Prošli tjedan bili smo svjedoci obilježavanja tragedija ovog zadnjeg rata na našim prostorima, a svakako je indikativno da se on vodio samo na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zašto su se druge države Južnih Slavena mogle razići bez krvi pokazat će povijest ako se bude bavila mirom, a ne ratom. Strašno je bilo evocirati strahote likvidacije stanovništva Vukovara, Saborskog, Nadina i Škabrnje, razaranja Vukovara i Saborskoga, patnje nevinog naroda od četničke najezde, a najgori civilizacijski i ljudski pad odnosi se na silovanje djevojčica, djevojaka i žena. Ako je profiterstvo materijalni zločin čovjeka, silovanje je zločin mentalnog sklopa niže vrste. Dok se profiterstvo koliko-toliko procesuira, ovaj zločin silovanja nitko ne poteže! Da li ste ovih dana mogli slušati te žene koje počimaju otvoreno govoriti o zločinu nad njima, a da vam se ne zamuti u glavi i da vam ne bude žao što ste čovjek. Tim ženama nije uništen samo život, te žene naprosto ne funkcioniraju, one nemaju dušu, a tijelo su im oskrnavili.
Ta prokleta žudnja za vlašću nije dozvolila ni jedinoj ženi premijerki Republike Hrvatske da pokrene problem silovanja ženskog tijela i duše, premijerke koja je na senzibilitetu prema stradalima u ratu stvarala svoju političku karijeru. Nije pokrenula sadržaje na rehabilitaciji uništenih tjelesnih i duševnih trauma stradalih žena, ni stvaranje atmosfere procesuiranja tih strašnih zločina. Kako će to Jadranka Kosor na predstojećim izborima pobjedu HDZ-a pokloniti stradalima u ratu, a ni jednoga jedinoga silovatelja njena vlast nije kazneno prijavila? Kao ni bilo koja druga. Premijerkin ministar policije zauzet je lovom partizana po šumama Vukove Gorice jer bi mu oni mogli pobjeći, a silovatelji i tako neće imati više prilike!?
Povijest nas upozorava da moramo učiti na prethodnim greškama i, mada je ta povijest učiteljica života, slavni pisac Umberto Eco, napisao je sljedeće: „Povijest je pozornica iluzija, a ne vrlina. Ona se kreće od pokolja do zločina. Lansiranje laži jedno je od sredstava kojim su se države, i pojedinci isto, služili da bi izmijenili tok povijesti, ponekad u najboljoj namjeri, ali najčešće u najgoroj!“
To bi zapravo bila maksima ovoga posta u kojemu razmišljam kako su države bivše Jugoslavije i pojedinci u tim državama krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošloga stoljeća lansirali laži kako bi izmijenili tok povijesti u onoj najgoroj namjeri – izazvati rat na tom području i uništiti dosege civilizacije koji su do tada stvoreni. A rat ne može donijeti koristi nijednoj strani u sukobu, ma kako veliku pobjedu bilo koja strana izvojevala. Posljedice, nažalost, osjećaju se još jako, jako dugo iza završetka rata.
Ratni profiteri imaju „opravdanje“ da nečiju opljačkanu imovinu trajno uživaju i da će se oštećeni ipak oporaviti, silovatelji, međutim, imaju kratkotrajni užitak u zločinu, a žrtva doživotnu traumu. Što je tek s potomcima koji se iz te „veze“ rađaju?
Mi muškarci vjerojatno ne možemo shvatiti što se to dešava u mentalnom sklopu jedne majke koja rodi dijete kao plod silovanja s jednim odvratnim mužjakom u smrdljivoj uniformi, neurednom bradom ljepljivom od bljuvotine pomiješane s alkoholom i zadahom češnjaka. I uništenim ženskim dostojanstvom. Plod te „ljubavi“ je njena curica ili dečkić. Ona će instiktivno voljeti jer je majka, plod je i njen, a čija je ona? Premijerko, kako bi reagirala da rodiš na taj način? Uzrujaš se kada te zovemo Jaca. Ne bi te ni tako trebalo zvati!
I ovaj zadnji rat počeo je uz onu konstataciju Umberta Eca da se povijest kreće od pokolja do zločina, na lansiranju laži. A lansirana je laž bila uvijek zahvalan nacionalizam za primitivan narod. Jučer je jedan srpski profesor u programu HTV-a rekao još i ovo. Zajednicu južnih Slavena stvarali su veliki i pošteni ljudi, a razorili ju mali beznačajni primitivci. Da nije tog prokletog nacionalizma i desničarenja cijela Europa bi danas bila civilizirano društvo.
I na kraju; zašto se svake godine moramo narugati Vukovarcima, Vukovaru i svim njegovim braniteljima? Zašto vlast laže da je Vukovar grad heroj, a branitelji heroji, ako je Vukovar pao? Da operemo ljagu s vlasti koja je to dozvolila. Zašto smo Siniši Glavaševiću danas dodijelili odličje nakon 20 godina pogibije, a 1991. mu nismo dozvolili da govori istinu. Sjekli smo njegove izvještaje i nisu smjeli ići uživo. Zašto se Dedakoviću i Borkoviću ne dozvoli govoriti istina? Zašto je Vukovar najskuplji grad u Hrvatskoj, grad s najviše nezaposlenih, grad bez perspektive, bez suživota? Zašto iz crnoga fonda HDZ-a nismo otvorili radna mjesta u Vukovaru? Premijerko i predsjedniče; imate li odgovor?
Kada se svi Vukovarci koji nisu ogrezli u zločinu vrate u Vukovar i nađu egzistenciju, Vukovar će postati heroj.
Post je objavljen 20.11.2011. u 06:00 sati.