Maksova maksimala

nedjelja, 29.12.2013.

PABIRČENJE U NUŽDI

Kada ste u nekoj moralnoj obvezi da nešto učinite, da nešto napišete, recimo, a nemate inspiraciju zbog toga što vam već dvadeset i kusur godina ispiru mozak, onda se priklonite jednom od lakših rješenja pa pabirčite razne izvatke iz svojih bilježaka koje ste upisali čitajući neke knjige ili samo novine. Čitati treba sve jer se i u najlošijoj literaturi pronađe nešto korisno i pametno. Ako se netko još sijeća rasparanog glasa pjevača Tome Bebića, multidisciplinarnog umjetnika, i njegove maksime „Volite se ljudožderi“, jednom je zgodom izjavio da je sva njegova literatura u životu bila „Laso“ romani i da je iz njih naučio sve što mu je bilo potrebno za život. Inače su Laso romani izlazili jednom tjedno i glasili su kao šund literatura. Toma se Bebić bavio svim i svačim i svagdje je ostavio neizbrisiv trag, a ništa nije bilo šund!
Kad smo već kod ispiranja mozga moram primijetiti da za taj krimen nisu krivi samo političari kako bi se u prvi mah moglo zaključiti, nego su u našem hrvatskom društvu tu ulogu vrlo kvalitetno obavili i Crkva u Hrvata (kako to gordo zvuči) i zaslužni sportski radnici iz Hrvatskog nogometnog saveza na čelu sa starom postavom koju je vodio Marković, Srebrić, Štimac, dok ovaj današnji sastav kao da ne postoji. Stara postava iznjedrila je jednog Joea Šimunića koji je uspio osramotiti sebe (mada on do sebe ni ne drži), nogometnu reprezentaciju i one hrvatske građane koji nisu podložni biskupima i raznim stožerima.
Crkva, stožeri i Karamarko sa svojim jurišnicima ispiru mozak onima bez svojega stava, prozivajući aktualnu vlast nenarodnom (?!), a narod ju je izabrao. Ako izbacimo iz konkurencije onoga izroda Sanadera, primjećujemo da je naroda u anketama najodvratnija osoba u Hrvatskoj proglašen Tomislav Karamarko, a najprihvatljivije osobe su predsjednik Josipović i, zamislite, Slavko Linić! I to već jako dugo. Pored toga na sudu se vodi postupak protiv najnarodnije stranke HDZ-a čiji je predsjednik upravo Karamarko. Protiv te nekada vodeće stranke vodi se postupak zbog pljačke svoga vlastita naroda!
Neposredno prije Božića na Radio Sljemenu slušao sam redovitu emisiju „Glas velegrada“ u kojoj slušatelji emisije daju svoja zapažanja. Tema je toga dana bila: „Koja je osoba u svijetu i Hrvatskoj u ovoj godini na vas ostavila najdublji dojam?“ Iako emisija nije imala natjecateljski karakter ja sam se potrudio i bilježio odgovore slušatelja. Za svjetsku osobu naravno je jednoglasno odabran papa Franjo, a u Hrvatskoj, nećete vjerovati – prvi Slavko Linić, druga Mirela Holy, a treća Dubravka Glavaš, žena koja je dala otkaz u firmi da bi ostala raditi samohrana majka!
Nema tu Karamarka, Bozanića, Ivasa, Puljića, nema stožeraša, a nema ni Željke Markić koja se bori protiv istospolnih zajednica, a ne zna, jadna, da je najveća istospolna zajednica bila – dvanaest apostola, što bi rekao Viktor Ivančić. Nije tu bilo mjesta ni za predsjednika Josipovića koji danas djeluje k'o sveta vodica; niti šteti, nit' koristi, nema umirovljenih generala, Josića, Glavaša, Merčepa. Optuženik za ratne zločine Merčep pojavljuje se samo na sudu i proslavama obljetnica na mjestu zločina.
Dobro, nema, osim Linića, nikoga iz vlade s pozitivnim predznakom jer nisu zaslužili. Nije to nenarodna vlada. To je vlada s previše nekompetentnih ministara kojima poštenje ne pomaže da podignu gospodarstvo i standard toga naroda. Ne mogu se stalno izvlačiti na to da je HDZ uništio Hrvatsku. To smo svi znali i birali smo novu garnituru da krenu naprijed. To ne da ide sporo, to ne ide nikako. Dugo nam je za čekati. Zato novinar Novosti, Nikola Bajto, pokušava pomoći Kukuriku vladi pa je na jednostavan način izračunao kako bi država mogla godišnje uštedjeti kada bi pravovremeno posegnula za rezovima na sljedećim „stavkama“: ukidanje 2. mirovinskog stupa, smanjenje povlaštenih mirovina, ukidanje vjeronauka u školi, smanjenje izdataka vjerskim zajednicama, ukidanje NATO operacija, rezanje vojnog proračuna, teritorijalni preustroj, porez na telekome, porez na imovinu i povećanje kreditnog rejtinga u milijardama kuna, a na narodne obveznice, spajanje ambasada, ukidanje Pantovčaka, smanjenje zastupničkih plaća, spajanje izbora i na vozni park moglo bi se uštedjeti oko 400 milijuna kuna. Ukupno je Bajto izračunao godišnju uštedu od 10,5 milijardi kuna! Ova ušteda koju bi provela država mjerama demilitarizacije, sekularizacije i teritorijalnog preustroja ide u korist narodnog standarda, a na štetu političara, svećenika, vojnika, a jako pogađaju interese bankara, stranog kapitala, Amerike i same Crkve.
Vlada Republike Hrvatske ima o čemu razmišljati. Pola mandata su potrošili, ostalu polovicu treba kapitalizirati. Imaju li snage za to?
VLADI ŽELIM SRETNU NOVU GODINU. Ako njima bude sretna – bit će i nama!

nedjelja, 22.12.2013.

I OVA GODINA JE PRI KRAJU

Bilo bi pošteno, možda i korisno, da se na kraju još jedne kalendarske godine oprostimo od nje nabildani pozitivnim vibracijama koje ćemo prenesti u sljedeću 2014. godinu, godinu nade, vjere i ljubavi. Vi se stariji vjerojatno sjećate kako ste u spomenar neke svoje ljubimice napisali: „Ljubav, vjera, nada, iz tvog srca nikad nek ne pada!“ Nada je posebno postojana i neophodna te u svim mogućim prilikama ona ostaje posljednja pa makar u ovoj teškoj situaciji kod nas i u svijetu otvorili i Pandorinu kutiju. Da nam u srcu ostane ljubav, vjera i nada, nije samo religijska maksima, to je univerzalna poruka i agnostika i ateista, odnosno, to je ljudska poruka.
Na kraju svake godine političari, sportaši, kulturni radnici, humanisti, ističu svoja dostignuća u onom pozitivnom smislu. Nitko se ne želi sjećati propusta i loših kritika, zaboravljamo to kao da ih nije ni bilo. Evo, upravo ta dostignuća pokušavam nabrojiti u našem ogulinskom kraju, ali mi nekako ne ide. I kada već mislim da sam našao nešto, prođe mi kroz glavu da sam u Bolničkoj ulici i kako svaki kamion ili obično vozilo nagazi na one poklopce šahti i sledi mi krv u žilama. Kako je tek onim starijim ili bolesnim ljudima koji stanuju u Bolničkoj i to slušaju danonoćno kao ja Radio Sljeme, recimo. Tresak tih poklopaca jednostavno me udalji od onoga dobrog što je u Ogulinu učinjeno, izgubim nit i zaboravim.
Ali evo, sjetih se da nas je ogulinska vlast nagradila s novom prometnicom u Vikend naselju Sabljaci. Napravismo krasnu jednosmjernu ulicu s pješačkom, zapravo turističkom stazom. Ulica počima s ukusnim parkiralištem preko puta restorana „Svoji smo“ i završava kod drugog restorana. Onoga restorana „Sabljaci“ kojega više nema! O kojemu smo pisali i još ćemo pisati dok nam se tinta ne osuši. Tinta će se osušiti, ali onako impozantne zgrade neće biti. Još pred nekoliko godina na izlasku iz vikend naselja izgradili smo još jedno ogromno parkiralište, dijelom i za autobuse, ali uzalud.
Ako se napregnemo razmišljati treba spomenuti kanalizaciju u Ulici Struga i spomenuti da gimnazijalci neće više gaziti po izlivenim fekalijama iz septičke jame, ali i da stanari sedmerokatnice nemaju u podrumu pomoćnu sabirnicu fekalija, već mogu u njemu spremati i drva. Za zimnicu je još prerano. To što smo spajanjem septičkih jama na kanalizacijske kolektore upropastili prirodni miris ogulinskog gorskog zraka i zamijenili ga prirodnim smradom kanalizacije, popravit ćemo tijekom još ovoga stoljeća.
Toliko o infrastrukturi. Posebno priznanje treba odati nastavku tradicionalnih kulturnih manifestacija kao što su; Dani Ilme de Murske, Ogulinke koja je svojim sopranom osvojila gotovo čitavi svijet, Smotra folklora, Ogulinski dani bajke, pa napredovanje rekonstrukcije Pučkog otvorenog učilišta. POU je zamislio neki iluzionist kojega smo nažalost prihvatili, ali njegovu iluziju nikada nećemo dovršiti.
Nije li, nadalje, lijepo za čuti da u nekim sredinama nema otpuštanja radnika-službenika, već se i zapošljavaju, a posebna je raskoš da se svim službenicima i dužnosnicima gradske uprave Ogulina povećavaju i plaće, osim one trinaeste. I božicnica vjerojatno ostaju u svojim okvirima. Ovo svakako treba uvrstiti u najveća dostignuća nove vlasti ponovno odabrane od naroda - za narod.
I na kraju je najveći dar građanima Ogulina za Božić i novu godinu novootvorena „Ivanina kuća bajke“. Ako smo za uređenje te kuće, zahvaljujući upornosti direktorice Turističke zajednice, mogli dobiti sredstva iz fonda Europske unije u visini od milijun eura, onda to znači da se radom može uspješno kandidirati za sredstva EU, ali i da je kvaliteta projekta prepoznata i izvan granica Ogulina, županije i Hrvatske. Jedino je bijedno bilo za vidjeti da je bivši gradonačelnik bio izbačen iz korpusa uzvanika i da je osamljen pratio zbivanja na otvaranju. Ipak su se događanja oko Ivanine kuće dešavala za mandata Nikole Magdića. A sjećate se da je pred nekih tridesetak godina u toj zgradi bila birtija u kojoj se do jutra kartalo za velike novce i zato su ju ljudi prozvali „Kugina kuća“. Eto, u relativno kratkom vremenu od Kugine kuće napravismo Ivaninu kuću bajke. To je veličanstveno i trebamo djecu naviknuti da ju maksimalno koriste.
Na kraju nam ostaje ona nada koja posljednja umire, da ćemo u narednom periodu napraviti udar na gospodarskom planu, na čelu sa savjetnikom za gospodarstvo, gradonačelnikom i onom trojicom njegovih zamjenika, a očekujem da će ovaj Božić i nova 2014. godina biti prekretnica po toj osnovi.
Zato svim iskrenim vjernicima želim blagoslovljen Božić i božićne blagdane! Novu ćemo godinu čestitati za tjedan dana, nadam se.

nedjelja, 15.12.2013.

NIKAD DOSTA O BJELOLASICI

Možda će neki smatrati da je predosadno ponovno pisati o požarištu restorana na jezeru Sabljaki. O HOC-u Bjelolasici, o požaru koji je do temelja uništio centralni objekt u Jasenku 2011. godine, bez kojega olimpijski centar ne može funkcionirati, pa do ovoga požara koji je zahvatio restoran Sabljaci kraj Ogulina, u noći od 6. na 7. prosinca 2013. godine, trebalo bi pisati svaki dan i puniti uši vlasniku HOC-a Bjelolasice dok mu iz ušiju umjesto dima ne sukne vatra.
Ali, tko je vlasnik Hrvatskog olimpijskog centra? Država! Što to zapravo znači? Baš ništa. Tko je odgovoran za funkcioniranje HOC-a? Tko odgovara za organiziranje sportskih i školskih manifestacija trgovačkog poduzeća HOC Bjelolasica d.o.o., tko odgovara za financijsko poslovanje ustanove HOC Bjelolasica. Poduzeće i ustanova paralelno su funkcionirali da li zbog potrebe poboljšanja stanja, ili zato da HOC ima dva direktora, teško je odgonetnuti, ali je činjenica da ništa nije bilo u korist HOC-a. U posljednje vrijeme direktore smo mijenjali k'o i gaće dok nisu ostale na štapu.
Nakon Paškvalina koji je barem ishodio niz građevinskih dozvola, postavljen je neki Dubrovčanin Maro koji nije stolovao na Bjelolasici, već u Zagrebu (!?) i koji je prvi puta došao u Ogulin kada je izgorio centralni objekt u Jasenku, sazvao zbor radnih ljudi u restoranu Sabljaci i obznanio da ne zna što će biti s HOC-om, ali i s radnicima! Katastrofa, bruka i sprdnja direktora i vlasnika HOC-a, ma tko to bio. Država je nakon požara za upravitelja HOC-a odredio neki Adriatic Club, također u vlasništvu države. Na mjestu bivše zgrade novi upravitelj je podigao šator koji je prošle godine podlegao visokom snijegu i zatvorio Bjelolasicu. Radnici su proživljavali u komi primajući neku crkavicu od socijalne države, a plodove obećanog blagostanja slali su Vladi RH.
Jedno je sigurno; HOC Bjelolasica uništena je namjerno. Nijedna vlada, bilo desna ili lijeva nisu ju voljele. A Bjelolasica je trebala biti koka koja bi nesla zlatna jaja. Pokoja košara tih jaja ostala bi u Gradu Ogulinu, kao jedinici lokalne samouprave kojoj pripada i Jasenak, i zato se ogulinska vlast morala postaviti kao stranka s pravnim interesom, a ne svađati se s direktorima HOC-a i ne bježati od posla pod parolom – ne talasaj. Kada je današnji karlovački župan, kao dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora HOC-a izvalio maksimalu da bi Bjelolasica propala i da nije izgorio centralni objekt, zabio si je glogov kolac u svoj nepostojan karakter i ogulinski narod ne bi mu smio dati više ni jedan glas potpore za bilo koju političku funkciju, već bi trebao provesti lustraciju kako je to on kao zadnji komunistički sekretar na ložionici u Ogulinu, mogao odmah postati dožupan za gospodarstvo (!?) u Karlovačkoj županiji! A još tada nije ni diplomirao.
Posljednji udarac HOC i Ogulin doživjeli su s petka na subotu kada je u plamenu skončao restoran na Sabljakima. Nije on izgorio „do temelja“ kako to mi sada hoćemo prikazati da ga ne bi trebali popravljati. Do temelja je izgorio onaj na Bjelolasici jer je bio sav od drveta, ali ovaj na Sabljakima ima okvirnu konstrukciju od armiranog betona i dade se popraviti. Ove paušalne ocjene o njegovoj dojučerašnjoj vrijednosti i veličini današnje štete su neozbiljne. Ne vrši procjenu onaj vidovnjak Milan na visak, niti župan s „prometnim fakultetom“, već to ima veze s građevinskom strukom.
Da je restoran izgorio javio mi je u subotu ujutro u 6,30 šef gradilišta toga zdanja iz 1979. godine, koji je požar gledao iz kuće preko jezera. Ja sam otišao na požarište i zvao njega da dođe, ali je rekao da nije u stanju od žalosti jer je bio emotivno vezan za taj objekt. Sad si možete zamisliti kako je njemu kada svi mi koji smo mnoge sate proveli u restoranu i oko njega, koji smo u njemu istinski uživali povodom bilo čega, kada smo uživali u njegovoj arhitekturi, u toplini interijera, u doživljaju pogleda na jezersku nemirnu površinu iz bilo kojega kutka restorana, a nismo sudjelovali u gradnji. Tko se još sjeća plesnog podija ispod nadstrešnice na zapadnoj strani, kamina u sredini površine, njegovih likovnih ukrasa slikarice Nives Kavurić-Kurtović na onim jelovim okrajcima s naglašenim rupama od smogora. Sadržaji tih okrajaka bili su ženski aktovi. Svi smo se divili nesvakidašnjoj arhitekturi; domaći i gosti, tuzemni i inozemni. Restoranu se divio i onaj dobročinitelj, ribarćev zet, koji je prosvjećivao narod prodavajući mu fakultetske diplome, a među Zagorkama i Zagorcima slavio rođendane i uveseljavao ih.
Negdje na internetu sam vidio staru fotografiju toga restorana iz zraka, petog pročelja kako to zovu arhitekti, i djeluje tako impozantno. Znači iz svih pozicija restoran nije imao grešku. Danas je to zgarište. Tako je i drugi reprezentativni objekt izgrađen u onom mraku konačno zasjao punim sjajem. I kažu, ne zna se tko je to mogao učiniti? Zna se; to je učinio vlasnik koji je dozvolio da se o HOC-u Bjelolasici ne vodi briga dobrog gospodara, to je učinila vlast Grada Ogulina koja nije poduzela ništa da upozori vlasnika da neće dozvoliti nered u svom dvorištu.

nedjelja, 08.12.2013.

RAZNI INSAJDERI NA POŽARIŠTU

Hrvatsku nije zahvatio El Nińo, nju je zahvatila HDZ-ova vlast u prošlih sedamnaest godina, a mi popravljamo štetu za budućnost ove zemlje, koju je ta vlast prouzročila. Vjerojatno je ovo na jednoj saborskoj sjednici izjavio Marin Jurjević, jer je to njemu najsličnije.
Onda se javio onaj bivši ministar Milinović koji još ima ožiljke od lanaca kojima su se on i njegovi istomišljenici vezali na glavnom gospićkom trgu, da nitko ne smije izručiti hrvatske generale u Haag (dok se HDZ nije vratio na vlast) i kazuje da je Hrvatsku uništio El komunińo koji ju je upropaštavao pola stoljeća. Propala Jugoslavija, međutim, ostavila je Hrvatsku kao razvijenu industrijsku zemlju s poljoprivredom i turizmom kao pomoćnim industrijskim granama i s pozitivnom trgovinskom bilancom te nezaposlenošću od nula posto. Zaduženost Jugoslavije bila puno manja nego danas samo Hrvatske i s većim BDP-om od današnje Hrvatske.
Stvaranje Republike Hrvatske obvezalo je njenu vlast da organizira kapitalističko društvo koje će ubrzo donijeti hrvatskom narodu blagostanje. Za stvaranje blagostanja i izlazak naroda iz tamnice naroda bilo je potrebno i novo zakonodavstvo koje je moralo biti predvođeno insajderima, da se ne bi pogriješilo. Insajderi su zapravo bili oni koji su prisluškivali kako vlada diše i tako stvarali zakonodavstvo koje se i mijenjalo prema promjeni mišljenja vlasti u dnevnoj politici. Najčuveniji i najveći insajder novoga društvenog uređenja bio je naš kum Vladimir Šeks, za onoga mraka poznat po kodnom imenu Sova.
Danas se autsajderi i insajderi najviše spominju u sportu pa nam je tu lakše shvatiti. Zna se već dvadesetak godina da su u nogometnoj ligi u Hrvata svi autsajderi prema jedinom insajderu Dinamu, danas Hrvatskog građanskog kluba Dinamo. Ili sažeto; autsajderi su ljudi slabije intelektualne i fizičke moći, insajderi su njihova suprotnost. Mnogi ljudi su samozvani insajderi, u ovom sportskom značenju, gdje im je fizička komponenta jača od intelektualne. Jedan stvarni intelektualac neće sebe sam nazvati insajderom, već će to činiti bahati ljudi kada osjete superiornost nad pojedincem ili nekom skupinom, svejedno je.
Kada se sjetim pokojnih; Ivana Supeka i Josipa Županova, pa živućeg Viktora Žmegača, kako svoje ogromno znanje smirenim glasom prenose drugima bez podcjenjivanja, onda shvatim koji sam autsajder u općem intelektualnom i kulturnom smislu, bez obzira što oni ne bi mogli preuzeti dio moje stručnosti koja je doista mizerna za njihovu širinu znanja.
Na terenu ovoga bloga pojavio se odnekuda samozvani „isider“ koji je vrlo korektno upoznao čitateljstvo na pravna uporišta i posljedice referenduma „U ime obitelji“. Učinio je to u nastavcima da nam ne bude dosadno što su osjetili i ostali komentatori i bili zadovoljni s prva tri odlomka. I tu je trebao stati, kako je u svom komentaru napisao Bob. No naknadno prepucavanje s one dvije djevojke u više navrata i u dužini romana bez ikakvog smisla, bilo je previše za autora bloga i zato su izbačeni ti „komentari“.
„Insiderov“ komentar o demokraciji autora bloga i njegovo pametovanje zbog povrijeđene taštine nisam izbacio, iako zaslužuje, ali ticalo se samo mene, Maksa. Usput ću spomenuti „isideru“ da je njegova taština, kao i svaka druga, ponos bez pokrića. Ako i u buduće bude želio komentirati na ovom blogu to može učiniti u dvije-tri rečenice, kao što je i uobičajeno, a nikako svoju intelektualnu raskoš izražavati u romanima. Neka bude siguran da će u tom slučaju opet biti izbrisan.
Možda sam još nešto htio reći o njegovoj superiornosti u odnosu na ostale Ogulince, ali ću ga sada smjestiti u autsajdere u odnosu na ogulinsku tragediju za koju sam ovoga časa čuo. Naime, točno u pola noći s petka na subotu, izgorio je još jedan reprezentativni objekt iz onoga mraka, a u vlasništvu HOC-a Bjelolasice. Izgorio je restoran Sabljaci, centralni objekt sportsko-turističke ponude Ogulina na samom jezeru Sabljaci. Projektanti toga zdanja bili su uvaženi arhitekti Kranjc i Čanković s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, a izvođač radova bila je Izgradnja d.o.o. Ogulin sa šefom gradilišta Dragom Jakšićem. Zgrada je izgrađena i puštena u korištenje krajem 1979. godine, a bila je ponos Ogulina u arhitektonskom, građevinskom i ugostiteljskom smislu.
Nakon požara centralnog objekta na Bjelolasici u siječnju 2011. godine, pa sada centralnog objekta na Sabljacima, oba u vlasništvu HOC-a Bjelolasice, ne možemo se oteti dojmu da ta dva ekscesa nisu povezana! Ako s ničim, onda sigurno s krajnje indolentnim ponašanjem pri održavanju nekretnina, a za to postoje sankcije za odgovorne osobe u poduzeću. Poznavajući prilike u našem pravosuđu nema bojazni da će netko biti pozvan na red. Gradonačelnik Ogulina, na čijem su se prostoru desile obje katastrofe, ponašat će se prema onoj Nešinoj maksimali za koju je platio visoku cijenu; Ne talasaj!

nedjelja, 01.12.2013.

PRVI REFERENDUM NA POTICAJ NARODA

Referendumi su, kažu, najosnovniji alati demokracije pa je moguće da se i Ustav jedne države donese referendumom, a ne izglasavanjem u parlamentu; Saboru, Sobranju, Knesetu, Sejmu, Kongresu, u kojem sudjeluju samo predstavnici naroda koje je on izabrao na općim izborima. Iz toga slijedi da se referendumom može izglasavati članak po članak, da se, na već doneseni ustav, dodaju amandmani koji mogu izmijeniti i samu srž toga ustava. Da li je to slučaj i u drugim državama ozbiljnog karaktera, pitanje je koje i nije bitno u odnosu na naše zakonodavstvo. Ovdje se dogodilo da narod neposredno mijenja Ustav na temelju demokratskog prava na referendum, ako se za njega izjasni najmanje 10% birača. Koliko je u nas stvarnih birača to već dvadeset i tri godine ne zna nitko, a neće se nikada ni saznati jer ova država neće dočekati da postane pravna. Nije to u interesu ni lijeve, ni desne vlasti, pa nam državu vode razne nevladine udruge poduprte od Crkve i HDZ-a te „civilni“ stožeri u vojničkim uniformama.
Aktualna vlast cijeni odredbe Ustava i ustavnih zakona i dozvolila je da se održi referendum po pitanju: „Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak životna zajednica žene i muškarca“?!? Koje su nadobudne udruge izmislile takvo pitanje, kada je ono i do sada riješeno Obiteljskim zakonom.
HDZ, koji podupire ovaj nepotrebni referendum, nije dozvolio da se održi referendum od prije četiri godine o novom Zakonu o radu, pitanju koje se tiče egzistencije svakog radnika i građanina Hrvatske. A potpisnika za referendum bilo je jednako kao i za ovo današnje pitanje. Ovaj referendum posebno je mio i drag Crkvi u Hrvata koja se eto i na takav način „bori“ za obitelj, odnosno brak. Kao što reče don Grubišić, od 90% katolika u crkvu ih ide 10 do 14%, a ostalih vjera još i manje.I sad', pazite ovo; 90% deklariranih katolika stvaraju brakove, a svaki treći brak se pogazi i vjernici se razvode pa ostaju samohrane majke i samohrani očevi. Gdje je tu obitelj i gdje je Crkva da održi ili razvede neodržive brakove? Njoj je to zabranjeno, osim ako se ne radi o Thompsonu kao jednim od najvećih vjernika i bogoljuba. Nadalje, svi ratni profiteri, svi pljačkaši u slobodnoj Hrvatskoj su mahom vjernici, bez obzira kojoj stranci pripadali i svi su vjenčani u crkvi s osobom suprotnog spola.
Znači zbog takvih brakolomaca i takvih vjernika koji su opljačkali svoj narod mi smo organizirali referendum da se brakom nazove samo zajednica muškarca i žene!
S obzirom na podatak da se svaki treći brak raspada jasno je da se ne radi o očuvanju tako registrirane obitelji, već da se radi o onemogućavanju kakvih budućih brakova između istospolnih osoba, bez obzira bili muškarci, ili žene. Takvog zakona za sada nema, on ovoga časa nije ni nephodan, a zajednica pedera ili lezbijki, ne mora se ni zvati brakom, ali se njihovi odnosi zbog sigurnosti nekretnina i pokretnina stečenih u takvoj zajednici mogu regulirati na sudu i oporučno potvrditi. Tko im to brani?
Isus je promovirao bratstvo među ljudima i jednakost ljudi pred zakonom, rekao je za tportal don Ivan Grubišić. Hrvatska je u svoj Ustav stavila da je civilna država odvojena od Crve, no sad se bije borba da se dokaže tko ima vlast de facto, a tko ju de jure obnaša. Mislim da ovog referenduma uopće nije trebalo biti jer je u zakonu o ženidbi brak definiran kao zajednica muškarca i žene. Prema tome, more ne treba soliti, ono je slano. Stoga marginalizirati manjine po bilo kojoj osnovi nije dobro.
Milan Gavrović u Novostima 15.11. 1013. ukazuje na tri kapitalna ekonomska grijeha ove države; bezuvjetna privatizacija, prejaka kuna i bujanje proračuna nakon uvođenja PDV-a kojega je potrošila vlast, a ne gospodarstvo. Tako je počelo osiromašenje radništva, a mito i korupcija uništili su cijelo društvo. Država je pala u poteškoće i prije europske i svjetske krize, a vlast to nije priznala narodu.
Nikola Visković, pak, kazuje da treba zaljuljati temelje neoliberalnog poretka; obustaviti financijsko ludilo kapitala bez kontrole, reprogramirati ili jednostrano brisati državne dugove, smanjiti parazitske državne aparate, reindustrijalizirati zemlju. U ovako presloženoj državi ovdašnje idiotarije o ćirilici i lišavanja drugih etničkih prava manjina bili bi nezapaženi. No, nastavkom krize, očajničke narodne mase k sebi mogu privući desni populizam kao što se 30-ih dogodilo s nacizmom u Njemačkoj!?
Mnogi se načitani ljudi pribojavaju ovakvoga scenarija pa zato ovaj referendum treba održati u ime demokracije, ali bi bilo poželjno da glasamo PROTIV ograničenja prava bilo koje manjine, jer bi se mogla pokrenuti lavina takvih referenduma pa ograničiti ljudska prava i vama. Pokušajmo se, na čelu s Vladom, okrenuti stvaranju novih vrijednosti i zapošljavanju pa nećemo imati vremena stvarati desničarske stranke kao; u Grčkoj je Zlatna zora, u Mađarskoj Jobik, a u Hrvatskoj Stožer za čišćenje Srba, odnosno obrana Hrvata od ćirilice!
Evo, toplu sam vodu izmislio, a na svima nama je da ju iskoristimo za pranje prljavog rublja.

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv