Čovjek u ovo današnje vrijeme može biti nepopravljiv optimist i opet će biti frustriran, nezadovoljan, prevaren, obeshrabren. Nije to specifikum Hrvatske, njenog okruženja ili Europe, to je u čitavomu svijetu. Mnogi to lakše podnose jer su bogatije društvo od nas, ali ima i gorih na svu nesreću. I to je rezultat civilizacije kakvu je stvorio kapitalizam i religija kapitala. Zašto religija. Kažu da ako jedan čovjek izbaci izvanserijsko uvjerenje; da je mentalno skrenuo. Ako s vremenom skupi dovoljan broj sljedbenika, onda to postaje religija. Tako su stvorene četiri osnovne religije sa svim njihovim konfesijama, ali i demokracija sa svim svojim „konfesijama“. Pa i hrvatska demokracija koja garantira da smo i mi u demokratskom društvu? Što to uopće znači – demokracija? 'Ajdmo vidjet. Da se ne pravimo posebno važni dobro je to pročitati ovdje na internetu ili u bilo kojem rječniku stranih riječi. Ukratko: demokracija je vladavina naroda koji referendumom ili preko svojih zastupnika upravlja državom, odnosno društvom u njoj, a prema proporcionalnom ili većinskom sustavu, ma što to značilo. Ili, kako neki tumače, to je vladavina izabrane većine uz prava manjine.
I sada novi vlastodršci bacaju drvlje i kamenje na prošli jednopartijski sustav koji je kao za pravo davao samo članovima partije, a izvanpartijci su bili građani drugoga reda. Ja sam proživio taj propali režim i živim ovaj. Nisam primijetio da vlast na bilo kojoj razini danas vlada drugačije. Ako si u vladajućoj stranci otvoreni su ti horizonti blagostanja, a svi su ostali građani drugoga reda. I još k tomu vladajući pljačkaju svoj vlastiti narod na zakonom dozvoljen način. A pravna država u prošlom sistemu funkcionirala je bolje nego u današnjem sustavu! Možda svi zakoni nisu bili dobri, ali su se poštivali. Bolje je imati loš zakon koji se poštiva, nego dobar koji se izigrava.
Današnji zakoni ovoga socijalnog društva osuđuju zlouporabu vlasti i propisuju moralnu, političku i kaznenu odgovornost za onoga tko se usudi ogriješiti o te zakone. A tko je to od političara u vlasti odgovarao za svoje promašene poteze. Bez obzira radi li se o vlasti u Primorsko-goranskoj, Istarskoj, ili onim HDZ-ovskim županijama. Svi su među ljude posijali strah od promjena, ostaju i dalje na vlasti, provode vlastite programe i ne odgovaraju nikomu.
Sjetite se da smo u starom sistemu, koji je isto deklariran kao demokratski, provodili referendume za iole važnije investicije, a danas se to odlučuje u zastupničkom tijelu prirezom. Sjetite se da smo u Ogulinu svojevremeno referendumom izglasali financiranje nove bolnice i sigurno rezultat nije bio namješten. Izgradili smo bolnicu vlastitim novcem, funkcionirala je sve do pojave ministra Hebranga i sada je na izdisaju. Izglasali smo referendum i za gradnju sportske dvorane uz Prvu osnovnu školu, što je na ponos svih građana bivše Općine Ogulin.
Danas, međutim, ova vlast nije bila u stanju raspisati referendum za gradnju jedinstvene teniske dvorane uz ovu već izgrađenu, nije u stanju raspisati referendum za izgradnju skijališta na Kranjčevki uz visinsku apsolutnu kotu od 330 metara nad morem, ali je u stanju primiti „plavu zastavu“ za „gradsko“ kupalište na jezeru Sabljaci, a jezero zagađeno fekalijama. A što je najvažnije to kupalište uopće nije registrirano kao gradsko kupalište, što je apsolutno protuzakonito.
Ili, od 1999. godine čekamo da nas ponovno zadesi poplava rijeke Dobre kako bi počeli razmišljati o gradnji zaštite od poplave. Možda se i razmišlja, ali gradnje sportskih objekata napreduju puno brže, dalje, više. Čeka li ova vlast da poplavu Ogulina iskoristi za vodene sportove, jer se razgovara i o gradnji plivališta, ne na Bjelolasici, već uz nogometni stadion s rasvjetom za noćne utakmice i uz one izgrađene dvorane.
Naravno da nitko neće odgovarati što će uskoro početi ugradnja cijevi za plinsku instalaciju po ulicama u kojima su položene kanalizacijske cijevi unatrag nekoliko godina do danas. Možda je najgore što se na Pešćenici nisu položile cijevi za plin, a ona je upravo prekopana. Navodno je zatajio koncesionar Montcogim-Plinara koji je ugovor o koncesiji potpisao upravo s Gradom Ogulinom!
P.S. Slušajući večeras propovijed biskupa Slobodana Štambuka na Udbini, gdje se gradi crkva hrvatskim mučenicima, predlažem da za predsjednika Republike izaberemo upravo njega, kada već predsjednik treba biti katolik. Slobodan Štambuk sigurno je veći katolik i od samoga pape. U njegovom patosu osjećam duh Gargamela.
Post je objavljen 13.09.2009. u 07:00 sati.