Počet ću danas nostalgično; Ante Marković je otišao bez pozdrava, nisam primijetio da smo se od njega oprostili kao od čovjeka poduzetnika, političara i humanista. Ako je on postao mandatar za sastav vlade SFRJ u ono vrijeme kada se već nazirao Slobodan Milošević, i kada je pobijedio Borisava Jovića, to je već bila garancija da se radi o izuzetnom čovjeku. Kada je Ante Marković zaustavio inflaciju dinara, kada je pokrenuo „socijalistički kapitalizam“ i pretvorbu društvenoga vlasništva dodjelom dionicama radniku koji je 50-ak godina stvarao društvene vrijednosti, mnogi su ga, osim međunarodne zajednice, smatrali sumnjivim kapitalistom.
No, ne može projektant biti čovjek koji nije okusio operativu, ne može ni službenik uprave biti čovjek bez rada provedenog na terenu, ne može ni vrhunski političar biti politolog, filozof, sociolog, već čovjek iz privrede. Ne može student pratiti radnički pokret, a nije još bio u radnom odnosu! „Sinergija“ radnika i studenta uvijek je bila kao pokvareni telefon. Ante Marković je bio idealan premijer vlade i veće države, no što je bila Jugoslavija!
Zato Anti Markoviću povodom njegove smrti, s moje strane, posebno priznanje.
Antu Markovića bih se sjetio da nas i nije ovako tužno napustio, jer ima nešto zajedničkog sa Zoranom Milanovićem. Naime, koliko se sjećam, i Ante Marković je preuzimao vlast u SIV-u u ovo godišnje doba; zimi, početkom 1988. godine u krizno vrijeme bremenito nelikvidnošću i inflacijom. Milanović preuzima vlast u totalnoj krizi i, k tomu još, inflatornim moralom društva. Stoga smatram da nije nesuvislo u dobroj namjeri uputiti otvorenu podršku novoj vladi s iskrenom podrškom.
Ako si predsjednik SNS-a (Srpske narodne stranke) iz čista mira može priuštiti savjetovati istaknute članove vladajuće koalicije prije izbora (Josipa Leku, Damira Kajina i još neke, recimo), a oni možda na temelju tih savjeta danas kotiraju vrlo visoko u političkoj hijerarhiji, slobodno se i ja usudim udijeliti neke savjete za koje smatram da ih vladajuća garnitura treba respektirati. Kako je predsjednik SNS došao u priliku da iz Jasenka upućuje savjete Kukuriku koaliciji mimo legalnih osnovnih ćelija SDP-a i HSU-a u Ogulinu i Plaškom, teško je dokučiti, ali da je bio dosta ozbiljno tretiran – to stoji! Bio je tretiran puno ozbiljnije nego od prijatelja Ivana Vučića, današnjeg župana Karlovačke županije, za koga je Majki svoje simpatizere pozvao da ga podrže za župana kada je bilo potrebno! Vučić je obećao za srpsko stanovništvo Jasenka i Drežnice cestu, vodu, preporod HOC-a, a kada im je nakon inauguracije udijelio bosanski grb, Majki je okrenuo ploču. Kao pravi domoljub približava se Kukuriku koaliciji, a Vučića će u svim medijima prvom i drugom zgodom izgrditi na pasja kola!?
Ako Kukuriku koalicija, došavši na vlast parlamentarnim izborima ove godine, misli pobijediti i na lokalnim izborima u Ogulinu, recimo, onda mora istinski zapeti da stvori još veću razliku u glasovima spram HDZ-a, no što je bila sada. Koliko sam našao materijala s ovih izbora u Ogulinu, zaključuje se da je za HDZ bilo oko 2.450 glasova, a za Kukuriku oko 2.800. Za HDZ-ov bastion u Hrvatskoj (prema riječima kuma Šeksa) ta je katastrofa doživljena prvi puta na bilo kakvim izborima i ona upozorava. Ogulinci dolaze k svijesti?!
A razliku će stvoriti u Ogulinu ako se pozabavi u narednom periodu sljedećim problemima koji prošloj vlasti nisu bili interesantni:
- Olimpijski centar u Jasenku je centralni zahvat od kojega Ogulin i Hrvatska može imati dalekosežnu i neiscrpnu korist. Taj centar, međutim, mora voditi mlad nekompleksiran menadžer jer je zahvat toliko složen da ga ne mogu voditi isluženi tramvajci ma kako veliki domoljubi bili. Ne može HOC Bjelolasica funkcionirati u šatoru, ma kako on impresivno izgledao, ne može počivati na Tintilinić stazi makar imala tri topa za snijeg, ne može bez vode, ceste, dvorane. Ne može živjeti od lobiranja pa makar lobirant bio župan s Ribarćov. Možda ne bi bilo zgorega da župan zatraži pristupnicu u SDP kako bi svojim iskustvom oko Bjelolasice ubrzao procese! A od Bjelolasice može živjeti pola Ogulina i dio Hrvatske.
- Drugi zahvat koji neće dati gospodarski efekt, ali sigurnosni svakako, je retencija na rijeci Dobri koja će za vazda riješiti problem poplave grada Ogulina i njegove okolice. Gradski oci smatraju da je to problem države, a ne Ogulina; i po prvom i po ovom pitanju. Ljudi su osjetljivi na novac i na sigurnost. Zadnja poplava 1999. godine uništila je mnoga domaćinstva i mnoge stanove. Trošak je to nenadoknadiv. A posla nema.
- Treći stupanj prioritetne liste je Poduzetnička zona. Ulupanih 20 milijuna kuna u nekakvu infrastrukturu, ali bez korisnika, Zona je uzaludna i teret je poreznih obveznika. I tamo su direktori od samoga početka neki nekompetentni ljudi koji mogu imati volju, ali ne i rezultata. Za razliku od prva dva, ovo je ipak samo lokalni problem?! No, ako promijenimo vlast i u Ogulinu?
Post je objavljen 18.12.2011. u 06:49 sati.