Maksova maksimala

nedjelja, 18.05.2008.

O JUNAČKA ZEMLJO MILA

Još od onoga dana, 25. lipnja prošle godine, kada je naš narodni zastupnik u ime svih Hrvatica, Hrvata, pače i nacionalnih manjina, u Plaškom izljubio onu kamenu ploču koja predstavlja temeljni kamen nove hrvatske države s likom (i djelom) prvoga predsjednika te iste države, ne spavam mirno. Jednostavno mi se čini da sam prespavao nešto bitno u genezi Republike Hrvatske od 1990. na ovamo.
Svaka država koja drži do sebe ima osnovne elemente koji pored geografski određenih i međunarodno priznatih granica simboliziraju njeno postojanje. To su grb, zastava i himna. Uglavnom su to tradicionalno prepoznatljivi simboli koji se utvrđuju posebnim zakonom. Na temelju čl. 389. Ustava tadašnji predsjednik RH donosi Ukaz o proglašenju toga zakona (NN 55/90) kojim je točno definiran sadržaj i oblik ta tri simbola. Tu je obznanjeno da se iz nekadašnje himne Socijalističke Republike Hrvatske izmjene riječi „ ... Kud li šumiš svijetu reci ...“ u „.. Sinje more svijetu reci ...“. Antun Mihanović, autor te nadahnute pjesme kao pravi domoljub i rodoljub zatitrao je u grobu, dok je skladatelj nota, Josip Runjanin, koji baš i nije neka Hrvatina ostao miran. Njegove note nisu bile oskvrnute. Bilo je još nekih nedoumica oko grba; da li će prvi kvadratić grba biti bijeli, ili crvene boje, zakon je to riješio na opće zadovoljstvo.
No, vratimo se na prvi stavak ovoga napisa. Moju noćnu moru iz tog stavka izazvala je nova izmjena u hrvatskoj himni koja će za vijeke vjekova ostati utisnuta u umjetnički vrijednu spomen ploču (aku ju tako smijem nazvati) našemu Ocu domovine i glavnom tvorcu izmjene spomenutog stiha o sinjem moru, ali ne i dodatne izmjene koja se pojavila u Plaškom, općini punoj suživota različitih pogleda na svijet i povijest Hrvatske, posebno ove bliske.
Naime, ispod slike predsjednika nalazi se grb RH, a između grba i slike početna kitica državne himne koja je najveća svetinja svih njenih žitelja. Drugi stih kitice skrnavi himnu jer ju je netko na svoju ruku napisao pogrešno. Griješiti je ljudski, možemo prihvatiti ako se radi o nečemu što nije toliko sveto, što nije toliko istaknuto pogledu i osjećaju i što nije utisnuto za dugi period.
Uz osjećaj nelagode i srama, misleći da to nitko nije primijetio pravio sam se da ni ja nisam vidio. No, kada mi je nakon nedavnih izvanrednih izbora za općinsku vlast jedan njihov zastupnik iz SDSS-a obznanio da su i oni već razglabali o tomu bio sam prisiljen napisati ovo. Radi se o tekstu himne Republike Hrvatske koji je u onaj kamen utisnut ovako: „LIJEPA NAŠA DOMOVINO O JUNAČKA ZEMLJO MILA ....“. Može netko prigovoriti da je i ovo cjepidlačenje i kritika jednog lijepog spomenika koji daje još jedan šarm Plaškom, ali sam siguran da je to odraz nekompetencije naručitelja, investitora, izvođača i ljubitelja slike, kao i poruka cijelom pučanstvu da u ovoj državi vlast nema nikakvih kriterija po pitanju dostojanstva toga puka bez obzira kojoj opciji on pripada. Ako nekima koji su naručivali taj spomenik još uvijek nije jasno o čemu se radi naglašavam da je u pitanju upisana riječ „O“ umjesto uzvika „OJ“. Da ova sramota nije upisana u Plaškom, da ju nisu primijetili baš oni kojima bi možda bila draža „Bože pravde“ sramota bi bila jednako teška, ali lakše podnošljiva.
Toliko o pismenosti vladajuće elite i njihova javašluka. Toliko o bahatosti monopolista na vlasti u Plaščanko-ogulinskoj dolini. Toliko o cinizmu koji uporno prkosi ispravci još jedne sramote na nacionalnoj razini. U svakom slučaju kazneno treba goniti samo kamenoresca. Pokvarenjak jedan.

<	svibanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv