Maksova maksimala

nedjelja, 25.04.2010.

BARBA IMA GLAVU, HOĆE MISLITI, JADAN NAROD

Nekoliko puta ovoga mjeseca navratio sam u HOC Bjelolasicu, ne u upravu u Ogulinu, B. Frasnkopana 18, već na zemljopisno mjesto Hrvatskog olimpijskog centra u Vrelu. Hrvatski olimpijski centar, ma kako to gordo zvučalo, je najobičnija pustoš s osjećajem napuštenosti od Boga i Vraga, od Hrvatske i Grada, pa i od vlasnika vikendica koje su izgradili što veći, što manji tajkuni, a kako bi rekao vođa hrvatskih laburista Dragutin Lesar – hrvatski kapitalisti. Dva Jasenčana su me stigla upitati tom zgodom da li su kapitalisti dekani fakulteta, sveučilišni profesori i predavači na sveučilištu, s čime su me potpuno zbunili. Pitali su to iz razloga što u blizini HOC-a postoji pet-šest vikendica tih sveučilištaraca, a sa spoznajom da se kapitalizam zasniva na privatnom vlasništvu i slobodnom poduzetništvu, na tržišnoj konkurenciji kapitala i radne snage. E sad; radna bi snaga trebala stvarati proizvod izvjesne vrijednosti, kapital, koji će kapitalist oplemeniti i prodati. Svi će zaraditi i moći dostojanstveno živjeti od svoga rada, odnosno prodaje. Tako radnik stvara vrijednost svojim žuljevitim rukama, profesor svojim izbrazdanim mozgom, političar demagogijom, a kapitalist sve to zamata u celofan i prodaje kreditno sposobnim kupcima. A kredite bez imalo rizika i truda daju paraziti društva – bankari. I krug je zatvoren.
Vikendice, vile, jahte i ferariji niču od viška kapitala, mita, korupcije i pljačke. Ali u Jasenku nema vikendica radnika, nama ih ni na moru, ni u planinama. Nisu ih imali ni prije, ali su se odmarali u odmaralištima svojih poduzeća. Sada nemaju svojih poduzeća, nemaju odmarališta, ali ni godišnjeg odmora. Sve im je to uzeo bankar, kapitalist, trgovac, profesor, političar. Uzeli su im i dostojanstvo. Ali, za njih se bore, njih zastupaju socijaldemokrati, narodne stranke, a odnedavna i laburisti! Blago njima!
U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić, bez obzira smatrali ga rodoljubom, domoljubom ili teroristom - napisao je:
" ... Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća....
... No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?!"
No, opet sam odlutao. U olimpijskom sam centru. Došao sam tu kada nema snijega jer se po onoj uskoj cesti u snježnim prilikama ne možeš mimoići s onima koji odlaze iz HOC-a. Sada si bez brige što se tiče mimoilaženja, ali se od Bjelskog do Jasenka moraš boriti sa strahom da ti se na krov auta ne skotrlja pokoji loš trupac, koji su u velikom broju zaostali od utovara u kamione pod kontrolom Uprave šuma iz Ogulina. No, to će zasigurno na zimu ralice zgurati na svoje mjesto. A dotle ćemo čekati i direktora onog dijela HOC-a, kao trgovačkog poduzeća, za koji se dio brine novi dubrovački trubadur koji je zamijenio zagrebačkog purgera.
Pijući kavu s ledom pitao sam konobaricu da li je direktor tu.
- Ne, on je u Zagrebu - odgovori konobarica.
- Dobro, ali se vraća danas, zar ne?
- Ma nije on tu, on svrati koji put (!?) – zaključi naivno konobarica.
Zbunjen sam. Bez direktora trgovačkog poduzeća HOC Bjelolasica, koji je u Zagrebu, bez direktora Javne ustanove HOC Bjelolasica, koji je u Ogulinu, bez ijednog automobila na parkiralištu, bez perspektive Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica i ovom prilikom šaljem vapaj za izgradnjom Planinsko rekreacijskog centra; PRC Kranjčevka, koji će vratiti optimizam ogulinskom biraču na narednim lokalnim i inim izborima.
Do tada očekujem od doajena ogulinskog novinarstva Neše, da organizira susret sa svim direktorima Bjelolasice i njenim članovima Nadzornog i Upravnog odbora, ma tko to bili. Ovaj je narod navikao na njihove laži i gotovo mu je ružno kada je zastoj u toj disciplini. Lažite nam još, rekao bi Jovan Sterija Popović, nemojte otići u nebo. Ili što bi rekao barba Luka nadahnut haiku poezijom: Barba ima glavu, hoće misliti, jadan narod!

<	travanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv