Maksova maksimala

nedjelja, 03.04.2011.

PRVOAPRILSKA DRŽAVA BLAGOSTANJA

Ovaj je uradak krenuo 1. aprila, na dan koji simbolizira laž, prijevaru, kao stvoren je da obilježimo vrhunac blagostanja hrvatskog stanovništva. Blagostanje je objavio sam Borislav Škegro i Andrija Hebrang. Glavni sufler bijaše im Ivo Sanader.
U tom prvoaprilskom raspoloženju pojavio se i Dražen Budiša. On je uvijek pratio, i sada prati, bespuća aktualne zbiljnosti, on ih je pratio od 1971. godine. Ako je itko imao svoj „križni put“ i karizmu, bio je to Dražen Budiša. Svoj životopis pisao je zlatom, ali ga je zapečatio drekom! Ovo što sada čini sigurno mu nije trebalo. Bio je savjest hrvatskoga čovjeka, bio je nacionalni ponos, a nije bio idiot kako je don Grubišić otkrio da su zove većina današnjih političara, vodećih članova raznih nevladinih udruga i što je, najporaznije, i vodstvo sindikata. Svjetla točka sindikalnog lidera samo je Boris Kunst koji je iz sindikata otišao pravo u vladajuću partiju protiv koje se godinama „borio“.
Sa svojom karizmom i poštenjem Dražen Budiša bio uzor političara dok nije namirisao vlast. Na muci se poznaju junaci, a prava muka nije boravak u raznim kazamatima i šikaniranje pojedinca i njegove obitelji, prava muka je sudjelovanje u vlasti. I to ne na bilo kojoj razini, već pri vrhu. A kada se dođe blizu vrha, mora ga se i osvojiti. Na vrhu stranke HSLS-a već, Budiša nije mogao surađivati ni s Vladom Gotovcem, zamislite vi to, i već se onda nazirao kraj jedne blistavo započete karijere. Kada je Budiša izgubio predsjedničke izbore s autsajderom Stjepanom Mesićem njegova karijera bila je zapečaćena. I kod njega je proradilo ono čovjekovo prokletstvo – taština. Razarao je Račanovu koaliciju na svakom koraku, a Račan, imajući protiv sebe desnicu i haški progon hrvatskih generala, dobio je i Budišu za protivnika unutar same koalicije.
Račanova vlada bila je, stoga, osuđena na propast, ali se malo tko zna sjetiti danas da je on Hrvatsku izvukao iz nelikividnosti bez obzira što je za ministra financija imao jednog Matu Crkvenca. HDZ je spcijalist za stvaranje nelikvidnosti iz koje se ne može izvući jer je HDZ-ov sustavni zadatak pljačka naroda i narodnog bogatstva. A bez likvidnosti nijedno se društvo ne može izvući iz krize, već samo dublje padati. Za to ne treba završiti ekonomski fakultet, ne treba čak kupiti ni diplomu na prometnom fakultetu, a da se to zaključi.
Ako se vratimo na Dražena Budušu moramo spomenuti da se on, zbog taštine, povukao iz politike, a pravilo politike je da se natrag više ne možeš vratiti. Sjetite se Savke Dapčević Kučar i njene garniture Proljećara iz 1971. godine, sjetite se mnogih lokalnih i svjetskih političara. Iznimke, koje potvrđuju pravilo, su svakako Winstom Churchill i Charles de Gaulle. Ako bi se Budiši i desilo da bude izabran na sljedećim parlamentarnim izborima, taj će koalicijskoj vlasti zadavati teže udarce od oporbe! Već koncem 2013. godine upozorit ću vas na ovaj prvoaprilski post.
A buduća koalicijska vlast bit će svakako osakaćena ako u njoj neće biti laburistâ Dragutina Lesara i udruge don Ivana Grubišića, koji bi jedini mogli dokazati da ovom našom domovinom više ne vladaju idioti u onom pravom smislu te riječi.
No, glasovi birača ne dobivaju se preko blogova, oni se ne dobivaju s dva-tri intervjua u novinama. Zato Dragutine Lesaru i don Grubišiću zađite među radnike, spustite se u narod, radnici su kao i narod izgubili svoje dostojanstvo, izgubili su oslonac vlasti na svjetovnom terenu, i utjehu Crkve u duhovnom smislu. Nemojte ići po kućama, ponudite program na javnim tribinama. I vlast i Crkva su bahati, oholi čak, oni su idiotizirali ovo društvo, a zaklinju se u socijalnu državu i duhovnost. Zar nije poštenije reći da sam agnostik ili ateist i raditi za čovjekov standard, nego se deklarirati kao kapitalist i veliki vjernik, a ponašati se kao idiot. Uostalom; kapitalizam po ideologiji i jest idiotizam!
Da se vlast i kler ne bi uvrijedili što ih nazivam idiotima (jer se idiot obično kod nas prevađa kao debil) ponovit ću pojam idiota koju je pronašao i servirao svima nama don Ivan Grubišić s primjesama mojeg razmišljanja. Idiot je dakle čovjek izvjesnog ograničenja koje ga sputava da radi u korist društva u cjelini, već radi samo za sebe kako druge ne bi opterećivao svojom ograničenošću. Takav stav u izvjesnom smislu je vrlo korektan za samozatajnu osobu, ali se za takvu osobu ne može primijeniti korektnost ako se ona bavi javnim radom, posebno ako se opredijeli za politiku.
Evo, pomogao sam se malo s don Grubišićem, malo i s Dragutinom Lesarom, vođom stranke rada, jer mi je više neugodno da mi tekstove suflira Partija, a živim u blagostanju.

<	travanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv