Maksova maksimala

nedjelja, 08.01.2012.

IDEMO NA REFERENDUM 22. SIJEČNJA

„Svršeni su računi ove godine. Bila je Boga mi crna po nas Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada... sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu. Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da sdvoji, toliko se pojavilo kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojmovi.“
Ovo je fragment iz dnevnika književnika Augusta Šenoe napisan na staro ljeto, 31. prosinca 1880. godine. Dakle prije 131 godine, a zvuči kao da je napisan 31. prosinca 2011. iščupan iz dnevnika bilo kojeg stanovnika Republike Hrvatske, koji je u stanju uopće voditi dnevnik. Ovakvi fragmenti iz dnevikâ hrvatskog življa pojavljuju se u većem broju već 1991. godine promjenom vlasti i političkog sustava i umnožavaju se do današnjih dana. Ne želi se ovdje reći da takvih fragmenata nije bilo i do 1991. godine, ali svakako u manjem i blažem obliku. Što zbog strožijeg režima, što zbog moralnog i materijalnog stanja nacije.
I pazite sada; Šenoa je ovo pisao na kraju banovanja Ivana Mažuranića koji je vršio reformu Hrvatskoga sabora i „autonomne Hrvatske“ u smislu uvođenje načela pravne jednakosti, diobe vlasti, vladavine prava itd. Mažuranićeve su reforme prema svojima osnovnim obilježjima dio europskih modernizacijskih procesa te su, uz izvjesno kašnjenje i poneke ograničenosti, povezale proces izgradnje modernog oblika hrvatske državnopravne subjektiviranosti sa modernima europskim vrijednostima i institucionalnim oblicima, dajući unutarnjem ustroju hrvatske autonomije moderni europski identitet. Te reforme je, stoga, moguće promatrati i kao svjesni te razmjerno sustavni projekt ubrzane modernizacije na temeljima europske civilizacije toga doba.
Povijest se, kažu, ponavlja. Pa ako je ona učiteljica života, mi od nje nismo naučili ništa. Današnje stanje po moralnom i materijalnom blatu je isto kao pred 130 godina, a reforme u smislu europske integracije provode se užurbano, ne baš dragovoljno, već po diktatu civilizirane Europe. Učiteljica života šalje nam poruku: Hrvatsko pučanstvo, imate pravo odabrati svoj put u budućnost na referendumu 22. siječnja 2012. godine. Pravo referenduma iskoristili smo već jednom, 19. svibnja 1991. godine, kada smo izglasali hrvatsku samostalnost, a sada nas čeka novi izazov po pitanju; da li želimo u integraciju s Europskom unijom, ili ne! Budući da imamo slobodu izjašnjavanja rezultat referenduma je neizvjestan i nije nikakva mudrost zaključiti da ima pobornika i jedne i druge opcije. No, dade se zaključiti još nešto. Samostalnost nismo stekli samo referendumom, samostalnost, suverenost, stekli smo i krvlju, nažalost! Ali smo tu samostalnost ubrzo upropastili opljačkavši sami svoj narod i prodavši veći broj ekonomskog i narodnog bogatstva, uništivši usput postojeću industriju!
Interesantno je danas kako ima dosta, i to vrlo glasnih, aktivista koji se bore protiv ulaska Hrvatske u Europu naglašavajući da ulaskom u Europu gubimo suverenitet, samostalnost. Imaju argumenata i imaju pravo da će se dio suverenosti izgubiti, međutim ti isti ljudi imali su i pravo i dužnost zaštititi hrvatsku samostalnost i u proteklih dvadeset godina kada smo ju prodavali po korupcijskim metodama kao privatnu prćiju. To što nam je ostalo od samostalnosti neće narušiti članstvo u EU; hrvatski jezik i granice katastarskih općina. No, da li bi ekonomski i pravno mogli opstati bez EU - to je ozbiljno pitanje. Da nismo prodali banke, telekom, Inu i uništili industriju, mogli smo imati sasvim drukčija polazišta u pregovorima za ona 35 poglavlja!
Od protivnika ulaska Hrvatske u EU jedina moralna vertikala je profesor Slavko Kulić koji se svojim neospornim autoritetom borio protiv prodaje banaka i narodnog blaga od osamostaljenja, ali ga nitko nije slušao. On naglašava da smo utrošili 87 milijardi kuna za sanaciju banaka, a prodali smo ih za 5 mijijardi, da je hrvatski narod prihvatio neoliberalnu eutanaziju i da je 1991. godine počeo IV. svjetski rat; globalizacija i neolibaralizam je ekonomsko robstvo bez kompetencije i kompeticije. Narod je prevaren i ultimativno kreće u EU koja samo uzima, a ne daje ništa!?
Još jedan autoritet kojega treba spomenuti je Predrag Matvejević koji je Hrvatsku morao napustiti jer se protivio razlazu Jugoslavije prije njenog ulaska u EU pred dvadeset godina. I on danas kaže da je EU loše rješenje, ali manje zlo od balkanske krčme (u slobodnom prijevodu).
Ministrica vanjskih i europskih poslova, Vesna Pusić, naglašava da euroskeptici govore kako će sve poskupiti ulaskom u EU, a to govore na granici sa Slovenijom gdje su upravo kupili autogume, ili na granici s mađarskom u kojoj su kupili špeceraj. A Slovenija i Mađarska su u UE već sedam godina! E, nije spomenula da je mađarski seljak svoje vinograde morao prodati Englezima, a sada u vinogradima radi kao najamnik! To je strašno. I to je, između ostaloga, cijena članstva u EU.

No. prije ulaska u Europsku uniju svim kršćanima koji se orijentiraju po Julijanskom kalendaru želim sretan Božić. HRISTOS SE RODI!

<	siječanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv