Lovstvo ima, prema Zakonu o lovstvu (NN 140/05), gospodarsku, turističku i rekreacijsku funkciju i funkciju zaštite i očuvanja biološke i ekološke ravnoteže prirodnih staništa. Svaki zakon trebaju poštivati svi, a Zakon o lovstvu posebno lovci. Da li su ga svi oni i pročitali, o tom potom.
Postoje, doduše, dvije vrste lovaca; jedni koji uživaju u prirodi, čuvaju i pothranjuju divljač da ne ugine, da ukrašavaju tu prirodu i; drugi koji pothranjuju divljač kako bi ju mogli ubijati. To je onaj agresivni, ubilački nagon svakog čovjeka, koji se može kontrolirati naobrazbom, podizanjem kulture življenja i produbljivanjem svijesti o prirodi kao savezniku čovjekovom. Naobrazba nije završena srednja, viša ili visoka škola; dnevna, večernja ili noćna, svejedno je, naobrazba je shvaćanje prirode i njenih zakona.
Boriti se protiv nenaoružanih, golonogih, životinja, ubiti tako nemoćne proganjane ljepotice svake šume, livade, gmajne, a zatim slavodobitno jednom nogom stati na njihovo truplo i fotografirati se za Lovački glasnik, Harahvati ili neki ženski časopis, mogu samo primitivci. Toliko s popovanjem o lovstvu!
No, ovo što se dogodilo u Lovačkom društvu Klek Ogulin nadilazi svaki pojam o lovstvu ponuđenom u Zakonu, ili uljuđenoj udruzi izvjesnog soja ljudi pa makar ta udruga bila vođena po čovjeku visoke stručne spreme, prosvjetne struke, čak.
Naime, jedan član LD Kleka osuđen je bez dokaza o svojoj krivnji. Osuđen je temeljem "prijave grupe lovaca" bez pisane prijave i bez imena i prezimena prijavitelja. Njih zamjenjuje predsjednik Društva koji potpisuje odluku o pokretanju stegovnog postupka, predsjednik Stegovnog suda koji donosi odluku o odgojnoj mjeri "... imajući u vidu da će ista biti dovoljno blaga i dovoljno stroga u odgojnom smislu i očuvanju etike naših lovaca." I nakon žalbe osuđenika nije nitko argumentirao "inkriminarano djelo" niti imenovao prijavitelje, a žalbe na odluke Stegovnog suda odbijene od Izvršnog odbora i kasnije Skupštine društva potpisuje ponovno predsjednik LD Klek, profesor. Ova posljednja odbijencija je i konačna u okviru Društva!
Osuđenom lovcu koji je i sam profesor, ali s glasom bezkompromisnog čovjeka po pitanju moralnih kvaliteta na poslu, u društvu i privatno, ne bježi od odgovornosti, ali traži sučeljavanje s prijaviteljima i argumente kojih po njegovu sudu nema. Ako nema prijavitelja, nema oružja kojim je počinjena inkriminacija, a nema ni žrtve, gdje je tu zločin?!
Zločin je, ljudi moji, u životnoj filozofiji i moralnosti manjeg broja ljudi koji smetaju globalnom opredjeljenju ovoga društva da se život i opstanak može regulirati samo umrežanim lopovlukom. Ovo globalno uvjerenje prodrlo je u sve društvene kapilare, ovo uvjerenje ima podršku kapitala kao nove religije, a kapital je uvijek bio pokretač najnižih ljudskih strasti i provodio dehumanizaciju do istrebljenja. Vladajuća politička garnitura 1990. godine pokrenula je lavinu kriminala i opljačkala radnika koji je stvorio društvene vrijednosti. Ako bi se materijalne vrijednost još i dale brzo namiriti, moralnih društvenih vrijednosti više neće biti. A to vjerojatno znači propast ove civilizacije.
Koliko je društveni nemoral zahvatio i jedno lovačko društvo na čijem je čelu jedan profesor i ravnatelj jedne srednje škole čijim učenicima prenaša svoja životna iskustva možete pročitati na desnom stupcu ovoga bloga gdje je kronološki u skraćenoj verziji izložen čitav predmet.
Post je objavljen 24.06.2007. u 07:00 sati.