Maksova maksimala

nedjelja, 25.12.2011.

SRETAN VAM BOŽIĆ

William P. Young napisao je djelo „Koliba“ koje može jednakim žarom čitati vjernik, agnostik i ateist. Između mnogih lijepih dijelova izdvojio sam ovo najprikladnije za ovaj dan: Čovjek u mislima provodi prošlost, u mašti budućnost, a najmanje vremena u sadašnjosti. U sadašnjosti je Isus uvijek.

Želim vam sretan Božić!

nedjelja, 18.12.2011.

BESPLATNI SAVJET NOVOJ VLASTI

Počet ću danas nostalgično; Ante Marković je otišao bez pozdrava, nisam primijetio da smo se od njega oprostili kao od čovjeka poduzetnika, političara i humanista. Ako je on postao mandatar za sastav vlade SFRJ u ono vrijeme kada se već nazirao Slobodan Milošević, i kada je pobijedio Borisava Jovića, to je već bila garancija da se radi o izuzetnom čovjeku. Kada je Ante Marković zaustavio inflaciju dinara, kada je pokrenuo „socijalistički kapitalizam“ i pretvorbu društvenoga vlasništva dodjelom dionicama radniku koji je 50-ak godina stvarao društvene vrijednosti, mnogi su ga, osim međunarodne zajednice, smatrali sumnjivim kapitalistom.
No, ne može projektant biti čovjek koji nije okusio operativu, ne može ni službenik uprave biti čovjek bez rada provedenog na terenu, ne može ni vrhunski političar biti politolog, filozof, sociolog, već čovjek iz privrede. Ne može student pratiti radnički pokret, a nije još bio u radnom odnosu! „Sinergija“ radnika i studenta uvijek je bila kao pokvareni telefon. Ante Marković je bio idealan premijer vlade i veće države, no što je bila Jugoslavija!
Zato Anti Markoviću povodom njegove smrti, s moje strane, posebno priznanje.
Antu Markovića bih se sjetio da nas i nije ovako tužno napustio, jer ima nešto zajedničkog sa Zoranom Milanovićem. Naime, koliko se sjećam, i Ante Marković je preuzimao vlast u SIV-u u ovo godišnje doba; zimi, početkom 1988. godine u krizno vrijeme bremenito nelikvidnošću i inflacijom. Milanović preuzima vlast u totalnoj krizi i, k tomu još, inflatornim moralom društva. Stoga smatram da nije nesuvislo u dobroj namjeri uputiti otvorenu podršku novoj vladi s iskrenom podrškom.
Ako si predsjednik SNS-a (Srpske narodne stranke) iz čista mira može priuštiti savjetovati istaknute članove vladajuće koalicije prije izbora (Josipa Leku, Damira Kajina i još neke, recimo), a oni možda na temelju tih savjeta danas kotiraju vrlo visoko u političkoj hijerarhiji, slobodno se i ja usudim udijeliti neke savjete za koje smatram da ih vladajuća garnitura treba respektirati. Kako je predsjednik SNS došao u priliku da iz Jasenka upućuje savjete Kukuriku koaliciji mimo legalnih osnovnih ćelija SDP-a i HSU-a u Ogulinu i Plaškom, teško je dokučiti, ali da je bio dosta ozbiljno tretiran – to stoji! Bio je tretiran puno ozbiljnije nego od prijatelja Ivana Vučića, današnjeg župana Karlovačke županije, za koga je Majki svoje simpatizere pozvao da ga podrže za župana kada je bilo potrebno! Vučić je obećao za srpsko stanovništvo Jasenka i Drežnice cestu, vodu, preporod HOC-a, a kada im je nakon inauguracije udijelio bosanski grb, Majki je okrenuo ploču. Kao pravi domoljub približava se Kukuriku koaliciji, a Vučića će u svim medijima prvom i drugom zgodom izgrditi na pasja kola!?
Ako Kukuriku koalicija, došavši na vlast parlamentarnim izborima ove godine, misli pobijediti i na lokalnim izborima u Ogulinu, recimo, onda mora istinski zapeti da stvori još veću razliku u glasovima spram HDZ-a, no što je bila sada. Koliko sam našao materijala s ovih izbora u Ogulinu, zaključuje se da je za HDZ bilo oko 2.450 glasova, a za Kukuriku oko 2.800. Za HDZ-ov bastion u Hrvatskoj (prema riječima kuma Šeksa) ta je katastrofa doživljena prvi puta na bilo kakvim izborima i ona upozorava. Ogulinci dolaze k svijesti?!
A razliku će stvoriti u Ogulinu ako se pozabavi u narednom periodu sljedećim problemima koji prošloj vlasti nisu bili interesantni:
- Olimpijski centar u Jasenku je centralni zahvat od kojega Ogulin i Hrvatska može imati dalekosežnu i neiscrpnu korist. Taj centar, međutim, mora voditi mlad nekompleksiran menadžer jer je zahvat toliko složen da ga ne mogu voditi isluženi tramvajci ma kako veliki domoljubi bili. Ne može HOC Bjelolasica funkcionirati u šatoru, ma kako on impresivno izgledao, ne može počivati na Tintilinić stazi makar imala tri topa za snijeg, ne može bez vode, ceste, dvorane. Ne može živjeti od lobiranja pa makar lobirant bio župan s Ribarćov. Možda ne bi bilo zgorega da župan zatraži pristupnicu u SDP kako bi svojim iskustvom oko Bjelolasice ubrzao procese! A od Bjelolasice može živjeti pola Ogulina i dio Hrvatske.
- Drugi zahvat koji neće dati gospodarski efekt, ali sigurnosni svakako, je retencija na rijeci Dobri koja će za vazda riješiti problem poplave grada Ogulina i njegove okolice. Gradski oci smatraju da je to problem države, a ne Ogulina; i po prvom i po ovom pitanju. Ljudi su osjetljivi na novac i na sigurnost. Zadnja poplava 1999. godine uništila je mnoga domaćinstva i mnoge stanove. Trošak je to nenadoknadiv. A posla nema.
- Treći stupanj prioritetne liste je Poduzetnička zona. Ulupanih 20 milijuna kuna u nekakvu infrastrukturu, ali bez korisnika, Zona je uzaludna i teret je poreznih obveznika. I tamo su direktori od samoga početka neki nekompetentni ljudi koji mogu imati volju, ali ne i rezultata. Za razliku od prva dva, ovo je ipak samo lokalni problem?! No, ako promijenimo vlast i u Ogulinu?

nedjelja, 11.12.2011.

RAZVIJTE U SEBI ZASTAVE DUŠA

Volio bih da se varam, ali mislim da vrlo malo nas zna za zadarskog i hrvatskog pjesnika Vinka Hajnca, kojega sam nedavno spomenuo u svom blogu, po njegovoj izreci da su slobodni samo vjetar i more. Međutim, on je u svijetu puno čuveniji po jednoj stvarnoj maksimi s kojom je dobio drugu nagradu na natječaju za poruku mira svijetu, koji je natječaj lani raspisala svjetska organizacija Ujedinjenih naroda pod pokroviteljstvom generalnog tajnika Ban Ki-moona! Ta druga nagrada; „silver“ medalja s plaketom i zahvalom, izabrana je između 7.268 poruka glasi: RAZVIJTE U SEBI BEZBOJNE ZASTAVE DUŠA, JEDINO ĆE VAS ONE KONAČNO IZBISTRITI U LJUDE.
Vrlo je indikativno da se ovakva mišljenja rađaju u Hrvatskoj, a još više u Zadru, u sredinama čija je službena politika i svjetonazor do sada bio suprotan ovakvim idejama. Posebno se to odnosi na Zadar, grad koji je sasvim službeno koketirao s prošlošću NDH i današnjicom ratnih zločina iz Domovinskog rata. Dižući čak i Antu Pavelića na pijedestal hrvatstva, kao da im je mozak zatajio (a nije?), premda je upravo taj Ante Pavelić, između ostalih hrvatskih područja i gradova, prodao Italiji i grad Zadar!?
Upravo se zato u zdravom i inteligentnom mentalnom sklopu nameće takva maksima kakvu je pjesnik i moreplovac Vinko Hajnc umotvorio kao revolt prema čudnim svjetonazorskim kriterijima svoje i hrvatske okoline. Takav svjetonazor, nažalost, podupire i Crkva u Hrvata, mada to nema nikakve veze s katoličkom ili kršćanskom vjerom.
U prevodu svoje poruke urbi et orbi, Vinko Hajnc naglašava kako ispod zastava ne smije biti mržnje, ne smije biti prezira prema drugim ljudima, prema drugačijima, onima koji imaju druge boje i zastave. Dapače, ispod zastave bi trebalo biti srce i ljubav, čime Hajnc potvrđujući svoju vrijednost.
Očito bivša premijerka nije pročitala Vinka Hajnca niti upazila njegovu silver medalju pa nije bila u stanju civilizacijski i s ljubavlju čestitati novoj koaliciji koja će voditi državu barem narednih četiri godine. Poražena je, ne od koalicije, već od hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana kojima je primitivno prijetila nekim crvenim bojama koje će srušiti Hrvatsku. No, građani su sazorili i shvatili da je upravo crvena boja bila presudna za stvaranje Republike Hrvatske, a da su ju HDZ-ove boje opljačkale i dovele na rub provalije.
Hrvatska je potpisala ugovor o ulasku u EU nakon mukotrpnih šest godina. Kažu mnogi da to nije bilo pošteno, ali neće da kažu tko je kriv za to. Čudi me što predsjednik Josipović ne kaže ono što je kazao jučer Vojko Obersnel, da je Kosorica najmanje kriva što smo uopće potpisali ugovor jer njen HDZ nije dozvolio da u EU uđemo zajedno sa Slovenijom. Nisu u Europskoj uniji političari i birokrati Tuđmanovi lajbeki da ne bi uočili kako su HDZ-ove vlade jedno govorile, a drugo radile. A da Račanova vlada nije 2000. godine uskočila spasiti Hrvatsku od totalne izolacije, ona bi još i danas bila sa Srbijom na čekanju. Predsjednik Josipović je za politiku previše civiliziran i obazriv pa si dopusti vrijeđanje jedne iskompleksirane Kosorice, a ako se tako bude ponašao i prema ovoj vlasti na sljedećim izborima sigurno ga neću podržati. Ma što to značilo.
E sad, nadam se da ne očekujemo da ćemo odmah živjeti bolje radi promjene vlasti pa toliko filozofiranja ne bi trebali unositi u politiku. Svakom je jasno da je HDZ bila stranka opasnih namjera i da je u sustav ugradila pljačku i korupciju, da Račan zbog državnog udara nije smio što je htio (posebno uz taštinu Dražena Budiše), da obespravljeni radnik SDP pokušava prihvatiti kao stranku radničke klase, ako to još postoji, da je HSLS izgubio svaki smisao dosljednosti, da je Dragutin Lesar dobio podršku zato što se posebno zauzima za radnika i da je don Ivan Grubišić dobio priznanje zato što se zalaže za običnoga čovjeka.
Kada se konstituira nova vlada i kada počne djelovati na sasvim drugim valnim dužinama od prošle, nadam se da će nam vratiti izgubljenu sigurnost i povjerenje u sustav vrijednosti, društveno uređenje i ljudsko dostojanstvo. Nadam se da me neće biti sram reći da sam Hrvat ili hrvatski građanin, da mi se premijeri i ministri neće vući po zatvorima radi prevelikog domoljublja, da će na Bjelolasicu doći mladi menadžer koji će stvoriti olimpijski centar dostojan imenu.
Nadam se da neću živjeti u društvu u kojem se kupuju suci da sude pošteno!??? Pa makar to bili i nogometni. I da će sjedište Al Jazeere iz Sarajeva preseliti u Zagreb!

nedjelja, 04.12.2011.

KAKO DOČEKATI NOVU GODINU

Ovo je već otrcani štos u našemu društvu, ali nema boljega za prilike oko HOC-a Bjelolasice; Tko u Ogulinu oko događanja na Bjelolasici nije poludio, taj doista nije normalan!
U nedjelju 20. studenoga ove godine je na Radio Ogulinu obznanjeno da je HOC Bjelolasicu preuzela državna firma Klub Adriatic d.o.o. koja ima iskustva s takvim poslovima na „… upravljanju turističkim destinacijama …“ i da je moguće da se još ove kalendarske godine na Bjelolasici organizira skijanje! Tada je pala i bombastična vijest da je skupština HOC-a razdužila dosadašnjeg direktora Mara Mišića i postavila novoga direktora HOC-a Bjelolasice d.o.o. Željka Lipošćaka, inženjera za HTZ (higijensko-tehnička zaštita), dosadašnjeg direktora Ustanove HOC Bjelolasica!? Za zamjenu teza (ne – direktora) javljeno je još preko Hine 19. studenoga 2011. godine, kao i to da će Bjelolasica proraditi do polovice prosinca S obzirom da je HOC bio u vlasništvu države koja ga je preusmjerila na Agenciju za upravljanje državnom imovinom, koja je HOC ustupila Klubu Adriatic d.o.o. koji je, valjda, ukinuo Ustanovu HOC Bjelolasicu koja je, pak, osnovana da spasi HOC Bjelolasicu d.o.o. i tako dalje. Da li u ovakvoj delikatnoj situaciji ovakvi potezi imaju uporište u zakonu, a kada bi i imali; da li je normalno i moralno da se direktor izabere bez natječaja i poslovnih referenci, da li direktor može biti netko tko je umirovljen iz Ureda za obranu, bez ikakvih iskustava na polju dohodovnosti, sporta i infrastrukture?
Kamo je nestala Ustanova, kamo direktor Mišić, tko ga je priveo na razgovor o tragediji HOC-a po pitanju poslovanja i pitanju zgarišta centralnog objekta??? Svaka čast Radio Ogulinu; u dvije godine nije mogao privesti Mara Mišića za mikrofon, a novoga direktora priveo je za dva dana. A novi direktor je u eter poslao poruku da se ne bi prihvatio ovakvog posla da ne vjeruje u uspjeh. Na temelju čega se bazira taj optimizam, ta odgovornost za preuzimanje direktorske plaće, dok zaslužena mirovina leži u mirovanju? Mora da postoje duboki razlozi što smo reaktivirali ovakvog kapacitativnog stručnjaka, dok nam mladi menedžeri prodaju drogu ili odlaze u svijet trbuhom za kruhom u doslovnom smislu te sintagme.
I sada nam novi direktor prodaje muda pod bubrege pa na audio zapis tumači da će se Bjelolasica „... ponovo dići, ali korak po korak …“ da će do Božića biti otvoreno skijalište Tintilinić za djecu, a prije toga će se raskrčiti zgarište župana, onoga predsjednika Nadzornog odbora HOC-a, podići će se neki šator koji će zadovoljiti kuhinju i restoran za 200 gostiju. Naravno da će u nedostatku snijega tu biti nabavljena i tri snježna topa pa ćemo raditi stazu Tintilinić, recimo, i snježne ljude, Yetije vjerojatno. Ta tri snježna topa su već rezervirana za vremenski periog od 20. prosinca ove godine do mjeseca ožujka iduće olimpijske godine.
Sada mi nije jasno zašto smo mi morali čekati da glavna zgrada Bjelolasice izgori, kako bi pronašli prava rješenje po kadrovskoj i po tehničko-tehnološkoj osnovi. Kada smo mislili da je sve otišlo k vragu pronašlo se rješenje. Čovjek je vjerojatno najjači kada mu je najteže pa zato uvijek mora ostati optimist. Makar izgorjelo cijelo selo. Naći ćemo mi šatore i madrace.
Ako se, nedajbože, sve ovo izjalovi zbog više sile koju ne isključuje novi direktor kojega su već neki nadobudno nazvali Spasoje III, direktor poziva na proslavu Nove godine u restoranu Sabljaci gdje zainteresirani mogu nazvati taj restoran pa će im voditeljica dati „ponudu koju mi nudimo …“ za doček sretnije budućnosti.
Da li je ogulinsko političko vodstvo toliko obezvrijeđeno u vlastitim redovima, ali i na razini županije i države, da ih se ništa ne pita, mada su oni zbog toga sretni. No, moraju znati da je Bjelolasica na teritoriju Ogulina, kao jedinice lokalne samouprave, i da bi trebali biti živo zainteresirani da Bjelolasica ostavi politički, sportski i gospodarstveni pečat na život Grada Ogulina i svih njegovih građana.
Na Bjelolasici je zaposleno oko 150 radnika koji mjesecima ne primaju plaću jer ne rade, a sada su dobili neke zaostatke za to što ne rade?! Pa gdje toga ima. Umjesto da su drugi dan organizirali čišćenje požarišta kako bi zaradili plaću, oni su nakon 10 mjeseci naručili projekt uklanjanja i dodijelili te radove vanjskom izvođaču. To se usput zove nastojanje izlaska iz gospodarske krize koju nam je netko namjestio!

P.S. Ako je izborna šutnja nije zabranjeno pohvaliti nastojanje Neše Magdića da svoje nedvojbeno medijsko i životno iskustvo preko svoga bloga „Ogulin u srcu“ podijeli sa svojim Ogulincima i šire. Nadam se iskreno da neće biti kratkotrajan!

<	prosinac, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv