Maksova maksimala

nedjelja, 27.03.2011.

MOLITE SE I POSTITE ZA GENERALE

Kamo to ide Hrvatska? Ono što je neka nova urbana gerila u Ogulina na kestenovim novinama ponudila karlovačkom županu nakon izjave da bi HOC Bjelolasica propala i da nije bilo požara na glavnom objektu toga nazovi Hrvatskog olimpijskog centra, nakon što su na tim istim „novinama“ izvjesili životopis župana prema peru izvjesnog Davora Petričića, i nakon što je SDP-ov gradski vijećnik sličan kompas ponudio gradonačelniku i predsjedniku Gradskog vijeća, ništa više nije kao prije. Svi su oni pokazali da nisu izgubili samo kompas, izgubili su i busolu. Naime, s busolom su radili do 1991. godine, a kompas u ovom sustavu nisu ni koristili, oni koriste instinkt održavanja na i pri vlasti. Plaća, prinadležnosti i mnoge sinekure koje dolaze uz vlast dovoljne su za razvoj sigurnosti, bogatstva i bahatosti takvih pojedinaca.
Bili smo svjedoci nedavnih dana izvještaju gradonačelnika za prošlogodišnji rad, čuli smo izvještaje načelnika općina Tounj i Josipdol. Za Plaški i Saborsko se ne zna. Oni i nemaju neku vlast. To su općine od posebne državne skrbi, a ta država spada u istu kategoriju - od posebne skrbi.
I onda se građani s pravom pitaju preko svojih zastupnika; što to radi gradonačelnik sa svoja tri zamjenika, što to rade načelnici općina sa svojom vladajućom garniturom?
Što rade? Pa prate upute korizmene nakane Komisije Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“ da se 1., 8. i 15. travnja ove godine kršćani Republike Hrvatske priklone postu i molitvi kako bi na Haškom sudu 15. travnja 2011. saslušali pravednu presudu! Pa zar ovi čobani toga hrvatskog katoličkog stada misle da su im vjernici zaista ovce? Pa zar oni doista nagovaraju ljude da se mole i poste za nešto što je već riješeno, samo nije pročitano. Presuda Haškog suda za te generale je donešena, samo ju treba složiti, napisati na nekoliko jezika, staviti u omote spisa i 15. travnja pročitati. A mi ćemo još na taj isti dan postiti i moliti se da ta presuda bude pravedna!? Pa tko je tu lud, ako izuzmemo Vladu Republike Hrvatske i, Andriju Hebranga, naravno.
Članovi Komisije Iustitia et pax iz svojih odaja na Ksaveru, optočenih dragim kamenjem, iz blagovaonice na kojoj je uz Courvoisier nakon kavijara iznesena purica s mlincima i nakon litre „misnoga“ vina podrigujući izdaju upute svojim vjernicima da poste i mole za generale. Pa makar tu molitvu vodila Ingrid Antičević Marinović. Možda i ona podrigne, ali svjesna i savjesna masa vjernika neće podrigivati od prežderavanja, ali će možda povraćati zbog poniženja upućenog od njihovih biskupa koji nisu uzalud završili teologiju na tuđoj grbači. Već su i u školi naučili da će i čitavi život provesti zaluđujući sirotinju kako je njeno Kraljevstvo nebesko nako što napuste ovaj zemaljski Pakao. A biskupi će indulgencijom i bogate upućivati u Kraljevstvo nebesko, a oni će tamo stići kroz Čistilište još uvijek podrigujući. Umjesto partiklice oko vrata će privezati hrvatski grb kao na misi u Bleiburgu.
A generali za koje se puk treba moliti tri su mušketira, tri avanturista koji su doduše sudjelovali u Domovinskom ratu i možda nisu krivi za ono za što ih se tereti u Haagu, ali su iz rata izišli kao bogataši. Bogatstvo i poštenje nikada ne idu u korak pa je doista iluzoran trud bilo koje kategorije molitelja.
No, moliti bi bilo korisno za spas našega izbornika vatrenih nogometaša, Slavena Bilića, čiji su nogometaši već odavna pregorjeli. Bilo bi najbolje da se on sam pomoli da ga Bog prosvijetli i privede normali kako ne bi mislio da ima dobre dečke koje nikako da krene. Ni Bilić nije više onaj skromni dečko koji se trudi na poslu, već se počeo truditi pri izricanju pogrešnih ocjena za svoj rad i kvalitetu svojih nogometaša. Njegovi sipatizeri gube dah gledajući ga s mafijom u Hrvatskom nogometnom savezu, gledajući ga u sprezi s Vlatkom Markovićem, Zorislavom Srebrićem i onim izrodom Zdravkom Mamićem. Raditi s njima ni Messi, ni Ronaldo, ali ni Jadranka Kosor, ne bi pružali svoj maksimum kao što to čine sada.
Ni hrvatski župani, na čelu s karlovačkim, ne bi stigli do Republike Irske na karmine gospodarskog procvata. Zar i to nije pokazatelj da smo svi skupa izgubili taj nesretni kompas, jer koji luđaci idu učiti kako propada gospodarstvo i to iz zemlje Hrvatske u kojoj je gospodarstvo propalo još 1991. godine. Jedino bi im opravdanje moglo biti ako na tom studijskom putovanju prodaju Ircima Bjelolasicu! Najkompetentniji čovjek Bjelolasice je u Irskoj.

nedjelja, 20.03.2011.

BIVŠA PRAVNICA POSTALA PJESNIKINJA

Na Radio Sljemenu u utorak, 15. veljače 2011. godine, u emisiji s poezijom, ili tako nekako, gostovala je izvjesna Ana Horvat, pjesnikinja po zanimanju, pravnica po zvanju. Ona je s ogromnim cinizmom ispričala da se pjesništvom počela baviti kada je u socijalizmu radila u jednom poduzeću i morala pisati zapisnike sa sastanka Zbora radnih ljudi. Kako su oni pričali gluposti, ona je tobože pišući zapisnik pisala pjesme. To je ispričala kao da je to strašno smiješno i duhovito i da je ona postala pjesnikinjom u nuždi da ne bi morala slušati radničke gluposti! Ona se danas smatra savjesnom pjesnikinjom!
I ja sam svojevremeno bio radnik, samoupravljač, u socijalističkom poduzeću i prisustvovao sastancima radničkih savjeta i zbora radnih ljudi, slušao svu njihovu problematiku izraženu na specifičan i pomalo sirov način, ali nikada nisam podcijenio njihov način razmišljanja, niti sam smatrao da pričaju gluposti. Ova me „pjesnikinja“ prisilila da usporedim zapisnik s radničkog savjeta i zapis sa sjednice Hrvatskoga sabora. Moram vam priznati da me sram kakve sve riječi i metode upotrebljava ovaj cvijet demokracije našega društva i da sam ponosan što sam bio sudionik onih sastanaka radničkog savjeta koji je bio osnova i nositelj samoupravljanja. I mi smo imali pravnike koji su pisali zapisnike i pripremali sjednice RS, ali se nisu stigli baviti poezijom. Možda nisu imali smisla kao dotična Ana Horvat, ali nisu imali ni vremena ako su htjeli raditi. No, primali su plaću i smatrali da za nju treba nešto i napraviti. Nisu su sprdali s radnikom jer su, za razliku od Ane Horvat, bili svjesni da samo radnik svojim radom može stvoriti višak vrijednost koji će podići društveni standard. U to doba standard je rastao iz godine u godinu. Otkad je naša pravnica prešla iz socijalističkog mraka u kapitalističko blagostanje, postala je pjesnikinja, a društveni je standard iz godine u godinu manji.
Gdje to danas radnik ima iznijeti svoje „gluposti“. Pišući pjesme? Evo odgovora jednog današnjeg radnika:
„Poštovana pravnice. Vi koja ste na radnom zadatku pisali pjesme i bez grižnje savjesti primali plaću izrugivajući se radnicima, samoupravljačima, javljam vam da sam bio nezaposlen otkako sam došao s Domovinskog ratišta. Nezaposlen sam počeo čitati Vaše pjesme i u znak protesta, što vi to nazivate poezijom utemeljenom na radničkoj gluposti, zaposlio sam se kod jednog privatnika koji je za onog socijalizma bio neradnik kod nas i tražio je još veća radnička prava. Radim kod njega za 3.000 kuna deklarativno, jer plaću primam svaki drugi mjesec. Poslodavac ne plaća doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a tjera nas da radimo deset i dvanaest sati dnevno. U socijalizmu je bio sekretar partijske ćelije u poduzeću, danas je član Hdz-a, a našu je firmu kupio za 20 hiljada DM na kredit. Hipoteka za kredit bila mu je ta ista firma čiju je vrijednost izračunao stečajni upravitelj Spasoje i pravnica koja je također pisala pjesme. Sada nema pravnika u poduzeću. Nema ni pravnice. Pravnica je potrošena u socijalizmu. No, i ovaj rad na polucrno mi je bolje nego čitati vašu poeziju i razmišljati o vašem karakteru. Danas nemam gdje izraziti svoje gluposti, nemam uvid u završni račun poduzeća, nemam ni sindakata da mi organizira izlet na Plitvice, niti da mi nabavi koju svinjsku polovicu. Nemam ni godišnjeg odmora da deset dana provedem na moru u radničkom odmaralištu. Gazda ga je prodao i kupio sebi BMW i jahticu. Možda i vi, pravnice, pišete svoje pjesme upravo na toj maloj jahti“.

P.S. Vidim da se netko na prošlom postu potrudio prepisati djelić opusa Iluminatora i da ima još onih koji su sačuvali njegove uratke. Njegovi stihovi u onom stručnom smislu pravila poezije i broja slogova nisu na visini, ali su sadržajem značajni. I to je ono što je Iluminatora intrigiralo.
Moram spomenuti da se komentator koji je prepisao dijelove Povjestica Ogulina grada potpisao kao „Iluminator“ no to sigurno nije onaj pravi koji ih je osmislio pa je malo nepravedno prema autoru. Doista ne znam tko je on, ali sam ga preko njegovih stihova i pisama dovoljno upoznao da znam da se ne bi ovako ponavljao. No, u svakom slučaju ima dovoljno stihova da ga se može ocijeniti. Naravno da su teme koje je obrađivao uvijek bile aktualne i različite.

nedjelja, 13.03.2011.

ILUMINATORE, JAVI SE OPET

Gdje je nestao Iluminator? Ovaj sam datum – 13. - namjerno odabrao, jer je Iluminator donosio nesreću pokvarenim ljudima svojim povjesticama u kojima je na svojevrstan način otkrivao neugodnu istinu, odnosno, kako je on znao reći, bio je zapravo glas naroda, jer je taj glas čuo na potezu od Hačka do Trga umornoga tuljana i obratno, a on ga je samo oblikovao u desetercu, dvanaestercu ili tu negdje.
Za one koji su zaboravili na Iluminatora, ili ga uopće nisu ni znali jer su mladi, napomenut ću da je on bez nekoga pravila izrađivao narodne novine pišući ih s jednom pretpotopnom „šrajbmašinom“ kako bi zameo trag tko je on zapravo. Uvijek se potpisivao s „Ilumunator“, a ja sam ga pratio od neke 1998. godine od Glave 63. s datumom 27. kolovoza, ili kako je on to obilježavao: LXIII pa sve do Glave 160, odnosno CLX od 16. prosinca 2008. godine. Od tada mu se zatire svaki trag. Nikada nitko nije saznao tko je on, ali je svojim stihovima oduševljavao čitatelje. Dvije-tri stranice teksta u stihovima koji su odražavali aktualna zbivanja u Ogulinu i okolici, uglavnom ona stanja koja su išla na teret običnog naroda, a počinitelji su bili predstavnici vlasti i Crkve koji su u sinergiji s domaćim privrednicima uspjeli položaj ogulinskog radnog čovjeka svesti na niske grane, kao da su tek sada i sišli s njih.
Iluminator je znao svoj uradak poslati na nekoliko adresa za koje je znao da će ih primatelji umnožiti i distribuirati širom. Oduševljavao je poznavanjem svih zakulisnih i inih događanja u Ogulinu, ali i poznavanjem svih Ogulinaca od korjena do porodičnog stabla.
Imao sam čast komunicirati s njime na taj način što sam ga znao pitati preko medija, a on meni odgovarati pismom kojega je u kasl ubacivao sam, bez posredovanja pošte. Iz sigurnosnih razloga, pretpostavljam. Njegova maksima bila je ona narodna: „Moje je da otkukuričem, a da li će svanuti nije do mene!“ Anoniman je bio i ostao iz razloga što je za njegov identitet bila zainteresirana vlast, a neke distributere njegovih novina vlast je pozivala na „informativne razgovore“! Napisao mi je da mora ostati anoniman; ne samo zbog sebe, već i zbog svoga prvog nasljednog reda, ali i unukâ. Počeo je pisati, reče, još 1990. godine koja je trebala biti prekretnica u životu hrvatskih građana kako bi rekao Otac domovine – iz mraka u blagostanje. I Iluminator je, međutim, utvrdio da je do općeg blagostanja u ovakvoj „konstelaciji snaga“ nemoguće doći, nego: još je veći mrak u blagostanju!
„Nijedna mjera nije sama sebe izmjerila“, citirao bi indijsku narodnu izreku, no, to ipak mogu samo ogulinski gradonačelnik i Jadranka Kosor u svojim laudama. Iluminator je komentirao i nagradu za beživotno djelo saborskog zastupnika s Ribarćov, godine 2005., komentirao je i nagradu za životno djelo direktora Zvijezde, ali za doprinose u skijanju i tenisu, dok je u isto vrijeme taj isti direktor kao veliki Hrvat po stasu i moralnosti upropaštavao i prodavao lokale koje je mukte dobio općepoznatom hrvatskom pretvorbom.
I sada, zašto sam se sjetio zaboravljenog Iluminatora? Nedavno mi je bio rođendan i na taj dan u poštanskom ormariću pronašao sam pošiljku (opet mimo pošte), a u kuverti je bila čestitka za rođendan s ručnim satom na kojem je ugravirano „ILUMINATOR“. Koliko god darova da sam primio, ovaj mi je nekako najdraži. Vjerojatno nikada neću saznati tko je bio Iluminator (tako mi jednom zgodom napisao), ali mu od svega srca zahvaljujem što me se sjetio, a to mi je usput i dokaz da smo nekako na istim valnim dužinama što se tiče svjetonazora. Hvala mu još jednom i sretni mu bili svi njegovi rođendani unaprijed, ma kad god bili. Nadam se da ćemo zajedno doživjeti bolja vremena, a ja mu obećavam da ću se pokušati na ovakav način boriti da ta bolja vremena dođu što prije. I ja ću kukurikati, a da li će svanuti, nije do mene.
U čast Ilumunatora spomenut ću da se izgleda u Ogulinu netko sjetio da se isto anonimno bori protiv nepravilnosti, pljačke i korupcije. Nedavno je na lipama osvanuo plakat u vezi izjave našega župana da bi Bjelolasica propala i da nije bilo požara na glavnoj zgradi. To je rečeno iz prve ruke jer je upravo župan bio dugogodišnji predsjednik Nadzornog odbora toga Hrvatskog olimpijskog centra. Na plakatu je bio nagrađen dodatkom: SRAMI SE ŽUPANE I KUPI SI KOMPAS. Tako nešto u tom smislu.
Eto, bio je ovo post posvećen Iluminatoru koji je u dvadesetak godina napiso preko 163 povijestica Ogulina grada. Hvala mu!

nedjelja, 06.03.2011.

EUROPSKA REVOLUCIJA POČELA U HRVATSKOJ

Mislim da bi bilo nepravedno prema „Tokyju“ ne osvrnuti se na njegov komentar u vezi funkcioniranja Europske unije, čiji ulazak u nju mi čekamo već dvadeset godina. „Tokyo“ se potrudio, u prošlom postu ovoga bloga, da na šest novinarskih kartica (ovaj post ima dvije kartice, poprilici) prokomentira, promišlja i upozorava što je zapravo ta Europska unija.
EU i SAD provode u svijetu u 21. stoljeću imperijalizam na perfidniji način od onoga iz pretprošloga stoljeća. Onaj se širio vojnim načelima - ratovima, a ovaj dužničkim načelima – financijskom ovisnošću. Današnji imperijalizam nazvan je globalizacijom kao, svi ćemo jednog dana biti u jednoj uniji i ubirati plodove nečijeg jeftinog rada!? Tako to obećava Amerika, tako to slijedi i Europska unija. A vlasnici kapitala kupuju jeftino nacionalna bogatstva manjih siromašnijih zemalja, daju im kredite koje neće moći vraćati i završit će kao nekadašnje kolonije, ali se nikada neće moći osloboditi jer neće imati kapital. Sav domaći kapital prešao je u tuđe ruke.
Ovo što je „Tokyo“ iznio na temelju vlastita iskustva i slučajno uhvaćenih radio vijesti, dok se ne stignu cenzurirati u ovoj debeloj demokraciji, stvarno upućuje na razmišljanje. Samo, kako ćemo stvoriti svoj zaključak o budućnosti ako nemamo dovoljno saznanja što nas to, zapravo, čeka u novoj europskoj zajednici, kada smo već iskočili iz balkanske kao napredniji, kulturniji i moralniji. Nijedna vlada do sada nije se potrudila da detaljnije upozna svoj narod koje su prednosti što nam pruža EU, a koje nepogode vrebaju iz nje. Istinabog, nisu se za to potrudili ni mediji koji bi trebali zatražiti vodeće stručnjake Hrvatske da nam to pokušaju objasniti. Zašto je to tabu tema, jer neznanje i nepovjerenje u vlast može u konačnici dovesti da se narod na referendumu odluči reći „ne“ ulasku u Europu. Tko će onda biti kriv za blamažu? Narod? Mijenjajte ga.
A narod, nakon dvadeset godina laži vlasti, dolazi lagano k svijesti. Raste bunt; širi se svijetom pa i Hrvatskom. Znakovito je, nadasve, da ga je započela mladost. Još pred dvije-tri godine srednjoškolci su „facebook“ organizacijom dali do znanja Vladi i ministru Primorcu da se i njih treba nešto pitati, a danas nastavljaju. Ima se osjećaj da u zadnjih 20 godina već i novorođenčad biva buntovna. Odmah dreknu: neee, ili beee, ili samo eeee. Osjećaju da tu nešto ne štima. Sad su stasali i nije im ništa bolje. Izlaze na ulice povukavši za sobom roditelje, pa i djedove.
Međutim, ako ćete zapitati mlade zbog čega protestiraju neće baš znati konkretizirati, ali osjećaju da ovdje ništa ne štima, da su gologuzi, bez sadašnjosti i bez budućnosti, a da su njihovi roditelji i djedovi opljačkani i poniženi. Da sustav funkcionira pojedinačno, a ne zajedništvom, što bi se moglo protumačiti da u ovom društvu imam pravo živjeti samo ja, bez ikakvog morala i humanosti. Moramo se deklarirati velikim Hrvatima i, naravno, velikim katolicima, veličati Crkvu i HDZ napose.
Mladi ne znaju što se dešava, ali znaju da ništa ne funkcionira. A kako su sada i branitelji uvidjeli da nemaju nikakvu podršku od samozadovoljne vlasti, osim što su im dali respektabilnu mirovinu, shvatili su i oni da je vrag odnio šalu. Razmišljaju da strategija Vlade o ulasku Hrvatske u EU nije cilj, već sredstvo održavanja na vlasti i ubiranja vrhnje oko prodaje nacionalnog bogatstva. A tko će takvo društvo primiti u svoje kolo? To što ti „isluženi europski tramvajci“ nastojanjima naše vlasti za ulazak u EU izriču laude, jednako je cinički kao kada Andrija Hebrang tvrdi da je HDZ uljuđena stranka.
Nedavno je, ipak, na HTV-u gostovao između ostalih i mr. Zdravko Mršić, prvi hrvatski ministar vanjskih poslova, koji je na Sveučilištu u Zagrebu studirao matematiku, fiziku i matematičku logiku, djelovao kao sveučilišni nastavnik i niz godina u inozemstvu radio kao informatički stručnjak i poslovni konzultant, pa moram dodati da je i vjernik, što ipak malo odudara od znanosti, ali još više je čudno da ga cijeni i sam Ivan Miklenić, urednik Glasa koncila! Zdravko Mršić na HTV-u poentira da su sve vlasti na svijetu u krizi, a naša i još mnoge i korumpirane, i da sazrijeva svijest naroda da je prevaren, da svjetski poredak ne vode političari, već kapital, pa se počeo buniti. Ovakav poredak kakav nalaže kapital nije u korist naroda, nije u duhu ljudskosti, nije u duhu ni Isusova nauka. Ovo što se dešava u arapskom svijetu samo je početak, ne arapske, već svjetske revolucije za svrgavanje nenarodnih režima i taj bunt neće mimoići ni Europsku uniju, a završit će u Sjedinjenim američkim državama! Europska revolucija počela je u Hrvatskoj!

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv