će me vrijeme demantirati i da nisam u pravu, ali nisam siguran da će generirati porast zaposlenosti i otvaranje novih radnih mjesta.

Definitivno postoje stavke koje me raduju i koje pokazuju da ipak nije sve tako crno.

2 500 000 kn je namijenjeno za saniranje odlagališta otpada.
Bolnici je namijenjeno 200 000kn + 500 000kn donacije.
Za razvoj malog poduzetništva namijenjeno je 7 000 000kn, ali mi se čini da je u to uključeno i financiranje poduzetničke zone, što u meni izaziva sumnju. Za sada me njihovo ponašanje nije demantiralo, već samo učvrstilo moje sumnje prema njima.
3 500 000kn je namijenjeno za gospodarenje objektima u vlasništvu grada.
3 000 000kn je namijenjeno uređenu kino-dvorane.

Ima i stavki koje su totalni promašaj
6 250 000kn namijenjeno je poduzetničkoj zoni.

Ima i stavki koje su možda trebale čekati bolja vremena
2 000 000kn je namijenjeno za Kranjčevku, koja polarizira našu javnost, a i sam se prema njoj osjećam ambivalentno. S jedne strane bih jako volio da se izgradi, a s druge nisam siguran, obzirom na stanje ekonomije u našem gradu i budućnosti našeg grada, nisam siguran kada i kako će se pokriti investicija.
Naravno, da su se novci utučeni u onu nakaradu u Vijencu Ive Marinkovića utrošili u Kranjčevku, već bi bila gotova i već bi možda donosila novac. Ali nisu, i sad smo tu gdje jesmo, to nam ne bi smio ni trebao biti argument za to da se još tko zna koliko utroši u skijalište. Ako postoji argument da će skijalište moći raditi određeni broj dana u godini, ako postoji argument da će se investicija u određeno vrijeme zatvoriti i početi vraćati, onda sam za.
Ovako, sve to skupa ostaje nedorečeno, i do danas nisam saznao koliko će u konačnici skijalište koštati. Pa ako netko ima ili zna taj podatak, bio bih zahvalan da ga podijeli s nama.

Postoje još neke po meni nelogičnosti, npr. GSS-u je namijenjeno 30 000kn, što smatram sramotno malo, pogotovo kad se vidi što su neki u kategoriji u koju je i GSS svrstan dobili.

Unutar programa kulturnih djelatnosti od posebnog značaja za grad Ogulin spominje se uređenje ulazne kule u dvorištu kaštela. Nadam se da će se uskoro zamijeniti ili barem sanirati i prozori na kaštelu, jer su zaista u očajnom stanju.

Naravno da proračun nije neograničen, i da ne mogu svi biti zadovoljeni ni zadovoljni. I naravno da netko tko nije u tim strukturama ne može znati kome koliko treba. Bilo bi lijepo da na kraju godine u nekom izvještaju bude malo bolje raščlanjeno u što su utrošeni ovako raspoređeni novci. Pa da se vidi što koliko košta.

Sigurno je da, kao i kada je nogomet u pitanju, svi mislimo da znamo kako bi se novci korisnije upotrijebili, samo da je nama dati vlast. Što ne mora i najčešće nije točno.

Ali ima jedna stavka i jedan problem koji je zavrijedio znatno više pažnje no što mi se čini da mu itko poklanja, a godinama je tu. Veliki problem s kojim se nitko ne hvata u koštac.

Za rekonstrukciju vodovodne mreže namijenjeno je 1 000 000 kn. Što je prilično novca, ali nedostatno za tu potrebu.
Mislim da je vodovodna mreža i njeno katastrofalno stanje jedan od najvećih problema našeg grada.
Opet je pred par dana bilo problema, i sad je opet sve kao u redu, voda je opet za piće.
I nitko ne reagira. Postalo nam je normalno da se to događa, ogromne količine vode nestaju zbog starih i zapuštenih cijevi.

Zaista bih volio da se, kada otvorim slavinu i poteče neka čudna tekućina sumnjive boje, uplašim i zaprepastim jer se to nikada ne događa, nego da slegnem ramenima i kažem:
"Eto, voda opet nije za piće, što se može".
Puno više bi me to veselilo od skijališta ili nove kino-dvorane, o ostalim dvoranama da i ne govorim.





Na današnji dan 1784. i formalno završen američki rat za nezavisnost, 1914. Henry Ford počeo s primjenom tekuće trake u proizvodnji automobila (smanjujući vrijeme potrebno za sastavljanje automobila sa 12 i pol sati na sat i pol), 1943. konferencija u Casablanci, 1957. umro je Humprey Bogart, 1973. emitiran šou Elvis Presleya "Aloha from Hawaii" za koji se pretpostavlja da ga je gledalo preko milijardu gledalaca u 40 zemalja.

Post je objavljen 14.01.2007. u 21:40 sati.