Maksova maksimala

nedjelja, 25.11.2012.

NAKON POZITIVNIH VIBRACIJA, U OGULINU ŠOK

Ovaj post je zapravo kompilacija već napisanih misli i djela, skinutih s pisanih i audiovideo medija, što je u zadnje vrijeme vrlo popularno i mudro. To su potvrdili tajnik HDZ-a Milijan Brkić i njegov predsjednik Tomislav Karamarko, kada su zaključili da je potpuno prepisan Brkićev diplomski rad na nekom Učilištu u Zagrebu potpuno legitiman. A zašto i ne bi bio jer je čovjek prepisujući tuđi uradak došao do mnogih spoznaja koje je usmeno morao braniti. Pa zar mi svi nismo u školi prepisivali riješene zadatke od odlikaša koji su sjedili uz nas ili u neposrednoj blizini? Još tada nismo bili ni punoljetni, a sada se čudimo Milijanu Brkiću koji je rođen 1970. godine. Inače iz Rječnika hrvatskoga jezika možemo pročitati da je kompilacija tekst sastavljen od dijelova drugih tekstova izrađen na temelju tuđih djela.
Da li ovo Hrvatska u zadnje vrijeme napreduje ili propada? Nedavno je za predsjednika države, i to neposredno, izabran agnostik, za premijera posrednim putem, ateist, a sada je izabran i ravnatelj katedrale duha, kako je Antun Vrdoljak nazvao HRT, opet ateist!
Što su u to vrijeme izbora radili članovi HDZ-a koji su apsolutni katolici u barem 101%, računajući i Ivu Sanadera, što je radila Crkva i urednik Glasa Koncila Ivan Miklenić. Zar je Glas Naroda nadjačao te dvije maksimale!?
Zahvaljujući, vjerojatno, ovakvom sastavu najvažnijih institucija države, pojavljuje se u zadnje vrijeme sve više napisa, i komentara u drugim medijima, o tomu da se Hrvatska još nije oslobodila mrlje iz svoje najnovije povijesti i da ratne zločine mora procesuirati. Mnogi se pitaju zašto samo hrvatske zločine, a ne i srpske? Međutim, nitko nije branio da se procesuiraju srpski zločini, ali Hrvatska ni to ne čini. Ako i jest to je bilo odmah iza rata kada zločinci nisu bili dostupni pa im osude od dvadeset godina zatvora vrijede k'o buli gaće. Nisam primijetio da su te ljude koji pišu takve teme prozvali antihrvatskim elementima, niti da su izdajnici domovine.
O različitostima u tretmanu hrvatskih državljana, odgoj mladih u duhu tolerancije, humanosti i građanske hrabrosti u školi se uopće ne obrađuju, kaže Srđan Antić iz Nansena. Osječka nevladina organizacija „Nansen centar“ koji tretira građansku hrabrost u ratnim vremenima kada se spašavao čovjek, izradio je dokumentarni film „Neispričane priče“ koje govore o ljudskosti u ratnim okolnostima, a ne o nacionalizmu koji je te okolnosti izazvao, prikazan je u gimnazijama u Dvoru, Vukovaru, Zagrebu, Zadru, Opatiji i Delnicama, a odbile su ga škole u Petrinji, Ogulinu i Gospiću!
Opet su na kušnji istina i iskrenost. Nakon Branka Lustiga odrekli su se neki i građanske hrabrosti, a među njima našla se i ogulinska gimnazija, a Ogulin je u sredini gdje bi taj film bio dobro došao. Tu je falilo građanske hrabrosti. I još je nema. Mi još nemamo hrabrosti obrisati grafite na fasadama u Vijencu Ive Marinkovića koji se odnose na „PSINE PREKO DRINE“ i veličanstveni „U“ na drugoj zgradi. Ja sam na ovom blogu u dva maha pisao da upozorim gradske vlasti, a pokušao u dva navrata s nekim deterdžentima to ublažiti, ali nisam uspio. Uspio sam samo da me snime, ali nemaju građanske hrabrosti prijaviti me Karamarku ili Mikleniću.
I tako u zdnjih desetak dana doživjeli smo nekoliko ugodnih vibracija; oslobađanje generala Gotovine i Markača, osudu Sanadra na deset godina robije, pravomoćnu presudu Čaćiću i njegovu ostavku u Vladi (koja baš i ne mora biti pozitivna), ali smo u Ogulinu doživjeli neugodan šok. Kada smo svi očekivali da će konačno početi radovi na retenciji rijeke Dobre kao zaštite od poplave grada, na sjednici Gradskog vijeća 20. ovoga mjeseca na dnevnom redu je bio prijedlog izmjena urbanističkog plana uređenja na području zahvata retencije. Umjesto obrambenog nasipa sela Mirići, dogovoreno je da se tri obitelji koliko ih ima u Mirićima isele. Nakon punih trinaest godina od zadnje totalne poplave Ogulina i početka gradnje retencije došlo se do zaključka da nasip zatvara horizonte seljanima, a i da je jeftinije iseliti ih nego izraditi nasip! Investitor Hrvatske vode tako se za barem tri godine riješio početka radova!
No, nešto je pozitivno iskrslo na sjednici Vijeća. Predsjednik oporbe dokazao je da ima političkog štiha kada je predstavnicu Hrvatskih voda pitao da li je vizura tri obitelji sela Mirići važnija od vizure potopljenog Ogulina, drugi vijećnik je spomenuo da postojeće vizure kanjona Dobre i ponora Medvedice nisu moguće jer su vidikovci Turističke zajednice zarasli u šikaru, jedan vidikovac je zaključao privatnik, a na jednom je izgrađena garaža! Treći vijećnik izbjegao je pitanje jer nije dovoljno provjereno, četvrti se čudi zašto na seminarima za korištenje EU fondova nema predstavnika vlasti, a ostalih nije bilo. Pozitivno je bilo i prvo pojavljivanje na sceni HDZ-ovke Blanke, ali u sasvim negativnoj konotaciji. Njena literatura iz koje donosi političke zaključke svodi se na Facebook i Twitter.

nedjelja, 18.11.2012.

GENERALI GOTOVINA I MARKAČ SU SLOBODNI

Prije nego pročitate ovaj post preporučam vam da pročitate moj post na ovom blogu od 17. travnja 2011. godine u kojem piše da su generali Gotovina i Markač osuđeni na drastične kazne, a Ivan Čermak oslobođen! Evo i linka da lakše nađete: http://ogmaksimala.blog.hr/2011/04/1629154587/kako-opet-voljeti-hrvatsku.html
Meni je kao građaninu Hrvatske, i kao Hrvatu, drago da su oslobođeni jer Haški sud u šest godina nije mogao dokazati da su generali Gotovina i Markač bili članovi zločinačke organizacije. Međutim, sud nije eliminirao zločine za vrijeme rata koje su počinile hrvatske obrambene snage. To nije bila Republika Hrvatska, nikada to nije nitko spomenuo, a prema tomu Hrvatska nije nastala na zločinu, ali tijekom rata se u njoj događao zločin bez obzira na glupost Milana Vukovića da se u obrambenom ratu ne mogu činiti takvi zločini. Ako je jedan primitivac kao što je bio Gojko Šušak, ministar rata, mogao svoj narod pozdravljati s pozdravom „Za dom …. spremni“, ako je dr. Tuđman mogao doktorirati, a da nije završio ni jedan fakultet, Milan Vuković je ipak završio pravni fakultet i pravosudni ispit. Mislim da je on specijalizirao samo rimsko pravo. Uz takve ljude s raznim obrtnicima, kao Ivan Čermak, mjernicima, kao Vladimir Zagorec, Ivanom Milasom, Merčepovom brigadom smrti, Glavaševom bojnom i kriminalcima puštenih iz zatvora morali su rezultirati zločini i ratno profiterstvo. Mi smo četnicima prodavali naftu, a glavni čovjek za naftu bio je Ivan Čermak. Njega je Haški sud oslobodio jer Čermak nije bio vojnik, on je samo imao čin generala radi „autoriteta“, a ako je oštetio i izdao hrvatsku državu, neka mu ona sudi. Hrvatska je takve ljude nagrađivala s činovima i ordenjem; od ubojica obitelji Zec do svih naprijed nabrojenih.
Možemo biti zadovoljni što su generali oslobođeni krivnje, moramo primijetiti da je Haški sud jašio po topničkim dnevnicima, zaboravljajući na granatiranje i zatiranje Vukovara i Gospića, da je potpuno spaljeno preko 300 kuća u Saborskom i uništena mnoga sela, a moramo upozoriti da je pravoslavni živalj organizirano bježao u Bosnu i Srbiju, ne zbog granatiranja tzv. Krajine, već zbog Miloševićeve i Tuđmanove politike.
No zbog sretnog završetka naših generala ne bismo smjeli pasti u euforiju. Nad nama lebdi mrlja pojedinačnih zločina u ratu koje nitko nije imao volje spriječiti i sankcionirati, nad nama je mrlja neosjetljivosti nečovječnog ponašanja prema zarobljenim neprijateljima, a još veća prema ubijenim civilima pravoslavne vjere, pa i hrvatskih boraca kao što je, recimo, Josip Reihl-Kir. Ne sjetimo se nikako priznati i odati dužan pijetet prema tim nevinim ljudima!? Zašto?
Nadalje, Republika Hrvatska nije procesurala zločine koji su vršeni po nalogu agresora mimo svih zakona ratovanja, nije tražila da se izgrade opljačkane i porušene kuće od strane agresora na njegov račun, već je sama snirala tu štetu, i štetu koju smo nepotrebno prouzročili mi sami na području tzv. Krajine, nakon okončanja rata, zapravo Oluje! Zašto?
Predsjednik Tuđman nije proglasio ratno stanje u Hrvatskoj kako bi lakše mogao tražiti ratnu odštetu, jer bi nam se to moglo obiti o glavu, rekao je. Nije dozvolio da general Gotovina surađuje s Haškim sudom kada su ga htjeli ispitati o nekim bitnim elementima njegova djelovanja u ratu, nego su mu omogućili da pobjegne iz zemlje (ne baš kao heroj) i da se potuca po svijetu dok Sanader nije bio prisiljen da ga 'locira, identificira, uhiti i transferira'. Tako je čovjek, danas oslobođen svake krivnje, izvan zakona bio desetak godina; nekoliko godina u bijegu, a šest u zatvoru! Zašto?
Zaboravimo euforiju, manimo se nacionalizma, a kako je rekao general Gotovina okrenimo se budućnosti. Sve ovo što smo krivo napravili u posljednjih dvadesetak godina na području bivše države rezultat je nacionalizma kojega su podupirale sve strane u sukobima. Volio bih kada bi pravi povjesničari ispisali jednu neutralnu povjesnicu ovih zadnjih događanja kako u skoroj budućnosti svako selo u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji ne bi u školama učilo različitu povijest. A kada bismo uspjeli procesuirati većinu svačijih ratnih zločina povjesničarima bi bilo puno lakše i njihovo djelo imalo bi veću težinu.
Jučer je premijer Milanović izjavio da je i država ipak kriva za mnoga nedjela učinjena tijekom rata i da to pred narodom i svijetom možemo donekle ispraviti ako kaznimo krivce, ali je danas naš uvaženi profesor političke filozofije, Žarko Puhovski, izrazio sumnju da će do toga doći. Ako to nismo učinili u ovih proteklih dvadesetak godina – kada ćemo? A za narednih dvadeset godina; 'ko živ, 'ko mrtav!
P.S. Da odgovorim "Provokatoru". U dva maha sam pokušao odvojiti neukusne i nekulturne komentare, a onda su mi dva takva komentatora ponovili te komentare u dvadesetak primjeraka. Prema tomu, to može biti Sizifov posao. S druge strane i komentari su presjek ovoga društva pa neka znamo kakvi smo. Da ne bismo bili u zabludi.

nedjelja, 11.11.2012.

IMALI SMO DVA VELIKA HORVATA

Moram priznati da mi je ovaj zadnji post ostavio ružne i tužne tragove dobrog dijela komentatora koji su udarili po gospodinu Željku Blaškoviću koji je na specifičan način otvorio svoj „blog“ pod imenom i prezimenom, što zapravo i ne spada u kategoriju blogova. Naime, blogovi i jesu zamišljeni da njihovi autori i komentatori budu anonimni, pod maskom, što bi se reklo, da budu nekako zaštićeni od hrvatske slobode misli i govora. Nisu uzalud Anica Zubović i Toni Kljaković pjevali: „.. pod tuđom maskom lakše se živi“. Ne bih volio da Anica Zubović ima ikakve rodbinske veze s don Robertom Zubovićem, našim novim župnikom i dekanom.
Žao mi je što su na nekorektan način napali blogera i nekorektnost proširili na sasvim krivom blogu. Zato bih još jednom zamolio da ne komentirate tuđe postove na mom blogu, ali sam i Željka zamolio da otvori mogućnost komentiranja na svom blogu! Najgore je, pak, da i sam gospodin Blašković uvrijede koje mu upućuju komentatori pokušava riješiti preko moga bloga. Ja, naime, nemam blage veze o svim tim mogućnostima elektronike; ja nisam ni svoj blog otvorio sâm, nego jedan neznani prijatelj i montirao na njega to što ima.
U vezi „dostave“ nekog IP broja komentatora koji vrijeđa dostojanstvo i kleveće blogera Blaškovića moram naglasiti da to nije moguće. Pred nekoliko mjeseci slučajno sam „naletio“ na TV emisiju o otkrivanju identiteta blogera. To se smije učiniti samo sudskim nalogom stručnjacima u Blog.hr i jedino takav podatak može poslužiti tužitelju protiv tuženoga. Toliko od mene i mojih saznanja.
Sada, kada sam se zapleo u kučine moram naglasiti da čovjek sam odlučuje o svojoj sudbini ukoliko je član kapitalističkog društva. Ukoliko ga zakačilo da živi u socijalizmu ili komunizmu, za njega brine Veliki vođa, a ako je vjernik, onda Bog. Znači samo u kapitalizmu odgovornost je individualna i ona je puna rizika. Bez rizika nema ni profita. Tako je poduzetnik izložen riziku da ga država ne oplete porezom kojega ne može platiti, da mu kupac ne plati račun, ili da ga mafija opljačka. Političar je svjesno uletio u javni život gdje ga svatko ima pravo kuditi, a bloger otvorio blog uz rizik da će ga popljuvati tko god hoće s pravom ili s krivom!
Gospodine Blaškoviću, nađite si sponzore, kao ja recimo, pa ćete kada vas pljuju misliti da pada kiša, kada Vam reču da nemate smisla za skečeve Vi smatrajte da se šale, a kada Vas proglase varalicom, smatrajte se hadezeovcem. Na sve ovo dobivate pozitivne bodove u svojim očima.
Ja sam s HDZ-om dogovorio da ih podržavam kao stranku opasnih namjera i to naplaćujem. Od SDP-a naplaćujem postove kada ih optužim da ne žele preuzeti vlast, jer u oporbi je raj; ne odgovaraju za ništa, a mogu lamentirati do mile volje. Jedino nisam u dogovoru s nezavisnim vijećnicima jer ne znam kamo pripadaju. Znat ću kada predsjednica HSP dr. AS potpiše trajni koalicijski ugovor s HDZ-om. Zamislite trajni! Zar tako nešto može potpisati ozbiljna političarka?
Poanta ovoga dijela posta je vapaj i molba gospodinu Blaškoviću da otvori prostor svojim obožavateljima da slobodno komentiraju na njegovom blogu, a komentatorima da se strpe do tog vremena. Može?
Ovo sam morao napisati, jer je prevršilo svaku mjeru. A htio sam, zapravo, malo opširnije pisati da nam je nedavno umro još jedan Horvat. Ovoga puta Joža Horvat; humanist, književnik, moreplovac i partizan. Ničega se nije odrekao do kraja svojega života.
Preporučam Tomislavu Karamarku i Andriji Hebrangu da pokojnog Jožu Horvata isključe iz partizana. Kako tako humana ličnost, slobodnjak, moreplovac i pisac za djecu i odrasle može uopće biti partizan. Ta većina se „partizana“ 1991. odrekla toga balasta i postali su nacionalisti i HDZ-ovci. To je prava cveba novoga društva i vremena. Zato, ako se Horvat nije dao smijeniti za života treba ga „rehabilitirati“ posthumno. Pred smrt je bio u poznim godinama i nije bio svjestan svojih čina. Dobro da nije poslušao Tuđmana da uđe u HDZ, možda bi i on potpisao ugovor o granicama prema BiH ili još gore – prema Savudriji i Piranu!
Kada sam spomenuo „još jedan Horvat“ aludirao sam na Branka Horvata, ekonomista, pedagoga i političara. I on je, kao srednjoškolac, otišao u partizane, a nakon završetka 2. svjetskog rata diplomirao je i doktoriro ekonomske nauke. Umro je još 2003. godine nekako u nemilosti čak i Račanove vlade. Za svoju knjigu "Politička ekonomija socijalizma" bio je nominiran za Nobelu nagradu od Američkog društvo ekonomista!
Vi stariji ako čitate ove retke mogli biste se sjetiti da su Jugoslavija i Hrvatska u njoj, bili u ekonomskoj krizi negdje sredinom 70-ih godina. Savezna izvršna vlada donijela je uredbu da se zbog štednje mora obustaviti sve investicije!? Branko Horvat bio je jedini ekonomist koji se usudio reći da bez investicija nećemo prebroditi krizu! Pao je u nemilost, ali su ga poslušali i ubrzo prevladali krizu. Današnja vlada njegove provenijencije nije ga uspjela pročitati! Možda bi Kukuriku koalicija zbog toga dobila Nobelovu nagradu za ekonomiju, umjesto EU za mir?

nedjelja, 04.11.2012.

ODGOVOR NA NEŠIN POST O HSP-u dr. AS

S obzirom, ne obzirom, da sam čitao post HDZ i HSP dr. AS - ZAJEDNO na blogu „Ogulin u srcu“ moram napomenuti da je Nešo profesionalno deformiran čovjek, možda ne toliko deformiran, koliko usmjeren. Ne samo profesionalno, već i osobno, zbog posljedica koje je snosio u svomu radu kao novinar pa mu je zašlo pod kožu da svoje mišljenje izrazi kroz neke navodnike ili tuđa usta. Kada je god dao svoj kvalitetan komentar na zatečeno stanje u Ogulinu – najeb'o je. Bilo od Rude Stošića za stara vremena, bilo od nekog Vučića, Magdića, svoje direktorice ili od kakvog prnje iz nekog Mjesnog odbora.
Kada sam počeo ovo pisati nisam znao da je „Uske staze“ već dao komentar na Nešin post pa sad moram levitirati na oba posta, kao što je Zlatko Sudac to činio putujući avionom za New York na sastanak s današnjim ogulinskim župnikom crkve Svetoga križa i istodobno držeći predavanje na Krku o stigmama koje su ga zadesile vjerujući čvrsto u Isusov nauk. Išao je na sastank s nedavno postavljenim ogulinskim župnikom pokušavajući izvesti levitaciju s 50.000 $ kako bi se oni našli istodobno u grudnjaku župnikove prijateljice i u kasi katoličke zajednice iz koje ih je župnik ispuknuo. Naime, don Robert Zubović, prema podacima Agencije VIM (skinuto s interneta još 2010. godine) za službovanja u Americi je ispoljio neke karakteristike fra Marka Nimca u Hrvatskoj. Levitiranje s dolarima don Zubovića nije uspjelo pa je svećenik premješten u Ogulin za župnika i dekana. U Ogulinu je svašta moguće, barem dok je HDZ na vlasti.
Dakle, Nešo se vježbao čitavo „radno“ vrijeme i ostalo mu u krvi i sada kada nije više u opasnosti. Plaću mu neće skinuti ni direktorica, ni prva violina ogulinske politike, ni njegovo prvo grlo. Ukinut će ju Belzebub kada za to dođe vrijeme.
Da, zapravo bih se vratio na postove svojih kolega blogera pa i mnogih komentatora na svim ogulinskim prostorima, ističući da smo postali preokupirani političkom važnošću gospodina Željka Bokulića. Željko Bokulić po vokaciji nije političar! On samo želi sudjelovati u politici pa je krenuo od Ogulina. Dalje nije stigao. Kao oporbeni vijećnik Gradskog vijeća Grada Ogulina mislim da je među najboljima od 1992. godine. Vrlo je vrijedan i priprema se za sjednice, veoma je oporben i argumentirano prigovara na sve nepravilnosti vlasti, uvjerljiv je i uporan. Jednom je samo posustao na Radio Ogulinu kada je imao priliku zgaziti sportsku zajednicu i njene napuhane pijune (predsjednika i tajnika).
Čovjek koji se do svoje četrdesete godine nije odlučio da li je lijevog, desnog, ili nekog sredinjeg svjetonazora, koji nije u sebi osjetio sjedinjenje s radničkom klasom, a averziju prema rasizmu i raznolikosti smatra normalnim ponašanjem, nije vrijedan da se zanimam gdje će završiti u kojem izbornom ciklusu. Jedino takvoga ne želim u vlasti, već isključivo u opoziciji, ali o njemu nemam nikakvo političko mišljenje.
Ni njegova nova šefica HSP AS, nije političarka, već uspješna policajka, kao što ni njen novi koalicijski partner, kao profesionalni špicl i utjerivač tuđih priznanja, nema veze s politikom. Na koncu; koje političke odluke su donesli naši političari koji su bili opredijeljeni odmah nakon punoljetnosti. Evo, gradonačelnik, njegova tri trabanta zamjenika, predsjednici gradskih vijeća ili predsjednici mjesnih odbora? Sve zajedno je to konglomerat privatnih interesnih odnosa koji drže vodu dok majstori odu! Ali u Ogulinu voda curi, a majstori nikako da odu! Neće ih smijeniti ni Bokulić, ni SDSS, HSS, HLS ni politički antitalent iz SNS-a. Bojim se, međutim, da ih neće smijeniti ni talentirani iz Socijaldemokratske partije. SDP kao da nema volje preuzeti vlast. Po mom osobnom mišljenju SDP je mogao preuzeti vlast pred dvije izborne sezone, a morao ju je preuzeti prošlih izbora. Nije, jer njegovo rukovodstvo nije imalo pravih ambicija, nije imalo oštrinu zahvata, a kadrovska rješenja bila su površna.
Danas je kadrovski SDP mladih koji pokušavaju voditi predizbornu kampanju na zavidnoj intelektualnoj razini, ne može se usporediti s HDZ-om, ali su izgubili glavnog pokretača, izgubili su predsjednika koji ih nije dao obučiti u političkom smislu. Vi možete biti lumen na više područja, ali ako niste svladali političke vještine, ne možete biti političar. I tu više nema nikakvih dilema, ni trilema.
Politika je struka i ona se mora naučiti. Za nijednu struku nije dovoljan samo talent (pa ni za nogomet), već uz talent i uporno treniranje, naukovanje. Sugeriram SDP-u da svoje intelektualno zrele mlade ljude pošalje na doškolavanje po pitanju politike, da se pripreme za pobjedu na izborima i preuzimanje vlasti. Ako nam se dogodi da vlast ostane na HDZ-u, bit će to katastrofa Ogulina i sramota Ogulinaca, ponajprije SDP-a. Bojim se pomalo takvog scenarija i jeza me prožima. Ne kažem da među HDZ-ovcima nema poštenih ljudi, ali sustav koji je HDZ ustrojio je protiv naroda i protiv svih nehadezeovaca. Poznato vam je to nešto?
HDZ je čak imao i premijera koji je radio protiv naroda i države! A današnji predsjednik HDZ-a, bez otvaranja usta, ima morala reći da je današnja vlast protunarodna. I nije ga sram. Još se i debeli!

<	studeni, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv