Maksova maksimala

nedjelja, 24.02.2008.

Vatromet Bille nebu pod oblake

Sve bližim ulaskom Hrvatske u europske asocijacije i u samu Uniju, uz bok braći i prijateljima Slovencima, tu našu domovinu potresaju razne nepodopštine. Od premoćne pobjede HDZ-a na prošlim parlamentarnim izborima premijera ne tetoše političke, gospodarstvene i kulturne prilike. Tetoše ga jedino njegovi ministri na čelu s Jadrankom Kosor koja se tako radosno smiješi i hihoće na svaki spomen njegava lika i djela.
A prošloga tjedna, pak, jedina svjetla točka na ovim našim prostorima bio je Branimir Glavaš!!! On je, pun rodoljubnog zanosa i brižnosti za ljudska prava, sam dao preventivnu ostavku na članstvo u saborskom Odboru za ljudska prava. Jednu takvu ideju da se optuženika za ubijanje ljudi na najsvirepiji način postavi za člana Odbora koji brine upravo za njihova prava, ne može izmisliti nitko doli španjoski konkvistadori u dalekoj Srednjoj Americi iz vremena osvita Novoga vijeka.
Toliko daleko od današnjosti su i naši saborski zastupnici; od hadezeovaca, preko esdepeovaca, zastupnika HNS-a, izvesnog Memedija do potpredsjednika Sabora Jože Friščića. „Podržali smo Glavaša uglavnom zato što je taj prijedlog bio u kvoti opozicije“, reći će predsjednica toga Odbora Nevenka Majdenić, a izvjesni Ivan Vučić, član istoga Odbora odgovara: „Je li primjereno da on bude u Odboru - ne bi štel mešat“ (sic).
Kako bilo da bilo, novinarka Sanja Modrić je u svom komentaru na tu sramnu perverziju napisala nešto u smislu da je u jednom bordelu teško razlučiti erotiku od pornografije. Tako je naš Sabor, zakonodavno tijelo jedne države, iznad kojega je samo Bog, od Vitezova kokošinjca došao do Sanjinog bordela. Sumnjam da je bordel od kokošinjca jako udaljen.
Drugi šok pripremio nam je lider Socijaldemokratske partije Zoran Milanović optuživši HDZ da je kreirao unutarnju i vanjsku političku strukturu saborskih potpredsjednika i predsjednika Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, a sam nije bio u stanju riješiti ta pitanja. Doista je neshvatljivo da jedan inteligentan čovjek može toliko naštetiti svom imidžu, svojoj stranci i svojim biračima. Kako je mogao očekivati da će mu HDZ donijeti, za njega, najpoviljniji ishod!?
Sljedeća pornografija uslijedila je u četvrtak, 21. veljače u dvorištu nove parcele trgovačkog lanca Billa (ili Minaco d.o.o. Zagreb) kada je u devet sati navečer po završetku prvoga dana otvorenja toga opskrbnoga centra upriličen vatromet kao da se radi o nekom državnom prazniku, vjerskom blagdanu ili ostamostaljenju Kosova. Pored rasprodanih banaka, njihovih vlasnika i osiguravajućih društava, trgovci su sljedeći paraziti svakoga društva i gule kožu siromašnom stanovništvu. Stoga oni hoće dokazati svu svoju veličinu na dosta primitivan način koji psihološki najviše utječe na potrošača – glamuroznim vatrometom koji se diže nebu pod oblake, kao što će se do neba dizati i njihova dobit. Dobro obaviješteni gospodarstvenici znaju da konkurencija između Konzuma, Lidla, Bille i Plodina neće utjecati na opći pad cijena u trgovinama, već samo nekim artiklima u pojedinim kućama, a prema dogovoru između njih samih. Zdrava ekonomska konkurencija u korist potrošača pusta je teorija bez ikakva učinka. Isto tako rade i banke sa svojim uslugama i enormnim zaradama.
„Veličanstveni“ vatromet gledalo je brojno potrošačko društvo s parkirališta i imali su sreću zapljeskati po završetku te farse kao da će tim činom život u gradu biti jeftiniji i ljepši no do sada.

nedjelja, 17.02.2008.

Sve je ovo maskenbal

Interesantno je da se ovi koji se ne potpisuju nikako, ni umjetničkim imenom čak, bore za transparentnost imena onih koji pišu blogove ili koji svojim komentarima kritiziraju javne osobe koje su plaćene iz proračuna grada, općine, županije ili države. Oni koji brane vlast ili su u samoj vlasti ne moraju se potpisivati jer „Zna se“ - njihovo je ime.
Ipak, gospodo, svojim primjerom ispravite krivu Drinu, počnite se prvo vi potpisivati pa ćete vjerojatno zaraziti i ostale. I nemojte glumiti vidovnjake kako sve poznajete, pa i autora ovoga bloga, jer ako smatrate da je to onaj „građanin“ iz OG-lista i svojevremeni kolumnist Karlovačkog lista, onda ste mogli primijetiti da se on tamo potpisivao imenom i prezimenom, ali mu nikakvi „točkasti“, „promatrani“ i „prolazni“ komentatori nisu kontrirali niti ga vrijeđali, jer bi se morali potpisati, a to im nije pasalo. Mnogi se nisu slagali s njegovim tekstovima, a bili su, istnabog, sličnog sadržaja i stila kao i ovi blogovi. No, sličnosti mogu biti i slučajne.
Netko je izmislio ove blogove s pseudonmom upravo zato da bi si obični smrtnik mogao dati oduška od, danas već pretjeranih, frustracija zbog sve težeg i bezvrijednijeg života, a koje frustracije vlasti svojom lažnom retorikom dižu na vrlo visoku potenciju. Kako u ovoj iskrivljenoj demokraciji, u ovom iskrivljenom kapitalizmu, nije preporučljivo kritizirati vlast (a kada je bilo preporučljivo) ne preostaje drugo no pisati anonimno, pisati i govoriti pod maskom. Ne samo u pokladne dane, već čitavu godinu.
Eto, u toj činjenici leži i razlog što gradonačelnici Ogulina unazad puno godina u danima kada smo iz onoga mraka izišli na ovu svjetlost koja će nam svijetliti vječno, ne daju organizirati pravu maškaradu kako je uobičajeno u svim sredinama koje drže do tradicije i narodnog običaja. Nema potrebe jer i tako stalno živimo pod maskom. Predlažem da ih ni ne mijenjamo pošto nas ovi vlastni špicli brzo otkriju. Uvijek su špicli služili vlasti, uvijek su bili nagrađivani za svoju rabotu i uvijek su bili zaštićeni. A za to vrijedi prodati čast, vlastito dostojanstvo i ponos. Tim prije što se u ovo elektroničko vrijeme ne trebaju ni eksponirati. Sjede u toploj sobi i prebiru po internetu tražeći kritike i kritičare. Sve negativne kritike stavljaju u reciklažu, a pozitivne u opticaj. A što se u Ogulinu, osim pohvala, ima i reći? Punoljetne maškare to sigurno ne mogu dokučiti pa ih stoga ni ne treba.
No, da za vrijeme poklada (u kojima je prava maškarada neprihvatljiva) vlast ne bi izgubila na cinizmu i bahatosti pobrinuli su se savjetnici gradonačelnika organizirajući susret s maškarama na kojem je gradonačelnik meštrici od maškara dao ključ grada Ogulina. Naime, Društvo Naša djeca, u organizaciji svoje zanosne predsjednice, pripremili su svoju, dječju maškaradu, pa je i meštarica koja je ponijela ključeve grada Ogulina, bastiona HDZ-a, predstavljala maloljetnu populaciju bez prava glasa u onom punoljetnom smislu.
Nije bilo pametno manipulirati s djecom neopterećenu ovim našim frustracijama, djecom koja su još nevina u onom karakternom, duhovnom smislu kako bi se zadovoljila vlastita taština, a svijetu i svjetini pokazalo da i mi imamo slobodu misli, govora i tiska. Da i mi imamo pravo na poklade i na korizmu u kojoj ćemo se odreći, ako ništa drugo, ono poštenja barem.

nedjelja, 10.02.2008.

Sloboda medija, treći puta

Nikada se do sada nisam pisano osvrtao na vaše komentare jer smatram da svi imamo pravo misliti, pisati i govoriti, bez posljedica. Ako ništa drugo, ova sloboda morala bi biti dostupna svakom čovjeku. Ovoga puta činim iznimku iz dva razloga. Prvo; tema je od posebne važnosti za uspostavu demokracije, i drugo; mnogi komentatori nisu shvatili da sam pisao o slobodi medija, a ne o Neši Magdiću. On je samo metafora profesionalnog novinara, a zabrana slobode izričaja izvršena je slučajno na njemu. Možda i nije slučajno, jer drugi i nisu pokušali biti u takvoj prilici.
Imponira mi mirnoća i prepoznavanje biti teme svih blogova na području Ogulina (ne samo na ovom) od strane Argusa i Pesimista, ali me čude postavke nekih komentatora koji donose paušalne, neargumentirane ocjene na temu bloga. Tako neki Vlado kazuje da blog „vrvi netočnostima“, ali ne kazuje koje su to. Usput spominje i blog o Lovačkom društvu mada je taj blog popraćen prijepisom svih spisa koji su pratili tu rabotu od strane Lovačkog društva. Tada nisam našao ni jednu primjedbu na katastrofično djelovanje toga društva (i našega pravnog sustava u cjelini), ali da su se ljudi popljuvali do konačne niskosti – jesu. Blog je htio naglasiti pravnu sigurnost čovjeka u novim društvenim okolnostima, a ta je sigurnost lošija nego u starom potrošenom sistemu.
Temu ovoga bloga nije prepoznao samo Vlado, nju nije prepoznao ni Jure koji, pak, tvrdi da „mahnito branim Nešu“. Možda je mislio da zdušno branim nekoga, a mahnito bih ga mogao napadati, recimo. Jure je ukazao da Nešo i nema malu plaću i za to mu hvala, ali je izgleda izvrnuo tezu, jer, ponovno naglašavam, Nešo je spomenut samo zato što je izrekao istinu koja žulja vlastodršce, a blog je htio isprovocirati te vlastodršce da se oglase i reču svoje viđenje ovoga slučaja. I ne samo njih. Blog je provocirao i direktoricu Radio Ogulina da se odredi o demokraciji u medijima, da zaštiti svoga novinara (ma tko bio) ili da ga ukori ako nije bio profesionalan.
Možete li vi sada zamisliti onoga mladog novinara koji je nedavno počeo raditi na ROG-u kakvu mu je poruku za budućnost poslao Nadzorni odbor ROG-a, gradonačelnik, saborski zastupnik i direktorica ROG-a.
Posebno sam htio isprovocirati našu „oporbu“, ali ju nisam primijetio u tom smislu. Banana se oglasio da je on komentirao gospodarsku stranu Ogulina u Novom listu. Pročitano je to, ali to nije nadomjestak za katastrofu neslobode medija u Ogulinu. Trebalo se dignuti na prednje noge zbog toga, trebalo je odmah dati do znanja da se vlast ne smije ponašati staljinistički, jer je to vrijeme prošlo. Nije se smjelo razmišljati tko je to rekao, već što je rekao. Ako se direktorica nije ufala pozvati na ROG barem glasnogovornicu ogulinske Vlade, mogla se ta oporba ujediniti i zajednički sazvati konferenciju za tisak, na kojem bi sudjelovali i „vanjski“ novinari koji se ne bi ustručavali postavljati pitanja i dati svoje komentare na tu ogulinsku sramotu.
Da ogulinski slučaj u našoj županiji nije osamljen, a prema tomu ni slučajan, dokazao je i karlovački gradonačelnik koji je na drugi način pokušao kanalizirati rad „svojega“ medija – Karlovački list, kada se okomio na novinare da su bez razloga i dogovora napustili sjednicu njegove Vlade i otišli pratiti, vjerojatno, nešto interesantnije. Za ovo je barem doznalo Društvo novinara Hrvatske, ali je naš slučaj u teškoj blokadi.

nedjelja, 03.02.2008.

Je li ovo ludnica? Šta je ovo?

Tragedija, katastrofa, kataklizma, apokalipsa, s mentalnim predznakom, mogla bi se nazvati stegovna mjera novinaru Radio Ogulina Nebojši Magdiću kojom će za mjesec siječanj primiti u svojoj „bušti“ 20 posto manju plaću i još će šest mjeseci biti na kušnji pod nadzorom četiri jahača apokalipse. Ta četiri eshatološka jahača koji odlučuju o sudbini gradića Ogulina, o smislu života njegovih građana, oni koji donose rat, glad, kugu i smrt demokraciji u njemu, oni su se drznuli izreći kaznu onomu koji je rekao istinu o njima. Nisu demantirali svoj stil života pod okriljem hadezeove religije, nisu priznali svoju bahatost, neodgovornost, nemar, nisu preispitali svoju savjest opterećenu lažima, enormnim primanjima i raznim pogodnostima, nisu podastrijeli svoje imovinske kartice biračima ili barem pravosudnim tijelima. Možda su to rekli ispovjedniku gurnuvši mu usput za pokoru s klecala ispovjedaonice stotinjak eura, kao indulgeciju, recimo.
Ali su ta četiri jahača; „narodni“ zastupnik, gradonačelnik, novi direktor Nove Bjelolasice (kao predsjednik Nadzornog odbora ROG-a) i neizbježni vojnik svake partije po pravnoj crti, uspjeli odvagnuti težinu i dužinu Nešina jezika. Težina verbalnog delikta mjeri se (ako niste znali) količinom istine u rečenici izrečene na javnom mjestu, na mediju. Sva četiri su građani ruralnog svjetonazora, a od danas se sa sigurnošću može reći i - mentalnog ograničenja. Ne, nije to za njih uvreda, mislim, čak, da se oni time ponose jer u protivnom ne bi im palo na um da na ovaj način obračunaju s jednim običnim smrtnikom koji povremeno reče ono što smisli svojom glavom.
Čuli smo da je narodni zastupnik bio izvan sebe na zasjedanju u vezi „demokratskog delikta“ na ROG-u i sav u pjeni tražio da se Neši da otkaz(!?) Za takvoga političara nikakvo čudo. Sjećate se možda da je pred nekoliko godina na tribini koju je organizirao Gong tadašnji gradonačelnik primijetio da je slušanost ROG-a samo pet posto radi lošega programa. Programski direktor Nebojša Magdić bio je ogorčen i uvrijeđen pa je reagirao objasnivši gradonačelniku da on i nije kompetentan dati mišljenje o kvaliteti jednog medija iz objektivnih razloga. Što je zapravo Nebojša govorio na račun gradonačelnika nije se moglo dokazati jer je snimka „izgubljena“ od strane Neše, a ni ova današnja nije više ponovljiva jer je „izgubljena“ od strane vlasti, ali je (piše u tadašnjem Karlovačkom listu) »Magdiću za sada samo packa zbog (pre)dugog jezika«. To je bilo u naslovu. A odluka je donešena na Skupštini ROG-a pod predsjedanjem Milana Hudurovića i u članku piše: „... Nakon duže rasprave odlučeno je da se Nebojši Magdiću odredi stegovna mjera upozorenja pred otkaz zbog narušavanja ugleda i dostojanstva gradonačelnika Vučića, ...“
Znači; taj ugled i dostojanstvo imaju svoj kontinuitet, ali samo za ljude na vlasti. Što oni svojim ponašanjem narušavaju ugled i dostojanstvo svojih birača, a posebno onih koji su glasali za nekoga drugog, nije za raspravu, nije za ocjenu, nije za stegovnu mjeru. Oni će biti kažnjeni na izborima, reći će netko. Malo morgen. Oni trebaju biti kažnjavani kada god naprave izlete bahatosti, nemara i neodgovornosti.
Sugeriram Nebojši Magdiću da se žali na odluku tijela koje mu je razrezalo kaznu (ako je to uopće bilo neko tijelo), a da mu mi damo moralnu podršku makar morali izaći na ulicu da donekle spasimo obraz ogulinskoj demokraciji kao što su Zagrepčani svojevremeno spasili Radio 101. Nije u pitanju odbitak od plaće. Nešina plaća je tako mala da tih 20 posto ne znači neku stavku. Radi se naprosto o stilu vladanja ljudi koji ne zavređuju ničije poštovanje. Za njih je Goli otok još uvijek nešto što nije trebalo ukinuti.
Njih, kao i ovakav kapitalizam, treba zbaciti.

<	veljača, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv