Maksova maksimala

nedjelja, 30.10.2011.

OD KOMUNISTA GORI SU SAMO ANTIKOMUNISTI

Svaki su prethodni izbori zapravo povijesni, ali tek kada se održe ovi aktualni. Ti prethodni odlaze u povijest kao učiteljicu života (izmislio frajer toplu vodu, ha) koja nas uči da ne ponavljamo greške. U ponedjeljak će naš predsjednik Republike Ivo Josipović raspisati nove izbore za novi sastav hrvatskog parlamenta koji bi naredne četiri godine trebao voditi računa da Republiku Hrvatsku svede na demokratsko, uljuđeno, moralno i ekonomski naprednije društvo. Da li to novo hrvatsko društvo mora neminovno ući u Europsku uniju pitanje je koje nismo svladali u prošlih dvadeset godina, jer HDZ-ovoj vlasti i nije baš odgovaralo da nešto više saznamo o prednostima, a još manje o negativnim posljedicama ulaska u tu zajednicu. Moguće je, nadalje, da se nismo dovoljno ni sami potrudili saznati sve aspekte te sveze, kako bi rekao naš župan.
U svakom slučaju će ranom zorom, 5. prosinca još ove godine, glasnici nove vlasti zakukurikati pod prozorima hrvatskih građana i progurati novu nadu u bolji život. Naravno da nitko neće, niti smije, očekivati u prvih sto dana vlasti velike pomake standarda, ali očekujemo rješenje nelikvidnosti i moralno ponašanje nove vlasti, a time i refleksiju na društvenu zajednicu.
Ne očekujemo, naravno, onu povijesnu grešku Račanove vlasti 2000. godine kada je radi „mira u kući“ propustio rastjerati HDZ-ovce sa svih važnih pozicija državne uprave relevantne za napredak Hrvatske. No, uspio je srediti nelikvidnost i pristupiti Europi i svijetu, jer mu je potpunu izolaciju ostavio u nasljeđe Otac Domovine. Stoga je danas ispravan nastup Damira Kajina koji je rekao da neće biti revanšizam smjeniti garnituru koja je dovela društvo do ruba provalije, jer ga takva garnitura ne može i ne zna spasiti. Uostalom; svjetonazor kojega je uspostavio HDZ osvijestio je građane ove zemlje i oni su ga odbacili još pred dvije godine izabravši za predsjednika države Ivu Josipovića pored niza HDZ-ovih kandidata koji nisu uspjeli proći ni u drugi krug. A civilizacijski pristup predsjednika Josipovića donio je Hrvatskoj niz pozitivnih odjeka u Europi i cijelomu svijetu.
Zato s dužnom pažnjom pratimo što se to dešava oko nas i kada će promjene. S koliko laži, neukusa i primitivizma aktualna predsjednica HDZ-a, nažalost i Vlade, troši proračunski novac poreznih obveznika i iritira zdrav razum svojega naroda, svjedoci smo njenog ludovanja po svim gradovima i zaseocima Hrvatske bez imalo srama. Njeni kostimi, broševi, cinizam i cerekanje dostiglo je vrhunac kada je s onakvim podočnjacima, u crnom kostimu izašla pred novinare izvijestiti ih da je zvijer dolijala i svladana. Da je državni odvjetnik izvijestio njenu skscelenciju da je protiv pravne osobe, imenom HDZ, otvorena istraga o nezakonitom ponašanju unatrag osam, a možda i dvadeset godina.
Toga dana je premijerka, predsjednica HDZ-a, stavila preko revera svojega kostimića broš koji je zasjenio i samu njenu osobnu veličinu. Dugo se nagađalo što bi taj broš trebao značiti, što to on poručuje, i što je to uopće, dok nam njeni najbliži suradnici, patnici i oni koji nakada nisu znali za kriminal u stranci, nisu rekli da taj ogroman broš predstavlja - panteru!
Kada sam bolje proučio panteru zaključio sam da nam je premijerka, vjerojatno nehotice, jer je ona po struci pravnica, kako je sama izjavila, a po vokaciji pjevačica i plesačica, htjela dati do znanja da je u genima zvijer! A ranjena zvijer je najopasnija.
Ako se potrudite i malo skrenete na Wikileaks, ma ne Wikileaks, nego Wikipediju, naći ćete da je pantera rod mačaka u koji ubrajamo tigra, lava, leoparda i jaguara, i da su sve krvoločne, ma što to značilo. Premijerka je ponovno zbunila auditorij tim prije što je u mladosti pohađala humanitarnu školu u Kumrovcu u režiji Saveza komunista, gdje je učila da je u središtu životnih zbivanja čovjek, posebno radnik, ali je u zadnjih dvadeset godina, kao i njen mentor Tuđman, napustila taj svjetonazor i priklonila se kapitalu i Crkvi. A nakon toga saznanja još mi je bliža maksima onoga poljskog intelektualca i vječitog disidenta Adama Michnika, da su od komunista gori samo antikomunisti! U prenesenom i izvornom kontekstu uvaženog intelektualca. Ako vam je za taj dokaz malo članova HDZ-a i same premijerke, pitajte Zdravka Tomca!
Hajde sada, pokušajmo ne biti zločesti i ne veseliti se tuđem zlu, nego iz njega izvući pouku; radimo savjesno na mjestu za koje smo kompetentni, nemojmo biti bahati, radimo za opće dobro, tako ćemo raditi i za sebe. Za većinu u ovoj državi ima mjesta i posla bez obzira na svjetonazor, pa neka sustav i postavke HDZ-a odu u političku ropotarnicu, a onda ćemo s pravom izbore od 4. prosinca 2011. godine proglasiti povijesnim.

nedjelja, 23.10.2011.

OPROSTITE MI, NISAM ZNAO ŠTO RADIM

Ako sam se u ovih nekoliko godina koliko traje ovaj blog, nehotice ili namjerno dotakao današnjeg velikog župana Karlovačke županije i njegova trabanta današnjeg gradonačelnika Ogulina u negativnom kontekstu, danas ću ih zamoliti da mi oproste, jer nisam znao što radim. Evo ga, smatram da je potrebito analitički razmotriti dubinu političke i gospodarstvene strategije ovih dvaju velikana Ogulinske doline koja je, zahvaljujući altruizmu ove dvojice prerasla u Grad, kao jedinica lokalne samouprave. Pod Gradom se, po definiciji propisa koje je sastavljao ogulinski kum Šeks, podrazumijeva jedinica lokalne samouprave koja ima prepoznatljivost u broju stanovnika, riješenost infrastrukture (promet, energetika, opskrba vodom, kanalizacija), zadovoljavajući bruto proizvod po glavi stanovnika, organizirano školstvo i zdravstvo, zadovoljavajuće potrebe sportskih programa sa snažnom sportskom zajednicom i kulturnih aktivnosi Pučkog otvorenog učilišta (bajkoviti prikaz mjesta, kazalište, kino, muzeji), zastupljeni državni uredi; graditeljstvo, općinsko i prekršajno sudstvo, odvjetništvo, katastar i gruntovnica, mirovinska i zdravstvena ustanova, policija, poduzetnička zona, biro za nezaposlene, ugostiteljstvo, trgovina i turizam, socijalna skrb, Crveni križ, civilna zaštita, služba 112, Sabljačko jezero i Đulin ponor.
Kako sam došao do spoznaje da sam griješio ne samo ovih nekoliko godina, već možda i čitavih dvadesetak, od kada su ova dva čovjeka u vrhu ogulinske politike i svojom lucidnošću održali Ogulin bastionom HDZ-ovog pokreta (kako to voli reći još jedan lucidni izdanak hrvatske loze, kum Vladimir Šeks) i bili kreatori njegova napretka s vrhuncem u Poduzetničkoj zoni u Otoku Oštarijskom? Spoznaja je legla zapravo sama od sebe, a sazrijevala od siječnja ove godine, kada je izgorio glavni dio HOC-a Bjelolasice i za vijeke uništen olimpijski centar i njegova skijališta.
Kako su ova dva čovjeka u doba one mračne povijesti ovoga društva, što će reći za doba socijalistčkog uređenja u Hrvatskoj, bili glavni rušitelji toga sistema iznutra, jer su oba bili istaknuti članovi SKH, tako su i nakon prevrata početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, opet iznutra, rušili ostatke tog socijalističkog poretka. Tako su u Ogulinu uništena sva stara industrijska poduzeća, pa i trgovačko poduzeće zahvaljujući Peri Zvijezdi, ali je osnovana Poduzetnička zona kao pandan nekadašnjoj industriji, a četiri nova trgovačka lanca zamijenili su TP Zvijezdu.
Sada je samo HOC Bjelolasica ostao kao nagrda iz starog sistema, kao rudiment kojega je trebalo odstraniti sa zdravog kapitalističkog novoga tkiva, a kako je HOC na području Grada Ogulina to je normalno da gradski oci budu i izvršitelji toga čina. I opet iznutra! Uskoro smo za predsjednika Nadzornog odbora HOC-a d.o.o. postavili današnjeg župana, osnovali i sestrinsku Ustanovu HOC Bjelilasica na čelu s još jednim nesalomljivim za sve prilike i, operacija je napredovala. Nismo htjeli napraviti cestu od Jasenka do Vrela, Hrvatske vode su „dokazale“ da u Jasenku nema dovoljno vodnih kapaciteta (?!), da umjetni snijeg za skijališta negativno utječe na floru i faunu zaštićenog staništa i da je naprosto nemoguće izgraditi i ono plivalište u polivalentnoj dvorani. „Spas“ su potražili u dubrovačkom gosparu Mari Mišiću kojega su postavili za direktora HOC-a, a koji ni danas ne zna gdje je Vrelo, da svojim nemarom dozvoli da glavna zgrada postane zgarište, a HOC ugasi.
E sada tek, neki dan, dolazim do one spoznaje da su gradonačelnik i župan, kao veliki lokalpatrioti imali pravo što su srušili sve što jesu i da su poentirali na Bjelolasici. Bjelolasica je zapravo bila kočnica razvoja Ogulina. Da se Bjelolasica razvijala u olimpijski centar Ogulin ne bi uspio izgraditi tribine i rasvjetu na nogometnom igralištu i izigrati Pađana, ne bi izgradio specijalnu tenisku dvoranu i otvorena teniska igrališta. Ogulin bi ostao bez retencije rijeke Dobre, koja je retencija rasteritila grad od poplava, a što je najvažnije; ne bi mu uspjelo izgraditi skijalište na Kranjčevki! To skijalište na nadmorskoj visini od nekih 350 je koka koja nese zlatna jaja, pa makar bila županova. Ako je Bjelolasica od Ogulina 25 km, Kranjčevka je 2 km, ako je od Bjelolasice do kupališta u Novom Vinodolskom sat vožnje, od vrha Kranjčevke do Vražjeg prelaza je pet minuta skijanja. Kako u Poduzetničkoj zoni sve vrvi od poduzetnika, radnika, kupaca, to je za relaksaciju umornih ljudi idealna netaknuta priroda koju nudi Kranjčevka i okolica Vražjega prelaza. A novci plaze po stazi i plivaju po Dobri. Samo treba znati skijati i plivati pa pokupiti ponuđeno. Tu su Sportska i Turistička zajednica našle još jedan svoj sadržaj. Zahvaljujući županu i gradonačelniku, Bjelolasici i Poduzetničkoj zoni.
Stoga još jednom; župane i gradonačelniče oprostite meni griješniku.

nedjelja, 16.10.2011.

ŽIVOT NA RUBU, ILI JOŠ NIŽE

Zna Radio Ogulin bljesnuti kad hoće. Kada se ohrabri. Nije ovoga puta bio hrabar Zlatko Piškur, jer on nema što izgubiti. Zlatko Piškur je zahvaljujući ovoj državnoj vlasti, županijskoj vlasti sa županom s Ribarćov, gradonačelniku Ogulina iz Lomosta, dugotrajnom presjedniku NO HOC-a Bjelolasice i direktorima trgovačkog društva HOC d.o.o. i ustanove HOC Bjelolasica, već izgubio sve. „Mislio sam da će me prije zadesiti smrt nego ovakav život“, izjavio je Zlatko u susretu s novinarima ROG-a početkom ovoga mjeseca, listopada 2011. godine.
Zlatko Piškur je jedan od 140 radnika i službenika Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica u Jasenku (u daljnjem tekstu HOC) koji je ostao bez egzistencije u socijalnoj državi Hrvatskoj za koju se i on borio na ratištu, ali ne traži nikakve beneficije za to, već traži ustavno pravo na rad! A pravo na rad otela mu je predsjednica Vlade sa svim svojim ministrima i članovima stranke koji su instalirani na odgovorna mjesta u HOC-u, ali potpuno nekompetentni. Oni su samo vojnici partije koji su vrlo uspješno provodili uništavanje HOC-a. HOC je uništen siječnja mjeseca 2011. godine kada je izgorio središnji objekt bez kojega nije moguće funkcioniranje Centra i svi su zaposlenici ostali bez posla (osim oba direktora ničega).
Tri mjeseca je prošlo da 140 radnika nije dobilo plaću, nisu poslani na Biro rada, nemaju pojma što ih čeka. Ni njihovi direktori ne znaju što će biti s njima. Ti ljudi nemaju radničkog savjeta, ili kako se već zove, nemaju zbora radnika, nemaju sindikata, imaju samo – golo ništa. Ne žele dići ruku na sebe, a ne mogu dalje.
U Zlatkovoj kući živi šestero ukućana; supruga i Zlatko, sin i snaha te njihovo dvoje djece. Niti jedan nema nikakvih primanja! Supruga se oporavlja od bolesti, a Zlatko, sin i snaha radili su na Bjelolasici, svaki u svom resoru. Ni drugi sin koji je nedavno završio fakultet nema zaposlenja. Vjerojatno nije u HDZ-u.
Nakon požara u centralnoj zgradi (radi nemara kojega je u čitavoj državi ustanovila HDZ-ova vlast) župan Karlovačke županije i dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora HOC-a besramno je u mediju izjavio da bi HOC propao i da nije bilo požara!? Htio je reći da je požar bio priželjkivan jer su njime oprali tobožnju savjest kako obično raznim malverzacijama pri rekonstrukciji gradskih ulica peru novac poreznih obveznika. Nikomu od rušitelja HOC-a koji je za grad Ogulin mogao biti glavni pokretač gospodarstva (ugostiteljstvo, turizam, uslužna djelatnost, mala privreda), za Karlovačku županiju i Republiku Hrvatsku smanjenje troškova priprema vrhunskih sportaša, nije se, niti će se, išta dogoditi.
Ali, dok se gradonačelnik hvali koliko su ulica prerovali, kolike su promašene novce ubili u Poduzetničku zonu, Zlatku Piškuru je stigao račun za struju, dok je župan sa svojom elitom boravio u Americi kod Hrvatske bratske zajednice, Zlatku je netko u poštanski sandučić ubacio račun za vodu i komunalnu naknadu, dok je premijerka pjevala s Kolonijom rodoljubne pjesme, Zlatko je dobio opomenu da nije podmirio ratu kredita. Kada je Jadranka Kosor vršila predizbornu smotru u Zadru udarajući „pet“ sa svojim poltronima i smijala se „k'o luda na brašno“, Zlatku je došao unuk iz škole rekavši da mu se raspala lijeva tenisica. Rekao je još da mu se „šuleri“ malo rugaju kako ima pokrpane hlače, a ne rasparane namjerno kako je to sada red. Premijerka radosno kliče da se njoj ne mogu upaliti prepone radeći ovako naporno na ubacivanju kamenja u rovove uzaludnih investicija, a Zlato obilazi prijatelje da mu dadu nešto posla na crno kako bi mogao suprugi platiti „besplatne“ recepte da se brže oporavi od te nesretne bolesti.
Zlatko je premlad da ode u mirovinu, a prestar da ga netko zaposli. On se diže ujutro u znoju ne znajući hoće li mu danas isključiti struju ili vodu, o podnevu njegova obitelj pojede „ćoravi gulaš“, za večeru čaj s kruhom, a umjesto dječje vriske u dvorištu čuje se uvjeravanje roditelja, djeda i bake da se malo strpe s potrebama dok ne dođu bolja vremena.
Kada je Zlatko novinarki ROG-a kroz suze i plač promucao da pomognu djeci, a on će se već snaći, i najtvrđem srcu pukla je neka kapilara, stegnulo se grlo ili je suza bila na oku. Da ga je toga trena mogla čuti premijerka, njegova poslodavka i vlasnica Bjelolasice, plešući drmeš na nekoj predizbornoj farsi, veselo bi mu dobacila neka ne brine ako odglasa za HDZ! A dotle će ona sa svojom neuvjerljivom svitom u predizbornoj kampanji nemilice trošiti i Zlatkove novce koje je on uložio radeći savjesno u HOC-u Bjelolasica d.o.o.


P.S.
Radio Ogulin je u dobroj namjeri predložio da se obitelji Piškur pomogne uplatom novca preko nekog žiro računa. Ja bih sigurno mogao pomoći toj obitelji s nekom jednokratnom uplatom, ali što s ostalih 139 radnika koji su ostali bez plaće. Tko će njima pomoći? Zato sam odlučio ne pomoći nikomu dok premijerka Jadranka Kosor razbacuje novac s kojim se mogao obnoviti HOC Bjelolasica, a radnici bi svojim radom na obnovljenom Centru zaradili svoje plaće. Još bi im to povratilo ljudsko dostojanstvo kojega im je oduzela poslodavka.

nedjelja, 09.10.2011.

IZAĐIMO SVI NA IZBORE

Alergičan sam na svaku predizbornu kampanju jer u njoj od glavnih aktera nećete čuti ništa lijepo, korisno, pozitivno, doživljavate samo srozavanje ljudskog dostojanstva samih takmičara, a još više i svoga dostojanstva jer pod njihovim utjecajem sebe u jednom trenutku doživljavate kao budalu koja sluša nešto za što nije plaćena. Dapače; plaćamo njihove kampanje iz svoga džepa. Možda ovdje ove godine možemo izuzeti Dragutina Lesara i Ljubu Jurčića. Jedan posebno ističe radnika, a drugi gospodarstvo. I ne pljuju!
Na izbore moramo izaći jer je to naše pravo i obveza ukoliko imalo držimo do sebe i do društva koje nam je namjenjeno. Ali slušati dva mjeseca, i više, ispraznosti političara koji se busaju u prsa da žele osvojiti vlast kako bi služili narodu, a ne kako bi sebi nabili velike plaće i još veće sinekure od raznih nadzornih i upravnih odbora te još veće mogućnosti mita i korupcije.
No, društvo je ustrojeno da se bez vlasti ne može sve dok ne dođemo u Kraljevstvo nebesko gdje ćemo vječno slušati poj anđela, protkanog pozitivnim vibracijama. Moći ćemo birati i pjevati s bilo kime: s Kolonijom, Matom Bulićem, Severinom.
Vjerojatno se više neću osvrtati na tu nesretnu kampanju pa bih sada htio naglasiti da se ova vlast mora svrgnuti i zamijeniti drugom. Nije moguće da će druga vlast (ako opet ne bude HDZ) biti ista ili gora od ove, jer gora jednostavno ne može biti. U svakom slučaju vlast se mora mijenjati da stranke shvate da može doći do promjena kako bi im uskratili njihovu bahatost da su nezamjenjivi, nego da moraju paziti na svoje biračko tijelo, jer to ipak nisu ovce za striženje.
Ima li boljeg argumenta za srozavanje autoriteta i dostojanstva premijerke, recimo, a nju prate njeni trabanti, kada ona obećava narodu da neće dozvoliti crvenu Hrvatsku (ma što to značilo),pa je na saboru HDZ-a 17. rujna 2011. rekla da mnogi mrze HDZ jer je ukinuo Jugoslaviju i srušio komunizam. Sram te bilo gnjido, ti si 1990. još bila u SK, a narod se plebiscitom odredio za novo uređenje. Znači vrijeđa nas kao da je narod još uvijek stoka sitnog zuba kako je rekao njen Tuđman. A ovo što je Jaca rekla u Mariji Bistrici, 2. kolovoza 2011. godine, Marijanskom svetištu , gdje dolaze ljudi okajati svoje grijehe i moliti milost od Boga jer na zemlji imaju Jacu, toliko je podlo, nisko, bezbožno i suprotno svrsi Marijanskog svetišta, da se morala zgaditi i Bogu i ljudima. Sprdati se i likovati nesreći Radimira Čačića koji jest kriv za nesreću koju je prouzročio, ali ne namjerno i ne bez kajanja. Kriv je zbog svoje neobuzdane naravi, ali nije plaćeni ubojica kao ona koja ovom izjavom ubija svaku ljudskost, vjeru u religiju i dostojanstvo. Graditi političku karijeru na tuđoj nesreći u Marijanskom svetištu može samo bolesna osoba, nedostojna da ju ljudi gledaju i zrela za izopćenje iz društva.
Začudno je da lucidni Vladimir Šeks nije nakon ove sramote predložio Jaci da abdicira u njegovu korist, a kada dobije izbore mogao bi ju amnestirati i vratiti na čelo stranke i vlade dekretom kako ju je postavio i njen voljeni vođa Ivo Sanader.
Ona je toga dana iz Marije Bistrice morala otići u Golubić reći tamošnjim pravoslavcima da ne mogu podići spomenik sumnjivog sadržaja jer nisu ishodili dozvolu za postavljanje, i da im se došla ispričati što je natjerala jednog od Drobca da se sam ubije pošto mu se ona namjerno uselila u stan po kojem bi novinari trebali tražiti nove tepihe i njenu zlatninu. Drobci nisu imali zlatninu, imali su samo stanarsko pravo koje im je nova Hrvatska oduzela, a uselila Jadranku.
I to nije sve. Jadranka je pokazala svomu narodu srednji prst nekoliko dana kasnije kazavši da se ne bori za vlast, već za povjerenje građana kako bi im ona mogla služiti još i naredne četiri godine!!! Reći da su ona i HDZ služili narodu sedamnaest godina od 1991. zaista je podlo, uvredljivo i bezobrazno.
Nekompetentnost, pljačka i korumpiranost HDZ-ove vlasti na svim razinama dovelo je ovu državu i društvo na rub provalije iz koje se narod neće moći izvući, a vlast je već našla izlaz u bankovnim računima i nakupovanim nekretninama. Obogatiše se. Ako im većina glasača sve ovo zaboravi do 4. prosinca onda smo zaslužili propasti do kraja i svezati hrvatsku kravatu oko vrata - u obliku štrika.
A u Europu ćemo s jednom ili drugom vlašću, EU će diktirati koliko maslina smijemo zasaditi, koliko žita proizvesti, koliki broj brodova ugovoriti za gradnju, kolika subvencija javnom poduzeću i drugo. Koja je to razlika od dogovorne ekonomije socijalističkog uređenja?! Samo ta što smo dogovornom ekonomijom upravljali sami, a sada će nam to činiti Bruxelles, još ako sami skinemo gaće.

P.S. Pročitajte mali oglas u boxu desno!

nedjelja, 02.10.2011.

BOLNICA NA KRAJU GRADA

Ako je suditi po djelotvornosti Opće bolnice Ogulin, kao najznačajnije ustanove na kraju grada, onda je potpuno oportuno da se Bolnička ulica neće ove godine dovršiti. Ne mora ni iduće godine ako ne izaberemo ravnatelja bolnice po ukusu HDZ-a. No to je još u sferi fastastike ovisne o rezultatima državnih izbora, ono; Kukulele ili Kukuriku. Čuje su u kuloarima da će se ugasiti Ustanova HOC Bjelolasica, jer je ona svoje postojanje opravdala, a ogulinski lumen u tom slučaju ostaje na suhom. A to znači da bi Ogulin izgubio jedan ogroman intelektualni, inovativni, politički i općedruštveni potencijal u funkciji blagostanja Grada Ogulina i Županije. Pa i šire!
Očito da su ovi crveni i nezavisni zastupnici u Gradskom vijeću nešto nanjušili pa postavljaju dosta nesuvisla, ali provokativna pitanja; zašto se ravnatelj Opće bolnice bira na godinu dana, a ne na četiri kao što je običaj, da li se nešto kuha u mutnoj vodi pa, da li nam uopće treba ravnatelj takve zdravstvene ustanove kada se do nje više ne može doći ni s jedne strane, a u dvorištu imate dojam da je upravo eksplodirala granata zaostala iza Domovinskog rata.
Vjerojatno ukidaju bolnicu kada ispred glavnog ulaza u tu ustanovu grade autobusno stajalište rušeći stabla zasađena pred trideset godina kako ne bi ostarjela kao ona u gradskom parku, a pacijenti podrumskog odjela bolnice tumače da će stari dio bolnice ostati starački dom, a novi će dio imati samo jedan odjel – gerijatriju. Ionako smo tu bolnicu izgradili smodoprinosom građana u ono mračno doba pa bi bilo sasvim poželjno da se zatre i taj simbol socijalizma kao što smo uspjeli zatrti sva proizvodna ogulinska poduzeća, ali pored TP Zvijezde ustanovili smo još četiri trgovačka lanca koji će nas ogoliti do gaća. I njih ćemo uskoro nositi na šćapu po Bolničkoj ulici. Tamo nema gužve; jedan Deutz, jedan Tamić i dva radnika koji sjede i čekaju gorivo za Deutza. Baš je sad ponestalo, majku mu!
I ako u svoj toj gunguli dobijete otekline na nogama, ako vam se poderane čarape usijeku iznad košćica koje se više ni ne vide, ako uspijete od svojega liječnika dobiti uputnicu za internista, ako se s njom do osam sati probijete do bolnice i 2. kata do internističke ambulante, predate uputnicu i uzmete prijamni broj 11, recimo, saznate da uredovni liječnik dolazi oko devet sati. Prolaze sati: 9, 10, 11. Evo ga, stiže doktor i kolo se zavrti. Oko 13-14 sati dođete na red, liječnik vas pogleda, pregleda vrlo korektno, i zaključi da srce ima neku aritmiju, ali ne može dati nikakvu kvalitetniju dijagnozu dok se ne izvrši rengenski snimak pluća, ultrazvuk bubrega i jetre te jednodnevna montaža haltera, holtera, što li?
- Evo vam tri uputnice, a kada sve to obavite dođite do mene s ovom mojom uputnicom - reći će liječnik.
Termine za ova tri zadatka dobijete u prizemlju kod nekog administratora koji na svakoj od uputnica napiše datum izvršenja; rengen može odmah, očitanje za tjedan dana, ultrazvuk za mjesec dana (!) premda na tom odjelu ima najviše pet pacijenata tijekom cijelog dana, ali je osoblje vrlo, vrlo susretljivo. Na uputnici za „holter“ piše da dođete za dva mjeseca(!!!).
E sada. Rengen je uspio za tjedan dana, ultrazvuk je uspio za mjesec dana, ali nakon dva mjeseca, montaže i demontaže holtera, sestra je odmah ustanovila da rezultat vjerojatno neće biti moguće očitati jer aparatura nije najispravnija, a i vruće je vrijeme. „Dobar je samo onaj period dok ste spavali“, kaže sestra. No, ostavimo to specijalisti koji će možda moći očitati, a možda i neće. Očitanje će trajati tjedan, najviše dva pa treba ostaviti broj telefona i sestra će me uljudno pozvati da se očitanje podigne i eventualno ponovno montira holter u dogledno vrijeme!?
Ali, ako specijalist i pročita što je to holter htio reći, uputnici za internističkog liječnika prošao je rok trajanja od dva mjeseca i treba podići novu!
Međutim, od skidanja holtera prošlo je sedamnaest dana, poziva za preuzimanje očitanja još nema, ja sam hodajući Bolničkom ulicom uganuo obje noge i sada su mi natečene jače nego prije početka radova i odlaska internistu. U kolicima sam se uputio do svoga liječnika onom kozjom stazom od Rakete prema Kutu da mi izda novu uputnicu. Nisam uspio. Na tom zadnjem putu, umro sam u Kutu! U blizini kuće gradonačelnika, predsjednika Upravnog vijeća Opće bolnice Ogulin.
Nije se ovim htjelo reći da je ogulinska bolnica slučaj. Ovo je općenito stanje svih županijskih bolnica zahvaljujući zdravstvenom sustavu koji je upropašten zahvaljujući pokvarenosti ponajprije njihovih ministara. U novoj Hrvatskoj vi ne možete naći ministra zdravstva koji je pomagao pacijentu, već samo profitu bolnice, tjerajući bolesne i nemoćne u privatne ustanove. Oni koji imaju novaca snalaze se, ovi drugi umiru pjevajući: Živio kapitalizam!

<	listopad, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv