Maksova maksimala

nedjelja, 20.12.2009.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ

Anđeo čuvaru mili/svojom snagom me zakrili,/prema Božjem obećanju/čuvaj mene noću, danju./Osobito pak me brani/da mi dušu grijeh ne rani,/a kad s ovog svijeta pođem,/sretno da u nebo dođem,/da se ondje s tobom mogu/vječno klanjat dragom Bogu.
Vjerovali ili ne, ovo je pjesmica koju sam, čini mi se, prvu naučio u svom skromnom repertoaru, ne samo vjerskih, već općenito svih pjesama. Ovu sam pjesmicu češće ponavljao u djetinjstvu, kada sam zadovoljan lijegao u krevet. Nije me nitko silio. Naučio sam ju od mame, kada nas je, djecu svoju, spremala navečer u krevet i blago ponavljala tu molitvu anđelu. To su bili počeci kateheze koja je i završavala na bankinama kuće, jer se nama, djeci, nije nekako išlo u crkvu. Draga mi je bila zbog toga što mi ju je utkala mama, onako spontano, bez prisile, s ljubavlju. Molitva je sročena upravo za nevinu prirodu djeteta, bila je sročena da se svaki čovjek od mala uči blagosti, poniznosti i sigurnosti. Bila je, i jest, po mjeri čovjeka. Onoga čovjeka kojega bi u sebi trebao naći svatko od nas. Nju može slijediti vjernik, agnostik i ateist. Ona je univerzalna, mada ju je iznjedrila kateheza. Ja sam i danas za to da ju svako dijete nauči, da ju ponavlja što češće i da ju prati kroz čitav život.
Pokušavam da u ovo doba adventa, pripreme za najljepši kršćanski blagdan - Božić, dam svoj obol proslavi rođenja Isusa Krista za kojega sam siguran da je postojao, da je bio nadaren blagošću, umom i dobrotom. Zato je i morao stradati u onom izopačenom svijetu, ali je ostavio duboki trag u svijesti čovječanstva. Isključimo povijest, kao znanost, i ubacimo se u kršćansku vjeru i doživljaj Božića upravo onako kako su ga doživljavali naši stari, naši roditelji, njihovi roditelji, i njihovi. U svom siromaštvu, u svojoj skromnosti, slavili su Isusa jer im je on i njegov nauk ostavljao nadu u bolji život, makar onaj nadgrobni, stvarao im moralnu snagu da izdrže, da se druže s prijateljima, da podijele i patnju i veselje. U ove božićne dane - samo veselje.
Stoga se upravo s veseljem sjetim onih djetinjih dana kada je tata samo za Božić opraštao nama djeci odlazak u školu (mada je to bilo dosta riskantno), ali je i on napuštao svoju radionicu i bio s nama čitavi dan, mada nije bio neki vjernik koji je svoj duhovni život zadovoljavao odlaskom u crkvu na jutarnju misu. To sigurno nije bilo svake godine, ali sam ja zapamtio barem jednu, kada mi je bilo možda osam ili devet godina. Toliko sam zbog toga još više zavolio svoga oca da sam se jedno vrijeme bojao da ga ne izgubim. Nikada ga nisam izgubio, uvijek smo od tada bili prijatelji, a izgubio je, možda, on mene. Nije se klanjao ni Ocu, ni Sinu niti Duhu svetomu, nije ih ni kudio, a uvijek je bio sljednik Isusova nauka, možda i nesvjesno. Ne zbog Isusa, već zbog čovjeka u njemu. Opraštao mi je sve moje nepodopštine, opraštao je bratu i sestri mojoj, opraštao je i bratu svomu, opraštao je svima koji su ga uvrijediti ili prevariti. Usput je pomagao svima i nikada se nije obogatio niti je težio tom poroku. Imao je sve ono što mu je trebalo i sve je zaradio svojim radom, imao je prohtjeva upravo onoliko koliko si je mogao priuštiti da ih zadovolji.
Mislim da je u podsvjesti slušao Isusove propovijedi, slijedio ih štoviše, i veselio se njegovu rođenju na, eto, tako osebujan način. U počast momu ocu, vašim ocima, i svim onim očevima koji će nas napustiti, čestitam vam Božić, dan rođenja najvećeg humanista i pravednika u povijesti čovječanstva po kršćanskom vjerovanju. Želim vam blagoslovljen Božić u nadi da će se svijet okrenuti čovjeku, a ne kapitalu. Tada ćemo Božić dočekivati s još većim veseljem.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv