Nema što, minula je i ova. Počeli smo ju pisati crvenom bojom, ali zapečatismo govnom. Tako je ispalo. Doći do prave demokracije, do vraćanja dostojanstva radniku, radniku umirovljeniku i do uspostave korektnog sustava vrijednosti moramo gajiti nadu naredne četiri godine što i nije tako mnogo prema povijesti Novoga vijeka, ili, ako ćemo skratiti - od stoljeća sedmog.
Šteta što do erektivnog stanja nacije treba proći četiri godine i što je sljedeća prestupna, pa je time i duža, ali za to izbora nemamo.
Dobro je, pak, da su od izbora do konstituiranja vlasti uskočili božićni blagdani i novogodišnji praznik, da na trenutak zaboravimo novu nametnutu svjetsku religiju koja se zove kapitalizam koji će doći glave čitavom čovječanstvu. Kada spominjem kapitalizam i kataklizmu koju on izaziva sjetim se Nostradamusa i njegovih proročanstava. Još tada kada ih je pisao rekao je da se ona ne moraju obistiniti ako ih shvatimo ozbiljno i ako djelujemo na društvene prilike u smislu otklanjanja uzroka tragedije. Dakle, možemo spasiti čovječanstvo, ali kapitalizam moramo zbaciti, rekao naš najveći humanist Ivan Supek.
Ne bih imao mira da u vezi toga kapitalizma i njegovih posljedica ne spomenem ovo što me se nedavno posebno dojmilo. Naime, u Josipdolu sam bio u jednoj trgovini u samom centru te općine i proživio s osobljem sat vremena. Vani je snijeg, hladno je. Zgrada ima podrum s kotlovnicom u ispravnom stanju, ali nema grijanja. I spremnici za lož ulje su puni.
- Zašto, ljudi, ne zapalite tu peć? - nameće se pitanje.
- Ne dozvoljava gazda! - slijedi odgovor.
- Pa gdje vam je gazda?
- Živi negdje oko Zagreba.
- I ne da vam zapaliti peć?
- Ne da.
Razgledavajući trgovačke prostorije u prizemlju i katu naiđem na neku ostavu u kojoj gori obični rešo.
- Pa stavite si kuhati kavu, vruć vam je rešo.
- Nije to za kavu, na njega si zgrijemo ruke kada se oslobodimo mušterije (!?)- bio je tužan odgovor.
Zbog toga sam ovaj posljednji ovogodišnji post posvetio tim ženama koje od straha za egzistenciju (kakvu- takvu) nemaju snage ni hrabrosti prijaviti poslodavca inspekciji zaštite na radu, ili bilo kojoj drugoj. Dobile bi otkaz, a sljedeće zaposlene ne bi se usudile uključiti ni rešo da zgriju ruke. Poslodavac bi ostao nedirnut!
Zato tim promrzlim ženama iz Josipdola želim u novoj godini dugo toplo ljeto, a svim ostalim ženama i muškarcima sretniju narednu godinu.
Vlasti i poslodavcima bih poručio da, kao deklarirani kršćani, svladaju sedam glavnih grijeha, naročito prvi - oholost, a da se plaše onoga nebu vapijućega grijeha - neplaćanje radniku zarađeno.
Svima ostalima želim da u narednoj godini izbjegnu zdravstvene ustanove, ne zbog toga što je zdravstvo u rasulu, već da budete zdravi - množeći se ktomu.
Sretna nova godina i svima onima koji su komentirali na ovomu blogu, makar i zlonamjerno.
Post je objavljen 30.12.2007. u 07:00 sati.