Maksova maksimala

nedjelja, 24.06.2007.

Inkvizicija na lovački način

Lovstvo ima, prema Zakonu o lovstvu (NN 140/05), gospodarsku, turističku i rekreacijsku funkciju i funkciju zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa. Svaki zakon trebaju poštivati svi, a Zakon o lovstvu posebno lovci. Da li su ga svi oni i pročitali, o tom potom.
Postoje, doduše, dvije vrste lovaca; jedni koji uživaju u prirodi, čuvaju i pothranjuju divljač da ne ugine, da ukrašavaju tu prirodu i; drugi koji pothranjuju divljač kako bi ju mogli ubijati. To je onaj agresivni, ubilački nagon svakog čovjeka, koji se može kontrolirati naobrazbom, podizanjem kulture življenja i produbljivanjem svijesti o prirodi kao savezniku čovjekovom. Naobrazba nije završena srednja, viša ili visoka škola; dnevna, večernja ili noćna, svejedno je, naobrazba je shvaćanje prirode i njenih zakona.
Boriti se protiv nenaoružanih, golonogih, životinja, ubiti tako nemoćne proganjane ljepotice svake šume, livade, gmajne, a zatim slavodobitno jednom nogom stati na njihovo truplo i fotografirati se za Lovački glasnik, Harahvati ili neki ženski časopis, mogu samo primitivci. Toliko s popovanjem o lovstvu!
No, ovo što se dogodilo u Lovačkom društvu Klek Ogulin nadilazi svaki pojam o lovstvu ponuđenom u Zakonu, ili uljuđenoj udruzi izvjesnog soja ljudi pa makar ta udruga bila vođena po čovjeku visoke stručne spreme, prosvjetne struke, čak.
Naime, jedan član LD Kleka osuđen je bez dokaza o svojoj krivnji. Osuđen je temeljem "prijave grupe lovaca" bez pisane prijave i bez imena i prezimena prijavitelja. Njih zamjenjuje predsjednik Društva koji potpisuje odluku o pokretanju stegovnog postupka, predsjednik Stegovnog suda koji donosi odluku o odgojnoj mjeri "... imajući u vidu da će ista biti dovoljno blaga i dovoljno stroga u odgojnom smislu i očuvanju etike naših lovaca." I nakon žalbe osuđenika nije nitko argumentirao "inkriminarano djelo" niti imenovao prijavitelje, a žalbe na odluke Stegovnog suda odbijene od Izvršnog odbora i kasnije Skupštine društva potpisuje ponovno predsjednik LD Klek, profesor. Ova posljednja odbijencija je i konačna u okviru Društva!
Osuđenom lovcu koji je i sam profesor, ali s glasom bezkompromisnog čovjeka po pitanju moralnih kvaliteta na poslu, u društvu i privatno, ne bježi od odgovornosti, ali traži sučeljavanje s prijaviteljima i argumente kojih po njegovu sudu nema. Ako nema prijavitelja, nema oružja kojim je počinjena inkriminacija, a nema ni žrtve, gdje je tu zločin?!
Zločin je, ljudi moji, u životnoj filozofiji i moralnosti manjeg broja ljudi koji smetaju globalnom opredjeljenju ovoga društva da se život i opstanak može regulirati samo umrežanim lopovlukom. Ovo globalno uvjerenje prodrlo je u sve društvene kapilare, ovo uvjerenje ima podršku kapitala kao nove religije, a kapital je uvijek bio pokretač najnižih ljudskih strasti i provodio dehumanizaciju do istrebljenja. Vladajuća politička garnitura 1990. godine pokrenula je lavinu kriminala i opljačkala radnika koji je stvorio društvene vrijednosti. Ako bi se materijalne vrijednost još i dale brzo namiriti, moralnih društvenih vrijednosti više neće biti. A to vjerojatno znači propast ove civilizacije.
Koliko je društveni nemoral zahvatio i jedno lovačko društvo na čijem je čelu jedan profesor i ravnatelj jedne srednje škole čijim učenicima prenaša svoja životna iskustva možete pročitati na desnom stupcu ovoga bloga gdje je kronološki u skraćenoj verziji izložen čitav predmet.

nedjelja, 17.06.2007.

OG kontroverze

Ljudi moji, pa je li ovo moguće?, uskliknuo bi pokojni doajen sportskog novinarstva. Znate već tko je to; Mladen Delić, naravno. Premda je on tada, kao i svi mi, navijao za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije, ovdje izdvajam samo znameniti prvi dio rečenice: Ljudi moji, pa je li ovo moguće, i nastavak: pa ovo je ludnica, šta je ovo?
Taj sportski zanesenjak umro je ne samo iz godovnih razloga, već više od tuge što je morao slušati svoje nasljednike čiji je mentalni sklop u zrelim godinama usporediv sa sklopom Mladena Delića iz njegovih prvih razreda pučke škole. Da je još među nama, i to u Ogulinu ovih dana, morao bi ushićeno ponoviti te svoje znamenite riječi. Jer, ovih dana u Ogulinu je doista bila prava ludnica; festival bajke, otvorenje hotela Frankopan i otvorenje nove poslovnice Croatia osiguranja. Ako izuzmem festival bajke koji traži jedan kompetentan osvrt, ova dva preostala događaja, premda izgledaju slična, sasvim su različita. Jedina konstanta svih triju zahvata u prostoru su gradonačelnik Ogulina, njegov duhovni inspirator i zamjenik, te velečasni Rogić. Što se tiče velečasnog Rogića i gradonačelnikovog duhovnog inspiratora nema se što reći. Oni naprosto ne mogu pogriješiti jer u nedogled ponavljaju iste riječi, iste pokrete i iste poruke. Amen.
Nadam se da će još netko prokomentirati nastup gradonačelnika jer se ja ne ufam, posebno ne na otvaranju hotela Frankopan. Volio bih da sam došao nakon toga njegova nastupa pošto bi ovo tada bio hvalospjev svemu što se događalo u dvorištu i zatvorenom prostoru hotela. Ovako, ostala je teška mrlja i na mojoj savjesti. Slušajući ga crvenio sam kao i gradonačelnik; ne znam zbog čega je on bio onako rumen, ali ja sam sigurno bio od srama, on je i moj gradonačelnik. Nakon što je voditeljici Sanji oteo mikrofon počeo je s njim mlatiti po prostoru kao i sa svojim riječima. Prije njega se skupu obratio ministar gospodarstva kako je za uspjeh obnove ove zgrade nulte kategorije zaštite zaslužna naša Vlada, ministri, saborski zastupnici, gradonačelnici, ili, zaokruženo HDZ, a kada je od Sanje upozoren da ovo nije predizborna kampanja, uskočio je gradonačelnik opisanom otimačinom i uskliknuo; Nije ovo izborna kampanja, ona kod nas traje četiri ... godine, pa još ... četiri, pa četiri i tako sedamnaest godina, i ... još će sedamnaest. 90 posto ljudi vidi što radi vlast ovoga grada, a preostalih 0,09 posto koji ju kleveću nisu se ... usudili danas pojaviti ... ovdje. Tako se oratorski razbacao i da mu Sanja nije kontrirala i uzela svoj mikrofon natrag možda bi još govorio. Ma, da su to bili domaći ljudi nakom ništa; on je naš, mi smo njegovi, ali, bilo je tu uzvanika i iz drugih gradova.
No, ta mrlja nije zasjenila ono najsvjetlije. To su ona dva hrabra Milana i njihove obitelji koji su ušli u jedan veliki rizik i treba im odati priznanje što su se upustili spasiti jedan spomenik kulture; ne samo ogulinske, županijske, hrvatske, već i europske. S pravom očekuju, ne milodare, već podršku svih struktura ovoga društva, ali ne na način da se veliča HDZ, već te Milane koji su pod hipoteku stavili sve svoje nekretnine i sebe same. Treba veličati sve projektante, izvođače i nadzornu službu, treba ih upisati u knjigu dojmova, a izbrisati politiku. Ovdje politici nema mjesta. Tako je nešto trebao reći gradonačelnik i u znak podrške prvo vratiti one novce što ih je Grad inkasirao naplaćujući polaganje fasadne skele oko zgrade, a na terenu u vlasništvu Grada!
Otvaranje novih prostora Croatia osiguranja nema ništa zajedničkog s hotelom. Osiguravajuće kuće su paraziti svakoga društva kao i banke. Oni pod hipoteku nisu stavili svoje nekretnine, već naše police osiguranja, police osiguranja i ona dva Milana. Zato je župnik trebao blagosloviti samo nas, a ne zgradu. Ona je zauvijek u blagoslovljenom stanju, kao i njihovi dioničari.

nedjelja, 10.06.2007.

Hračkanje po glasu javnosti

S obzirom da na postove Radio Ogulina u ime demokracije i slobode misli nije dozvoljeno komentiranje (ne znam da li je to nalog direktorice, većinskog vlasnika ili klera) izrazit ću svoj komentar na napis ROG-a od 8. lipnja 2007. u ovom svom blogu, premda sam imao zanimljiviju temu.
Autor posta "Nikakav odaziv na javni uvid" (u Studiju ciljanog sadržaja o utjecaju na okoliš sanacije i nastavka rada odlagališta komunalnog otpada "Sodol" - Ogulin) hračka po "glasu javnosti", kao što u doslovnom smislu hračka i ispuhuje nos po ulicama svoga grada, vjerojatno spašavajući ugled svojih političkih i egzistencijalnih mentora i mecena te tvrdi da se građansko angažiranje svodi na kuloarska naklapanja, insinuacije i politikantstvo, a sada kada mogu nešto javno reći - nema primjedbi. Autorovi mentori i mecene nisu očito zaboravili njegov iznenadni jednokratni istup na radiju pred nekih godinu dana kada mu je proradila "savjest" priznavši usput da se on i još neki na tom mediju već godinama prostituiraju. Bilo je to u trenutku nekih pretumbacija na ROG-u kada se bile pogođene taštine tadašnjih direktora ekonomskih i programskih shema pa se valja uvući.
Što to ovaj narod u Hrvatskoj i u Ogulinu može promijeniti ako je politika odmjerila da nešto u našem okruženju mora biti kako oni, političari, kažu ili naume? Narod će to naplatiti na izborima, demokratski i demagoški će reći naši političari! Ma hajte molim vas. Na izborima neće odlučivati donekle osviještena manjina, već ono zavedeno ruralno pučanstvo i interesima zadovoljena skupina, koji zajedno čine većinu.
I u ovom slučaju javni uvid trebao je izbaciti neke primjedbe od strane građana, a nije iz dva razloga.
Sodol i njegova sanacija toliko je usko stručna materija da ju može razumijeti i komentirati samo krug specijalista koji su svladali tu materiju na spcijaliziranom naukovanjui dugogodišnjom praksom na tom području. Političarima je građanstvo poslalo dovoljno upozorenja da u tom Sodolu (i na pilani, za sada) nešto nije u redu; da nešto smrdi, dimi i gori, jer političari to ne primjećuju. Na tome se ne sabiru globalni politički poeni, na tom se treba raditi, a to nije isto.
Drugi je razlog nezainteresiranosti činjenica da ni jedan javnu uvid u nešto i nije organiziran da bi netko dao primjedbu, a još manje da ju netko razmotri i prihvati, već samo iz formalnih zakonskih razloga. To, uostalom, dokazuje i nedavni javni uvid u prijedlog prostornog plana Grada Ogulina kada su podršku Gradu, kao formalnom investitoru i građanima koji to plaćaju, pokušali dati stručni ljudi (kojih za tu tematiku u Ogulinu ima više), ali su ih projektanti i voditelji Gradskog poglavarstva za taj pothvat potpuno ignorirali, ponizili i nisu prihvatili ni jednu jedinu pisanu, crtanu ili glasovnu primjedbu. Da su prihvatili morali bi dodatno utrošiti vremena i truda, a ne mogu naplatiti. Projektantu je u interesu samo profit, a politici zadovoljenje forme.
Da su građani bespomoćni osjetili su bezbroj puta. Gradska vlast ignorira njihove apele i patnje zbog nakaradno izvedenih radova na ulicama, na urušavanje njihovih kuća zbog nekontroliranog miniranja u kamenolomima lokalnih šerifa, samovoljnog parkiranja svih prevoznih sredstava (uključujući i policijske!), bahatog ponašanja Elektre u smislu napajanja i napona struje, dehumanog stava grobara prema pokojnicima i Stanoprivrede prema groblju u cjelini, ....
I na kraju: koju je primjedbu na traktat o Sodolu dao autor komentara na Radio Ogulinu?

nedjelja, 03.06.2007.

Ne skidajte maske

U petak sam dobio jedno pismo pod naslovom: "Molim te, slušaj ono što ne govorim". Pretpostavljam što je osoba koja mi je to poslala htjela reći, pretpostavljam i tko je ta osoba, ali ni u što nisam siguran. "Molim te, slušaj ono što ne govorim. Nemoj da te zavede moje lice, jer ja imam tisuću lica, tisuću maski koje se plašim skinuti. Naoko izgledam siguran, ali to je ta maska. Ispod nje sam ja, onakav kakav sam; zbunjen, u strahu i sam. Ne želim da to itko sazna, jer kad pomislim na svoje slabosti osjetim paniku i strah me je otkriti se. Premda sam svjestan da jedino pravim licem bez maske mogu srušiti zid koji me odvaja od ljudi i doseći svoje dostojanstvo." Tako nekako glasi sažetak toga pisma.
Doista, i ove blogove je netko izmislio, umjesto maske, da se anonimno pojavimo pred čitateljem, da "operemo" njega ili neku javnu osobu koja o sebi ima visoko mišljenje, ali bez pokrića, da iz sebe izbacimo one frustracije koje su nam nametnute, ili smo si ih sami priuštili.
I sâm sam stavio masku u ovom svom blogu i zahvaljujem onom prijatelju koji mi je izmislio ime bloga i opremio ga na internetu jer se ja baš naročito ne kužim u tu informatiku. Nisam pobornik ovakvoga skrivanja jer se osjećam sputan, ali ne smijem izlaziti iz zadanih i uobičajenih okvira ove kategorije općenja, pa što bude. Možda jednoga dana i skinem tu masku i vjerojatno razočaram mnoge koji misle da su me prepoznali, premda i tu ima izvjesnih čari i za mene i za čitatelje. No, mislim da je ipak najvažnije da i na ovakav način želimo sudjelovati u stvaranju bolje budućnosti ovoga grada kojega možemo maskirati u Sretnograd, recimo, sudjelovati u boljitku njegove okolice, okoline i okoliša.
I sada, ako sam se ispričao zbog svoje maske, mogao bih lagano skidati one mnogobrojne koje imaju naši političari i javne osobe od kojih ovisi budućnost svakoga Sretnograda. Pa ako su preuzeli takvu odgovornost, onda moraju preuzeti i rizik da ih se kritizira u pozitivnom, ali i negativnom smislu, moraju gutati gorke, kisele ili bljutave zalogaje. U protivnom - neka odstupe.
Nabrojit ću samo neke maske pod kojima su naše javne osobe izricale javnu riječ na sastancima institucija u kojima djeluju, ili rade, u novinama, radiju i televiziji.
Naš narodni zastupnik preko radija uporno tvrdi da lobira za HOC Bjelolasicu i da novci stižu, a ne kazuje da mu je ministar Šuker rekao da od toga nema ništa. Barem do izbora.
Gradonačelnik se zakašljao od dima u plućima, ali tvrdi da ne gori ništa, već da to Lomošćani peču masnicu na "delemitu". Za njega ne vrijedi ona; gdje ima dima, ima i vatre.
Zamjenik gradonačelnika ushićeno na otvaranju poslovnice PBZ-a u Ogulinu tvrdi da je ušao u Europu, a ne kaže da su i on i banka ilegalno ušli u te prostorije, te da komitenti na svoju odgovornost koriste zelenaške usluge te banke, jer zgrada ni sada nema uporabnu dozvolu.
Član Gradskoga vijeća iz SDSS-a veoma je ponosan što mu je zastupnik mentor, ali zataškava razloge toga mentorstva i svoga dosijea u policiji.
Direktor Stanoprivrede i njegova sjena u operativi naglašavaju da s grobljem imaju neki ubrzani program poboljšanja katastrofalnog stanja, a ne kazuju da tu politiku vode isključivo Danica i Franje Grobar.
A kada smo već načeli Petra Zvijezdu, mada on ne sliči javnoj osobi, on s maskom dobitnika priznanja za životno djelo svojata za svoju tvrku vodno dobro uz Dobru i gradsko zemljište uz šloprug i Miznerku staru, kao i svaku nekretninu gdje je Zvijezda bila u blizini. Bez skrupula i bez posljedica.

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv