Na Radio Sljemenu u utorak, 15. veljače 2011. godine, u emisiji s poezijom, ili tako nekako, gostovala je izvjesna Ana Horvat, pjesnikinja po zanimanju, pravnica po zvanju. Ona je s ogromnim cinizmom ispričala da se pjesništvom počela baviti kada je u socijalizmu radila u jednom poduzeću i morala pisati zapisnike sa sastanka Zbora radnih ljudi. Kako su oni pričali gluposti, ona je tobože pišući zapisnik pisala pjesme. To je ispričala kao da je to strašno smiješno i duhovito i da je ona postala pjesnikinjom u nuždi da ne bi morala slušati radničke gluposti! Ona se danas smatra savjesnom pjesnikinjom!
I ja sam svojevremeno bio radnik, samoupravljač, u socijalističkom poduzeću i prisustvovao sastancima radničkih savjeta i zbora radnih ljudi, slušao svu njihovu problematiku izraženu na specifičan i pomalo sirov način, ali nikada nisam podcijenio njihov način razmišljanja, niti sam smatrao da pričaju gluposti. Ova me „pjesnikinja“ prisilila da usporedim zapisnik s radničkog savjeta i zapis sa sjednice Hrvatskoga sabora. Moram vam priznati da me sram kakve sve riječi i metode upotrebljava ovaj cvijet demokracije našega društva i da sam ponosan što sam bio sudionik onih sastanaka radničkog savjeta koji je bio osnova i nositelj samoupravljanja. I mi smo imali pravnike koji su pisali zapisnike i pripremali sjednice RS, ali se nisu stigli baviti poezijom. Možda nisu imali smisla kao dotična Ana Horvat, ali nisu imali ni vremena ako su htjeli raditi. No, primali su plaću i smatrali da za nju treba nešto i napraviti. Nisu su sprdali s radnikom jer su, za razliku od Ane Horvat, bili svjesni da samo radnik svojim radom može stvoriti višak vrijednost koji će podići društveni standard. U to doba standard je rastao iz godine u godinu. Otkad je naša pravnica prešla iz socijalističkog mraka u kapitalističko blagostanje, postala je pjesnikinja, a društveni je standard iz godine u godinu manji.
Gdje to danas radnik ima iznijeti svoje „gluposti“. Pišući pjesme? Evo odgovora jednog današnjeg radnika:
„Poštovana pravnice. Vi koja ste na radnom zadatku pisali pjesme i bez grižnje savjesti primali plaću izrugivajući se radnicima, samoupravljačima, javljam vam da sam bio nezaposlen otkako sam došao s Domovinskog ratišta. Nezaposlen sam počeo čitati Vaše pjesme i u znak protesta, što vi to nazivate poezijom utemeljenom na radničkoj gluposti, zaposlio sam se kod jednog privatnika koji je za onog socijalizma bio neradnik kod nas i tražio je još veća radnička prava. Radim kod njega za 3.000 kuna deklarativno, jer plaću primam svaki drugi mjesec. Poslodavac ne plaća doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a tjera nas da radimo deset i dvanaest sati dnevno. U socijalizmu je bio sekretar partijske ćelije u poduzeću, danas je član Hdz-a, a našu je firmu kupio za 20 hiljada DM na kredit. Hipoteka za kredit bila mu je ta ista firma čiju je vrijednost izračunao stečajni upravitelj Spasoje i pravnica koja je također pisala pjesme. Sada nema pravnika u poduzeću. Nema ni pravnice. Pravnica je potrošena u socijalizmu. No, i ovaj rad na polucrno mi je bolje nego čitati vašu poeziju i razmišljati o vašem karakteru. Danas nemam gdje izraziti svoje gluposti, nemam uvid u završni račun poduzeća, nemam ni sindakata da mi organizira izlet na Plitvice, niti da mi nabavi koju svinjsku polovicu. Nemam ni godišnjeg odmora da deset dana provedem na moru u radničkom odmaralištu. Gazda ga je prodao i kupio sebi BMW i jahticu. Možda i vi, pravnice, pišete svoje pjesme upravo na toj maloj jahti“.
P.S. Vidim da se netko na prošlom postu potrudio prepisati djelić opusa Iluminatora i da ima još onih koji su sačuvali njegove uratke. Njegovi stihovi u onom stručnom smislu pravila poezije i broja slogova nisu na visini, ali su sadržajem značajni. I to je ono što je Iluminatora intrigiralo.
Moram spomenuti da se komentator koji je prepisao dijelove Povjestica Ogulina grada potpisao kao „Iluminator“ no to sigurno nije onaj pravi koji ih je osmislio pa je malo nepravedno prema autoru. Doista ne znam tko je on, ali sam ga preko njegovih stihova i pisama dovoljno upoznao da znam da se ne bi ovako ponavljao. No, u svakom slučaju ima dovoljno stihova da ga se može ocijeniti. Naravno da su teme koje je obrađivao uvijek bile aktualne i različite.
Post je objavljen 20.03.2011. u 06:00 sati.