Maksova maksimala

nedjelja, 25.05.2008.

JUBILARNI STOTI BROJ

Naravno da nikomu nije poznato da na ovom blogu dnašnji post biva stoti u nizu i vremenu od 30. srpnja 2006. do danas. Nije poznato ni to da ga je zapravo u moje ime otvorio prijateljski nastrojen poznatiji bloger „Uske staze“ na moje iznenađenje i veselje pošto ni danas naročito ne baratam znanjem i tehnikom o blogu i računalnim mogućnostima. Stoga još uvijek zamolim Uske staze da mi pomogne, mada doista ne znam tko je i premda ni on mene nikada nije zapitao tko sam. Eto i neki dan sam na njegovu elektronsku adresu poslao jedan upit za pomoć i očekujem odgovor.
Premda mnogi misle da su prepoznali moj identitet i anonimno vrijeđaju tako „identificiranu“ osobu i svakako su u svojoj niskosti prevršili svaku mjeru govori sve o njima, nadam se da će se jednoga dana oglasiti i taj drug Krešo i raskrinkati one obranaške figure kojima je HDZ i otac i majka.
Ustrajnost u pisanju ovoga bloga trebam zahvaliti svojoj nepomirljivoj prirodi za poboljšanje sadašnjosti i očekivanju svjetlije budućnosti tražeći kritičnu masu koja bi pokrenula ovo društvo ozdravljenju i kakvom-takvom blagostanju o kojem je ironično govorio prvi predsjednik Republike Hrvatske sprdajući se stoci sitnoga zuba.
Taj predsjednik kao i današnji mu nasljednik i trenutačni premijer napravili su nepopravljivu štetu svome narodu i zajedničkoj nam državi stvorivši iz nje nakazu ponižavajući taj narod i posebno poštene branitelje njene ugrožene nezavisnosti. Posebno odvratno je od njih i njihove stranke da su uništili dostojanstvo onih branitelja koji su položili svoje živote misleći da brane domovinu, a omogućili su i obranili samo njihov sumnjivi kapital.
Vraćajući se na, eto, taj zlatni jubilej ovoga bloga naglašavam da je doista pisan u dobroj namjeri no, platforma dobrih namjera bezuvjetno ruši pozicije vlasti loših namjera, a nositelji tih loših namjera koji imaju novac i moć brane to bogatstvo svim sredstvima. Jer po Machiavelliju cilj opravdava sredstvo. Moje dobre namjere ne polučuju neke rezultate kojima bi se mogao pohvaliti, ali mi je satisfakcija u činjenici da nešto pokušavam pa makar i na ovaj način. Mnogi ne pokušavaju ništa priklanjajući se inkriminiranom terminu „ne talasaj“ zbog toga što su ustrašeni. Jer, ovaj režim represivniji je nego prošli ma koliko to izgledalo čudno. Ovaj režim ne obnavlja Goli otok, ovaj režim uništava egzistenciju nepodobnima bacajući ih s posla, dozvoljava da se ljudi sakate po birtijama i gradilištima, dopušta da ljude ubijaju kao tobožnje kolateralne žrtve mafijaških obračuna.
U ovoj eri HDZ-ove vlasti zatvori su prenapučeni i o zatvorenicima se počela voditi briga veća od brige za poštene radnike i umirovljenike kojima je zabranjeno čak i korištenje kontejnera kako bi im se što prije smanjio broj. Zatvorenici traže poboljšanje uvjeta uzništva premda im je i sada bolje u zatvoru nego većini na slobodi. Naravno da će im se uvjeti pobiljšati jer u zatvorima ima puno onih koji služe umjesto pravih lopova, što milom, što silom.
Uvjeti rada neće se popraviti u Kerumovim i inim trgovinama, u ugostiteljstvu, graditeljstvu, školstvu i državnoj upravi, a sirotinja se neće školovati niti liječiti u bolnicama. Njih će preko Otvorene TV liječiti babe vračare, a preko svoga bloga i don Kaćunko. Vojni ordinarij Jezerinac iz svoje raskošne rezidencije dizat će borbenu gotovost naših vojnika za afganistansko i iračko ratište. Aleluja.
Hvala svima koji su svratili na ovaj blog. Pišite što umijete, otvorite svoju dušu. Bit će to presjek ogulinske zbiljnosti, bit će to prosjek ogulinskih građana. Zato nikoga ne skidam s ovoga bloga. Ni sebe.

nedjelja, 18.05.2008.

O JUNAČKA ZEMLJO MILA

Još od onoga dana, 25. lipnja prošle godine, kada je naš narodni zastupnik u ime svih Hrvatica, Hrvata, pače i nacionalnih manjina, u Plaškom izljubio onu kamenu ploču koja predstavlja temeljni kamen nove hrvatske države s likom (i djelom) prvoga predsjednika te iste države, ne spavam mirno. Jednostavno mi se čini da sam prespavao nešto bitno u genezi Republike Hrvatske od 1990. na ovamo.
Svaka država koja drži do sebe ima osnovne elemente koji pored geografski određenih i međunarodno priznatih granica simboliziraju njeno postojanje. To su grb, zastava i himna. Uglavnom su to tradicionalno prepoznatljivi simboli koji se utvrđuju posebnim zakonom. Na temelju čl. 389. Ustava tadašnji predsjednik RH donosi Ukaz o proglašenju toga zakona (NN 55/90) kojim je točno definiran sadržaj i oblik ta tri simbola. Tu je obznanjeno da se iz nekadašnje himne Socijalističke Republike Hrvatske izmjene riječi „ ... Kud li šumiš svijetu reci ...“ u „.. Sinje more svijetu reci ...“. Antun Mihanović, autor te nadahnute pjesme kao pravi domoljub i rodoljub zatitrao je u grobu, dok je skladatelj nota, Josip Runjanin, koji baš i nije neka Hrvatina ostao miran. Njegove note nisu bile oskvrnute. Bilo je još nekih nedoumica oko grba; da li će prvi kvadratić grba biti bijeli, ili crvene boje, zakon je to riješio na opće zadovoljstvo.
No, vratimo se na prvi stavak ovoga napisa. Moju noćnu moru iz tog stavka izazvala je nova izmjena u hrvatskoj himni koja će za vijeke vjekova ostati utisnuta u umjetnički vrijednu spomen ploču (aku ju tako smijem nazvati) našemu Ocu domovine i glavnom tvorcu izmjene spomenutog stiha o sinjem moru, ali ne i dodatne izmjene koja se pojavila u Plaškom, općini punoj suživota različitih pogleda na svijet i povijest Hrvatske, posebno ove bliske.
Naime, ispod slike predsjednika nalazi se grb RH, a između grba i slike početna kitica državne himne koja je najveća svetinja svih njenih žitelja. Drugi stih kitice skrnavi himnu jer ju je netko na svoju ruku napisao pogrešno. Griješiti je ljudski, možemo prihvatiti ako se radi o nečemu što nije toliko sveto, što nije toliko istaknuto pogledu i osjećaju i što nije utisnuto za dugi period.
Uz osjećaj nelagode i srama, misleći da to nitko nije primijetio pravio sam se da ni ja nisam vidio. No, kada mi je nakon nedavnih izvanrednih izbora za općinsku vlast jedan njihov zastupnik iz SDSS-a obznanio da su i oni već razglabali o tomu bio sam prisiljen napisati ovo. Radi se o tekstu himne Republike Hrvatske koji je u onaj kamen utisnut ovako: „LIJEPA NAŠA DOMOVINO O JUNAČKA ZEMLJO MILA ....“. Može netko prigovoriti da je i ovo cjepidlačenje i kritika jednog lijepog spomenika koji daje još jedan šarm Plaškom, ali sam siguran da je to odraz nekompetencije naručitelja, investitora, izvođača i ljubitelja slike, kao i poruka cijelom pučanstvu da u ovoj državi vlast nema nikakvih kriterija po pitanju dostojanstva toga puka bez obzira kojoj opciji on pripada. Ako nekima koji su naručivali taj spomenik još uvijek nije jasno o čemu se radi naglašavam da je u pitanju upisana riječ „O“ umjesto uzvika „OJ“. Da ova sramota nije upisana u Plaškom, da ju nisu primijetili baš oni kojima bi možda bila draža „Bože pravde“ sramota bi bila jednako teška, ali lakše podnošljiva.
Toliko o pismenosti vladajuće elite i njihova javašluka. Toliko o bahatosti monopolista na vlasti u Plaščanko-ogulinskoj dolini. Toliko o cinizmu koji uporno prkosi ispravci još jedne sramote na nacionalnoj razini. U svakom slučaju kazneno treba goniti samo kamenoresca. Pokvarenjak jedan.

nedjelja, 11.05.2008.

RECIKLAŽA NA OGULINSKI NAČIN

Svijet se sve više priklanja reciklažnoj metodi spravljanja otpada svake vrste. To je, kažu, poželjno radi pojeftinjenja proizvodnje novih vrijednosti u tehničkom, tehnološkom i ekološkom smislu. Najznačajniji efekt reciklaže jest smanjenje otpadnih količina koja se imaju zauvijek pohraniti; po onom volumenu kojega ima sve više u našoj okolici i koji volumen zagušuje prostor. Reciklirati neki otpadni materijal znači izvući iz njega još neku vrijednost koja nije uništena i energiju koja još tinja u tom materijalu. Tako se od starog papira i islužene drvene oplate dade posebnom tehnologijom proizvesti novi papir, od razbijenog stakla talenjem stvoriti bazu za nove staklene proizvode, od starog željeza iskovati nove artikle, iz akumulatorske kiseline proizvesti piće za smirenje ždrijela i želučanih tegoba. Nereciklirani otpad zahtijeva velike prostore koji zagušuje promet, protok misli i želja, naprosto - ne da nam disati. Ogulinska vlast zadojena tim novim valom otvaranja prostora odlučila se na uklanjanje staroga gradskog parka kako bi njihovi građani dobili nove količine slobodnog zraka i kisika kojega su biljke počele koristiti umjesto ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid iz raznih Mercedesa, BMW-a, Ferarija, već je i u Ogulinu prešao dopuštenu količinu po HDZ-ovoj jedinici mjere i bilo je krajnje vrijeme da taj stari iznemogli park s alohtonim stablima ode u reciklažu.
Čitajući neki dan u Novom listu stranicu Karlovačke županije dalo se zaključiti da će neka od inspekcija zabraniti građenje stambene građevine za stradalnike iz Domovinskog rata u Ogulinu, na Ižišću, iz banalnog razloga; projektom je određeno da otpadne sanitarne vode te zgrade budu sabrane u septičkoj jami koja zbog specifičnog kraškog terena mora biti nepropusna i ima se prazniti kada fekalije dođu do grla. E sada dolazi do one reciklaže, u ovom slučaju, fekalija. Da ne bi odmah otišle u podzemlje fekalije se prepumpavaju u autocisterne i uz masnu cijenu prevažaju na udaljenost od, recimo, nekoliko kilometara i tamo ju jednostavno izliju u tlo. Te fekalije i kemijski otpad odlaze u ono isto podzemlje, ali sada na drugom mjestu i s dodatnom vrijednošću prijevoza.
U Netretiću je za stradalnike izgrađena nešto manja zgrada nego je projektirana ova u Ogulinu i pražnjenje septičke jame košta mjesečno oko 10.000 kuna što po stambenoj jedinici dođe nekih 500 do 600 kuna. Stanari su počeli sami prazniti jamu tako da su fekalije prepumpavali u kanalizaciju oborinskih voda. Naravno, sanitarna inspekcija reagirala je kako je i morala.
Da li Netretić ima slijepu kanalizaciju kao i Ogulin, ne znam, ali znam da ogulinska vlast uporno odbija izgraditi pročistač u Galgama i da svaka nova građevina gradi novu septičku jamu privremenog karaktera dok se ne izgradi pročistač. Izračunamo sada koliko koštaju septičke jame za hotel Klek, disko klub Re mix, tribine Stadion, Lidl, Billu, Plodine, Hotel Kapelu, Tržnicu, Zelenu vojarnu, Knjižnicu, Ižišće i niz manjih, koliko košta redovno pražnjenje i odvoz, doći ćemo do iznosa da nas ta „reciklaža“ fekalija košta koliko i jedan glavni pročistač na koji bi bez problema mogli priključiti sve te nove i postojeće građevine jer imamo izgrađene kolektore (sabirne cjevovode) od gotovo 10 km i građevnu dozvolu za još 10 km.
No, gradska vlast nije ograničena na reciklažu samo parkova, drvoreda i fekalija, ona reciklira i smrad iz postojećih septičkih jama od kojih je najčuvenija ona u Strugi uz neboder i gimnaziju zbog koje je netko već odavna trebao biti u zatvoru (sanitarni inspektor, ravnatelj gimnazije, komunalni redar, ili jednostavno – gradonačelnik). Da bi slika bila zaokružena iznad ogromne septičke jame u Naselju Ive Marinkovića „uređeno“ je dječje igralište! Neka djeca stiču imunitet reciklirajući kroz svoje organe smrad i klice raznih boleština .

nedjelja, 04.05.2008.

Oholost; istočni ili zapadni grijeh

Postavljam si hipotetsko pitanje; što bi se s čovječanstvom desilo da Eva i Adam nisu u Raju počinili istočni grijeh? Istočni grijeh ne zove se tako stoga što je došao s Istoka, mada je raj na zemlji bio na Bliskom istoku ili Blistoku kako ga je svojevremeno zvao jedan naš novinar, dalekih nam bilo godina, Ante Kesić. Istočni grijeh zove se tako što iz toga glavnog grijeha ističu svi drugi grijesi kojima je Bog zadužio sve ljude, osim članove HDZ-a. Oni, međutim, streme zapadnom grijehu. A istočni, iskonski, glavni je smrtni grijeh kojega nam je Eva, pa i Adam posredno, priuštila samo zbog toga što je bila ohola, što nije slušala Boga koji im je dozvolio sve osim plodova s nesretne jabuke. Vjerojatno ni mi danas ne bi kupovali jabuke da Eva nije bila ohola, pače bahata, pa nije marila za glas Božji, kao što danas HDZ ne mari za glas naroda. Sada se i mi, ni krivi ni dužni, moramo nositi sa smtrnošću i ispaštati tuđu oholost.
No, svako zlo nosi i nešto dobro. Da Eva nije učinila taj istočni grijeh i da Eva i Adam žive i danas i da su živi svi do sada umrli ljudi, da li bi nam bilo tijesno na ovoj kugli zemaljskoj, ili bi Zemlja zahvaljujući crkvenom nauku još bila uvijek ravna beskonačna ploča na kojoj bi bilo mjesta za sve osim - za HDZ.
No kako se HDZ nije rodio s istočnim grijehom, njega će zbog oholosti i bahatosti svakako zakačiti zapadni grijeh. Ne, naravno stoga što bi on došao sa Zapada, iz Amerike naprimjer, nego bi se tako zvao zato što čega se god HDZ dotakne zapadne u govna. Ode u zapad, zahod što bi rekao Janez Janša, zalaz. Kao što sunce svakoga dana zapada, zalazi. Samo, ono se i rađa drugi dan za razliku od HDZ-ovog djelovanja. Ima li argumenata za ove tvrdnje?
Ogulin je za onoga mraka prije 1990. godine bio industrijski gradić vezan na željeznicu. DIP, Sintal, Ventilator, PK Sloboda, Izgradnja, Šumsko gospodarstvo, HE Gojak, TP Zvijezda. Svi radno sposobni, pa i nesposobni, bili su zaposleni. Nisu imali velike plaće ako izuzmemo HE Gojak, ali su svi imali radničko dostojanstvo, imali su društveni standard, imali su i opći standard. Za gradnju kuća dobili su kredit u firmi, bez kamata, a istodobno i u banci bez devizne klauzule. U firminom odmaralištu ljetovali su svi; od direktora do NKV radnika. Barem deset dana. Gdje to danas odmara radnička klasa? Odmara na jahtama Keruma, Kutle, Gucića. Možda bih Todorića izostavio.
A tko je to uništio sva ta poduzeća? Ne zna se! A tko i danas uništava sve što vrijedi, tko to i danas pljačka narodno dobro. Gdje su ti tajkuni bili kada je narod stvarao to bogatstvo? Ne zna se! Zna se samo da ovom državom vladaju nekompetentni ljudi do zadnjega umočeni u barem jednu od kriminalnih afera. Vidim da nitko nije stvorio neku trokutastu erotsku aferu. Ne stignu od grabeži.
A kada ih narod, kako to gordo zvuči, ide priupitati kako se sve to može događati u Vladi koju briljantno vodi onaj isti koji je na splitskoj Rivi vodio demonstracije protiv daleko poštenije vlasti, dobiju odgovor kako Vukelić nema pojma da je kriminal uveden u Brodosplit, da Kalmeta ne zna da mu šofer dila povjerljive informacije, Primorac ne zna da matura nije spremna, ali zna da je mlad, lijep i pametan (HRT 2.5.08.), Sanader ne zna da Ana Lovrin ne zna gdje je Europa i, zamislite, čak se i Živko Kustić javio da do pred dvije godine nije znao tekst ustaške prisege, koji se tekst, priznao je , kosi s kršćanskim učenjem!
Jedino narodni zastupnik ogulinskog kraja odskače od svih njih. On jedini zna da građani Ogulina nisu vezani za gradski park i zato ga je trebalo uništiti. Ali, napravit će HDZ još ljepši i još stariji park kako ih je učio onaj Vučurović iz Trebinja kada je uništavao Dubrovnik. Ova teza bila je gotovo prihvatljiva za voditelja te emisije na ROG-u i to je jedini razlog (toga dana) što sam mu prišio onu uvlakačku ulogu.

<	svibanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv