Hrvatsku nije zahvatio El Nińo, nju je zahvatila HDZ-ova vlast u prošlih sedamnaest godina, a mi popravljamo štetu za budućnost ove zemlje, koju je ta vlast prouzročila. Vjerojatno je ovo na jednoj saborskoj sjednici izjavio Marin Jurjević, jer je to njemu najsličnije.
Onda se javio onaj bivši ministar Milinović koji još ima ožiljke od lanaca kojima su se on i njegovi istomišljenici vezali na glavnom gospićkom trgu, da nitko ne smije izručiti hrvatske generale u Haag (dok se HDZ nije vratio na vlast) i kazuje da je Hrvatsku uništio El komunińo koji ju je upropaštavao pola stoljeća. Propala Jugoslavija, međutim, ostavila je Hrvatsku kao razvijenu industrijsku zemlju s poljoprivredom i turizmom kao pomoćnim industrijskim granama i s pozitivnom trgovinskom bilancom te nezaposlenošću od nula posto. Zaduženost Jugoslavije bila puno manja nego danas samo Hrvatske i s većim BDP-om od današnje Hrvatske.
Stvaranje Republike Hrvatske obvezalo je njenu vlast da organizira kapitalističko društvo koje će ubrzo donijeti hrvatskom narodu blagostanje. Za stvaranje blagostanja i izlazak naroda iz tamnice naroda bilo je potrebno i novo zakonodavstvo koje je moralo biti predvođeno insajderima, da se ne bi pogriješilo. Insajderi su zapravo bili oni koji su prisluškivali kako vlada diše i tako stvarali zakonodavstvo koje se i mijenjalo prema promjeni mišljenja vlasti u dnevnoj politici. Najčuveniji i najveći insajder novoga društvenog uređenja bio je naš kum Vladimir Šeks, za onoga mraka poznat po kodnom imenu Sova.
Danas se autsajderi i insajderi najviše spominju u sportu pa nam je tu lakše shvatiti. Zna se već dvadesetak godina da su u nogometnoj ligi u Hrvata svi autsajderi prema jedinom insajderu Dinamu, danas Hrvatskog građanskog kluba Dinamo. Ili sažeto; autsajderi su ljudi slabije intelektualne i fizičke moći, insajderi su njihova suprotnost. Mnogi ljudi su samozvani insajderi, u ovom sportskom značenju, gdje im je fizička komponenta jača od intelektualne. Jedan stvarni intelektualac neće sebe sam nazvati insajderom, već će to činiti bahati ljudi kada osjete superiornost nad pojedincem ili nekom skupinom, svejedno je.
Kada se sjetim pokojnih; Ivana Supeka i Josipa Županova, pa živućeg Viktora Žmegača, kako svoje ogromno znanje smirenim glasom prenose drugima bez podcjenjivanja, onda shvatim koji sam autsajder u općem intelektualnom i kulturnom smislu, bez obzira što oni ne bi mogli preuzeti dio moje stručnosti koja je doista mizerna za njihovu širinu znanja.
Na terenu ovoga bloga pojavio se odnekuda samozvani „isider“ koji je vrlo korektno upoznao čitateljstvo na pravna uporišta i posljedice referenduma „U ime obitelji“. Učinio je to u nastavcima da nam ne bude dosadno što su osjetili i ostali komentatori i bili zadovoljni s prva tri odlomka. I tu je trebao stati, kako je u svom komentaru napisao Bob. No naknadno prepucavanje s one dvije djevojke u više navrata i u dužini romana bez ikakvog smisla, bilo je previše za autora bloga i zato su izbačeni ti „komentari“.
„Insiderov“ komentar o demokraciji autora bloga i njegovo pametovanje zbog povrijeđene taštine nisam izbacio, iako zaslužuje, ali ticalo se samo mene, Maksa. Usput ću spomenuti „isideru“ da je njegova taština, kao i svaka druga, ponos bez pokrića. Ako i u buduće bude želio komentirati na ovom blogu to može učiniti u dvije-tri rečenice, kao što je i uobičajeno, a nikako svoju intelektualnu raskoš izražavati u romanima. Neka bude siguran da će u tom slučaju opet biti izbrisan.
Možda sam još nešto htio reći o njegovoj superiornosti u odnosu na ostale Ogulince, ali ću ga sada smjestiti u autsajdere u odnosu na ogulinsku tragediju za koju sam ovoga časa čuo. Naime, točno u pola noći s petka na subotu, izgorio je još jedan reprezentativni objekt iz onoga mraka, a u vlasništvu HOC-a Bjelolasice. Izgorio je restoran Sabljaci, centralni objekt sportsko-turističke ponude Ogulina na samom jezeru Sabljaci. Projektanti toga zdanja bili su uvaženi arhitekti Kranjc i Čanković s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, a izvođač radova bila je Izgradnja d.o.o. Ogulin sa šefom gradilišta Dragom Jakšićem. Zgrada je izgrađena i puštena u korištenje krajem 1979. godine, a bila je ponos Ogulina u arhitektonskom, građevinskom i ugostiteljskom smislu.
Nakon požara centralnog objekta na Bjelolasici u siječnju 2011. godine, pa sada centralnog objekta na Sabljacima, oba u vlasništvu HOC-a Bjelolasice, ne možemo se oteti dojmu da ta dva ekscesa nisu povezana! Ako s ničim, onda sigurno s krajnje indolentnim ponašanjem pri održavanju nekretnina, a za to postoje sankcije za odgovorne osobe u poduzeću. Poznavajući prilike u našem pravosuđu nema bojazni da će netko biti pozvan na red. Gradonačelnik Ogulina, na čijem su se prostoru desile obje katastrofe, ponašat će se prema onoj Nešinoj maksimali za koju je platio visoku cijenu; Ne talasaj!
Post je objavljen 08.12.2013. u 05:59 sati.