Maksova maksimala

nedjelja, 11.03.2007.

Potres u Drežnici

Nije na odmet ponoviti (za novije i mlađe čitatelje) kako se jednom u davna vremena onoga mraka, negdje 70-ih godina prošloga stoljeća, na oštarskom mostu zaustavio jedan automobil s nekim službenim tablicama i Matu Mijankina, cestara iz Poduzeća za ceste Karlovac, upitali kuda se ide za Partizansku Drežnicu. Mata Mijankin, izuzetno duhovit čovjek (kao i svi Mijankini) rekao im je: "Idete pravo preko ustaškog Ogulina, četničkog Jasenka i dođete do Partizanske Drežnice!" Iako je Mata rekao pravu istinu imao je nesreću što su u autu bili predstavnici SUP-a, pa je sutradan završio na "informativnom" razgovoru u Miliciji, no nije mu se desilo ništa gore nego se danas dešava dilerima droge, pljačkašima narodnog blaga ili tajkunima koji potkradaju državni proračun.
Partizanskoj Drežnici, danas smo joj reducirali ime i zovemo ju samo Drežnica, pred mjesec dana desilo se nešto što možda graniči s elementarnom nepogodom, ali nije službeno proglašena. Dogodio joj se potres jačine 4,9 po Richteru, jačine potresa u epicentru kakav se davne 60 i neke dogodio u Skoplju. No, Skoplje je tada, bilo puno veće nego je Drežnica danas i potres je izazvao katastrofalne posljedice. Najprvo stoga što je bilo urbaniziranije od Drežnice, što je imao velike i visoke građevine i što nije bio pripremljen za takve elementarne nepogode. Drežnica se, pak, sa svojih 697 birača nije pripremila ni toliko da bi izgradila nešto većega od zadružnog doma u suvlasništvu sveprisutnog TP Ogulin, mjesne ambulante, rekonstruirane crkve, spomen škole koju pohađa 29 učenika u osam razreda i okolnih zaseoka s čisto ruralnom arhitekturom. I sve to pod stručnom paskom domaćega neimara Pere Radojčića.
Kada bi se s nekom simpatičnom osobom vozili od Jezerana, potresom zatečene zaseoke mogli bi poredati recimo ovako: Lokva, Papeži, Nikolići, Zrnići, Poljanak, Seočani, Bosnići, Maravić draga, Centar, Radlovići, Vrujac, Šekići, Trbovići, Jagetići, Pražići, Krakar. Nisu zaboravljeni ostali zaseoci, već oni nisu stradali.
S tih svojih 700 birača Drežnica nije interesantna političkoj eliti Ogulina, Karlovca ili Zagreba, kao metropole Hrvatske, pa nije ni bilo potrebe za nekom opširnijom ekspertizom učinjenih šteta na obiteljskim kućama i gospodarskim građevinama, ali ne samo šteta, već i brige za oštećenjima stambenih zgrada koja bi mogla prouzročiti posljedice opasne po zdravlje i život njenih domaćina. Grad je, istinabog, organizirao prijavu šteta, ali je krajnje sramežljivo dao do znanja što se sve poduzelo i izvelo u cilju saniranja. Jest da je Drežnicu posjetio narodni zastupnik ogulinski, donačelnik Ogulina, građevinski stručnjaci za obnovu iz Karlovca i mladi pripravnici Instituta za graditeljstvo Hrvatske, ali stanovnici Drežnice i političke osobe Mjesnoga odbora o rezultatima ne znaju ništa. Nisu pozvani na sjednicu Gradskoga vijeća kada je na dnevnom redu bilo ublažavanje posljedica potresa, nisu dokučili što to piše u stručnom izvještaju mladića iz IGH-a, a nisu upoznati ni s telefonskim izvještajem predsjednika kriznog stožera za elementarne nepogode (ili tako nekako) koji je na taj način upoznao gradske vijećnike, kad već nije mogao osobno zbog udaljenosti radnoga mjesta od vijećnice.
Jedino što taj narod zna je šok od potresa koji ih je zdrmao 5. veljače 2007. godine oko 9,30 sati, a zna i to da ne zna je li baš njegova kuća sposobna izdržati još pokoji drhtaj terena, a da mu se žbuka, stropna greda ili krov neće spustiti za vrat. Samo je nekoliko kuća površno pregledano i prepušteno nekom drugom događaju koji bi mogao uzbuditi ovo nehumano društvo.

<	ožujak, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv