Maksova maksimala

nedjelja, 04.04.2010.

SRETAN VAM USKRS ŽELIM

Nedavno je našu blokericu Janju pohvalio BB (Bez Bloga) da je napisala 50 blokova i da je na dobrom putu da dođe do 100 Maksovih blogova, koliko je tada bilo u sjećanju. Od tada Janjo nije napisala ni jednoga što je, najiskrenije , velika šteta. Navijam, bez lažne skromnosti, za sve naše blogere i blokerice jer mi se čini da se u našemu društvu ipak nešto mijenja. Zato sam ja, bez obzira na različite komentare (zlonamjerne i dobronamjerne) odlučio istim tempom ići dalje i moram se pohvaliti da je današnji post na mojem blogu po rednom broju – dvjestoti. Prvi post napisan je davne 2006. godine, 30. srpnja. Uz svaku nedjelju bilo je i „izvanrednih izdanja“ uz neku prigodu; veselu ili žalosnu.
Ne bih baš rekao da ne mogu bez toga bloga, ali osjećam potrebu, pa sada već i dužnost, da nastavim dalje, a ako se u društvu nešto promijeni nadam se da ću više puta pisati i o lijepim stvarima. Njih je za sada malo, ali ih sigurno ima. Zbog teškog vremena ima i više pesimista od optimista, jer od prevrata je prošlo gotovo dvadeset godina, a naše društvo nazaduje. Nedavno sam pročitao, između ostaloga, od onoga Pere Zlatara, da smo ustvari svi optimisti po vokaciji. A pesimisti? To su samo dobro obaviješteni optimisti. Znači; trebalo bi se okrenuti budućnosti, a ne vraćati u prošlost, ako je to uopće moguće.
Eto, pohvalio sam se sa svojim jubilejom i, zahvaljujući ovoj ljudskoj taštini, tom ponosu bez pokrića, volio bih da me pohvali još netko, mada, budite sigurni, neće me posebno pogoditi ni pokude, jer i jedni i drugi ovo čitaju. A to mi je ipak najvažnije. (Nadam se da će ovo pročitati i „Uske staze“ pa ga usput molim da pogleda što se to događa na tom mom blogu po pitanju kalendara u desnom Boxu i brojeva komentara koji ostaju na nuli? Ne samo na postu, već i na uređivačkom pregledniku. Hvala.)
Eto, taj moj jubilej pao je u nezgodan čas. Danas je, naime, Uskrs. Ako je Božić najveseliji kršćanski blagdan, Uskrs je najveći i najznačajniji blagdan stoga što se zapravo čitava kršćanska religija temelji na tom „događaju“ uskrsnuća Isusa Krista. Ne znam da li sam baš ja dovoljno podoban da o tome govorim, ali uskrsnuće Kristovo, ako se i nije dogodilo, ostaje svakom smrtniku utjeha da će se uskrsnuće i njemu dogoditi, da će i nakon fizičke smrti živjeti vječno i da se, zapravo, smrti ne treba plašiti, pače; veseliti joj se. A to je svakom čovjeku kako se primiče svom samrtnom hropcu veoma važno, poželjno i smirujuće. Šteta što se znanstveno ne može doznati što to čovjek na svojoj samrti proživljava i kolika je istina o raju, paklu i čistilištu nakon zemaljskog provoda. Nedavno sam slušao našega „priznatog“ teologa Adalberta Rebića koji me je zbunio sa svojim poimanjem čistilišta rekavši da je čistilište tren pred samu smrt kada još priseban čovjek odlučuje kamo će; k Bogu ili od njega; u raj ili pakao. Mnogi laici, pa i teolozi, ne slažu se baš s takvom prirodom čistilišta, ali se ne slažu ni sa samim Rebićem općenito.
Sigurno je da je Isus Krist povjesna ličnost, da je povijesna ličnost njegova majka Marija, kao i Marija Magdalena koja je pratila njegovu pasiju, ali to nije ona Marija Magdalena kojoj je Isus oprostio grijehe prostitucije. No njegovo uskrsnuće nije povjesna činjenica, već dobrodošla religijska dogma. Nije mi namjera kvariti ovaj najveći blagdan, ja ga prihvaćam i cijenim sve vjernike koji ga poštuju iskreno, koji u njemu vide spasenje za sebe i svoje bližnje, koji izradom pisanica koje život znače i njihovim darivanjem odaju priznanje vjeri i poštenim vjernicima. To vazmeno otajstvo upućuje zapravo na to da je Isusovo uskrsnuće uskrsnuće i našega života, to uporno ponavlja crkvena vazmena liturgija i to nam, kažu upućeniji, donosi pobjedu života nad smrti. Zato nam je lakše umrijeti. Da ne kažem – lahko.
Svaka je religija i svaka vjera temeljena na dogmatskom pristupu pa nije tragično što se neke stvari ne mogu dokazati, ali je tragično kada se deklariramo kao vjernici, a ne držimo do vjere. A svaka vjera za najveću vrijednost (ako izuzmemo boga) odabrala je čovjeka koji bi trebao biti obdaren ne samo likom, već još više duhom, moralom, empatijom, etikom. Jednom rječju – ljudskošću. Tako je propovijedao Isus Krist, ne mareći za kapital, tako je propovijedao i apostol Petar, a tako bi trebali propovijedati i njegovi slijednici pape iz Vatikana, ne u pozlaćenim dvorcima, već hodajući među narodom ne misleći da su ti vjernici koji čine narod – ovce. A takav odnos među vjernicima uspostavio je, pred pet godina preminuli, papa Ivan Pavao II, što mu je osiguralo najviše mjesto među crkvenim dostojanstvenicima. On je živio u vjeri i s vjerom, živio je kao čovjek i - s čovjekom.
Svim kršćanskim vjernicima danas se poklopio Uskrs. I sretan vam bio Uskrs!

<	travanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv