Prije nego pročitate ovaj post preporučam vam da pročitate moj post na ovom blogu od 17. travnja 2011. godine u kojem piše da su generali Gotovina i Markač osuđeni na drastične kazne, a Ivan Čermak oslobođen! Evo i linka da lakše nađete: http://ogmaksimala.blog.hr/2011/04/1629154587/kako-opet-voljeti-hrvatsku.html
Meni je kao građaninu Hrvatske, i kao Hrvatu, drago da su oslobođeni jer Haški sud u šest godina nije mogao dokazati da su generali Gotovina i Markač bili članovi zločinačke organizacije. Međutim, sud nije eliminirao zločine za vrijeme rata koje su počinile hrvatske obrambene snage. To nije bila Republika Hrvatska, nikada to nije nitko spomenuo, a prema tomu Hrvatska nije nastala na zločinu, ali tijekom rata se u njoj događao zločin bez obzira na glupost Milana Vukovića da se u obrambenom ratu ne mogu činiti takvi zločini. Ako je jedan primitivac kao što je bio Gojko Šušak, ministar rata, mogao svoj narod pozdravljati s pozdravom „Za dom …. spremni“, ako je dr. Tuđman mogao doktorirati, a da nije završio ni jedan fakultet, Milan Vuković je ipak završio pravni fakultet i pravosudni ispit. Mislim da je on specijalizirao samo rimsko pravo. Uz takve ljude s raznim obrtnicima, kao Ivan Čermak, mjernicima, kao Vladimir Zagorec, Ivanom Milasom, Merčepovom brigadom smrti, Glavaševom bojnom i kriminalcima puštenih iz zatvora morali su rezultirati zločini i ratno profiterstvo. Mi smo četnicima prodavali naftu, a glavni čovjek za naftu bio je Ivan Čermak. Njega je Haški sud oslobodio jer Čermak nije bio vojnik, on je samo imao čin generala radi „autoriteta“, a ako je oštetio i izdao hrvatsku državu, neka mu ona sudi. Hrvatska je takve ljude nagrađivala s činovima i ordenjem; od ubojica obitelji Zec do svih naprijed nabrojenih.
Možemo biti zadovoljni što su generali oslobođeni krivnje, moramo primijetiti da je Haški sud jašio po topničkim dnevnicima, zaboravljajući na granatiranje i zatiranje Vukovara i Gospića, da je potpuno spaljeno preko 300 kuća u Saborskom i uništena mnoga sela, a moramo upozoriti da je pravoslavni živalj organizirano bježao u Bosnu i Srbiju, ne zbog granatiranja tzv. Krajine, već zbog Miloševićeve i Tuđmanove politike.
No zbog sretnog završetka naših generala ne bismo smjeli pasti u euforiju. Nad nama lebdi mrlja pojedinačnih zločina u ratu koje nitko nije imao volje spriječiti i sankcionirati, nad nama je mrlja neosjetljivosti nečovječnog ponašanja prema zarobljenim neprijateljima, a još veća prema ubijenim civilima pravoslavne vjere, pa i hrvatskih boraca kao što je, recimo, Josip Reihl-Kir. Ne sjetimo se nikako priznati i odati dužan pijetet prema tim nevinim ljudima!? Zašto?
Nadalje, Republika Hrvatska nije procesurala zločine koji su vršeni po nalogu agresora mimo svih zakona ratovanja, nije tražila da se izgrade opljačkane i porušene kuće od strane agresora na njegov račun, već je sama snirala tu štetu, i štetu koju smo nepotrebno prouzročili mi sami na području tzv. Krajine, nakon okončanja rata, zapravo Oluje! Zašto?
Predsjednik Tuđman nije proglasio ratno stanje u Hrvatskoj kako bi lakše mogao tražiti ratnu odštetu, jer bi nam se to moglo obiti o glavu, rekao je. Nije dozvolio da general Gotovina surađuje s Haškim sudom kada su ga htjeli ispitati o nekim bitnim elementima njegova djelovanja u ratu, nego su mu omogućili da pobjegne iz zemlje (ne baš kao heroj) i da se potuca po svijetu dok Sanader nije bio prisiljen da ga 'locira, identificira, uhiti i transferira'. Tako je čovjek, danas oslobođen svake krivnje, izvan zakona bio desetak godina; nekoliko godina u bijegu, a šest u zatvoru! Zašto?
Zaboravimo euforiju, manimo se nacionalizma, a kako je rekao general Gotovina okrenimo se budućnosti. Sve ovo što smo krivo napravili u posljednjih dvadesetak godina na području bivše države rezultat je nacionalizma kojega su podupirale sve strane u sukobima. Volio bih kada bi pravi povjesničari ispisali jednu neutralnu povjesnicu ovih zadnjih događanja kako u skoroj budućnosti svako selo u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji ne bi u školama učilo različitu povijest. A kada bismo uspjeli procesuirati većinu svačijih ratnih zločina povjesničarima bi bilo puno lakše i njihovo djelo imalo bi veću težinu.
Jučer je premijer Milanović izjavio da je i država ipak kriva za mnoga nedjela učinjena tijekom rata i da to pred narodom i svijetom možemo donekle ispraviti ako kaznimo krivce, ali je danas naš uvaženi profesor političke filozofije, Žarko Puhovski, izrazio sumnju da će do toga doći. Ako to nismo učinili u ovih proteklih dvadesetak godina – kada ćemo? A za narednih dvadeset godina; 'ko živ, 'ko mrtav!
P.S. Da odgovorim "Provokatoru". U dva maha sam pokušao odvojiti neukusne i nekulturne komentare, a onda su mi dva takva komentatora ponovili te komentare u dvadesetak primjeraka. Prema tomu, to može biti Sizifov posao. S druge strane i komentari su presjek ovoga društva pa neka znamo kakvi smo. Da ne bismo bili u zabludi.
Post je objavljen 18.11.2012. u 05:59 sati.