Ako sam se u ovih nekoliko godina koliko traje ovaj blog, nehotice ili namjerno dotakao današnjeg velikog župana Karlovačke županije i njegova trabanta današnjeg gradonačelnika Ogulina u negativnom kontekstu, danas ću ih zamoliti da mi oproste, jer nisam znao što radim. Evo ga, smatram da je potrebito analitički razmotriti dubinu političke i gospodarstvene strategije ovih dvaju velikana Ogulinske doline koja je, zahvaljujući altruizmu ove dvojice prerasla u Grad, kao jedinica lokalne samouprave. Pod Gradom se, po definiciji propisa koje je sastavljao ogulinski kum Šeks, podrazumijeva jedinica lokalne samouprave koja ima prepoznatljivost u broju stanovnika, riješenost infrastrukture (promet, energetika, opskrba vodom, kanalizacija), zadovoljavajući bruto proizvod po glavi stanovnika, organizirano školstvo i zdravstvo, zadovoljavajuće potrebe sportskih programa sa snažnom sportskom zajednicom i kulturnih aktivnosi Pučkog otvorenog učilišta (bajkoviti prikaz mjesta, kazalište, kino, muzeji), zastupljeni državni uredi; graditeljstvo, općinsko i prekršajno sudstvo, odvjetništvo, katastar i gruntovnica, mirovinska i zdravstvena ustanova, policija, poduzetnička zona, biro za nezaposlene, ugostiteljstvo, trgovina i turizam, socijalna skrb, Crveni križ, civilna zaštita, služba 112, Sabljačko jezero i Đulin ponor.
Kako sam došao do spoznaje da sam griješio ne samo ovih nekoliko godina, već možda i čitavih dvadesetak, od kada su ova dva čovjeka u vrhu ogulinske politike i svojom lucidnošću održali Ogulin bastionom HDZ-ovog pokreta (kako to voli reći još jedan lucidni izdanak hrvatske loze, kum Vladimir Šeks) i bili kreatori njegova napretka s vrhuncem u Poduzetničkoj zoni u Otoku Oštarijskom? Spoznaja je legla zapravo sama od sebe, a sazrijevala od siječnja ove godine, kada je izgorio glavni dio HOC-a Bjelolasice i za vijeke uništen olimpijski centar i njegova skijališta.
Kako su ova dva čovjeka u doba one mračne povijesti ovoga društva, što će reći za doba socijalistčkog uređenja u Hrvatskoj, bili glavni rušitelji toga sistema iznutra, jer su oba bili istaknuti članovi SKH, tako su i nakon prevrata početkom devedesetih godina prošloga stoljeća, opet iznutra, rušili ostatke tog socijalističkog poretka. Tako su u Ogulinu uništena sva stara industrijska poduzeća, pa i trgovačko poduzeće zahvaljujući Peri Zvijezdi, ali je osnovana Poduzetnička zona kao pandan nekadašnjoj industriji, a četiri nova trgovačka lanca zamijenili su TP Zvijezdu.
Sada je samo HOC Bjelolasica ostao kao nagrda iz starog sistema, kao rudiment kojega je trebalo odstraniti sa zdravog kapitalističkog novoga tkiva, a kako je HOC na području Grada Ogulina to je normalno da gradski oci budu i izvršitelji toga čina. I opet iznutra! Uskoro smo za predsjednika Nadzornog odbora HOC-a d.o.o. postavili današnjeg župana, osnovali i sestrinsku Ustanovu HOC Bjelilasica na čelu s još jednim nesalomljivim za sve prilike i, operacija je napredovala. Nismo htjeli napraviti cestu od Jasenka do Vrela, Hrvatske vode su „dokazale“ da u Jasenku nema dovoljno vodnih kapaciteta (?!), da umjetni snijeg za skijališta negativno utječe na floru i faunu zaštićenog staništa i da je naprosto nemoguće izgraditi i ono plivalište u polivalentnoj dvorani. „Spas“ su potražili u dubrovačkom gosparu Mari Mišiću kojega su postavili za direktora HOC-a, a koji ni danas ne zna gdje je Vrelo, da svojim nemarom dozvoli da glavna zgrada postane zgarište, a HOC ugasi.
E sada tek, neki dan, dolazim do one spoznaje da su gradonačelnik i župan, kao veliki lokalpatrioti imali pravo što su srušili sve što jesu i da su poentirali na Bjelolasici. Bjelolasica je zapravo bila kočnica razvoja Ogulina. Da se Bjelolasica razvijala u olimpijski centar Ogulin ne bi uspio izgraditi tribine i rasvjetu na nogometnom igralištu i izigrati Pađana, ne bi izgradio specijalnu tenisku dvoranu i otvorena teniska igrališta. Ogulin bi ostao bez retencije rijeke Dobre, koja je retencija rasteritila grad od poplava, a što je najvažnije; ne bi mu uspjelo izgraditi skijalište na Kranjčevki! To skijalište na nadmorskoj visini od nekih 350 je koka koja nese zlatna jaja, pa makar bila županova. Ako je Bjelolasica od Ogulina 25 km, Kranjčevka je 2 km, ako je od Bjelolasice do kupališta u Novom Vinodolskom sat vožnje, od vrha Kranjčevke do Vražjeg prelaza je pet minuta skijanja. Kako u Poduzetničkoj zoni sve vrvi od poduzetnika, radnika, kupaca, to je za relaksaciju umornih ljudi idealna netaknuta priroda koju nudi Kranjčevka i okolica Vražjega prelaza. A novci plaze po stazi i plivaju po Dobri. Samo treba znati skijati i plivati pa pokupiti ponuđeno. Tu su Sportska i Turistička zajednica našle još jedan svoj sadržaj. Zahvaljujući županu i gradonačelniku, Bjelolasici i Poduzetničkoj zoni.
Stoga još jednom; župane i gradonačelniče oprostite meni griješniku.
Post je objavljen 23.10.2011. u 06:00 sati.