Maksova maksimala

nedjelja, 30.08.2009.

ŽUPANE, NEMOJ NAS VRIJEĐATI

Župani svih hrvatskih županija ove su se godine birali prema članku 5. Zakona o izboru članova predstavničkih tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave metodom neposrednog izbora, a to znači imenom i prezimenom. Izabrani načelnik, gradonačelnik i župan odabran je demokratskim putem; većinom glasova pristiglih glasača. I naš je gradonačelnik, kao i župan izabran na takav način i dužni smo ih svi prihvatiti, ali su i oni dužan biti predstavnici svih građana, čak i onih koji nisu bili na biralištima i korektno odraditi povjereni mandat.
A korektno odraditi svoj mandat je vrlo zahtijevan zadatak. Tu nije dovoljan samo talent, već i trening i doškolavanje pa makar i metodom Index I. ili Index II. Nisam primijetio da su se naša dva prva čovjeka posvetili doškolavanju. Nije sramota nešto ne znati ili zaboraviti, ali je ne samo sramota, već i nepristojno izbjegavati učenje i utvrđivanje gradiva pred svaki nastup u medijima ili pred biračima. Ti ljudi, političari, plaćeni su upravo zbog toga. Oni su svjesno ušli u najuži krug kandidata za mjesto koje je izloženo kontroli svakog birača; plaćao birač normalni porez, krizni porez, ili ne plaćao ništa zato što nije u radnom odnosu ili je povlašten bogatstvom, kao odvjetnici, menadžeri i razni poduzetnici.
Stoga se političari nemaju pravo ljutiti kada se o njima kojiput piše i loše. To bi trebali iskoristiti i korigirati svoje ponašanje jer svaka je kritika dobro došla. I pozitivna i negativna. Ne primjećujem da naši spomenuti političari koriste kritiku, glas naroda. Ne zato što to oni nisu u stanju, već naprosto zato što svojom subjektivnošću i bahatošću misle da su birači „stoka sitnoga zuba“ i da im se samo u predizbornoj kampanji svojim mucanjem i lažnim obećanjima trebaju približiti, a nakon izbora – tko ih šljivi.
Kao oratora gradonačelnika smo otpisali, ali je župan puno više obećavao. Kada je iz SKH prešao u HDZ puno se trudio na području oratorstva i donekle uspio, ali na području materinjeg jezika, hoću reći hrvatskoga jezika, nije se trudio. Prihvatio je novgovor, a to znači onaj kako je sugerirao Tuđman i Vice Vukojević, ali nije kupio ili posudio rječnik hrvatskoga jezika, gramatiku i pravopis da bi dokazao maksimu kako se domoljublje identificira i jezikom, a jezik se voli znanjem.
Uzaludno sam više puta upozoravao da potrebit i potreban nije isto, da se ono dječje korito u parku ne zove tomogan, već tobogan, a velika kanta za otpad nije katiner, već kontejner. I mnogo toga još dok nije došao petak 28. kolovoza ove godine i posjet našega župana ogulinskoj vlasti.
Potpuno podržavam župana na upoznavanju sa stanjem u jedinicama lokalne samouprave kako bi saznao prave probleme i pomogao u rješavanju, ali me je uvrijedio svojim nastupom na Radio Ogulinu. I ne samo mene. Otkada mu je slava udarila u glavu prestao je razmišljati i upotrebljavati silu volje kako bi stvorio autoritet. Ostala mu je samo sila. Evo čime nas je župan uvrijedio:
Došao je u Ogulin, kao kući, siguran da je za Ogulince dovoljno spreman bez ikakve pripreme i da je do sada svlado sve tajne oratorstva. Ne, nije došao ni do pola puta do dobroga političara koji će u nekoliko suvislih rečenica reći ono bitno, hrvatskim jezikom, tečno, i neka se zamisli nad svojom karijerom. Neka mu uzor govornika bude Sanader, bez obzira na njegov promašeni karakter, a nikako ne predsjednik Sabora Luka Bebić, kojemu je ipak bliži.
Onoliko priče na Radio Ogulinu s mucanjem i zadrškama, s rečenicama iz Kumrovačke škole, koje ništa ne kazuju, ali troše vrijeme, s lošim hrvatskim jezikom, a posebno sa stručnim promašajima - to je sukus nastupa našega župana u petak na ROG-u. Prvo je kao nositelj diplome Prometnog fakulteta kazao da se vode pregovori oko gradnje kolektora u Galgama i da će ga uskoro početi graditi. Nije, međutim riječ o kolektoru, već o pročistaču otpadnih voda, a kolektor je već izveden. Naime, kolektor je glavna sabirna kanalizacijska cijev i ona je položena kroz Bolničku ulicu i ulicom Svetoga Roka. Kolektori mogu biti i sabirne cijevi 2. reda po pojedinim kvartovima grada ili naselja.
A fatalna nebuloza je izjava da se ugradnjom kanalizacijskih cijevu u trupu ceste nastoji ugraditi istodobno i plinovodne cijevi kako se kasnije ne bi ponovno kopalo i izvršio „genocid prema infrastrukturi“!!!???
Ako je i od župana, previše je. Poslušajte danas (nedjelja) Tjednu kroniku Radio Ogulina.

nedjelja, 23.08.2009.

SJEDIO SAM NA STUBIŠTU I PLAKAO

Neku sam večer ovaj tjedan s prijateljem bio na kavi blizu centra grada i pretresali smo vječnu višu uzaludnu temu o kaosu ovoga društva, o recesiji, premijerki, novom predsjedniku države. Razgovarali smo o neuništivosti komaraca i korupcije, te o podobnosti novih ravnatelja i direktora raznih Domova i trgovačkih društava u vlasništvu Grada, kao jedinice lokalne samouprave, prevrnuli smo podatak da se u ulici bana Ivana Mažuranića na dva mjesta stolovi za pušače ugostiteljskih radnji preseljeni na kolnik u doslovnom smislu te riječi. O pločniku, pješačkom prolazu, nemam riječi. U ulici još jedne velikanke naše kulture; ulici Ivane Brlić Mažuranić, jedna prpošna plavuša zanosno izloženih oblina, otvarajući novi ugostiteljski lokal zakrčila je svojom pojavom i stolovima za pušače ne samo pješački nogostup, već i parkirališna mjesta između nekadašnjih stabala za stvaranje gradskog kisika.
U ulicama znamenitih Mažuranića teško da postoje dozvole za rad s opisom takvih radnih ploha, za nevjerovati je da bi gradske vlasti dozvolile takvo poniženje sve malobrijnijih pješaka u svomu gradu, bez obzira što bi svaka kuna od takvoga zakupa dobro došla za dovršetak projekta skijališta na Kranjčevki, za poboljšanje rasvjete na memorijalnom gradskom parku ljudske ograničenosti, ili pak za bogatiju reklamu HDZ-a na fasadi Komiteta.
I kada smo preko crnila ove vlasti koja se bori protiv višeg životnoga standarda svoga puka, koje se uvlači pod crkvene skute i sluša njihovu praznu retoriku iz prošlih vremena, koja donosi idiotske zakone danas, da bi ih povukla sutra, koja je uspostavila novo jednoumlje desne provenijencije pljujući po radniku, kada smo izašli iz lokala i okrenuli vedrije stranice na pločniku o sutrašnjem nastupu naše Blanke Vlašić na svjetskom prvenstvu i, zamislite, nastupa Dinama s legijom stranaca u nekom drugorazrednom europskom takmičenju, doteturao je upravo s one terase od bujne plavuše, terase koja je potpuno začepila pješački promet, jedan tip i odrezao: „Razlaz“ !? Mladić neuredne frizure i zapuštene rijetke brade vratio se preko ceste natrag na terasu. Prijatelj i ja smo se pogledali, nepoznavajući mladića mislili smo da je malo zalutao i nastavili pričati. No, za dvije-tri minute mladić se vrati i autoritativno reče: „Jesam li ja rekao razlaz!“
- Pa kome ti to govoriš, čovječe? - gotovo u glas zapitasmo.
- Tebi, i tebi stari, - reče ovaj.
- A što ti mi smetamo kada smo na drugoj strani ulice - mi ćemo.
- Smetate mi vizuri prema Elektri – objasni, - i neću više ponavljati – pa se ponovno uputi preko na terasu.
U stanju šoka čovjek u nekoliko sekundi može evocirati pola stoljeća života i sjetiti se vremena kada je bio slobodan, bezbrižan i sretan. Kada je mogao hodati u pola noći ne samo gradom, već i predgrađem. I livadom. I šumom. Sjetio sam se kada me je moj otac, gospodin i u starom sustavu, savjetovao da kada se ukaže kakva neprilika u društvu u kojem jesi – jednostavno odstupi. Nije junački, ali je nadasve pametno i korisno, rekao mi je. Toga sam trena rekao prijatelju da se povučemo, i tako smo učinili. I on je mislio slično, i on je imao oca kojega je krasilo poštenje i ljudskost. Nešto je od očeva ostalo i u nama.
Otišao sam kući, sjeo na stubište, podupro glavu s rukama i – zaplakao. Zaplakao nad sudbinom; ne svojom, jer moja je sudbina zapečaćena, zaplakao sam nad sudbinom naredne generacije i sljedećih generacija koje uz ovakvo društveno ustrojstvo nemaju budućnost. Taj mladić, uvjetno rečeno, koji ima tridesetak godina manje od nas, produkt je sustava vrijednosti kakvoga od 1991. godine njeguje vlast i društvo. Taj čovjek, saznao sam kasnije, domaći je i radi u javnom poduzeću u Ogulinu, ima iza sebe niz incidenata s civilima i policijom i – „nitko mu ništa ne može“. Ne može do trenutka kada će takav jedan eksces prerasti u sukob s teškim posljedicama i opet će stradati nevin, a ne on. „Njemu nitko ništa ne može“.
Takvih protuha koje štiti zakon, kojih se moraju kloniti pošteni i mirni ljudi, sve je više u ovomu društvu i sve je teže disati. Zkon je zabranio pušenje u zatvorenom prostoru, birtija je sve više, a poslovni prostor preselio na ulice. Pokušajte danju ili noću prošetati gradom, a da se ne spotaknete na stol, stolicu, konobara ili pijanoga gosta. Konobarice u minici i s topićem izbjegavaju takve susrete. Nažalost.

nedjelja, 16.08.2009.

OVA NACIJA JE U ŠOKU

Nacija je na nogama. Ministar zdravstva nema pravog odgovora što se desilo s bivšim predsjednikom Vlade slobodne, smostalne i suverene Republike Hrvatske dr. Ivom Sanaderom. Osniva liječnički konzilij i daje povjerenje; Andriji Hebrangu koji je vodio takav jedan konzilij otpremivši Oca Domovine, Ivici Kostoviću, specijalistu za istraživanje mozga, Mati Graniću stručnjaka za dijabetes, Velimiru Šimuniću s doktorskom disertacijom o predviđanjima ovulacije u žena i koji je liječio dr. Tuđmana seniora, te onomu ginekologu sa Sv. Duha koji je imao problema s jajnim stanicama. Sve lumen do lumena i kao da su začeti po Duhu Svetomu. Sve razmišljaju da li je bivši premijer zaražen prije no što je dezertirao, na jahti, ili ga je zarazila nova prmijerka koja s njim opći i preko telefona, samo da bi dobila prave informacije kako da sa svojim pukom prebrodi ovu krizu.
Premijerka nema grižnju savjesti kada javno ističe da razgovara s izvjesnim Sanaderom u vezi svoga poslanja, s tim istim Sanaderom koji je doveo naciju u beznađe. S tim čovjekom koji je zaražen nepoznatim virusom na nepoznatom mjestu, a li s poznatim posljedicama po naciju i Hrvatsku, kao državom. Važnije nam je kako spasiti bivšega premijera nego spašavanje ovoga društva. Stanje ovoga društva dovedeno je do apsurda. U njemu propada sve osim korupcije i zato nije čudo da toliko brige posvećujemo upravo onomu koji ju je stvarao i tetošio otkako se vratio u Hrvatsku.
Kriza ovoga društva nastupila je 1991. godine kada je uništeno dostojanstvo radnika. Pljačka bogatstva kojega je stvorio radnik u prošlom „mraku“ bila je početak kraja sustava pravih vrijednosti, početak kraja jednog uljuđenog društva koji se još uvijek stvarao.
Naš industrijski proizvod, naš turizam, sportska dostignuća, znanost, naša politika, bili su prepoznatljivi širom svijeta. To je svijet (svjesno ili nesvjesno) priznao na pogrebu Josipa Broza, pogrebu kakvoga nije imao ni jedan državnik do sada. Skupio se čitavi svijet odati priznanje jednoj povijesnoj ličnosti koja je obilježila dvadeseto stoljeće. Usporedite ga s pogrebom Franje Tuđmana. Tu razliku ne može skriti ni fenomenalna Hlo s Vanjom Sutlićem i Hrvatskom televizijom.
Nacija je u šoku. Bivši predsjednik Vlade slobodne, smostalne i suverene Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader iznenada ipak dobio gliste? Doguravši svoju Lijepu i Lijepu našu do orgazma, tj. stanja svijesti u koje se dolazi nakon ljubavne predigre i koitusa između dvoje partnera rođenih u ljubavi, otišao se odmoriti na Jadransko more. Otišao je, po vlastitoj izjavi, potpuno zdrav, hvala Bogu, jer samo zdrav čovjek i može bez razloga i isprike napustiti voljenu osobu, kako bi se i ona nakon orgazma odmorila i smogla snage za novu predigru pa makar i s drugim partnerom. Da li je bivši premijer slobodne, smostalne i suverene Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader, pripremao Jadran za uspostavu ZERP-a, ili Savudrijsku valu za parcelacijsko cijepanje, nije toliko važno za nacionalne interese, koliko potreba saznanja kako li se to bivši premijer dr. Ivo Sanader zarazio. Može biti, razmišlja Darko Milinović, još uvijek ministar zdravstva, da je gliste bivši premijer dr. Ivo Sanader ponio sa sobom kako bi od dosade loveći na udicu povećao izlov sortnih morskih riba koje su još preostale nakon talijanskih ribara.
Nakon svega ovoga sram me je danas slušati kako se predsjednik države prepire s urednikom Glasa Koncila, kako je premijerka u žestokom sukobu sa Seve Nacionale, kako se napuštena Vlada bori za sniženje tjelesne temperature jednog Sanadera, kako ta Vlada predlaže sulude zakone, Sabor ih izglasava, a za nekoliko mjeseci ruši. Afere na fakultetima, u Brodosplitu, željenicama, elektroprivredi, nesređeno stanje u gruntovnici i katastru, pranje novca po autocestama, mostovima i poduzetničkim zonama – sve to još nije dovoljno da se stvori kritična masa koja će otvoriti vrata nekim boljim odnosima u ovom jadnom društvu.
I tako; bla, bla, bla, bivšem premijeru suverene Republike Hrvatske snižena je temperatura na podnošljivu vrijednost. Kolika bi trebala biti njegova normalna tjelesna temperatura ministar zdravstva i umjetne oplodnje još nije obznanio.
A, 'ko jebe Sanadera. Do sada se ponašao kao da je Hrvatska njegova prćija, a sada bi mu hrvatski narod trebao brinuti za dotu (!?). Mi smo bolesni, ne on! (Prćija i dota namjerno su odabrane riječi.)

nedjelja, 09.08.2009.

UZ PRAZNIK POBJEDE I ZAHVALNOSTI

Popove bi svakako trebalo svrstati tamo gdje im mjesto. U crkve i samostane. Imaju tamo što raditi. U svjetovnom području neka rade oni koje smo izabrali na „demokratskim“ izborima prema Ustavu i ustavnom zakonima. Što popovi imaju raditi u vrtićima, školama, vojsci, na proslavama državnih praznika osim što mlate praznu slamu za veću lemozinu, plaću i mirovinu. I podilaziti ektremnoj desnici. Oni si uzimaju za pravo pratiti Thompsona u napadu na predsjednika države kao izdajnika, predsjednika kojega su u dva maha na izborima uvjerljivo izabrali i vjernici i nevjernici. I jedni i drugi su pred narodom i pred Bogom jednako vrijedni. Sad će nam razni Jezerinci, Gargameli, Ivasi, Lasići, Miklenići davati kriterije tko je junak našega vremena, i onoga prošloga, a tko je izdajnik! Kada bi to barem rekao Zdravko Tomac, ali ne, on se obrušava na onaj dio svećenstva koji žive za narod i s narodom. On će prigovoriti biskupu Komarici, don Grubišiću ili fra Markoviću iz Vrh Bosne, jer on se obratio. On je izdao samo - svoje ideale.
Slušao sam 5. kolovoza, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Duhovnu misao na Hrvatskom radiju i svećenika koji se snebiva kako to da su nekada ljudi znali slaviti i pamtiti Dan Republike, a danas zaboravljaju kako se zovu i kada su današnji blagdani. Još je, kao svećenik, rekao da je tu Republiku stvorio onaj režim koji je dao pobiti na tisuće ljudi. Nije uspio reći što je radio režim Ante Pavelića.
Pored Miklenića i biskup Jezerinac zna da bi predsjednik Mesić trebao i mimo protokola sudjelovati na misi u čast Dana pobjede, ali ne uspjeva reći što to on radi u vojnom odinarijatu koji se ne može posramiti ni Petrovih dvora u Vatikanu. Sve za narod. Sram bilo i nas i te popove koji u ovoj nesnosnoj atmosferi koju stvoriše vladajući oligarsi na čelu sa Sanaderom gradimo velebne dvore i crkve kako bi se sirotinja koju stvaramo imala gdje prekrižiti i ispovijediti svoje grijehe.
Možda bi se ovaj narod i sjetio kako se zove koji praznik ili blagdan da mu ne serviraju kroz eter i televiziju audio i video zapisi „Oca domovine“ kada pod Kninom kolovoza 1995. kliče: „Ovo nije samo pobjeda u ratu, ovo su položeni temelji nezavisne, slobodne i suverene države koja će trajati vjekovima!“ Lagao je. Već je tada on osobno organizirao pljačku svoga puka (kako mu je tepao) i potpuno razvlastio njegovo bogatsvo stečeno marljivim radom kroz pedeset godina, već je tada uništio osnovne temelje nezavisnosti prodajom banaka i uništenjem industrije, a njegovi sljednici prodali su ostalo bogatstvo raznim Kutlama, Gucićima, Rajićima, Todorićima, Kerumima. Javna poduzeća prodali su strancima pa ni od suverenosti nema ni „s“.
Čemu pamtiti praznike, čemu slaviti? Dobar dio ovoga naroda sudjelovao je u Domovinskom ratu; što na bojišnici, što u pozadini, vođen domoljubljem i poštenjem, neznajući da ga vlast i predsjednik varaju, da oni samo zadovoljavaju njihove bolesne ambicije. Sva je prilika da će povijest dokazati kako je rat bio dogovoren, kako se komadanje Jugoslavije trebalo završiti na nešto drugačiji način od ovoga sadašnjega i kako su se raspršile vizije Miloševića, Tuđmana i Izetbegovića jer se umiješao netko četvrti. Povijest će dokazati kako je Europa glavni krivac krvoprolića na balkanskim prostorima, i krivac za nestajanje država i naroda toga Balkana. A koga i briga kada se granice i tako brišu, a poljoprivredna zemljišta postaju golf igrališta. S Pelješkoga mosta slušat ćemo zov hodže iz Neuma uz mostarinu koju će naplaćivati IGH i Jure Radić.
I sada kada smo izgubili mladost, nezavisnost i suverenitet, kada je ova vlast osramotila svoj narod, bez obzira na narodnost i vjeroispovijed, morala ga je dotući s totalnom uvredom – za predsjedničkog kandidata Republike Hrvatske kandidirala je; ni manje ni više, već Andriju Hebranga! Kakvu je državu HDZ stvorio, takvoga je predsjedničkog kandidata i iznjedrio. Bez obzira što Hebrang ne može postati predsjednik, uvreda njegove kandidature ogromna je. To je uvjerljiv znak koliko doista ova vlast drži do svojih građana.
No, da netko ne bi mislio da ja ne volim svoju domovinu, moram reći da sam se kao dijete radovao kada smo 5. kolovoza ušli u Knin, da nikada nisam bio u strahu da nećemo osloboditi tu Krajinu, ali me je strašno sram što smo učinili nakon Oluje i što iz te Hrvatske činimo i danas.
Oslobodimo konačno Lijepu našu, pa ćemo se veseliti Danu pobjede!

nedjelja, 02.08.2009.

BEŽIVOTNO DJELO JEDNOG PARAZITA

Teško je zamisliti da bi jedno društvo zaraženo galopirajućom sušicom moglo biti izliječeno i spriječeno daljnje širenje epidemije, ako nositelje zaraznih klica ne bi stavili u karantenu. Izvan karantene ostala bi zdrava supstanca toga društva koja bi širila zdravlje.
Jednako tako nije zamislivo da bi ljudi ovoga društva koji su zaraženi galopirajućom korupcijom, vlastohlepljem i farizejstvom, koji su ovaj narod i državu doveli na rub propasti, mogli to isto društvo vratiti na razinu standarda kakav su imali u mračno doba socijalizma. Dakle; prije 1991. godine.
Ako si jedan Thompson i njegova bratija mogu na javnim dernecima dozvoliti veličati ustaštvo, jedno fašističko opredjeljenje na sramotu svakog hrvatskog građanina, a napose Hrvata, ja svakako mirne i čiste savjesti mogu žaliti za socijalizmom kakav je bio jugoslavenski i veličati ga. Hrvatski posebno. Jest da je ZUR (Zakon o radu) bio u izvjesnom smislu spomenik ljudske gluposti, kako je svojedobno komentirao poznati socijalistički ekonomist Branko Horvat, savjest hrvatskoga radnog čovjeka, radnika, današnji Zakon o radu je spomenik mafiji proizašle iz HDZ-ove partije. Koliko je stari ZUR nepravedno uzvisio radnika, ovaj mu je Zakon uništio dostojanstvo kojega do novog preokreta neće povratiti.
Kako ova Vlada nije kompetentna izvući društvo iz krize u koju su ju i uvukli, još je manje pozvan da o izlasku iz krize zbori jedan Ivica Mudrinić, predsjednik uprave T-HT-a, jedan probisvijet koji je devedesetih iz Kanade došao soliti pamet hrvatskom čovjeku i kao veliki stručnjak donio sa sobom nekoliko izumljenih patenata na području prometa i veza. Donio je patente samo na hlačama, kako je komentirala svojedobno Tanja Torbarina. Danas taj Mudrinić soli pamet našoj premijerki i Šukeru, kako su prekasno skužili da je Hrvatsku zahvatila recesija. Mudrinić danas ima mjesečnu plaću preko dvjestopedeset tisuća kuna! Kada bi netko imao godišnju plaću od dvjestopedeset tisuća kuna, znači da bi mu mjesečna plaća bila 20.833 kuna!!! Toliko ima predsjednik države i premijerka, čini mi se. I sada treba slušati Mudrinića. Kaj god. A taj HT izgradili su naši ljudi, prodao HDZ, ali se ni koalicijska Vlada iz 2000. nije proslavila. Služnost hrvatskog zemljišta za korist Deutsche Telecoma nikada nismo naplatili, jer nema pravne države.
I sada, ako bi se osvrnuli na bolesno tkivo u našem Ogulinu, onda bi epicentar bilo Trgovačko poduzeće Ogulin, ili poznatije - Zvijezda. Zvijezda je zaražena onoga časa kada je za direktora došao rođeni parazit svakoga društva. Malen stasom, ali velik duhom, održao se do današnjih dana upropaštavajući sve što su poštenim radom stekli trgovci i radnici. S ogromnim potencijalom najelitnijih lokacija trgovina u gradu, s potencijalom sposobnih i poštenih trgovaca, taj je direktor svojim neradom i nebrigom rasprodao sve što je pretvorbom dobio na taci. Svakom prodajom prostora, pa i onoga kojega je dobio prevarom, radnici gube posao, a trgovački lanci preuzimaju kupce. Možda bi Zvijezdu progutala gruba kapitalistička konkurencija, ali predati se bez ispaljena metka sramota je Ogulina, a ne samo parazita direktora. Njegova je poslovna politika ravna nuli, njegov odnos prema materijalnom dobru poduzeća i odnos prema radnicima najniže je vrste, njegovi će ga radnici proklinjati do groba.
A ovaj grad je takvom parazitu dao nagradu za životno djelo (beživotno, što bi rekao Iluminator) zbog toga što se taj direktor u radno vrijeme bavio tenisom i skijanjem, na tome zarađivao, trošio društvene novce za privatne izlete u skijališta Italije, Austrije i Švicarske, umjesto da se posvetio odbojci kao smečer ili košarci kao centar. On i Vujčić – kakav tandem. A Zvijezdu da je prepustio radišnim stručnjacima.
Možda sam ovo sljedeće već spomenuo u nekom od svojih postova, ali ću ponoviti jer mi se čini prikladno. Davnih nekih godina, oko 1960. ili prije, u Ogulinu je bilo nekoliko trgovačkih poduzeća dok politika nije odredila da se srodne djelatnosti trebaju fuzionirati. Tako je trebalo fuzionirati RIS Zagreb (to je bila tvornica gumenih proizvoda, a između ostaloga i prezervativa) s ogulinskim Ventilatorom. Kažu, novo se poduzeće trebalo zvati RO „Jebivjetar“. Do te fuzije nikada nije došlo, ali je u Ogulinu došlo do spajanja trgovačkih kuća: Poleta, Izvora, Zvijezde, Dobre i Apoteke, pa su novo poduzeće trgovci nazvali PIZDA -prema početnim slovima nekadašnjih trgovina. Službeno je to tada bila Zvijezda, čiji je pravni slijednik danas TP Ogulin d.d. na čelu s direktorom koji je preuzeo onaj atribut PIZDA.
Od partije SK do pokreta HDZ-a uvijek podoban. Jest da smrdi u tom krdu, ali je toplo!

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv