Maksova maksimala

nedjelja, 27.09.2009.

HOĆE LI HRVATICE RAĐATI SLOVENCE

Vjerojatno autor ovoga bloga spada među mediokritete, jer se ne ufa svrstati među domaće političare koji su iznad te razine, a nije mu ugodno biti ispod neke sredine u svojoj sredini. No, u svakom slučaju mu je lakše zastupati mediokritete i one ispod, pa upravo na toj razini ističem ovo svoje razmišljanje, smatrajući da u ovom društvu, mislim hrvatskom, ima puno više nas koji smo u prosjeku i ispod njega, od onih koji strše i streme lumenima. Među lumene svakako ubrajam sve predsjedničke kandidate, Vladu RH, članove svih nadzornih i upravnih odbora državnih firmi, sve odbjegle kriminalce i ratne zločince, a posebno gradonačelnike Zagreba, Splita i Ogulina.
Kako se Hrvatska u posljednje vrijeme sprema po hitnom postupku ući u Europsku uniju nakon ukidanja slovenske blokade, popušta i Europa. Evo, upravo se donosi novi pravilnik da na tržište mogu ići i oni zakrivljeni krastavci koje naše kumice smatraju najboljima, ali i asocijativnima u erotskom smislu. To ide na ruku onim našim ministrima u Vladi koji stalno ističu da Hrvatska nije u krizi, ako izuzmemo gospodarstvo. Što se tiče ogulinskog kraja, tu nam je naš župan, na nedavnoj proslavi Dana Ogulina, dao do znanja da je za dodatno blagostanje Ogulinaca zaslužan upravo on, jer je svojim lobiranjem prisilio zakonodavca da ogulinsku kotlinu svrstaju u brdsko-planinsko područje, a time i do beneficija koje uživa njegovo stanovništvo. Zbog toga ogulinsko područje ima prijavljenih ljudi puno više nego građana koji u njemu žive, isto kao što HDZ ima na popisu više birača nego stanovnika.
I sada, nakon promjene u Vladi koja je dobila na kompetenciji, slomljena je slovenska blokada. Deblokada slovenske blokade ulaska u EU ima ogromno značenje za obje države. Sve imalo značajnije svjetske novine napisale su ogromne pohvalnice za pametnu politiku dviju vlada koje su uspjele premostiti sve prepreke koje su si postavile i sada premijerka i premijer očekuju Nobelovu nagradu za pamet, kao što su nekada Arafat i neki izraelski premijer dobili takvu nagradu za mir, zbog kratkotrajnog primirja. Moguće je da će i Ahmadinedžad dobiti Nobelovu nagradu za fiziku ako nekim slučajem bačena iranska atomska bomba ne eksplodira.
No, deblokada ima i svoju cijenu koju je vrlo ineligentna slovenska nacija stavila na panj. To je cijena neprimjetnog širenja Republike Slovenije na teritorij Republike Hrvatske, koje širenje ne mogu shvatiti sva naša ministarstva. To zna samo premijerka. Schengenska granica prema Hrvatskoj postaje mekana, a morska plima nadire prema Piranskom zaljevu više nego prema Savudrijskoj vali. Nadalje; više nemamo prava spominjati da su lipicanci uzgojeni u Đakovu ili tamo negdje kod Novoga Sada, već samo u Lipicama, onim slovenskim, a najnovije je da Hrvatska ne smije spominjati da je kranjska pčela hrvatskoga podrijetla, već prihvatiti da je „naša sivka“, kako ju od milja zovu naši pčelari, zapravo slovenska.
I sada ono najbitnije. Mnogi mladi nesretni parovi (u braku ili izvan njega) prirodnim putem ne mogu doći do sreće imati željeno dijete, pa su prisiljeni zatražiti pomoć medicine. Razne vjerske predrasude i njeni predstavnici koji su se dobrovoljno celibatom odrekli i seksa i potomstva, smatraju da izvantjelesna oplodnja nije u duhu vjere, premda bi se i za Isusa Krista moglo reći da je začet upravo na takav način. Stoga je i hrvatski zakon o takvoj oplodnji donešen po najkonzervativnijim razmišljanjima. Ne mali broj hrvatskih parova prisiljen je pomoć zatražiti u susjednoj, sada prijateljskoj, Sloveniji s naprednijim zakonima o izvantjelesnoj oplodnji. Neimenovani član pregovaračkog tima naše premijerke na pregovorima s premijerom Slovenije otkrio je tajnu točku dogovora kojom se sva novorođena djeca oplođena u Mariboru, recimo, imaju smatrati Slovencima!
To bi, nakon Savudrijske vale, sjeverne Istre, Svete Gere i dijela Međimurja (u teritorijalnom smislu), lipicanera, kranjske pčele i pokoje lisice (u smislu faune), ova izvantjelesna oplodnja u Sloveniji (u humanom smislu) bio krajnji akcident okupacije Hrvatske od strane Slovenije, što će već u dogledno vrijeme rezultirati nestankom, ne samo Hrvatske, već i Hrvata samih. Ma kako oni bili veliki.
Zato je pljačka HEP-a, HŽ-a, HAC-a, INA-e, Podravke i brodogradilištâ dobro došlo kako i to bogatsvo ne bi palo u ruke Slovencima. Neka to ostane posljednjim Hrvatima na brdovitom Balkanu.

nedjelja, 20.09.2009.

ISTINA PEČE, ZAR NE NARODE?

Ma kakva je to država, krvlju stvorena, koja uništava samu sebe? Kakvo je to društvo koje sve to gleda i šuti? Vlast koja nema vođu, koja ne mari za svoje birače, koja se bogati samo zato što je na vlasti, ne želi čuti istinu, jer istina šteti prmijerki, vladi i svim poltronima na nižim razinama; županijama, gradovima, općinama pa i mjesnim odborima, da ne kažem zajednicama. Zajednica je samo jedna!
Istina ne paše tajkunima, članovima upravnih i nadzornih odbora raznih poduzeća, ne paše velikim dioničarima profitabilnih tvrtki, ali ne paše ni kleru, Crkvi, kojoj istina nikada i nije bila cilj. Crkvi je oduvijek cilj bio držati narod, svoje stado, što dalje od znanja i znanosti, što dalje od istine, kako bi narodu objasnili da je za sve nedaće u životu kriv on sâm, a ne pokvareni ljudi, kako je svaka elementarna nepogoda dar Božji koji čovjeka stavlja na kušnju. Pa danas, pa sutra, pa tako cijeli život. A u međuvremenu od njegove lemozine i vladina milodara grade velebne crkve i ordinarijate s bazenima, velnes dvoranama, saunama s erotkim sadržajima. Tu istinu u stanju je reći jedino urednik Glasa Koncila kojemu su komunisti jedini krivi što država ide k Vragu, a na vlasti su sve sami katolici.
Crkvenom objašnjenju elementarnih (i mentalnih) nepogoda priklonila se i ogulinska vlast, pa poplave rijeke Dobre, zagađenje Sabljačkog jezera (kao gradskog kupališta), izljev fekalija u kanalizacijske kolektore bez pročistača, učestalo preoravanje gradskih ulica i cesta, ekocid sječom stoljetnoga parka pred crkvom, smatraju darom Božjim. Jedino narod to smatra Božjom kaznom. Kaznom zato što malo idu u crkvu na klanjanje i što malo izdvajaju u crkvenu škrablicu, a pomanjkanje sredstava svećeniku otežava kupnju automobila za obilazak vjernikâ, kupnju stana u nekom drugom gradu, ili kupnju dresova i podmirenje troškova malonogometnom klubu „Jure Francetić“, ako bi župnik bio još i trener nogometaša. Don Blogu treba omogućiti odlazak na promociju knjiga Nives Celzius, ispovijedati Simonu Gotovac i blagoslivljati teniske dvorane.
Eto, zato istina ne paše onom malom sloju ljudi koji obnašaju svjetovnu i crkvenu vlast, ne paše bogatima, jer istina otkriva svu mizeriju njihovog morala, njiovog autoriteta i pokvarenosti. Istina, napokon, ne odgovara ni većinskom isfrustriranom stanovništvu koje se bori za radno mjesto na kojem će ga iskorištavati poslodavac za mizernu plaću, bori se za socijalnu pomoć ako ne radi, a zataškavanje istine što ga je dovelo na te grane daje mu kakav-takav smisao života.
Umjesto istine vlast mu nudi strah da će biti još gore ako ju promjeni, da će pasti travu ako dođu „crveni“, pa mu ni Crkva neće moći pomoći ulijevanjem laži da je i to Dar Božji. Tako se i privilegirani komentatori ovih naših blogova bore protiv istine, bore se protiv stvaranja kritične mase koja će jednoga dana promijeniti nenarodnu vlast, zato savjetuje blogere kako ne treba pisati ono što svaki mladi čovjek zna, ali iz straha od gubitka posla mora šutjeti(!?).
Ponovno postavljam pitanje: kakva je to socijalna i demokratska vlast, i kakvi smo to mi demokrati ako se bojimo govoriti, pisati i misliti kontra vlasti iz straha. Iz straha da ne dobijem otkaz, iz straha da me ne strpaju u haps, od straha da me ne prebiju na ulici zato što razgovaram s prijateljima. Od straha da mi člana obitelji siluju, da ga otmu, bace u Đulu, zgaze automobilom, ili jednostavno rasparaju trbuh.
Da li je veći dio poštenih hrvatskih branitelja davalo svoje zdravlje i živote za takvu Hrvatsku; koja će biti opljačkana od svoje izabrane vlasti, a prirodno bogatstvo prodatno strancima isto takvog sumnjivog morala i namjera.
Istinu je potrebno znati, kao i povijest, ali istinu ne mogu govoriti današnji političari, kao ni povijest pisati povijesničari tipa Jurčević.

nedjelja, 13.09.2009.

NOSTALGIJA ZA REFERENDUMIMA

Čovjek u ovo današnje vrijeme može biti nepopravljiv optimist i opet će biti frustriran, nezadovoljan, prevaren, obeshrabren. Nije to specifikum Hrvatske, njenog okruženja ili Europe, to je u čitavomu svijetu. Mnogi to lakše podnose jer su bogatije društvo od nas, ali ima i gorih na svu nesreću. I to je rezultat civilizacije kakvu je stvorio kapitalizam i religija kapitala. Zašto religija. Kažu da ako jedan čovjek izbaci izvanserijsko uvjerenje; da je mentalno skrenuo. Ako s vremenom skupi dovoljan broj sljedbenika, onda to postaje religija. Tako su stvorene četiri osnovne religije sa svim njihovim konfesijama, ali i demokracija sa svim svojim „konfesijama“. Pa i hrvatska demokracija koja garantira da smo i mi u demokratskom društvu? Što to uopće znači – demokracija? 'Ajdmo vidjet. Da se ne pravimo posebno važni dobro je to pročitati ovdje na internetu ili u bilo kojem rječniku stranih riječi. Ukratko: demokracija je vladavina naroda koji referendumom ili preko svojih zastupnika upravlja državom, odnosno društvom u njoj, a prema proporcionalnom ili većinskom sustavu, ma što to značilo. Ili, kako neki tumače, to je vladavina izabrane većine uz prava manjine.
I sada novi vlastodršci bacaju drvlje i kamenje na prošli jednopartijski sustav koji je kao za pravo davao samo članovima partije, a izvanpartijci su bili građani drugoga reda. Ja sam proživio taj propali režim i živim ovaj. Nisam primijetio da vlast na bilo kojoj razini danas vlada drugačije. Ako si u vladajućoj stranci otvoreni su ti horizonti blagostanja, a svi su ostali građani drugoga reda. I još k tomu vladajući pljačkaju svoj vlastiti narod na zakonom dozvoljen način. A pravna država u prošlom sistemu funkcionirala je bolje nego u današnjem sustavu! Možda svi zakoni nisu bili dobri, ali su se poštivali. Bolje je imati loš zakon koji se poštiva, nego dobar koji se izigrava.
Današnji zakoni ovoga socijalnog društva osuđuju zlouporabu vlasti i propisuju moralnu, političku i kaznenu odgovornost za onoga tko se usudi ogriješiti o te zakone. A tko je to od političara u vlasti odgovarao za svoje promašene poteze. Bez obzira radi li se o vlasti u Primorsko-goranskoj, Istarskoj, ili onim HDZ-ovskim županijama. Svi su među ljude posijali strah od promjena, ostaju i dalje na vlasti, provode vlastite programe i ne odgovaraju nikomu.
Sjetite se da smo u starom sistemu, koji je isto deklariran kao demokratski, provodili referendume za iole važnije investicije, a danas se to odlučuje u zastupničkom tijelu prirezom. Sjetite se da smo u Ogulinu svojevremeno referendumom izglasali financiranje nove bolnice i sigurno rezultat nije bio namješten. Izgradili smo bolnicu vlastitim novcem, funkcionirala je sve do pojave ministra Hebranga i sada je na izdisaju. Izglasali smo referendum i za gradnju sportske dvorane uz Prvu osnovnu školu, što je na ponos svih građana bivše Općine Ogulin.
Danas, međutim, ova vlast nije bila u stanju raspisati referendum za gradnju jedinstvene teniske dvorane uz ovu već izgrađenu, nije u stanju raspisati referendum za izgradnju skijališta na Kranjčevki uz visinsku apsolutnu kotu od 330 metara nad morem, ali je u stanju primiti „plavu zastavu“ za „gradsko“ kupalište na jezeru Sabljaci, a jezero zagađeno fekalijama. A što je najvažnije to kupalište uopće nije registrirano kao gradsko kupalište, što je apsolutno protuzakonito.
Ili, od 1999. godine čekamo da nas ponovno zadesi poplava rijeke Dobre kako bi počeli razmišljati o gradnji zaštite od poplave. Možda se i razmišlja, ali gradnje sportskih objekata napreduju puno brže, dalje, više. Čeka li ova vlast da poplavu Ogulina iskoristi za vodene sportove, jer se razgovara i o gradnji plivališta, ne na Bjelolasici, već uz nogometni stadion s rasvjetom za noćne utakmice i uz one izgrađene dvorane.
Naravno da nitko neće odgovarati što će uskoro početi ugradnja cijevi za plinsku instalaciju po ulicama u kojima su položene kanalizacijske cijevi unatrag nekoliko godina do danas. Možda je najgore što se na Pešćenici nisu položile cijevi za plin, a ona je upravo prekopana. Navodno je zatajio koncesionar Montcogim-Plinara koji je ugovor o koncesiji potpisao upravo s Gradom Ogulinom!

P.S. Slušajući večeras propovijed biskupa Slobodana Štambuka na Udbini, gdje se gradi crkva hrvatskim mučenicima, predlažem da za predsjednika Republike izaberemo upravo njega, kada već predsjednik treba biti katolik. Slobodan Štambuk sigurno je veći katolik i od samoga pape. U njegovom patosu osjećam duh Gargamela.

nedjelja, 06.09.2009.

CIVILIZACIJSKA POSLJEDICA

S doista velikim žaljenjem moram obznaniti da sam i sâm odlučio blokirati instituciju „komentari“ na ovom svom blogu. Htjeli vi ili ne, u svaki se post napisan u bilo kojem mediju ulože izvjesni napori i pokušajvaju napisati uz određene kriterije. Ovi se moji postovi pojavljuju nedjeljom u 7,00 sati, imaju količinski dvije novinarske kartice, a što je najvažnije želja mi je da teme budu aktualne i da makar u maloj mjeri mogu poslužiti kao korektor vlasti i ponašanju građana, ako se ne ponašamo u duhu koji doprinosi boljitku građana ovoga grada i društva u cjelini. Komentari koji su trebali uslijediti samo bi obogatili temu, naravno, ako bi bili dobronamjerni.
Ne umišljam si da sam pametniji od bilo koga, ali sam slobodarskog duha i uživam u slobodi. Ne samo u ovoj tobožnjoj demokraciji, već i u starom sistemu, kako smo ga nekada zvali. Taj duh me je koštao više puta; u fizičkom, duhovnom i materijalnom smislu, ali sam uvijek ostao isti. Barem tako ja mislim.
Može biti da moji sadržaji na blogu i nisu neka kvaliteta, ali vas pozivam da se i vi potrudite, kao autori ovih ostalih blogova u našoj sredini, i pokušate napisati nešto suvislije i pametnije. Ja ću rado pročitati svaki vaš uradak i bit će mi drago ako bude u funkciji blagostanja ovoga puka, kako bi rekao naš Otac Domovine, ili propali premijer, recimo.
Komentirati je puno lakše, a upravo su komentari u zadnje vrijeme ispod svake dopuštene granice. Mislio sam da je to bilo samo u predizbornoj kampanji, ali sam se prevario. Mi ne želimo raščistiti s nekim mentalnim zabludama. Prošli sam tjedan bio na nekom, nazovi, partiju s dosta nepoznatih ljudi. Sreo sam i jednog bosanskog Hrvata koji se navodno borio oko Kupresa i Livna, u Slavoniji, a danas živi u Rijeci. Rekao sam mu kako sam barem dva puta godišnje išao u Bosnu i uživao u bosanskom mentalitetu bez obzira da li se radilo o Srbinu, Muslimanu ili Hrvatu, ali to bijaše prije ovoga nesretnog rata. Sada kada je završio taj rat nadam se da ću opet ići u Bosnu. I u Hercegovinu mislim. – Nije rat završio! – reći će novi poznanik. – Kako nije? – priupitah. – E, pa nismo očistili teren i uspostavili Herceg-Bosnu (!?)
Zbog komentatora ovakvog mentalnog sklopa blokiram daljnju komunikaciju s njima, ali ću i dalje pisati postove radi svojega ćeifa i pražnjenja. A kako više neću čitati primitivne i mržnjom natopljene primjedbe osjećam se pozvan da odgovorim ovima koje sam obrisao u prošlom postu uz napomenu kako oni žele da se svi predstave imenom i prezimenom, dok oni ostaju tajni ili uzimaju tuđa imena. Žalosno.
Tako odgovaram Franu da je park u odnosu na ono što smo imali u ekološkom i estetskom smislu - obično smeće. On će biti dobar za generacije koje nisu vidjele stari i to samo onda kada bude redukcija struje. Kada će taj park biti star 150 godina koliko je bio star onaj ekocidom uništen, pošalji mi molim te iz Raja njegovu sliku. Ja ću biti u Paklu jer nisam simpatizirao HDZ, niti bio na njihovoj plaći, a neću platiti ni crkvenu indulgenciju za oprost grijeha. Premda su moji grijesi u odnosu na HDZ-ove i crkvene– mila majka.
Onom nekom OG-u odgovaram da se sileđija zove Zoran Salopek. Prozvao sam ga ne zato što imam muda, kako ti to kažeš, već da upozorim ostale građane i spriječim eventualnu tragediju.
Možda je i Zoran, kao i onaj Bosanac, branio Herceg-Bosnu i Hrvatsku u Domovinskom ratu, ali ja se takvih branitelja i danas, eto, bojim. Isto kao i ovih koji pitaju gdje sam bio kada su Srbe progonili poslije 1991. godine pa možda i zaslužujem ovakve sileđijske ispade. E pa, nastojao sam naći čovjeka u svakom građaninu ogulinske općine bez obzira na njegovu nacionalnost i vjersko opredjeljenje.
A sada idem ja protupitanjem: Gdje je on bio kako bi spriječio te Srbe da spale Kamenicu, Carevo Polje, Munjavu, Cerovnik, Sabljake Modruške, Modruše. Isto tamo, čini mi se, gdje su bili zorani, franovi, povjerenici općina sa srpskim stanovništvom, kada se pljačkalo i palilo po „Krajini“. Mene je i danas sram te bruke, ali njih nije.
Nekom Frranu odgovaram da prije toga ekscesa nismo bili u toj novootvorenoj birtiji jer u nju ne idem, niti ću, osim u nuždi, ići. A što sviraju, ne znam. No Ceca fanova u Ogulinu među Velikim Hrvatima ima više nego Severina. A pravi umjetnici nemaju fanove, oni imaju svoju publiku koja se rukovodi kvalitetom, a ne pornografijom. Mada je i Severinu i Cecu lijepo vidjeti.

<	rujan, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv