Maksova maksimala

nedjelja, 29.06.2008.

NOVO VRIJEME I IVO SANADER

Neki se dan našem premijeru Ivi Sanaderu otela rečenica da su prošla lijepa vremena. Bilo je to povodom svih mogućih poskupljenja koja, naravno, srozavaju životni standard na afričku razinu. Začudo nije ponudio suze, krv i znoj da se ovo jadno društvo izvuče iz ambisa u koji ga baciše upravo taj Sanader i njegov pokret otpora pučkom blagostanju u koje se blagostanje zaklinjao njegov Otac Nacije.
Nedugo iza toga, 25. lipnja, povodom Dana državnosti održana je u zagrebačkoj katedrali svečana misa na kojoj je kardinal Bozanić prozvao Vladu Ive Sanadera da se radi ulaska u Europsku uniju ponaša podanički, a to vjerojatno srozava dostojanstvo Hrvata i svih ostalih građana Hrvatske. Sanader je prokomentirao taj dio propovijedi nedosljednog kardinala riječima kako je on bio na toj misi i da je njegov sud za umjetnički dojam propovijedi - kako je kardinal Bozanić očito mislio na nekoga drugog (!?)
Što je premijer radio na toj misi ako nije mogao shvatiti na koga se diže kletva potpuno je razočaravajuće. Sanader zna i bolje. Ako je uvjerenja da je ovaj narod glup, onda je glup on. Ovaj narod je smožden, ovoga časa nemoćan, ali se lagano diže. Osjeća to ova vlast i premijer, pa su stoga nervozni. Ovako su nervozni bili i u predizbornoj kampanji kada ih je spasio sam Milanović, ali je za HDZ i dalje ostao nečastivi, a doći će im glave ubrzo, nadam se. Ovo: „doći će im glave“ je samo figurativno da me netko ne bi optužio da potičem mržnju i linč. Jer vidite, danas više nikoga ne smijete ni pljunuti, a da se ne naljuti i krivo ne protumači.
Što je mislio Sanader s onim „prošla su lijepa vremena“ nije teško pogoditi. U prošlim vremenima svi smo bili zaposleni, svi smo imali besplatno školovanje, besplatno zdravstveno osiguranje, imali smo ispravan sustav vrijednosti, sigurnost i gotovo beskamatna dva kredita za izgradnju obiteljske kuće; jedan u firmi bez kamata, a drugi u banci s dva posto kamata bez devizne klauzule. Ondašnja država s dvadeset milijuna ljudi bila je zadužena dva puta manje od današnje s četiri milijuna stanovnika.
Sjećate se kako je ondašnji predsjednik SIV-a Ante Marković pokušao uvesti neki socijalistički kapitalizam za koji je rekao da je to onaj u kojemu opstaju samo firme koje pozitivno posluju, a gubitaše u likvidaciju, sjetimo se ekonomista Branka Horvata koji je u ekonomskoj krizi srušio politički ukaz da se smanje investicije, jer je znao da se samo investicijama (opravdanim) može prebroditi kriza. U tom samoupravnom „mraku“ progledao je i Radimir Čačić koji je privatizirao svoju firmu i pozitivno poslovao premda je bio na meti tadašnjih protivnika privatnih poduzeća. On se kao poduzetnik obogatio u onom društvenom sistemu svojim radom i sposobnoćšu, a nije čekao da mu vlast pokloni društvenu vrijednost koju je stvorio radnik. Bez obzira na njegov politički stil bio bi idealan za ministra gospodarstva jer zna posao i nije poltron.
Sjećate li se naše industrije! Rade Končar, Đuro Đaković, Jugoturbina, Jugoplastika, Prvomajska, Željezara Sisak, drvne industrije, brodogradnje. Što je od toga ostalo danas. Go' nježnik.
A zašto se sve to urušilo?, postavlja se logično pitanje. Globalizam, kapital koji se smrtno bojao komunizma kojega je proklamirao sam Isus Krist. Jedino pravo otajstvo kršćanske vjere, pa i svake druge vjere uglavnom, je komunizam. Razlike među ljudima ne smiju biti ogromne pa stoga ne može biti vjernik ni jedan hrvatski političar, ne mogu to biti ni hrvatski „tajkuni“, ali ni veliki dio klera koji kalkulira sa „svojom“ imovinom kao da su ju zaradili na žuljevima. Ne mora se novo uređenje zvati komunizmom, ali ne smije biti kapitalizam, mora voditi brigu o čovjeku, mora biti socijalno. Ne smiju se školovati samo bogati i ne smije se zdravlje kupovati novcem. A radnik mora biti adekvatno plaćen. U kunama, a ne u bonovima.
To je htio reći prvi čovjek hrvatske Vlade, to jest - premijer.

nedjelja, 22.06.2008.

BAJKE KAKO IH PIŠE OGULINSKA VLAST

U jednoj emisiji ROG-a „Kudim te, hvalim te“ glasnogovornica Grada Ogulina, osoba koja zna sve što se u jedinici lokalne samouprave događa, osoba od povjerenja aktualne vlasti, odgovarala je, kao i obično, na reagiranje građana na razna događanja oko nas. Tako je jedna slušateljica ROG-a iz Vijenca Ive Marinkovića 6. lipnja ove godine u emisiji zapitala kako to da se dječje igralište u tom vijencu organiziralo neposredno ispod prozora tridesetak stanova i iznad poluotvorenih poklopaca velike septičke jame, dobila odgovor upravo od glasnogovornice Grada Ogulina.
Evo otprilike kako je 12. lipnja 2008. godine glasnogovornica odgovorila na to pitanje; Dječje igralište tu je bilo i prije nekoliko godina, ali ga je netko razvalio. Majke, možda i oba roditelja, jedva su dočekali da se Grad pobrine za motoričke potrebe njihove djece, a same škripajuće ljuljačke montirane su iznad septičke jame jer ona ima upojni bunar iz kojega fekalije idu u podzemne vode, a sama jama se ispumpava svake dvije godine, a ne svaki čas kako to hoće reći nastašna stanarka. Pa valjda autonomna glasnogovornica koja upravo zbog toga i prima plaću iz gradskog Proračuna zna kada se koja jama prazni. Osim toga, i u Zagrebu ima nekoliko dječjih igrališta koja se nalaze neposredno iznad septičkih jama.
Sada mi je konačno jasno zašto Grad Ogulin uporno truje i svoje stanare u Strugi i srednjoškolce u gimnaziji s onim jezerom oko septičke jame uz sedmerokatnicu. To je zbog odredbe glasnogovornice i sanitarne inspektorice da se i ta septička jama čisti svake dvije godine. Uostalom, zašto bi se fekalije odvozile iz svake septičke jame, ako se one nalaze u središtu stambenih četvrti i ako su u blizini školâ i igralištâ; što dječjih, što omladinskih, jer postoji mogućnost da se uz obale izljevnog jezera iz septičke jame napravi botanički i zoološki vrt egzotične flore i faune za potrebe srednjoškolske naobrazbe.
Tumači toga bogatstva u botaničko-zoološkom vrtu bi svakako bili; glasnogovornica Grada, ravnateljica gimnazije, predsjednik Zajednice sportskih udruga, turistički i sanitarni inspektori, komunalni redari, direktor Stanoprivrede i najbliži mu suradnici. Skupštinu te ustanove činit će gradonačelnik, a u nadzornom odboru sjedit će bez naknade Općinska državna odvjetnica i načelnik Policijske stanice Ogulin.
Ako bi se zadržali na sasvim ozbiljnom pitanju; zašto stanari zgrada u Strugi nisu do sada tužili Grad i sve njegove gradonačelnike kojima je zadnja briga zdravlje njihovih građana, odgovor bi trebali potražiti u već bolesnim ljudima koji više nisu svjesni da ih vast truje s predumišljajem. Živjeti od prvoga dana u „neboderu“ s podrumom kao upojnim bunarom neprerađenih fekalija iz septičke jame gutajući sav smrad unutar zgrade i fekalnog jezera u prirodi već je polučeno trovanje organizma njenih stanara, a u zadnjih dvadesetak godina trovanje fekalnim proizvodima preneseno je i na sve ostale stanare Struge.
U zadnje vrijeme, pak, posebno nakon radijskog istupa pročelnika Županijskog odjela za prostorno uređenje, stanari su postali osvješteniji i traže od upravitelja zgrade da ishodi građevnu dozvolu za prenamjenu podruma nebodera u upojni bunar kako ih građevinski inspektor ne bi zaskočio prije isteka svoje karijere. Ne bi željeli, kažu, da im kaznena odredba inspektora i prekršajnog suca skreše obiteljski proračun ili sredstva iz kućne pričuve. Naime, projektom te zgrade u podrumu su bile predviđene drvarnice za stanare, odnosno suvlasnike te zgrade, a ne ovaj upojni bunar.
I na kraju; pozvao bih predsjednicu Turističke zajednice Ogulina da danas, zadnjeg dana festivala bajki ponudi svojim i našim gostima obilazak Struge i gimnazije, ako bude kiše neka se vrate Bolničkom ulicom do gradskog parka koji se sada naziva Šuma Striborova, kako bi uživali u bajci koju je ispisala ogulinska vlast nadmašivši i takvu spisateljicu kakva je bila Ivana Brlić Mažuranić.

nedjelja, 15.06.2008.

JOŠ JEDAN PLJESAK ZAGORCIMA

Da mi nije svojstveno družiti se samo s politikom, njenim korumpiranim i bahatim predstavnicima, prilažem ovaj post koji je inspiriran jednim kulturnim događajem kao prilog da neke društvene djelatnosti mogu emitirati pozitivne vibracije na frustriranu dušu.
Zašto su organizatori otvorenja etno kuće u Zagorju, Grada bajki u Ogulinu i EURA 2008 u nogometu sve te priredbe utanačili u jesenskim danima i to još istovremeno, nikada mi neće biti čisto. Naime, svi ti organizatori mislili su da razdoblje poslije 1. maja pa sve do Rokove na Liščevki pripada ljetu i, obično jest tako. Do ove godine. Dok će dani bajki svakako dočekati i ljetne dane, a nogometna reprezentacija Hrvatske možda i nešto više, dotle je svečanost otvorenja etno kuće u Zagorju, sasvim nepravedno, prošlo po doista jesenjem vremenu. Nepravedno stoga što su vrijedni Zagorci zaslužili više od cjelodnevne dosadne kiše. No kako nisu prvi puta stavljeni na kušnju podnesli su ove tegobe stoički i ne baš previše zabrinuti. Dokaz je tomu i ona simpatična žena polovne dobi koja je često i po onom blatu znala plesom pratiti mlade glazbenike KUD-a Sveti Juraj iz Zagorja i nešto ozbiljnije članove gostujućeg HSPD-a Šestine.
Vrlo je znakovito i hvale vrijedna činjenica da KUD Sveti Juraj Zagorje uvijek ima atraktivne goste, ne samo iz neposredne blizine, već eto i iz Šestina kojima je predgrađe sam Zagreb, kako to Šestinci kažu, ali i s naših otoka, kao pred dvije godine za Valentinovo, premda melos i etnos tih dviju sredina ne mogu biti slični. To je, svakoko, dodana vrijednost Zagoraca koji, eto, prihvaćaju različitost kao prednost, a ne manu. Nadam se da na tu dodanu vrijednost ministarsto financija neće razrezati porez. Mada ni to ne bi bilo nemoguće.
Zagorci su uredili jednu staru drvenu kuću na izdisaju prema urbanističkim, arhitektonskim i građevinskim standardima davnih dvadesetih godina prošloga stoljeća samo zbog toga da bi budućim generacijama ostavili tragove kulture življenja pastoralnog stila koji je iz današnjega kuta gledanja bila čak romantična. Kuća je imala kuhinju sa zemljanim podom i ognjištem iznad kojega se njihao kotlić s palentom, juhom ili "ćoravim" gulašom na lancu s koloturom. Maslenka, pegla na ugljen, rifljača, pratljača s jedne strane, pa krosna, preslica, kofan i škrinja s druge strane, eksponati su koje valja vidjeti usporedbe s današnjom tehnikom radi. S obje strane kuhinje bile su sobe u kojima je spavalo desetak osoba u tri generacije, ali su i dalje svake godine bile u kući babinjke. Po Duhu svetomu ?
Ova priredba otvorenja etno kuće koja pored tehničke kulture prikazuje i originalni namještaj svojega doba, i ostavit će ovakav stalni postav do daljnjega, ima višestruku vrijednost; organizirana je mimo dehumanih kapitalističkih uzusa, organizirana je mimo svakog političkog utjecaja, a ako izuzmemo samo površan osvrt gradonačelnika ovom prilikom, prošla je (priredba) bez političkih konotacija. To je dokaz da politika ne mora (ja bih dodao: ne smije) svakom loncu biti poklopac, a ako već mora negdje biti prisutna da bude u funkciji svojih birača, a ne zbog sebe same.
Lišena nove nesretne religije koju zovemo kapital, ova je priredba svakako na prvom mjestu gore spomenutih istovremenih događanja, Ogulin, grad bajki već je vezan za kapital, a europsko prvenstvo u nogometu zbog kapitala se i organizira. To nije sportska, već čista antisportska priredba.
Zato Zagorcima puno priznanje, priznanje KUD-u Sveti Juraj Zagorje i priznanje njenom velikodušnom rukovodstvu.

nedjelja, 08.06.2008.

SRPSKA NARODNA STRANKA KREĆE U POBJEDU

Kada sam u ponedjeljak, 2. lipnja ove godine, na 9. stranici Novoga lista tražio „sniženje tjedna“ i primijetio da je kutna garnitura Carlos snižena na prihvatljivu vrijednost od 2.898 kn i da se može razvlačiti, a iznad te obavijesti ugledao odnekud poznato lice bio sam siguran da se radi o nečemu značajnom. A značajan je bio naslov: „Strah koči masovniji povratak Srba“, iznad naslova Milan Rodić, novi predsjednik Srpske narodne stranke za Hrvatsku najavljuje provedbu ustavnog zakona kao prioritet stranke. Ispod naslova, pak, lijepo odabrana fotografija predsjednika s olovkom u ruci umjesto cigarete, Rolex na ruci iz Sanaderove kolekcije (?!) i, što je vrlo značajno i simptomatično, u crvenoj majici.
Analizirajući ovaj razgovor i asociranjem na istupe novoga predsjednika stranke nedavno na ROG-u, stiče se dojam da je nešto novo zapuhalo sa srpske strane. Ne ulazeći u popularnost SNS i njenoga pokojnog predsjednika ipak je retorika Milana Rodića bitan odmak od dosadašnjih sadržaja i artikulacije srpskih, odnosno pravoslavnih asocijacija na ovim prostorima. Naravno da ne treba zanemariti njegove prigovore na neostvarena obećanja parlamentarne srpske stranke SDSS-a sa Stanimirovićem na čelu, mada ju praktički vodi perfidni profesor Pupovac, dok o Gajici ne treba trošiti poseban prostor. Prigovor na račun te stranke je očekivan, jer je u pitanju takmičenje za simpatije glasačkog tijela, ali neizvršenje obećanja tom tijelu u predizbonom razdoblju konstanta je svih stranaka koje dođu na vlast. I hrvatskih, čak. Laž i paralaže sasvim je prirodno stanje, odnosno stanište, u ovom našem balkanskom prostoru. U geografskom, ali nadasve u mentalnom smislu, bilo li to nama pravo ili ne.
Ova drugačija retorika koju spomenuh odnosi se na ideju da se obznani popis srpskih, pravoslavnih, osumnjičenika kako bi se drugi bez posebnog straha mogli vratiti na već otrcanu frazu „vjekovnih ognjišta“. Ljepše bi bilo reći da se vrate u svoju domovinu jer Republika Hrvatska i jest njihova domovina. To im priznaju svi pravi domoljubi Hrvatske, većinske hrvatske nacionalnosti i svih manjina, ako su lojalni građani i ako ju vole kao domovinu. Nijedan normalan i pošten Hrvat ne bi smio prebrojavati tuđa krvna zrnca i potpirivati diskriminaciju, tim više što nitko ne može biti siguran da i u njegovim venama ne teče neka miješana krv. Diskriminacija je i NDH dovela do zločinačke države koje se treba sjetiti u tom kontekstu, a ne kao države Velikih Hrvata. Ona je Hrvatima ostavila pretešku hipoteku.
Lojalnim Srbima, prebjezima, treba otvoriti povratak na njihovo „ognjište“, treba im priznati pravo na otkup stana, ali je sporost obnove njihovih kuća, kako navodi predsjednik Rodić, kompleksno pitanje, navodim ja. Te kuće jest da su srušili „hrvatski domoljubi“, no obnavljaju ih svi hrvatski građani koji ih baš i nisu opljačkali prije spaljivanja. Za taj zločin doista još nitko nije odgovarao, ali ni za spaljene i opljačkane kuće nesrpskog stanovništa širom „SAO Krajine“ nitko nije odgovarao, a obnovljene su i opet sredstvima lojalnih hrvatskih građana. O tim kućama nije progovorio nijedan srpski političar do sada i očekujem da će to prvi učiniti Milan Rodić, novi predsjednik SNS-a, tim više što se zalaže protiv teze o „udruženom zločinačkom pothvatu tijekom Domovinskog rata u suđenju našim generalima“ (?!). Sada, kada je sigurno da je i „humano preseljenje“ jedan od ratnih zločina kojega je izmislio tandem Milošević-Tuđman, vlade RH i BiH, kao i srpski korpus u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini trebaju poraditi na tome da omoguće povratak svakomu na svoje uz priznanje ratnih grešaka, da ne kažem zločina. Mentalitet svih bosanskih ljudi je isti, pa se ni mentalitet Slavonaca, Zagoraca, Istrijana, Ličana i Dalmatinaca ne može uskladiti s tuđim. Kada svaki svoj bude na svomu, bit će nam puno ljepše. Onda ćemo moći razgovarati i o standardu.

nedjelja, 01.06.2008.

VRLO SAM NESRETAN, NO - HVALA VAM

Zadovoljni dok nam Edo Maajka psuje majku, dok Thomson zaudara na mesni doručak iz Gradiške Stare, dok mons. Jezerinac sred pušaka, bajuneta, raspiruje jezik mržnje, nastavljamo hvaliti Pavelića da je hrvatsku obalu morao predati ili prodati Italiji. Dok se Jelačić placem razbijaju gardovi boksača, malo kasnije ori „Evo zore, evo dana ...“ ponovno se poglavniku podilazi kao da je rasističke zakone pisao i potvrđivao neki Talijan ili Nijemac, a ne veliki Hrvat. One nesretne tragedije kod Dravograda i predaja hrvatskih vojnika i civila od strane onih Engleza trebalo je spriječiti. Nitko ne smije zločin opravdavati, ali taj je poglavnik svoje ljude poslao u pakao, a on, da bi spasio svoju guzicu i narodno zlato, otišao na drugu stranu. Takvoga čovjeka danas neki smatraju vođom hrvatskog naroda! Ta, 'ajte molim vas.
Tuđman je u dogovoru s Miloševićem slao mlade ljude u osvajanje „Mlade Bosne“ pod parolom nekakvog ministra rata Gojka Šuška kako su ti mladi ljudi i tako za jednokratnu upotrebu. Tog obogaćenoga blefera mnogi još i danas nazivaju „Ocem domovine“, a Šuška rehabilitiraju. Rehabilitiraju ga oni čiji su sinovi i rođaci kupovali poduzeća dok su radnici koji su stvarali ta poduzeća kao stoka sitnoga zuba za jednokratnu uporabu - ginuli. Dok ratni profiteri Zagorci, Čermaki, Gotovine, Rojsi i ini na teret naroda kojega su opljačkali spašavaju to isto blago pred raznim kvazisudovima, stranki na vlasti raste cijena u općenarodnim očima. Slijepi smo pri zdravim očima, glupi pri zdravoj pameti. Ili, nadam se, samo zaslijepljeni.
Hoću reći da vladajuća stranka koja je svačija, samo nije narodna, svojom demagogijom uspijeva održati vlast, da je stranka korumpirana do samoga hijerarhijskog vrha, da je vođa te vladajuće klike vrlo inteligentna osoba koja zna iskoristiti slabosti ovoga puka, a ostali su najobičniji poltroni koji zadovoljavaju svoje potrebe, ili su taoci toga vođe. On je stvorio monolitnu partiju koja je sama sebi svrha i na račun sve većega broja osiromašenog stanovništva ovo društvo gura u provaliju. Ona sedamnaest godina stara parola „Imamo Hrvatsku“ samo je floskula tadašnjeg i današnjeg predsjednika HDZ-a, toliko debela laž da bi nas trebalo biti sramota. Gdje je ta Hrvatska? Čije su to banke, tvornice, hoteli, Telekom, INA, čije su ceste, željeznice, kopno, more? Gdje su zagorski purani, slavonski kukuruz i pšenica, lički krumpir i volovi. Gdje je, pak, društveni humanizam, socijalna osjetljivost, dostojanstvo radnika i seljaka, moral i sustav vrijednosti? Gdje je, ljudi moji, hrvatski jezik? Oko ovoga što je od njega ostalo svađaju se svakojaki jezikozborci iz lukrativnih razloga; tko će više zaraditi na uspostavi nekog novog pravopisa koji se mijenja u dva izričaja –strjelica ili strelica te - neću ili ne ću.
Nekada sam se bojao Matice srpske, a sada se bojim Matice hrvatske i njenoga predsjednika. Nekada je Matica hrvatska branila interese hrvatskoga jezika kao identifikacije Hrvata u domovini i svijetu, a sada brani interese Igora Zidića i njegovih poltrona zadojenih nacionalizmom u onom negativnom smislu, naravno. Ničiji nacionalizam nije donio dobro svojoj naciji, svome narodu, ali zaluđuje. To je dobro poznato bilo i Tuđmanu, i Šušku, i Vladi Gotovcu i Ivanu Supeku koje je grijeh stavljati u ovaj kontekst, ali sam ih stavio radi toga da spomenem i dva autoriteta ovoga puka.
Žalostan sam što ne mogu učiniti puno pri svakim izborima, žalostan što se ta vlast odnarodila; ne samo na najvišoj razini, već i ovdje u Općini, u Gradu, u Mjesnom odboru, u Crkvi, ako baš hoćete, ali me ipak veseli da imam sličnomišljenika koji će jednoga dana stvoriti tu kritičnu masu za neku promjenu.
Hvala vam, stoga, na podrški, hvala vam što sudjelujete za opće dobro. Nikada nada ne nestaje.

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv