Svijet se sve više priklanja reciklažnoj metodi spravljanja otpada svake vrste. To je, kažu, poželjno radi pojeftinjenja proizvodnje novih vrijednosti u tehničkom, tehnološkom i ekološkom smislu. Najznačajniji efekt reciklaže jest smanjenje otpadnih količina koja se imaju zauvijek pohraniti; po onom volumenu kojega ima sve više u našoj okolici i koji volumen zagušuje prostor. Reciklirati neki otpadni materijal znači izvući iz njega još neku vrijednost koja nije uništena i energiju koja još tinja u tom materijalu. Tako se od starog papira i islužene drvene oplate dade posebnom tehnologijom proizvesti novi papir, od razbijenog stakla talenjem stvoriti bazu za nove staklene proizvode, od starog željeza iskovati nove artikle, iz akumulatorske kiseline proizvesti piće za smirenje ždrijela i želučanih tegoba. Nereciklirani otpad zahtijeva velike prostore koji zagušuje promet, protok misli i želja, naprosto - ne da nam disati. Ogulinska vlast zadojena tim novim valom otvaranja prostora odlučila se na uklanjanje staroga gradskog parka kako bi njihovi građani dobili nove količine slobodnog zraka i kisika kojega su biljke počele koristiti umjesto ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid iz raznih Mercedesa, BMW-a, Ferarija, već je i u Ogulinu prešao dopuštenu količinu po HDZ-ovoj jedinici mjere i bilo je krajnje vrijeme da taj stari iznemogli park s alohtonim stablima ode u reciklažu.
Čitajući neki dan u Novom listu stranicu Karlovačke županije dalo se zaključiti da će neka od inspekcija zabraniti građenje stambene građevine za stradalnike iz Domovinskog rata u Ogulinu, na Ižišću, iz banalnog razloga; projektom je određeno da otpadne sanitarne vode te zgrade budu sabrane u septičkoj jami koja zbog specifičnog kraškog terena mora biti nepropusna i ima se prazniti kada fekalije dođu do grla. E sada dolazi do one reciklaže, u ovom slučaju, fekalija. Da ne bi odmah otišle u podzemlje fekalije se prepumpavaju u autocisterne i uz masnu cijenu prevažaju na udaljenost od, recimo, nekoliko kilometara i tamo ju jednostavno izliju u tlo. Te fekalije i kemijski otpad odlaze u ono isto podzemlje, ali sada na drugom mjestu i s dodatnom vrijednošću prijevoza.
U Netretiću je za stradalnike izgrađena nešto manja zgrada nego je projektirana ova u Ogulinu i pražnjenje septičke jame košta mjesečno oko 10.000 kuna što po stambenoj jedinici dođe nekih 500 do 600 kuna. Stanari su počeli sami prazniti jamu tako da su fekalije prepumpavali u kanalizaciju oborinskih voda. Naravno, sanitarna inspekcija reagirala je kako je i morala.
Da li Netretić ima slijepu kanalizaciju kao i Ogulin, ne znam, ali znam da ogulinska vlast uporno odbija izgraditi pročistač u Galgama i da svaka nova građevina gradi novu septičku jamu privremenog karaktera dok se ne izgradi pročistač. Izračunamo sada koliko koštaju septičke jame za hotel Klek, disko klub Re mix, tribine Stadion, Lidl, Billu, Plodine, Hotel Kapelu, Tržnicu, Zelenu vojarnu, Knjižnicu, Ižišće i niz manjih, koliko košta redovno pražnjenje i odvoz, doći ćemo do iznosa da nas ta „reciklaža“ fekalija košta koliko i jedan glavni pročistač na koji bi bez problema mogli priključiti sve te nove i postojeće građevine jer imamo izgrađene kolektore (sabirne cjevovode) od gotovo 10 km i građevnu dozvolu za još 10 km.
No, gradska vlast nije ograničena na reciklažu samo parkova, drvoreda i fekalija, ona reciklira i smrad iz postojećih septičkih jama od kojih je najčuvenija ona u Strugi uz neboder i gimnaziju zbog koje je netko već odavna trebao biti u zatvoru (sanitarni inspektor, ravnatelj gimnazije, komunalni redar, ili jednostavno – gradonačelnik). Da bi slika bila zaokružena iznad ogromne septičke jame u Naselju Ive Marinkovića „uređeno“ je dječje igralište! Neka djeca stiču imunitet reciklirajući kroz svoje organe smrad i klice raznih boleština .
Post je objavljen 11.05.2008. u 07:00 sati.