Prošli tjedan bili smo svjedoci obilježavanja tragedija ovog zadnjeg rata na našim prostorima, a svakako je indikativno da se on vodio samo na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zašto su se druge države Južnih Slavena mogle razići bez krvi pokazat će povijest ako se bude bavila mirom, a ne ratom. Strašno je bilo evocirati strahote likvidacije stanovništva Vukovara, Saborskog, Nadina i Škabrnje, razaranja Vukovara i Saborskoga, patnje nevinog naroda od četničke najezde, a najgori civilizacijski i ljudski pad odnosi se na silovanje djevojčica, djevojaka i žena. Ako je profiterstvo materijalni zločin čovjeka, silovanje je zločin mentalnog sklopa niže vrste. Dok se profiterstvo koliko-toliko procesuira, ovaj zločin silovanja nitko ne poteže! Da li ste ovih dana mogli slušati te žene koje počimaju otvoreno govoriti o zločinu nad njima, a da vam se ne zamuti u glavi i da vam ne bude žao što ste čovjek. Tim ženama nije uništen samo život, te žene naprosto ne funkcioniraju, one nemaju dušu, a tijelo su im oskrnavili.
Ta prokleta žudnja za vlašću nije dozvolila ni jedinoj ženi premijerki Republike Hrvatske da pokrene problem silovanja ženskog tijela i duše, premijerke koja je na senzibilitetu prema stradalima u ratu stvarala svoju političku karijeru. Nije pokrenula sadržaje na rehabilitaciji uništenih tjelesnih i duševnih trauma stradalih žena, ni stvaranje atmosfere procesuiranja tih strašnih zločina. Kako će to Jadranka Kosor na predstojećim izborima pobjedu HDZ-a pokloniti stradalima u ratu, a ni jednoga jedinoga silovatelja njena vlast nije kazneno prijavila? Kao ni bilo koja druga. Premijerkin ministar policije zauzet je lovom partizana po šumama Vukove Gorice jer bi mu oni mogli pobjeći, a silovatelji i tako neće imati više prilike!?
Povijest nas upozorava da moramo učiti na prethodnim greškama i, mada je ta povijest učiteljica života, slavni pisac Umberto Eco, napisao je sljedeće: „Povijest je pozornica iluzija, a ne vrlina. Ona se kreće od pokolja do zločina. Lansiranje laži jedno je od sredstava kojim su se države, i pojedinci isto, služili da bi izmijenili tok povijesti, ponekad u najboljoj namjeri, ali najčešće u najgoroj!“
To bi zapravo bila maksima ovoga posta u kojemu razmišljam kako su države bivše Jugoslavije i pojedinci u tim državama krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošloga stoljeća lansirali laži kako bi izmijenili tok povijesti u onoj najgoroj namjeri – izazvati rat na tom području i uništiti dosege civilizacije koji su do tada stvoreni. A rat ne može donijeti koristi nijednoj strani u sukobu, ma kako veliku pobjedu bilo koja strana izvojevala. Posljedice, nažalost, osjećaju se još jako, jako dugo iza završetka rata.
Ratni profiteri imaju „opravdanje“ da nečiju opljačkanu imovinu trajno uživaju i da će se oštećeni ipak oporaviti, silovatelji, međutim, imaju kratkotrajni užitak u zločinu, a žrtva doživotnu traumu. Što je tek s potomcima koji se iz te „veze“ rađaju?
Mi muškarci vjerojatno ne možemo shvatiti što se to dešava u mentalnom sklopu jedne majke koja rodi dijete kao plod silovanja s jednim odvratnim mužjakom u smrdljivoj uniformi, neurednom bradom ljepljivom od bljuvotine pomiješane s alkoholom i zadahom češnjaka. I uništenim ženskim dostojanstvom. Plod te „ljubavi“ je njena curica ili dečkić. Ona će instiktivno voljeti jer je majka, plod je i njen, a čija je ona? Premijerko, kako bi reagirala da rodiš na taj način? Uzrujaš se kada te zovemo Jaca. Ne bi te ni tako trebalo zvati!
I ovaj zadnji rat počeo je uz onu konstataciju Umberta Eca da se povijest kreće od pokolja do zločina, na lansiranju laži. A lansirana je laž bila uvijek zahvalan nacionalizam za primitivan narod. Jučer je jedan srpski profesor u programu HTV-a rekao još i ovo. Zajednicu južnih Slavena stvarali su veliki i pošteni ljudi, a razorili ju mali beznačajni primitivci. Da nije tog prokletog nacionalizma i desničarenja cijela Europa bi danas bila civilizirano društvo.
I na kraju; zašto se svake godine moramo narugati Vukovarcima, Vukovaru i svim njegovim braniteljima? Zašto vlast laže da je Vukovar grad heroj, a branitelji heroji, ako je Vukovar pao? Da operemo ljagu s vlasti koja je to dozvolila. Zašto smo Siniši Glavaševiću danas dodijelili odličje nakon 20 godina pogibije, a 1991. mu nismo dozvolili da govori istinu. Sjekli smo njegove izvještaje i nisu smjeli ići uživo. Zašto se Dedakoviću i Borkoviću ne dozvoli govoriti istina? Zašto je Vukovar najskuplji grad u Hrvatskoj, grad s najviše nezaposlenih, grad bez perspektive, bez suživota? Zašto iz crnoga fonda HDZ-a nismo otvorili radna mjesta u Vukovaru? Premijerko i predsjedniče; imate li odgovor?
Kada se svi Vukovarci koji nisu ogrezli u zločinu vrate u Vukovar i nađu egzistenciju, Vukovar će postati heroj.
| < | studeni, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kolumna o gradu pod Klekom i šire.
Ogulin blog
Ogulinske uske staze
Janjin blok
Ogulinska fatamorgana blog
Ogulinski list
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Iskon.hr
Tportal.hr
maksimala943@gmail.com
DRŽAVNI PRAZNICI I BLAGDANI
1. siječnja Nova godina
6. siječnja Sveta tri kralja
? Uskrsni ponedjeljak
1. svibnja Praznik rada
? četvrtak Tijelovo
22. lipnja Dan antifašističke borbe
25. lipnja Dan državnosti
5. kolovoza Dan domovinske zahvalnosti
15. kolovoza Velika Gospa
8. listopada Dan neovisnosti
1. studenoga Dan svih svetih
25. prosinca Božić
26. prosinca Sveti Stjepan