Radio Sljeme je 13. prosinca 2012. godine, u emisiji Glas velegrada, pozvao gošću, savjetnicu Ministarstva prostornog uređenja i graditeljstva, gospođu Gojević (ako se ne varam), u vezi legalizacije zgrada po najnovijem Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN 86/12). Jedan slušatelj postavio je tom zgodom krucijalno pitanje, kojim je dao do znanja da je zakonodavac tim Zakonom derogirao sve dosadašnje zakone o građevinskim dozvolama i legalizaciji, gdje se decidirano govori da investitor može graditi i dobiti dozvolu samo na zemljištu u svojem vlasništvu ili na posebnom institutu koji se pravno zove „Pravo građenja“ uvedenom u zemljišnoj knjizi pod posebnim ZK uloškom.
Pitanje na Radio Sljemenu je glasilo: Kako Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama može dozvoliti da se zgrada legalizira, a da ne provjeri i ne traži dokaz da je zemljište na kojem je zgrada izgrađena u vlasništvu investitora!? Svi dosadašnji zakoni u graditeljstvu s pravom decidirano traže da zemljište na kojem se ima graditi, ili je izgrađena zgrada, mora biti u vlasništvu investitora, ili investitor mora imati „pravo građenja“ na tom zemljištu.
Savjetnica je zatečena, kazuje da je to točno, ali da investitor sam mora voditi brigu da li je zemljište na kojem je legalizirana zgrada riješeno, ili će naknadno moći upisati vlasništvo zemljište na svoje ime i time i zgradu. U suprotnom sud može donijeti odluku da vlasništvo zemljišta pripada nekom drugom, a time i zgrada, što je svjetska pravna logika! Bez obzira što ju nije izgradio i mada je investitor u njoj živio 20 godina, recimo.
Drugim rječima, iznio je slušatelj, zakon dozvoljava legalizaciju, ali ne garantira da je ta kuća investitorova!?. Zamislite vi zakon koji je donijela nova Vlada na čelu HNS-a i ministra Prostornog uređenja i graditeljstva koji je elektrostruke. Kada tu nije uspio izraditi samo jedan zakon prebacili su ga u ministarstvo gospodarstva. Tu nema što sjebati, jer je to propalo totalno.
Ja sam o zakonima, posebno u graditeljstvu, pisao puno puta. Ni jedan zakon nije bio potpuno suvisao, bez obzira da li ga je predlagala Vlada HDZ-a ili Vlada koalicije. Te zakone rade birokratski luzeri koji sjede u raznim ministarstvima i agencijama, koji nemaju blage veze s terenom, s katastrom, gruntovnicom i tijelima graditeljstva u ispostavama. Ti mnogi birokrati ne znaju da u pola hrvatske države egzistiraju dvije različite izmjere zemljišta; jedna je izmjera i brojevi u katastru s površinom u čm (četvorni metar), a druga je izmjera i brojevi u gruntovnici površinom u čhv (četvorni hvat)! Podaci iz posjedvnog lista u katastru trebali bi biti identični vlasništvu iz gruntovnice, odnosno to moraju biti isti podaci
Zamislite; Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07) neće izdati građevnu dozvolu ukoliko posjedničko i vlasničko stanje po novoj i staroj izmjeri nije riješeno. Ono mora biti u vlasništvu investitora i to je jedino ispravno. Pet godina nakon toga zakona Sabor (!) donosi zakon o legalizaciji izvedenih zgrada u kojemu nije važno čije je zemljište!? To ćete dokzivati kasnije, kada platite sav harač koji traži država što je, recimo, oko 30 do 40 tisuća kuna, a onda, čije će to biti jebe se državi. Ona je kao, više, socijalna. Vlast je socijaldemokratska, naplatila svoje, ali se upravo danas po kreditnom rejtingu smjestila u „smeće“!
Moguće je da će mnogima ovo biti dosadna tema, ali budite sigurni da nema niti jednog stanovnoka koji ima kuću, gospodarske i pomoćne zgrade, a da su sve ucrtane u katastarskom operatu i imaju uporabne dozvole.
Oni građani koji nemaju svoje privatne obiteljske kuće, već stanove , muku muče oko „povezivanja zemljišne knjike s knjigom položenih ugovora“. Muku muče, naravno, što ova država dvadesetak godina nakon osamostaljenja nije u stanju razriješiti imovinska stanja zemljišta na kojima su izgrađene stambeno-poslovne zgrade. U katastru na mnogim gradilištima piše da je to opće narodna imovina, a u gruntovnici u isto vrijeme piše da je dijelom društveno vlasništvo, a dijelom u privatnom vlasništvu čiji predmet visi u imovinsko-pravnoj referadi za povrat imovine oduzete za vrijeme socijalizma!
A za to „povezivanje“ stanari, uglavnom umirovljenici, moraju dati dvije svoje mirovine za radove koji neće biti provedeni jer imovinski odnosi nisu sređeni. Pa da čovjeku stane mozak. Hrvatski građanin postaje Don Quijote koji se za svoju Dulcineu bori protiv vjetrenjača ili elektrocentrale na ugljen.
Post je objavljen 16.12.2012. u 05:59 sati.