Maksova maksimala

nedjelja, 30.12.2007.

Sretnija nova godina

Nema što, minula je i ova. Počeli smo ju pisati crvenom bojom, ali zapečatismo govnom. Tako je ispalo. Doći do prave demokracije, do vraćanja dostojanstva radniku, radniku umirovljeniku i do uspostave korektnog sustava vrijednosti moramo gajiti nadu naredne četiri godine što i nije tako mnogo prema povijesti Novoga vijeka, ili, ako ćemo skratiti - od stoljeća sedmog.
Šteta što do erektivnog stanja nacije treba proći četiri godine i što je sljedeća prestupna, pa je time i duža, ali za to izbora nemamo.
Dobro je, pak, da su od izbora do konstituiranja vlasti uskočili božićni blagdani i novogodišnji praznik, da na trenutak zaboravimo novu nametnutu svjetsku religiju koja se zove kapitalizam koji će doći glave čitavom čovječanstvu. Kada spominjem kapitalizam i kataklizmu koju on izaziva sjetim se Nostradamusa i njegovih proročanstava. Još tada kada ih je pisao rekao je da se ona ne moraju obistiniti ako ih shvatimo ozbiljno i ako djelujemo na društvene prilike u smislu otklanjanja uzroka tragedije. Dakle, možemo spasiti čovječanstvo, ali kapitalizam moramo zbaciti, rekao naš najveći humanist Ivan Supek.
Ne bih imao mira da u vezi toga kapitalizma i njegovih posljedica ne spomenem ovo što me se nedavno posebno dojmilo. Naime, u Josipdolu sam bio u jednoj trgovini u samom centru te općine i proživio s osobljem sat vremena. Vani je snijeg, hladno je. Zgrada ima podrum s kotlovnicom u ispravnom stanju, ali nema grijanja. I spremnici za lož ulje su puni.
- Zašto, ljudi, ne zapalite tu peć? - nameće se pitanje.
- Ne dozvoljava gazda! - slijedi odgovor.
- Pa gdje vam je gazda?
- Živi negdje oko Zagreba.
- I ne da vam zapaliti peć?
- Ne da.
Razgledavajući trgovačke prostorije u prizemlju i katu naiđem na neku ostavu u kojoj gori obični rešo.
- Pa stavite si kuhati kavu, vruć vam je rešo.
- Nije to za kavu, na njega si zgrijemo ruke kada se oslobodimo mušterije (!?)- bio je tužan odgovor.
Zbog toga sam ovaj posljednji ovogodišnji post posvetio tim ženama koje od straha za egzistenciju (kakvu- takvu) nemaju snage ni hrabrosti prijaviti poslodavca inspekciji zaštite na radu, ili bilo kojoj drugoj. Dobile bi otkaz, a sljedeće zaposlene ne bi se usudile uključiti ni rešo da zgriju ruke. Poslodavac bi ostao nedirnut!
Zato tim promrzlim ženama iz Josipdola želim u novoj godini dugo toplo ljeto, a svim ostalim ženama i muškarcima sretniju narednu godinu.
Vlasti i poslodavcima bih poručio da, kao deklarirani kršćani, svladaju sedam glavnih grijeha, naročito prvi - oholost, a da se plaše onoga nebu vapijućega grijeha - neplaćanje radniku zarađeno.
Svima ostalima želim da u narednoj godini izbjegnu zdravstvene ustanove, ne zbog toga što je zdravstvo u rasulu, već da budete zdravi - množeći se ktomu.
Sretna nova godina i svima onima koji su komentirali na ovomu blogu, makar i zlonamjerno.

nedjelja, 23.12.2007.

Sretan vam Božić

Ako je Uskrs najveći blagdan kršćana jer se i čiav kršćanski nauk temelji na uskrsnuću nakon smrti, Božić je svakako najradosniji. Na Božić se rodio mali bog u maloj betlehemskoj štalici što je trebalo navijestiti da se, premda božji sin, rodio u skromnosti, a nikako o materijalnom bogatstvu i raskoši. Od prvih dana svoje zrelosti propovijedao je tu doživljenu skromnost i propovijedao je ljubav iznad svega. Osnovao je Crkvu, ali u duhovnom smislu, a ne u materijalnom. Svoj je nauk pronosio po gori i proplancima, a ne u monumentalnim ordinarijatima, ne u vatikanskoj zlatnoj palači. Bio je okružen svojim učenicima i ljudima u koje je vjerovao, a ne farizejima, licemjerima. Svojim je apostolima znao prati i noge jer im je služio, nije se vozio u prometalu niti nosio u jednosjedu.
Nije teško vjerovati da je Isus kojega su prozvali Krist živio život opisan u Novom zavjetu, nije teško vjerovati da je bio nadahnut jednom komunističkom idejom da bi svi ljudi trebali živjeti dostojanstveno, da onaj koji ima treba dijeliti s onima koji nemaju. Za vjerovati je da je takav smetao aristokraciji i da je Poncije Pilat bio zadužen predati ga svojim neprijateljima, premda je i njih ljubio.
No, teško je povjerovati da je Bog stvorio Adama iz blata, a potom i Evu od njegova rebra. Teško je vjerovati da ih je Bog, kao njihov stvoritelj, htio držati u zabludi i neznanju da mogu živjeti u raju i jesti rajske plodove dovijeka bez rada i brige, nesvjesni da su čak i goli.
Vjerojatno je zbog toga došlo do istočnoga grijeha kojega je Eva prenijela i na Adama i koji je genetsko nasljedstvo budućih pokoljenja sve do danas.
Isus je, kažu, poslan od Boga da nas oslobodi, ne samo istočnoga grijeha, već i svih drugih grijehova koje smo činili i koje ćemo još činiti, da nas pouči ljubavi i solidarnosti. No, njegovi sljednici, današnji svećenici, biskupi i papa uzeli su si za pravo da izvitopere njegov trud u uvjeravanju da je davanje puno veća sreća nego primanje. Tu je potpuno urušen Isusov nauk. Vratimo se toj maksimi; dajmo potrebitima, uzmimo tajkunima. Tko to svećenstvu daje za pravo izvrtati Isusov nauk i tko im omogućava njihovu glavnu preokupaciju kako se domoći što više vrijednosnih nekretnina koje im je, tobože, oduzela prošla vlast. A kako su to oni zaradili? Još smo im, k tomu, zakonom regulirali plaće i mirovine iz državnog proračuna kojega namiruju i oni koji nisu pripadnici te religije, ili ateisti, svejedno.
Zato u ovo vrijeme godišta, s obzirom na 90 posto hrvatskoga pučanstva deklariranog kao kršćani, većinom katolici, za očekivati je da se pored prekomjerne materijalne potrošnje uz Božić, pridrže i onih barem devet zapovijedi božjih, da se počnemo voljeti, poštivati i solidarizirati od ovoga Božića pa nadalje. Ako to prihvati i HDZ-ova vladajuća struktura ja ću biti prvi koji će joj biti lojalan. Da li će to uspjeti novom mandataru za sastav nove vlade sa starim kadrom teško je vjerovati, posebno uz ovo euforično busanje u prsa kako je narod prepoznao njihova dostignuća u prošlom mandatu, dok u isto vrijeme svjetska asocijacija za praćenje zemalja po kriteriju standarda življenja stavlja Hrvatsku čak četiri mjesta niže nego prethodne godine. To je podatak koji bi morao vlast zabrinuti do te mjere da izvrši totalnu reformu svojih navika koje naginju korupciji, kriminalu i mafiji.
Ako je već 92 posto stanovništva ovoga planeta religiozno, i vjeruju u nešto, ja sam za vjerovanje da poslije ovoga Božića ništa neće biti kao prije. Zato neka nam je sretan i blagoslovljen Božić i neka nam ti blagdani budu prekretnica za ulazak u život dostojan običnog čovjeka kojega je preferirao Isus Krist.

nedjelja, 16.12.2007.

Arhitekt Kruno Tonković

Tako bih volio da se gospođa Marija Magdić posvađa s Radio Ogulinom (ROG-om) kako se svojedobno posvađala i s urednikom OG lista kada je pisala svoje putopise ogulinskim uskim stazama od Poncija do Pilata. Istinabog prigovorila je tada da je OG-list privatiziran od strane urednika, kao što je danas privatiziran od strane Gradskog poglavarstva. No, što ćemo; živjeti se mora, ali i vladati i manipulirati narodom.
Bilo kako bilo, gospođi urednici radio serije o ogulinskim kućama i obiteljima šetnja Ogulinom vječna je opsesija i neće se zaustaviti dok programskom direktoru ROG-a (ako još takav postoji) ne dozlogrdi privatiziranje toga istoga Radio Ogulina, ali od strane gospođe Magdić. Naime, gospođa Magdić servira nam o kućama i njenim starosjediocima, ali i o novosjediocima, svoje viđenje karakternih osobina tih ljudi. Ti ljudi su uglavnom krasni, pošteni, religiozni, trpeći, potrebiti, a drugi koji joj nisu po volji bivaju preskočeni, zaboravljeni, kao da su negdje drugdje. Koliko su se puta ženili, koliko su djece imali, koje su ocjene dobivali u pučkoj, a koje u srednjoj školi, koji puta s pogledom u ložnicu, sve su to informacije koje se dadu čuti u toj emisiji. Mnogima je ta serija interesantna, ali da ju sastavlja netko drugi sigurno je da bi karakterne osobine svih tih ljudi bile drugačije. To su, ipak, obični ljudi sa svim svojim manama i vrlinama, ali nisu javne osobe. Objektivni dojmovi nisu dostupni, niti ih je moguće objektivizirati.
Sve ovo ne bih spominjao, jer te emisije slušam samo slučajno, da me jedan slučaj nije pogodio na putu urednice emisije mimo Doma obrtnika, nekadašnje trgovine Dobre i Tiskare. S druge strane tih zgrada nalazi se novi Đulin most i spomenik "arhitektu Kruni Tonkoviću", kako je naglasila gospođa Magdić, ne dajući mu nikakav drugi značaj osim "da je bolje održavan od spomenika Franje Tuđmana na njegovu trgu uz autobusni kolodvor".
Bez obzira što su prof. Krunoslav Tonković i dr. Franjo Tuđman bili deklarirani kao javne osobe koje su trebale biti u funkciji naroda, njihovi spomenici, biste, nisu se našle na pravom mjestu. Ovdje ću se osvrnuti samo na bistu profesora Krunoslava Tonkovića, građevinskog inženjera, a ne arhitekta, svjetski priznatog graditelja masivnih mostova, koji je svojevremeno (oko 1975. godine) projektirao most preko Đule, ali sasvim drugačijih karakteristika od ovoga izgrađenoga. Taj se most "sakrio" u Đulin kanjon i činio simbiozu s prirodom. Prof. Tonković jest bio "arhitekt" jer su njegovi mostovi u arhitektonskom smislu imali smisla za razliku od ovoga nadasve ružnog i uskog mosta. A ponavljam od prije više godina da se u suvremenom graditeljstvu neće naći novoprojektirana prometna građevina koja će širinom biti manja od već postojeće ceste. To se dogodilo našem mostu jer ga je projektirao Jure Radić za doba Franje Tuđmana, a ne Krunoslav Tonković. Zato je na mjestu spomenika umjesto Tonkovića morao biti Jure Radić da svjedoči svojem promašaju proizašlom bahatošću i opijenošću svojom "veličinom". Bista prof. Tonkovića priliči na mostu u Slunju ili mostu Slobode u Zagrebu, a ne ovdje.
To je ono što je trebala spomenuti gospođa Magdić da se htjela informirati o tom spomeniku, a ne da joj bude tema kako je on bilje uređen od Tuđmanova. Tonković nije živio u eri privatizacije, njemu posebni spomenici i ne trebaju. Svi njegovi mostovi su spomenici koji služe narodu i baštini graditeljske kulture u Hrvata. I svi su ljepši od ovoga novoga mosta preko Đule i širi od tada postojećih prometnica, a nisu građeni u kapitalizmu.

nedjelja, 09.12.2007.

Sveti Nikola na ogulinski način

Prosinac bi trebao biti najveseliji mjesec u godini, mjesec u kojemu se nizaju blagdani koji počimaju Svetim Nikolom, upravo minulim. Svi bi blagdani trebali biti radosni i blagodatni. Sveti Nikola je, kažu, bio tako dobroga srca da je pomogao tri udavače koje nisu imale miraza, da se udaju, a ne da završe u bordelu. Zamislite, već u 4. stoljeću prostitucija je bila na cijeni, a mi se danas čudimo Friščiću i Memediju. Podario im je miraz koji je tada, eto, morala dati na panj nevina djevojka, e kako bi se domogla svojega ljubljenoga. Ni tada ljubav nije bila dovoljna da usreći dvoje mladih ljudi kako bi se mogli razmnožavati u kršćanskom duhu, u kršćanskom stoga pošto tada nije bilo razlike između pravoslavaca i katolika, protestanata i Jehovinih svjedoka. Sam Isus Krist, kao antipod današnjoj crkvi, kao preteča komunista, nije pravio razliku između ljudi ni njihova svjetonazora, nije ih prisiljavao da ga slušaju, već je umjerenim glasom, izvanrednom dikcijom i uvjerljivošću privlačio mnoštvo da ga slijedi sve dok se vlast, preteča HDZ-a pak, nije uplašila da će Krist ugroziti njihov autoritet. Morali su ga likvidirati. Zato otada i nema nekih većih likvidacija, ako izuzmeno Kenedyja, Paradžika, Kraljevića i nedavno Zečevića. Tuđman, Izetbegović i Milošević su blagopokojni.
Isus tada nije mogao znati da će se stvoriti i mnoge druge kršćanske sekte kao što je HDZ, nastao metamorfozom ortodoksnih komunjara koji su zastupali tezu da nema boga ako ga ne možemo vidjeti, kao što se za mnoge može reći da nemaju ni mozga kada im se ne vidi. Danas je sve više rašireno mišljenje da se HDZ-ov um razvio iz Neuma, pošto ga silom žele zaobići pelješkim mostom i zabraniti Bosancima, pače i Hercegovcima, da se infiltriraju u Hrvatsku kroz Neum. Oni moraju ostati u Bosni i Hercegovini kao stameno biračko tijelo određene političke provenijencije.
No, udaljio sam se od svetoga Nikole. Tadašnji Nikola donosio je darove djeci i udavačama i ta lijepa gesta postala je tradicija darivanja na blagdan sv. Nikole do današnjih dana. Tako je svoje građane Nikolina, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta, darivala s impozantnim jaslicama, simbolom siromašnih kojima je pripadao i sam Isus, a Nikola, gradonačelnik Ogulina, darivao je građane sa skorašnjim otvaranjem sretnih lanaca što Lidla, što Bille, a uskoro i Plodina. Pored već otvorenog Konzuma Ogulinci više neće morati svoju kupovnu moć iskazivati širom Hrvatske i Europske unije, već će sav novac trošiti u samom Ogulinu, što je potpuno u redu kada već tu plaćaju i porez. Impozantne zgrade u samom centru grada asociraju; jedna na konjušnicu, druga na skladište eksploziva bez prozora i vrata, već su otvori smješteni vjerojatno na petoj, krovnoj fasadi, pridonijet će živosti u samom centru grada pa gradski oci i Gradsko vijeće razmišljaju o podzemnim parkiralištima i garažama po uzoru na Bandićevu metropolu.
Istinabog, svi ti lanci kojima nećemo vezati razne Mraoviće i Milinoviće, svi ti paraziti ovoga društva, imaju ponudu samo u prehranbenim artiklima i kućanskim potrepštinama, a obuća, tekstil i bunde ponuda su domaćega trgovačkog diva čiji direktor nije Nikola, već imenjak samoga Isusova namjesnika na zemlji - svetoga Petra. Taj ne poklanja narodu ništa, ali čitav život živi na narodnoj grbači, što znači da je i on usko vezan uz narod. Kao i sam sveti Nikola.
Sveti Nikola dariva svakoga prema zasluzi, ali i prema objektu što ga vjernik stavlja na prozor uoči samoga blagdana. Obično su to čiste cipele, čizme, "ribarice", ali može i nešto sasvim drugo. Uglavnom, svi smo toga dana sretni i veseli. Slaveći tako ovaj blagdan uzviknuo bih: "Živio sveti Nikola", parafrazirajući našega nadbiskupa Puljića koji je 2. veljače ove godine na festi od sv. Vlaha uskliknuo: "Živio sveti Vlaho!"

nedjelja, 02.12.2007.

Ta u nadi smo spašeni

Neki dan je papa Benedikt XVI ispisao, pače potpisao, encikliku svojim biskupima i svekolikom stadu pod egidom svetoga Pavla i naslovom "Spe salvi". Da prevedem? Pa i kad čitate novine naši bajni novinari guraju se ispisati toliko stranih riječi koje potječu iz engleskog fundusa stvarajući novgovor, kako bi ispali tobože pismeniji i omalovažili obične smrtnike koji mogu razgovarati samo hrvatskim, materinjim jezikom. Ma koliko dobro poznavali svoj jezik, novine i nepismeni novinari naturuju nam sve više nepotrebnih engleskih izraza, a taj trend proširio se i na ulične i ine reklame te nazive svega i svačega. Ako prolazite ulicama nekih većih gradova, da ne govorimo o metropoli, nećete znati da li se iza nekog ispisanog panoa nalazi bordel ili pogrebno poduzeće, restoran ili trgovina erotskih pomagala, bazen za plivanje ili slalomska staza na Bjelolasici.
No, da se vratimo naslovu. Papa je svojim biskupima i svojoj pastvi objavio poslanicu pod naslovom "U nadi spašeni" parafrazirajući svetoga Pavla i njegovu poslanicu Rimljanima "Ta u nadi smo spašeni". To je ono bacanje u zabludu obične ljude koje Bog nije obdario srećom, već ih je kaznio poštenjem i siromaštvom kako bi skupili što više nade da će im zagrobni život biti sadržajan i bogomdan. Papa se u toj poslanici okomio na Marxa i ateiste kojima plaši narod, jer su oni, kao, u svom pokušaju da uspostave pravedniji svijet od feudalnog i kapitalističkog počinili brdo okrutnosti i nasilja nad pravdom.
Ovaj papa nije vodio križarske ratove oko 12. stoljeća, on nije bio među konkvistadorima u Srednjoj i Južnoj Americi u 16. i 17. stoljeću kada su u ime Crkve i katoličanstva Španjolci počinili genocid nad indijanskim narodom, nije čak bio prisutan inkvizicijskim procesima kada su crkvenim zakonima mogli spaljivali mlade djevojke, ali i napredne znanstvenike. Zamislite; spaljivali žive djevojke i naslađivati se time, a danas znamo, nakon one tragedije na Kornatu, tvrdnju liječnikâ da zapaljeni čovjek ne pada u komu kao kod drugih umiranja, već svjestan odlazi u "vječnost" pod strašnim mukama koje mu je priuštio Bog primajući ga k sebi. Papa se nije okoristio niti novcem koje je Crkva naplatila indulgencijom od lakovjernih griješnika, ali uživa u bogatstvu i raskoši Vatikana i štiti svoje sebične biskupe i svećenike koji žive u izobilju na grbači svoga stada i državnog proračuna.
Papina enciklika kao da je modificirani zapisnik Sanaderove izborne kampanje. I ovaj plaši narod s nekim SDP-om, ili koalicijom lijevog centra, imputirajući im neke nakane koje se protive Bogu i HDZ-u, a samo su Bog i HDZ pokrenuli Hrvatsku i vode ju u blagostanje koje je obećao još ćaća domovine. HDZ će vratiti dug umorevljinicima ne kazujući tko im je okrao mirovinu, oni će smanjiti nezaposlenost bez obrazloženja tko je opljačkao radničku klasu uništavanjem tvornica i tko je radnika bacio na cestu. HDZ će se boriti protiv droge, a glavni dileri su pod zaštitom policije i pravosuđa, oni se bore protiv korupcije, a u nadzornim odborima svih interesantnih korumpiranih ustanova i poduzeća sjede njegovi ministri kojima ni vlas ni vlast ne pada iz glave. Sanader širi demagogiju da ga Europa podržava, ali moli Boga da ne uđe u nju jer se mora ponašati europski, a to ipak ne može. Ta pokvarena Europa koja je dozvolila ovaj Posljednji balkanski rat i koja ga još nije završila ipak ima instrumente koje HDZ nikada nije i ne želi imati - pravni društveni odnos.
Na koncu; "Pokrenuli smo Hrvatsku, idemo dalje" poručuje Sanader i, prema ovogodišnjim izvješću UN o ljudskom razvoju, Hrvatsku smjestio tri mjesta niže nego lani. Po trajanju života, obrazovnoj razini i dohotku po glavi stanovnika Hrvatska je lani bila 44. a danas 47. Idemo dalje, dno je daleko.

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv