Maksova maksimala

nedjelja, 11.11.2012.

IMALI SMO DVA VELIKA HORVATA

Moram priznati da mi je ovaj zadnji post ostavio ružne i tužne tragove dobrog dijela komentatora koji su udarili po gospodinu Željku Blaškoviću koji je na specifičan način otvorio svoj „blog“ pod imenom i prezimenom, što zapravo i ne spada u kategoriju blogova. Naime, blogovi i jesu zamišljeni da njihovi autori i komentatori budu anonimni, pod maskom, što bi se reklo, da budu nekako zaštićeni od hrvatske slobode misli i govora. Nisu uzalud Anica Zubović i Toni Kljaković pjevali: „.. pod tuđom maskom lakše se živi“. Ne bih volio da Anica Zubović ima ikakve rodbinske veze s don Robertom Zubovićem, našim novim župnikom i dekanom.
Žao mi je što su na nekorektan način napali blogera i nekorektnost proširili na sasvim krivom blogu. Zato bih još jednom zamolio da ne komentirate tuđe postove na mom blogu, ali sam i Željka zamolio da otvori mogućnost komentiranja na svom blogu! Najgore je, pak, da i sam gospodin Blašković uvrijede koje mu upućuju komentatori pokušava riješiti preko moga bloga. Ja, naime, nemam blage veze o svim tim mogućnostima elektronike; ja nisam ni svoj blog otvorio sâm, nego jedan neznani prijatelj i montirao na njega to što ima.
U vezi „dostave“ nekog IP broja komentatora koji vrijeđa dostojanstvo i kleveće blogera Blaškovića moram naglasiti da to nije moguće. Pred nekoliko mjeseci slučajno sam „naletio“ na TV emisiju o otkrivanju identiteta blogera. To se smije učiniti samo sudskim nalogom stručnjacima u Blog.hr i jedino takav podatak može poslužiti tužitelju protiv tuženoga. Toliko od mene i mojih saznanja.
Sada, kada sam se zapleo u kučine moram naglasiti da čovjek sam odlučuje o svojoj sudbini ukoliko je član kapitalističkog društva. Ukoliko ga zakačilo da živi u socijalizmu ili komunizmu, za njega brine Veliki vođa, a ako je vjernik, onda Bog. Znači samo u kapitalizmu odgovornost je individualna i ona je puna rizika. Bez rizika nema ni profita. Tako je poduzetnik izložen riziku da ga država ne oplete porezom kojega ne može platiti, da mu kupac ne plati račun, ili da ga mafija opljačka. Političar je svjesno uletio u javni život gdje ga svatko ima pravo kuditi, a bloger otvorio blog uz rizik da će ga popljuvati tko god hoće s pravom ili s krivom!
Gospodine Blaškoviću, nađite si sponzore, kao ja recimo, pa ćete kada vas pljuju misliti da pada kiša, kada Vam reču da nemate smisla za skečeve Vi smatrajte da se šale, a kada Vas proglase varalicom, smatrajte se hadezeovcem. Na sve ovo dobivate pozitivne bodove u svojim očima.
Ja sam s HDZ-om dogovorio da ih podržavam kao stranku opasnih namjera i to naplaćujem. Od SDP-a naplaćujem postove kada ih optužim da ne žele preuzeti vlast, jer u oporbi je raj; ne odgovaraju za ništa, a mogu lamentirati do mile volje. Jedino nisam u dogovoru s nezavisnim vijećnicima jer ne znam kamo pripadaju. Znat ću kada predsjednica HSP dr. AS potpiše trajni koalicijski ugovor s HDZ-om. Zamislite trajni! Zar tako nešto može potpisati ozbiljna političarka?
Poanta ovoga dijela posta je vapaj i molba gospodinu Blaškoviću da otvori prostor svojim obožavateljima da slobodno komentiraju na njegovom blogu, a komentatorima da se strpe do tog vremena. Može?
Ovo sam morao napisati, jer je prevršilo svaku mjeru. A htio sam, zapravo, malo opširnije pisati da nam je nedavno umro još jedan Horvat. Ovoga puta Joža Horvat; humanist, književnik, moreplovac i partizan. Ničega se nije odrekao do kraja svojega života.
Preporučam Tomislavu Karamarku i Andriji Hebrangu da pokojnog Jožu Horvata isključe iz partizana. Kako tako humana ličnost, slobodnjak, moreplovac i pisac za djecu i odrasle može uopće biti partizan. Ta većina se „partizana“ 1991. odrekla toga balasta i postali su nacionalisti i HDZ-ovci. To je prava cveba novoga društva i vremena. Zato, ako se Horvat nije dao smijeniti za života treba ga „rehabilitirati“ posthumno. Pred smrt je bio u poznim godinama i nije bio svjestan svojih čina. Dobro da nije poslušao Tuđmana da uđe u HDZ, možda bi i on potpisao ugovor o granicama prema BiH ili još gore – prema Savudriji i Piranu!
Kada sam spomenuo „još jedan Horvat“ aludirao sam na Branka Horvata, ekonomista, pedagoga i političara. I on je, kao srednjoškolac, otišao u partizane, a nakon završetka 2. svjetskog rata diplomirao je i doktoriro ekonomske nauke. Umro je još 2003. godine nekako u nemilosti čak i Račanove vlade. Za svoju knjigu "Politička ekonomija socijalizma" bio je nominiran za Nobelu nagradu od Američkog društvo ekonomista!
Vi stariji ako čitate ove retke mogli biste se sjetiti da su Jugoslavija i Hrvatska u njoj, bili u ekonomskoj krizi negdje sredinom 70-ih godina. Savezna izvršna vlada donijela je uredbu da se zbog štednje mora obustaviti sve investicije!? Branko Horvat bio je jedini ekonomist koji se usudio reći da bez investicija nećemo prebroditi krizu! Pao je u nemilost, ali su ga poslušali i ubrzo prevladali krizu. Današnja vlada njegove provenijencije nije ga uspjela pročitati! Možda bi Kukuriku koalicija zbog toga dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, umjesto EU za mir?

<	studeni, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv