Maksova maksimala

nedjelja, 06.12.2009.

BAJKA O DOMOVINI

Evo, već desetak dana izlazi u Jutarnjem kolekcija najljepših bajki koje smo čitali u našoj mladosti, koje smo zaboravili i koje je dobro pročitati još jednom. One nas vrate u bezbrižno djetinjstvo, one nose uglavnom pozitine poruke, one nam oslobađaju našu maštu za sretne događaje, kada nam stvarnost i nije baš najsretnija. Kažu da ni jackpot od sto milijuna ne može usrećiti ako čovjek u duši nije zadovoljan, ako okolina, okolica i okoliš ne daju sigurnost i pozitivno ozračje. Stoga je čitanje bajki kratki izlet u svijet u kojem se događaju svakojake stvari, ali na kraju sve završi sretno, upravo onako kako je čovjeku milo.
Htio bih svakako podijeliti svoju radost i zadovoljstvo pričajući vam jednu od tih bajki koju sam našao na paleti Jutarnjega prije nekoliko dana.
U davna vremena bilo jedno kraljevstvo čiji je kralj svoje podanike pokrenuo iz daleke neke Perzije i naselio u prostor na kojem je obitavalo pleme Ilira, ili tako nešto. Potisnuli su starosjedioce smatrajući sebe odabranim narodom upravo za taj prostor. Nova domovina doseljenika postala je čuvena po svojoj ljepoti i svi su susjedi htjeli njome vladati. Ljudi su bili tako dobri i junački da su ih svi zvali u svoje osvajačke vojske, eda bi oslabili obrambenu moć kraljevstva koju su oni nazivali Domovinom. Domovina se od jednog ogromnog skladnog prostora, slatkog kao kolač, počela rastakati jer su susjedi malo po malo otkidali dio po dio kolača. Kralj je braneći svoje podanike od raznih napadača poginuo, po onoj: „Tko se mača laća, od mača i gine“. Poginuo je bez nasljednika i Domovina se našla u nebranom grožđu.
Prolazile su godine i stoljeća, a Domovina bivala sve manja, sve tanja, sfrkana nekako, tlačilo ju sa svih strana. Mijenjali se tuđinci, mijenjali i domaći koji su podilazili tuđincu, a takve su tada nazivali kvislinzima, mijenjala su se i društvena uređenja; od robovlasništva, feudalizma, kapitalizma, socijalizma. Sva su se ta uređenja urušavala sama od sebe jer ni jedno nije bilo humanističko. Jedino je socijalizam prijetio komunizmom, društvenim uređenjem kojega je zastupao i Isus Krist još prije dvije hiljade godina, ali se i on urušio iznutra zbog vanjskih neprijatelja i zamijenio ga je ponovno kapitalizam, ali novi, popraćen totalnim prostitucionalizmom. Kako je prostitucija najstariji zanat kojega su još iz antičkog vremena njegovale uglavnom žene prodavajući svoje tijelo, ona se, prostitucija, počela dograđivati u kapitalizmu kada je proletarijat počeo prodavati svoj rad, tj. sebe. Bio je na tržištu i nudio se – tko da više.
Sada se proleter ne prodaje, sada se daje. Radi, ali ne prima plaću!
Sve je to pratilo i Domovinu kaja se svojom voljom udružila u neku simbiozu u kojoj su se dva subjekta razlikovala na jedan čudan način. Jedan subjekt koji je, navodno, živio na račun drugoga i bio u manjini čak, razlikovao se po tomu što je skrivao dva prsta desne ruke kako bi bio prepoznat. Drugi subjekt, koji je bio iskorištavan, skrivao je tri prsta jedne ruke. Kako u bajci sve biva po pravdi, sukobile su se te dvije skupine, koje se modernije zovu plemena, i ovo brojnije i ugnjetavano nadmaši herojstvom i mudrošću ono prvo. Osnovaše potpuno samostalnu, nezavisnu državu humanističke orijentacije. Uništiše sva atavistička obilježja bivšeg sustava; tvornice, željeznice, industriju nafte i plina, prodaše sva prirodna bogatstva zbog kojih su još u stoljeću sedmom protjerali starosjedioce, a kao totalno pomorska država prestali su obrađivati zemlju. More je njihova opsesija; ne daju nikomu ni jednu svoju valu, nijedan rt, a i tu zemlju koju više ne obrađuju vraćaju moru – panonskom.
Osvojivši vlast u Domovini ono pleme koje skriva tri prsta nije se postavilo po starozavjetnom principu; oko za oko, zub za zub, već humanistički. Onom drugom plemenu koje je skrivalo samo dva prsta jedne ruke, a ima ih barem 15-ak posto na području jedne lokalne samouprave, ponuđeno je da sudjeluju u vlasti neposrednim izborom jednog čovjeka koji će za dobru naknadu voditi brigu o svojoj plemenskoj bazi. Poslije izbora toga čovjeka kojega će narod zvati fikus s debelom lisnicom, gubernator ovoga područja i njegovi podanici će prema manjinskom stanovništvu skrivati ne tri, već četiri prsta. Onaj peti koji će ostati stršati bit će – srednjak.
Fikus će biti kriv za sve, jer su ga odabrali samo oni u manjini! A Domovina je do sudnjega dana (21. prosinca 2012.) sa svojim pukom živjela u blagostanju kupujući uvezeno i bezbrižno s Natoovim oružjem na ramenu.

<	prosinac, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv