Nikada se do sada nisam pisano osvrtao na vaše komentare jer smatram da svi imamo pravo misliti, pisati i govoriti, bez posljedica. Ako ništa drugo, ova sloboda morala bi biti dostupna svakom čovjeku. Ovoga puta činim iznimku iz dva razloga. Prvo; tema je od posebne važnosti za uspostavu demokracije, i drugo; mnogi komentatori nisu shvatili da sam pisao o slobodi medija, a ne o Neši Magdiću. On je samo metafora profesionalnog novinara, a zabrana slobode izričaja izvršena je slučajno na njemu. Možda i nije slučajno, jer drugi i nisu pokušali biti u takvoj prilici.
Imponira mi mirnoća i prepoznavanje biti teme svih blogova na području Ogulina (ne samo na ovom) od strane Argusa i Pesimista, ali me čude postavke nekih komentatora koji donose paušalne, neargumentirane ocjene na temu bloga. Tako neki Vlado kazuje da blog „vrvi netočnostima“, ali ne kazuje koje su to. Usput spominje i blog o Lovačkom društvu mada je taj blog popraćen prijepisom svih spisa koji su pratili tu rabotu od strane Lovačkog društva. Tada nisam našao ni jednu primjedbu na katastrofično djelovanje toga društva (i našega pravnog sustava u cjelini), ali da su se ljudi popljuvali do konačne niskosti – jesu. Blog je htio naglasiti pravnu sigurnost čovjeka u novim društvenim okolnostima, a ta je sigurnost lošija nego u starom potrošenom sistemu.
Temu ovoga bloga nije prepoznao samo Vlado, nju nije prepoznao ni Jure koji, pak, tvrdi da „mahnito branim Nešu“. Možda je mislio da zdušno branim nekoga, a mahnito bih ga mogao napadati, recimo. Jure je ukazao da Nešo i nema malu plaću i za to mu hvala, ali je izgleda izvrnuo tezu, jer, ponovno naglašavam, Nešo je spomenut samo zato što je izrekao istinu koja žulja vlastodršce, a blog je htio isprovocirati te vlastodršce da se oglase i reču svoje viđenje ovoga slučaja. I ne samo njih. Blog je provocirao i direktoricu Radio Ogulina da se odredi o demokraciji u medijima, da zaštiti svoga novinara (ma tko bio) ili da ga ukori ako nije bio profesionalan.
Možete li vi sada zamisliti onoga mladog novinara koji je nedavno počeo raditi na ROG-u kakvu mu je poruku za budućnost poslao Nadzorni odbor ROG-a, gradonačelnik, saborski zastupnik i direktorica ROG-a.
Posebno sam htio isprovocirati našu „oporbu“, ali ju nisam primijetio u tom smislu. Banana se oglasio da je on komentirao gospodarsku stranu Ogulina u Novom listu. Pročitano je to, ali to nije nadomjestak za katastrofu neslobode medija u Ogulinu. Trebalo se dignuti na prednje noge zbog toga, trebalo je odmah dati do znanja da se vlast ne smije ponašati staljinistički, jer je to vrijeme prošlo. Nije se smjelo razmišljati tko je to rekao, već što je rekao. Ako se direktorica nije ufala pozvati na ROG barem glasnogovornicu ogulinske Vlade, mogla se ta oporba ujediniti i zajednički sazvati konferenciju za tisak, na kojem bi sudjelovali i „vanjski“ novinari koji se ne bi ustručavali postavljati pitanja i dati svoje komentare na tu ogulinsku sramotu.
Da ogulinski slučaj u našoj županiji nije osamljen, a prema tomu ni slučajan, dokazao je i karlovački gradonačelnik koji je na drugi način pokušao kanalizirati rad „svojega“ medija – Karlovački list, kada se okomio na novinare da su bez razloga i dogovora napustili sjednicu njegove Vlade i otišli pratiti, vjerojatno, nešto interesantnije. Za ovo je barem doznalo Društvo novinara Hrvatske, ali je naš slučaj u teškoj blokadi.
Post je objavljen 10.02.2008. u 07:00 sati.