Maksova maksimala

nedjelja, 27.12.2009.

NEMOJMO IZGORJETI OD ŽELJE I BEZNAĐA

Očito ima još lijepih i dubokih pjesama u našoj i svjetskoj literaturi. U prošlom sam postu spomenuo pjesmu o anđelu čuvaru i rekao da je to univerzalna pjesma koja je dostupna i vjerniku, i agnostiku, čak i ateistu. Ne samo što je dostupna, već je i njen sadržaj univerzalan. A kako smo još uvijek u blagdanskom raspoloženju Božića spomenut ću još jednu pjesmicu koju sam pronašao, a koja glasi ovako:
Želio sam te danima, želio godinama/ i želja je bivala sve veća, a nada sve manja/ i umirao sam pomalo od želje i beznađa/ i umro sam sasvim i više me nema. / A želja je moja i dalje živa ostala i bez mene živi u zraku izgubljena. Pjesma je to izvjesnoga Nikole Milićevića kojega sam „susreo“ prvi puta i ne vjerujem da ću još kada. Ali, pjesma me je očarala.
Premda sam ju pronašao u Antologiji ljubavne poezije, nakon primjedbe jedne ozbiljne dame da možda za mene i nije više ni ljubavna proza, a kamo li poezija, ovu sam pjesmicu svrstao, kao i onu prošlotjednu, u kategoriju univerzalnih, ali po kriteriju želja i beznađa. Sve je više ljudi koji bi željeli da nam krene nabolje, ali ih je još više koji gube svaku nadu za to, koji su u beznađu. Koji umiru pomalo od želje i beznađa da u susjedstvu nađu čovjeka, ili da ga barem nađu u sebi.
Ovaj sadržaj posta zahvaljujem, po mom sudu, vrlo cjenjenom dominikancu dr. Marijanu Jurčeviću iz Rijeke, čije bi propovijedi sigurno slušao, bez obzira na moj svjetonazor, da nije tako daleko od mene. Upravo sam pred Božić pročitao njegovu „Božićnu kolumnu“ u kojoj se osvrće na beznađe ovoga društva u duhovnom smislu i na blagdan Božića koji svojom simbolikom želi da se u nama samima rađa Čovjek svakog Božića, na dan kada je rođen i Isus Krist, otjelovljenje pravde i ljubavi, čovjek prijateljstva i slobode, zajedništva sa svim ljudima. Božić je dan kada bi se čovjeku trebala vratiti nada u Čovjeka kakvoga je predstavljao sam Isus.
Ponovno ću iskoristiti ovaj prostor i usporediti dominikanca Marijana Jurčevića, predstavnika kršćanske vjeroispovijesti, i Jean Paula Sartrea, filozofa ateista, kako i jedan i drugi svojom bogobojažnošću, odnosno ateizmom, ne samo na Božić, već svakodnevno traže u društvu i u sebi Čovjeka. I to je ono što je zajedničko svim ljudima; vjera u čovjeka, ne u kapital. Nije to, kako je komentirao jedan čitatelj na ovom blogu, korak unazad, već korak naprijed. Korak u budućnost bez obzira da li dolazi od strane Crkve ili države.
Ohrabrujuće je, stoga, da se Crkva sve manje služi isključivošću prema drugim vjerama, prema svjetovnim načelima pa čak i prema ateizmu. Ohrabruje, kao što je rekao i riječki nadbiskup Ivan Devčić, pozivajući se na evenđelje po Mateju u kojemu se spominje čuvena Isusova rečenica: „Caru carevo, a Bogu Božje“, što treba protumačiti, naglašava nadbiskup Devčić, da ni država ni Crkva ne smiju imati potpunu vlast, ali da i jednu i drugu treba poštivati i uvažavati. Ja bih dodao da ih, zbog toga što vjerskih zajednica ima više, treba i odvojiti u njihovom funkcioniranju, a ispreplitati samo ono što im je zajedničko – vjeru u čovjeka. Tako ćemo postići da su svi ljudi vjernici, da se vesele Božiću koji otvara nadu ljudima beznađa. Iz toga proizlazi da Božić nadilazi sve ideologije i rase, sve religije i režime, poentira fra Marijan Jurčević. Ako je tako i ja mu se veselim predviđajući da ćemo uskoro ukinuti krizni porez, poništiti jaz između bogatih i siromašnih, liječiti sve bolesne, a ne samo bogate.
Stoga još jednom želim sretan Božić svim ljudima, s posebnim naglaskom na ogulinske blogere.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv