Interesantno je da se ovi koji se ne potpisuju nikako, ni umjetničkim imenom čak, bore za transparentnost imena onih koji pišu blogove ili koji svojim komentarima kritiziraju javne osobe koje su plaćene iz proračuna grada, općine, županije ili države. Oni koji brane vlast ili su u samoj vlasti ne moraju se potpisivati jer „Zna se“ - njihovo je ime.
Ipak, gospodo, svojim primjerom ispravite krivu Drinu, počnite se prvo vi potpisivati pa ćete vjerojatno zaraziti i ostale. I nemojte glumiti vidovnjake kako sve poznajete, pa i autora ovoga bloga, jer ako smatrate da je to onaj „građanin“ iz OG-lista i svojevremeni kolumnist Karlovačkog lista, onda ste mogli primijetiti da se on tamo potpisivao imenom i prezimenom, ali mu nikakvi „točkasti“, „promatrani“ i „prolazni“ komentatori nisu kontrirali niti ga vrijeđali, jer bi se morali potpisati, a to im nije pasalo. Mnogi se nisu slagali s njegovim tekstovima, a bili su, istnabog, sličnog sadržaja i stila kao i ovi blogovi. No, sličnosti mogu biti i slučajne.
Netko je izmislio ove blogove s pseudonmom upravo zato da bi si obični smrtnik mogao dati oduška od, danas već pretjeranih, frustracija zbog sve težeg i bezvrijednijeg života, a koje frustracije vlasti svojom lažnom retorikom dižu na vrlo visoku potenciju. Kako u ovoj iskrivljenoj demokraciji, u ovom iskrivljenom kapitalizmu, nije preporučljivo kritizirati vlast (a kada je bilo preporučljivo) ne preostaje drugo no pisati anonimno, pisati i govoriti pod maskom. Ne samo u pokladne dane, već čitavu godinu.
Eto, u toj činjenici leži i razlog što gradonačelnici Ogulina unazad puno godina u danima kada smo iz onoga mraka izišli na ovu svjetlost koja će nam svijetliti vječno, ne daju organizirati pravu maškaradu kako je uobičajeno u svim sredinama koje drže do tradicije i narodnog običaja. Nema potrebe jer i tako stalno živimo pod maskom. Predlažem da ih ni ne mijenjamo pošto nas ovi vlastni špicli brzo otkriju. Uvijek su špicli služili vlasti, uvijek su bili nagrađivani za svoju rabotu i uvijek su bili zaštićeni. A za to vrijedi prodati čast, vlastito dostojanstvo i ponos. Tim prije što se u ovo elektroničko vrijeme ne trebaju ni eksponirati. Sjede u toploj sobi i prebiru po internetu tražeći kritike i kritičare. Sve negativne kritike stavljaju u reciklažu, a pozitivne u opticaj. A što se u Ogulinu, osim pohvala, ima i reći? Punoljetne maškare to sigurno ne mogu dokučiti pa ih stoga ni ne treba.
No, da za vrijeme poklada (u kojima je prava maškarada neprihvatljiva) vlast ne bi izgubila na cinizmu i bahatosti pobrinuli su se savjetnici gradonačelnika organizirajući susret s maškarama na kojem je gradonačelnik meštrici od maškara dao ključ grada Ogulina. Naime, Društvo Naša djeca, u organizaciji svoje zanosne predsjednice, pripremili su svoju, dječju maškaradu, pa je i meštarica koja je ponijela ključeve grada Ogulina, bastiona HDZ-a, predstavljala maloljetnu populaciju bez prava glasa u onom punoljetnom smislu.
Nije bilo pametno manipulirati s djecom neopterećenu ovim našim frustracijama, djecom koja su još nevina u onom karakternom, duhovnom smislu kako bi se zadovoljila vlastita taština, a svijetu i svjetini pokazalo da i mi imamo slobodu misli, govora i tiska. Da i mi imamo pravo na poklade i na korizmu u kojoj ćemo se odreći, ako ništa drugo, ono poštenja barem.
Post je objavljen 17.02.2008. u 07:00 sati.