S obzirom da na postove Radio Ogulina u ime demokracije i slobode misli nije dozvoljeno komentiranje (ne znam da li je to nalog direktorice, većinskog vlasnika ili klera) izrazit ću svoj komentar na napis ROG-a od 8. lipnja 2007. u ovom svom blogu, premda sam imao zanimljiviju temu.
Autor posta "Nikakav odaziv na javni uvid" (u Studiju ciljanog sadržaja o utjecaju na okoliš sanacije i nastavka rada odlagališta komunalnog otpada "Sodol" - Ogulin) hračka po "glasu javnosti", kao što u doslovnom smislu hračka i ispuhuje nos po ulicama svoga grada, vjerojatno spašavajući ugled svojih političkih i egzistencijalnih mentora i mecena te tvrdi da se građansko angažiranje svodi na kuloarska naklapanja, insinuacije i politikantstvo, a sada kada mogu nešto javno reći - nema primjedbi. Autorovi mentori i mecene nisu očito zaboravili njegov iznenadni jednokratni istup na radiju pred nekih godinu dana kada mu je proradila "savjest" priznavši usput da se on i još neki na tom mediju već godinama prostituiraju. Bilo je to u trenutku nekih pretumbacija na ROG-u kada se bile pogođene taštine tadašnjih direktora ekonomskih i programskih shema pa se valja uvući.
Što to ovaj narod u Hrvatskoj i u Ogulinu može promijeniti ako je politika odmjerila da nešto u našem okruženju mora biti kako oni, političari, kažu ili naume? Narod će to naplatiti na izborima, demokratski i demagoški će reći naši političari! Ma hajte molim vas. Na izborima neće odlučivati donekle osviještena manjina, već ono zavedeno ruralno pučanstvo i interesima zadovoljena skupina, koji zajedno čine većinu.
I u ovom slučaju javni uvid trebao je izbaciti neke primjedbe od strane građana, a nije iz dva razloga.
Sodol i njegova sanacija toliko je usko stručna materija da ju može razumijeti i komentirati samo krug specijalista koji su svladali tu materiju na spcijaliziranom naukovanjui dugogodišnjom praksom na tom području. Političarima je građanstvo poslalo dovoljno upozorenja da u tom Sodolu (i na pilani, za sada) nešto nije u redu; da nešto smrdi, dimi i gori, jer političari to ne primjećuju. Na tome se ne sabiru globalni politički poeni, na tom se treba raditi, a to nije isto.
Drugi je razlog nezainteresiranosti činjenica da ni jedan javnu uvid u nešto i nije organiziran da bi netko dao primjedbu, a još manje da ju netko razmotri i prihvati, već samo iz formalnih zakonskih razloga. To, uostalom, dokazuje i nedavni javni uvid u prijedlog prostornog plana Grada Ogulina kada su podršku Gradu, kao formalnom investitoru i građanima koji to plaćaju, pokušali dati stručni ljudi (kojih za tu tematiku u Ogulinu ima više), ali su ih projektanti i voditelji Gradskog poglavarstva za taj pothvat potpuno ignorirali, ponizili i nisu prihvatili ni jednu jedinu pisanu, crtanu ili glasovnu primjedbu. Da su prihvatili morali bi dodatno utrošiti vremena i truda, a ne mogu naplatiti. Projektantu je u interesu samo profit, a politici zadovoljenje forme.
Da su građani bespomoćni osjetili su bezbroj puta. Gradska vlast ignorira njihove apele i patnje zbog nakaradno izvedenih radova na ulicama, na urušavanje njihovih kuća zbog nekontroliranog miniranja u kamenolomima lokalnih šerifa, samovoljnog parkiranja svih prevoznih sredstava (uključujući i policijske!), bahatog ponašanja Elektre u smislu napajanja i napona struje, dehumanog stava grobara prema pokojnicima i Stanoprivrede prema groblju u cjelini, ....
I na kraju: koju je primjedbu na traktat o Sodolu dao autor komentara na Radio Ogulinu?
Post je objavljen 10.06.2007. u 07:00 sati.