Maksova maksimala

nedjelja, 30.12.2012.

ZAŠTO IMAMO KRIZU KREPOSTI?

Božić je svakako najveseliji blagdan u kršćanskoj povijesti, kako je rekao riječki dominikanac Marijan Jurčević, kojega posebno cijenim. Rekao je, čak, da smo svi na putu prema Betlehemu, bez obzira da li smo vjernici ili nevjernici. Betlehem je simbol mjesta Isusova rođenja, a Božić je blagdan mira, radosti, ljubavi i dobrote. Za sve ljude!
Mons. Devčić, riječki nadbiskup, na Badnjak govori o krizi vjere kao posljedici krize kreposti. Ta izreka je katastrofa za Crkvu, jer ja tvrdim da je kreposti u ono mračno vrijeme kada Crkva nije imala vlast bila na većoj razini nego danas kada ta ista Crkva kroji čak i svjetovne zakone. U ono mračno vrijeme krepost je ostala istoga značaja kao i danas, ali je kreposnih ljudi bilo više. Ne znam zašto se sv. Augustina često sjete svećenici i daju ga za primjer kako se može doživjeti preobražaj. Augustin je molio Boga da mu da krepost tek kada je onemoćao, a zašto se ne sjete i našega Zdravka Tomca koji je još za snage došao na ideju da se preobrati. Ja bih njega za sveca prije nego sv. Augustina.
Dalje, zašto o kreposti crkveni autoriteti govore običnom puku, a dvadeset godina im u prvim redovima sjede svjetovni autoriteti koji su izgubili krepost. Puk Crkvi daje lemozinu, a vlast nekretnine, plaću i mirovinu! Porez ne naplaćuje. Odatle je i u puku kriza kreposti, odatle je kriza vjere. Teško vam je to priznati, mins. Devčiću. Mada ste i Vi među onima koje cijenim.
Nije li čudno, da ne kažem glupo, da Crkva u Hrvata preko usta kardinala Bozanića kazuje da je njena dužnost upozoriti vjernike da zdravstveni odgoj kojega propisuje vlast Republike Hrvatske nije u skladu s kršćanskim naukom i da je zbog toga ispisala letke koji bi trebali doprijeti do što više vjernika. I sada poanta; te letke dijeli u Konzumu i Tisku, a ne u crkvi!? Pa to je za krepati! Ja bih ih dijelio u disko klubovima. I tamo imate mladih više nego u crkvi, imate i mlade svećenike, u civilu, naravno.
Još jednom se divim svećenstvu, posebno kardinalu Bozaniću, kako generalu Tuđmanu nije rekao da je izgubio krepost kada je hrvatski narod poslao u rat i uzeo im dionice njihovih firmi, zašto Ivu Sanadera nije potjerao ispred oltara kada je shvatio da je opljačkao hrvatski narod, zašto je Tomislava Karamarka blagoslovio kao šefa HDZ-a.
Ne, oni se hrvu protiv zakona o umjetnoj oplodnji i zakona o zdravstvenom odgoju, jer su oni stručnjaci u erotskom, senzibilnom, senzualnom i seksualnom odnosu mladih osoba. Oni se u to razumiju! Napokon, najveću sramotu kardinal Bozanić je doživio na božićnoj propovijedi kada su mu u prvim redovima bili predsjednik države agnostik, i premijer ateist. Oni su prihvatili da je Božić blagdan mira, radosti, ljubavi i dobrote za sve ljude dobre volje, oni su zbog ljudi i zbog sebe došli to potvrditi, da bi ih Bozanić upravo na taj dan popljuvao, zamijenivši katedralu političkom tribinom. Umjesto poruka mira i ljubavi, simbola Božića, on je upropastio Božić u Hrvata, on je oskvrnuo Božić.
Koncelebriranu propovijed u zagrebačkoj prvostolnici trebali su održati predsjednik i premijer; ona bi bila božićna kao što su nastupili nakon mise, a ne antipod simbola Betlehema kao Isusova rođenja i božićne poruke, što ih je izvalio zagrebački kardinal. Smatra li on da je veći katolik od pape.
E, sad, kada je u pitanju krepost i vjera sjetio sam se velikog bosanskohercegovačkog diplomata i novinara, Zlatka Dizdarevića. Šteta je barem subotom ne kupiti NOVI LIST i pročitati njegovu kolumnu. Mislim da je vrhunski intelektualac. Mada je druge vjere s obzirom na mons. Devčića, još pred nekoliko je godina napisao sljedeće: Nedavno se u sarajevskom tramvaju dogodilo ubojstvo jednog mladića na očigled čitavog korpusa putnika. Mladića su izboli nožem do smrti i nitko, baš nitko, nije reagirao ni gestom ni rječju. Na prvoj postaji svi su izišli van i mladića prepustili njegovoj sudbini!
Spominje se sada Dizdarević kako je pred tridesetak godina u jednu sarajevsku poštu upao neki razbojnik s pištoljem i tražio na šalteru novac. U pošti je obično više starijih žena, no muškaraca, i kada su vidjele što se zbiva počele su graktati i nastrati na lopova, da je ovaj, zbunjen, pobjegao iz pošte!
Ljudi su pred tridesetak godina imali sijaset kreposti, a vjera nije baš bila omiljena društvena komponenta. Sada, kada je vjera preuzela duhovnu obnovu zakržljaloga narodnog duha, nestalo je kreposti!? U čemu je problem?
I onda, kada smo doživjeli da nam obećanja Vlade i kreditni rejting kreću prema smeću, kada smo ulagali nadu u bolje sutra - u božićnoj propovijedi kardinala Bozanića čusmo opet smeće!
Kada će biti bolje? pitali su novinari vjernike poslije polnoćke. Javio se cigo: Pa bolje je već bilo!

nedjelja, 23.12.2012.

SRETAN BOŽIĆ

Svima istinskim vjernicima katoličke vjeroispovijesti želim
sretan i blagoslovljen Božić!

nedjelja, 16.12.2012.

KRUCIJALNO PITANJE VLADI

Radio Sljeme je 13. prosinca 2012. godine, u emisiji Glas velegrada, pozvao gošću, savjetnicu Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva, gospođu Gojević (ako se ne varam), u vezi legalizacije zgrada po najnovijem Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12). Jedan slušatelj postavio je tom zgodom krucijalno pitanje, kojim je dao do znanja da je zakonodavac tim Zakonom derogirao sve dosadašnje zakone o građevinskim dozvolama i legalizaciji, gdje se decidirano govori da investitor može graditi i dobiti dozvolu samo na zemljištu u svojem vlasništvu ili na posebnom institutu koji se pravno zove „Pravo građenja“ uvedenom u zemljišnoj knjizi pod posebnim ZK uloškom.
Pitanje na Radio Sljemenu je glasilo: Kako Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama može dozvoliti da se zgrada legalizira, a da ne provjeri i ne traži dokaz da je zemljište na kojem je zgrada izgrađena u vlasništvu investitora!? Svi dosadašnji zakoni u graditeljstvu s pravom decidirano traže da zemljište na kojem se ima graditi, ili je izgrađena zgrada, mora biti u vlasništvu investitora, ili investitor mora imati „pravo građenja“ na tom zemljištu.
Savjetnica je zatečena, kazuje da je to točno, ali da investitor sam mora voditi brigu da li je zemljište na kojem je legalizirana zgrada riješeno, ili će naknadno moći upisati vlasništvo zemljište na svoje ime i time i zgradu. U suprotnom sud može donijeti odluku da vlasništvo zemljišta pripada nekom drugom, a time i zgrada, što je svjetska pravna logika! Bez obzira što ju nije izgradio i mada je investitor u njoj živio 20 godina, recimo.
Drugim rječima, iznio je slušatelj, zakon dozvoljava legalizaciju, ali ne garantira da je ta kuća investitorova!?. Zamislite vi zakon koji je donijela nova Vlada na čelu HNS-a i ministra Prostornog uređenja i graditeljstva koji je elektrostruke. Kada tu nije uspio izraditi samo jedan zakon prebacili su ga u ministarstvo gospodarstva. Tu nema što sjebati, jer je to propalo totalno.
Ja sam o zakonima, posebno u graditeljstvu, pisao puno puta. Ni jedan zakon nije bio potpuno suvisao, bez obzira da li ga je predlagala Vlada HDZ-a ili Vlada koalicije. Te zakone rade birokratski luzeri koji sjede u raznim ministarstvima i agencijama, koji nemaju blage veze s terenom, s katastrom, gruntovnicom i tijelima graditeljstva u ispostavama. Ti mnogi birokrati ne znaju da u pola hrvatske države egzistiraju dvije različite izmjere zemljišta; jedna je izmjera i brojevi u katastru s površinom u čm (četvorni metar), a druga je izmjera i brojevi u gruntovnici površinom u čhv (četvorni hvat)! Podaci iz posjedvnog lista u katastru trebali bi biti identični vlasništvu iz gruntovnice, odnosno to moraju biti isti podaci Zamislite; Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07) neće izdati građevnu dozvolu ukoliko posjedničko i vlasničko stanje po novoj i staroj izmjeri nije riješeno. Ono mora biti u vlasništvu investitora i to je jedino ispravno. Pet godina nakon toga zakona Sabor (!) donosi zakon o legalizaciji izvedenih zgrada u kojemu nije važno čije je zemljište!? To ćete dokzivati kasnije, kada platite sav harač koji traži država što je, recimo, oko 30 do 40 tisuća kuna, a onda, čije će to biti jebe se državi. Ona je kao, više, socijalna. Vlast je socijaldemokratska, naplatila svoje, ali se upravo danas po kreditnom rejtingu smjestila u „smeće“!
Moguće je da će mnogima ovo biti dosadna tema, ali budite sigurni da nema niti jednog stanovnoka koji ima kuću, gospodarske i pomoćne zgrade, a da su sve ucrtane u katastarskom operatu i imaju uporabne dozvole.
Oni građani koji nemaju svoje privatne obiteljske kuće, već stanove , muku muče oko „povezivanja zemljišne knjike s knjigom položenih ugovora“. Muku muče, naravno, što ova država dvadesetak godina nakon osamostaljenja nije u stanju razriješiti imovinska stanja zemljišta na kojima su izgrađene stambeno-poslovne zgrade. U katastru na mnogim gradilištima piše da je to opće narodna imovina, a u gruntovnici u isto vrijeme piše da je dijelom društveno vlasništvo, a dijelom u privatnom vlasništvu čiji predmet visi u imovinsko-pravnoj referadi za povrat imovine oduzete za vrijeme socijalizma!
A za to „povezivanje“ stanari, uglavnom umirovljenici, moraju dati dvije svoje mirovine za radove koji neće biti provedeni jer imovinski odnosi nisu sređeni. Pa da čovjeku stane mozak. Hrvatski građanin postaje Don Quijote koji se za svoju Dulcineu bori protiv vjetrenjača ili elektrocentrale na ugljen.

nedjelja, 09.12.2012.

PA KAMO TO IDEMO?

Hrvatska je na visokoj intelektualnoj razini od 1991. godine do danas. Bez obzira na sastav vlasti od te kritične godine ona je napravila salto mortale. Do te godine jugoslavenski socijalizam bio je „Amerika“! Samo zli ljudi mogu reći da im je danas bolje nego što je bilo u socijalizmu. Zapravo, ima ih kojima je bolje. No, nisu to intelektualci, poduzetnici po vokaciji, nisu to pošteni ljudi. To su oni koji su slijedili HDZ-ovsku politiku i sustav; pljačkaj i budi lojalan. Hrvatski narod stvorio je toliko bogatsva u samoupravljačkom sistemu da im mi to ne možemo tako brzo uništiti. To bogatstvo stvoreno radničkom rukom uništava se još i danas. Nijedna vlast u ovih 22 godine nije osjetila da je radnička klasa ta koja je stvorila bogatstvo jednog društva. Čak se i socijaldemokrati srame svoje osnove. Sjećam se Miroslava Radmana kada je u emisiji „Nedjeljom u 2“ rekao da je iskop kubika zemlje za polaganje nekog kabela značajniji i vrijedniji od tri vrhunska menadžera u banci koja je toga radnika koji je stvorio materijalnu vrijednost najviše opteretila sa svojim kamatama i lažnim troškovima. Kao što vlada nije svrha sama sebi, tako ni banke nisu svrha sama sebi; i jedna i druga institucija mora raditi u interesu naroda, narod ih je za to izabrao da bude ugodno svima, a ne samo njima! Primijećujete li koliko smo mi, kao narod, naivni i glupi. Ne samo hrvatski, već svjetski!
Sve vlade svijeta vrše volju nekog Big Brothera koji, naravno ima i moć nad bankama. Možda se tu vrti kapital, misli si Big Brother.
Kada je vlast upropastila svoj narod, kada su banke upropastile i narod i vlast, pojavljuju se u sustavu hrvatske države i uši iz opanka koje, kao i komarac na sirotinju, dižu svoj autoritet. Ovdje se konkretno radi o trgovačkom društvu Stambeno komunalnom gospodarstvu (SKG) d.o.o. Ogulin i njegovom direktoru. Ne znam tko što misli o tom stručnjaku, ali ga ja ne cijenim. Kada je narodna vlast bila u službi naroda, onda je i „Stanoprivreda“, prethodnica ovoga SKG d.o.o., sa svojim direktorom Petrom Terekom, bila vrhunska firma. Petar Terek, dipl.oecc., bio je inicijator bezbroj građevina na području bivše općine Ogulin, jedne od najvećih općina na području nekadašnje Jugoslavije. Pod vodstvom Petra Tereka Ogulin je projektirao i izgradio novi Ogulin i sudjelovao sa svojim entuzijazmom na realizaciji izgradnje i drugih dijelova grada. Bio je pokretač urbanizma, stambenih i gospodarskih objekata u gradu i općini Ogulin. Dizao je iz učmalosti predsjednike Općinske skupštine i Izvršnoga vijeća, dizao je na noge izvođače građevinskih, obrtničkih i instalaterskih radova. A to znači investicije, proizvodnju materijalnih dobara, zaposlenost, plaće, bančinu pratnju, nove investicije, … gotovo.
Nažalost je Petar Terek morao po sili zakona u mirovinu. Kolika god bila, zaslužio ju je. Mnogi nisu. Iza njega su se zaredala još dva direktora, dok nije naišao ovaj treći. Današnji. Nisam primijetio da ga je itko prihvatio kao stručnjaka, kao čovjeka, pa ni kao podobnog! Čovjek je došao niotkud i nizašto. Ne mogu odgonetnuti koje je struke jer je svoje zvanje skrio ispod podnaslova ing. (Čega? Ne znamo. Možda prometa, njih ima i ing. i dipl.ing.).
Ovaj je direktor danas došao na red u ovaj blog zbog toga jer nema nikakve kompetencije za vođenje bilo koje firme. Čak ni svoju nije mogao održati. Pokušao je razgovarati sa suvlasnicima zgrada koje SKG d.o.o. snabdijeva toplinskom energijom. Ovdje se konkretno radi o Vijencu Ive Marinkovića u Ogulinu, gdje se po direktoru, zakonskom odredbom, mora ugraditi u toplinsku prostoriju svakog ulaza kalorimetar za kontrolu potrošnje topline iz centralne kotlovnice.Od lamentiranja kako je HERA mjerodavna za određivanja te kontrole, do određivanja cijene grijanja, pokušalo se ljude nagovoriti da za 700 kuna po stanu ugradimo te kalorimetre!? Kako zakon to nije tako regulirao, a kako HERA nema nikakve veze s našom kotlovnicom, nismo se složili da to ugradimo i platimo, jer smatramo da je nepotrebno i da ćemo grijanje svejedno plaćati skuplje koliko to odobri Gradsko vijeće. Na tomu je ostalo na dva sastanka u SKG d.o.o.
U utorak, 4. prosinca 2012. godine radnici jednoga obrtmika provalili su u podrum zgrade i ugradili kalorimetar bez ikakvog obrazloženja i obavijesti uništivši pod podruma ispuštanjem prljave vode iz instalacije. To smo, naravno prijavili policiji, ali tu nije kraj. Ložač (vjerojatno), opet bez obavijesti i dogovora mijenja cilinder na vratima te toplinske stanice i sprječava točenje vode sa slavine u toj prostoriji. Za pranje podruma, stubišta i neke druge potrebe, zbog čega su stanari i ugradili slavinu, vodu više ne možemo koristiti! Mi, suvlasnici te zgrade u kojoj smo uživali od 1980. godine, postajemo podstanari. Danas taj direktor tvrdi da nećemo plaćati te kalorimetre, već netko drugi! Tko?
Kako je direktor došao do fotelje tako se i ponaša. A ponaša se kao i svaki podobni HDZ-ovac; bahato, primitivno i nekompetentno. Kako i ekipa gradonačelnika čita ovaj blog, ovo je upozorenje gradonačelniku da preispita svoju ulogu u montiranju ovakvog čovjeka na mjesto direktora jednog vrlo važnog poduzeća u vlasništvu Grada Ogulina. Sjetite se Petra Tereka! Ne bacajte smeće po nečijem plemenitom radu.

nedjelja, 02.12.2012.

BAJKOVITI HEBRANG U OGULINU, GRADU BAJKI

U nedjelju 25. studenoga u emisiji Radio Ogulina gostovao je župan Karlovačke županije. Neću reći da je župan izbacivao hvalospjeve na račun rada Karlovačke županije i same institucije Župana, ali da je uložio ogromna napore da ta Županija, ali i Ogulin, kao bastion HDZ-a, bude u prvim redovima napretka Republike Hrvatske. Sve što ne stigne iz Karlovca, a ne stigne, to riješi iz svoga ureda u Bruxellesu.
Nakon toga službenoga dijela voditeljica emisije korektno je rekla gostu:
- Dogovorili smo da će nas moći zvati i slušatelji. Pa evo, možemo li sada primiti jedan poziv župane?
- Da, može, može.
Glas iz etera:
- Možete li pitati župana kako mu je bilo u pemziji jedan dan?
Opći muk.
- Jeste li čuli pitanje? upita voditeljica župana.
-Nisam! odgovara župan.
- Pa, slušateljica Vas je pitala kako Vam je bilo u mirovini jedan dan?
Svaka čast, voditeljici. Premda ja mislim da je župan bio toga časa odsutan. Ako je voditeljica imala zelenu beretku i onu tijesnu majicu na sebi, teško da netko može čuti takvo jezivo pitanje iz etera!
U utorak, pak, 27. studenoga ove godine u reprezentativnoj dvoran gradske knjižnice i čitaonice održalo se predstavljanje knjige "Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina". O knjizi je govorio autor, prof. dr. sc. Josip Jurčević, a pratili su ga novinar Tihomir Dujmović i prof. dr. sc. Andrija Hebrang, predsjednik Upravnog vijeća Ureda za pronalaženje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon 2. svjetskog rata.
Svaki dokaz istine povijesti jednog naroda hvale je vrijedan pothvat koji iziskuje mnogo vremena, znanja, truda i novca. Novac je najvažniji pa, vjerojatno, ni jedan autor znanstvenog djela neće napamet srljati u program. Pomno sam pratio prof. Jurčevića u njegovom izlaganju i slažem se s konstatacijom da je stratišta i grobišta na terenu Svijeta, Europe i Hrvatske bilo daleko više nego ih je službeno registrirano. Mnogi su odustali od daljnjeg istraživanja zbog strašnih troškova i kopleksnosti koja prate regularnost ovakvih poduhvata, ali prof. Jurčević s pravom kaže da ako ne istražite svoju povijest ona će vam se vraćati - u onom negativnom smislu. Aludira na same lokacije ratnih stratišta i grobišta iz 2. svjetskog rata, koja su se ponavljala u ovom Domovinskom ratu!? Koliko se ne zna tko je u 2. svjetskom ratu bio agresor, a tko žrtva, u domovinskom ratu se zna da su Srbija i Crna Gora bile agresor na hrvatski teritorij i da su uništavali kuće, industriju i infrastrukturu. Pored toga ubijali su ljude nesrpske nacionalnosti, ali na mjestu gdje su ih zatekli, odveli u knclogore ili direktno na stratište. Prof. Jurčevića ne brine da li je na drugoj strani bilo vojnih i civilnih žrtava jer ni knjiga o tome ne govori. Knjiga se zove „Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina“, a zločine drugih formacija opisala je komisija Vice Vukojevića koji zadatak mu je povjerio sam Franjo Tuđman.
Profesor Hebrang je pratio kolegu povjesničara s distance jer je on radio logistiku Josipu Jurčeviću koristeći se „Uredom za pronalaženje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon 2. svjetskog rata“ kojega je i danas predsjednik. Taj Ured, prema riječima Hebranga nije imao uvjete za rad, a nema ni danas. Rad su priječili i onemogućavali „crveni“ u Vladi i ostalim institucijama društva. Crveni su bili infiltrirani u HDZ još 1991. godine i rukovode svim važnim operacijama nove Republike Hrvatske. To govori čovjek koji je osnivatelj HDZ-a, čovjek kojemu je Franjo Tuđman, general JNA, bio drugi otac jer su mu biološkog ubili drugovi, to govori čovjek koji je glasao da Manolić, Perković, Boljkovac, Šeks i ostali komunisti obnašaju odgovorne dužnosti u Republici Hrvatskoj. HDZ je vodio ovu državu u kontinuitetu do 2000. godine, a Ured nije imao uvjeta (?), onda su crveni preuzeli vlast pa tobože raspustili Ured, a u posljednjih osam godina Ured se nije mogao oporaviti (?). Sada je opet u rukama crvenih!
Hebranže, tako Vi ogulinskom narodu objašnjavate da je HDZ stvorio novu demokratsku državu u kojoj glavnu riječ vode crveni, tako objašnjavate da su vam crveni onemogućili istragu stratišta i grobišta komunističkih zločina, a na vlasti ste bili vi, meni ste crni, i da li su vam oni i u domovinskom ratu sprječavali obilježavati stratišta i grobišta u Vukovaru, Škabrnji, Paulin dvoru, Pakračkoj poljani, Gospiću, Čelijama, Osijeku, Borovom Selu? Mislili ste da su Ogulinci „lajbeki“.
Zato svaka čast slušatelju Petru Markoviću (Bifu) kada Vas je upitao zašto niste proveli lustracijski zakon!
Niste se ufali. Tko bi onda opljačkao ovaj narod? Pravi socijaldemokrati nisu to u stanju!

<	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv