subota, 31.05.2008.
mrzim olimpijske igre
Svi su mi se prijatelji nesto uskomesali i kako sada stvari stoje, izgleda da bi mogli sami bukirat jedan charter za Kinu. A kad sam ja zvala da zajedno putujemo po prc-u...niko nista. Trazila sam poseban razlog zasto mi je zadnjih par dana hrpa ljudi rekla da bi dosli, i to u kolovozu koji je navodno klimatski neizdrziv, i zakljucila da ja pisem samo o dobrim stvarima ovde (ako vas mozebitni dolazak ima ikakve veze sa mnom). Pravi je razlog sto ste se vjerojatno okupili uz bocu nakon dugo vremena i sto su neki zgrnuli pare za diplomu.
Dakle, evo hrpa minusa, i tek pokoji plus...
-ako radis nemas vrimena ni za sto
-nema slucajnih gostiju, nego triba razvit strategiju kad se ides s nekim nac
-nema ducana na svakom koraku, osim onih skupih 24-7 u kojima ima samo nudla i cigareta
-samo se u shanghaiju moze zivit, ostalo je avanturizam
-na pazaru placas vise nego kinez i nemozes mu nista
-kinezi su sporki, neuljudni i nekultuni, antipaticni i nepristojni. neki ljudi to popiju kao egzoticna kultura
-nema kulturnih dogadjanja (proporcionalno velicini gradova, vise ih ima u Proloscu Donjem)
-nema supkultura
-najmanje jednom dnevno te netko pita odakle se a najvise jednom tjedno netko zna odakle si
-nema onog setam ulicom pa cu sist na kafu
-sa 99% ljudi oko sebe ne mozes komunicirati
-ne razumijes nikakva upozorenja (u metrou, npr)
-drhtis svaki put kad si u taksiju
-kad prelazis cestu ko pjesak jedino te nece zgaziti auti koji su okomito na pjesacki, svi ostali prolaze, ukljucujuci bezobrazne bicikle
-najblizi bankomat bez provizije je tisucama km daleko
-cesto pijuckas neki koktelic i slusas kako se netko zali na svoju ayi (cistu) i razmisljas o pivu na zidicu
-svaki dan cujes neko novo pravilo za vizu
-moras koristit proxi-nesto
-kinez ti nece reci ne kad ga nesto zamolis, ali vjerojatno to nece napraviti
-ne mozes kupovat robu za 10kn jer imas ili guzicu (imam), duge noge (dasta), sise (e, tu se ne zalim), stopalo vece od 39 (najveci kineski je 39, ali to je vise 38)
-onda zavrsis u h&m di te oderu skoro po evropski
-narucis salatu od kukuruza i kukumara i dobijes tofu
-narucis ribu s gljivama i dobijes tofu
-pocnes jesti tofu
-pod cucumber soup with garlic se krije savrsena govedina u smedjem umaku
-svi stranci imaju svoj rok trajanja u Shanghaiju
-dobro je sto su svi visoko obrazovani (osim nekih putnika namjernika), pa ti se ne moze dogoditi da te mesar pila od mocvare do cibone. ovako te pila ekonomist dok cekate taksi
-jeza te hvata pri pomisli da ces mozda trebati doktora
-imas golemi tv sa soround all around i 2 programa na engleskom, na jednome se kuha a na drugome su vijesti. u 2230 je glupi film
-DVD kosta 3,5kn, prodaju ih svugdi, al moras kupit nekoliko jer cesto ne rade
-cijepljenje macke u western veterinara 530 yuana. cijev za zavjesu (bonegracija) 1,5 yuan
-jucer sam gledala drugu polovicu filma Pursuite of happiness, i ako mi jos jedan Amerikanac kaze da su Kinezi brainwashed, toljagom cu ga
-kul je sto imas karticu za sve, zgradu, posao, metro, ali one medjusbno interferiraju pa ih moras vadit iz novcanika ovisno o prigodi
-Kinez nema nikakvog obzira prema intelektualnom vlasnistvu
-nitko ne zna da si se prije pet godina zalipila u tramvajsku stanicu, ali nitko ne zna ko su snjega, ante, siva ni bedenko
-Kineskinje nose najlonke na sandale
-sve je po principu, ako te ne ubije, ojaca te. I am stil alive...
-kul je biti iz nepoznate zemlje, ali svi ostali imaju tu svoje konzulate, zajednice, dogadjanja...
-kad se pojavis na njemackom dorucku glede socijalizacije njemaca u shanghaiju, osjecas se kao crna ovca. jedina s crnom kosom. je, konobarica je isto bila crnokosa
-otkad je zatoplilo frka mi je jesti po ulici, barem meso
-ne mozes izbjec meso, u spinat uvale malo svinjetine
-kad posudis kompjuter uvijek je na nekom jeziku...trenutno na ceskom, i to je bolje od kineskog. bar je na latinici. jedino hrvatine koriste vindovse na engleskom
Standardne novosti...sad sam u ugrozenoj grupi glede vize. bar sat vremena dnevno se raspravlja o vizi. posljednji tjedan i nadalje nema bas puno zanimljivih dogadjanja ni gostovanja dj eeva. nema viza. veceras je otvaranje novog kluba i na plakatu stoji...ako vas nije deportiralo dodjite veceras...u maleziji se na nekom otoku stvara zajednica ljudi kojima je odbijeno produzenje kineska viza. mozda im se pridruzim.
Sretni dani s macom...Tigar i mis iz ikee
Sve nas je manje u stanu. naime jucer nam se ubila macka. stvarno nemam nista s tim. skocila je sa 12og kata, ostala na nadstresnici iznad prizemlja. jutros je netko sklonio tijelo, pa nema frke s pokopom. oplakali smo naseg tigra...nekako je tiho u stanu, i cisto. ah tigar, pokoj mu dusi, mrzila sam ga, ali mi ga je isto malo zao. prodajemo narancastu torbu za nosit macu i par kila whiskasa. pijesak za macina gofna poklanjamo.
Tigar sinoc, oko 10 po lokalnom vremenu
malo krizanja...booookic
srijeda, 28.05.2008.
Pocinje nova faza mog zivota - uredan zivot, malo me je strah, do sad nisam probala
Moja nova ljubav (najavljeno u proslom objavku) su krizanja cesata na vise razina. Kako sam nekoliko dana bila besposlena kucanica, vrijedno sam ih obilazila. Tri top krizanja su: Yan'an i Chengdu, Wenshui i Gonghe te zavijutak Zhongshana kod Nanpu mosta. U tlocrtu ih ima jos potencijalno lijepih al su daleko, nema metroa, dakle prestaje moja mogucnost snalazenje.
Komp odbija moj uzb, pa slije drugom prilikom.
Za vrijeme mog kineskog Iskustva br 1 (Huaxin, Hangzhou) stranci su imali internet cio dan, a Kinezi par sati dnevno. Sada sam se ja na Poslu srozala na taj nivo. Net za vrijeme ruckovne pauze i poslije 5ipo. Napokon se ima posla pa nije frka. Windowsi zhongwen, programi na engleskom, tako da dopunjujem znanje kineskog znakovlja izuzetno korisnim novim primjercima - znak za desktop, my computer, network places... Nema otiska prsta ni busenja kartice pri dolasku (Iskustvo 1 i 2), nego kad pocnes raditi logiras se na nekakav timesheet i odberes projekt na kojem radis. Prvi sam se dan nadobudno pojavila u 830, pa prilagodjavala komp (sad crtam lijevom rukom) i ubijala vrime sa cistom. Ide mi s kineskim cistama. Za vrijeme Iskustva br 2 silno sam se sprijateljila s tamosnjom menadjericom za cistocu.
Prvi na posao dolaze landscape dizajneri jer oni skoro svi idu doma dojit za vrijeme rucka. Arhici arhici zadnji i prvih po ure se muvaju po kuzini, rasporedjuju svoje namirnice po frizideru i spravljaju cajeve. Omjer Kineza i bijelog covjeka je cca 70:30 u korist domacih. Imaju administraciju na svojoj strani. Ima se i stol za stolni tenis. 70% igra stolni tenis posli rucka a 30% bleji na prejebenoj krovnoj terasi.
Iskustvo br 2 je bilo smjesteno u Lujiazui, Pudong, u poslovnoj zoni s najvisim zgradama, gdje ulicu ne prelazis nego podlazis. Posao je u French concession, unutar trosnog kvazi shikumena (kineski 'blok'), ulice imaju 2 trake i drvored.
Prvi zadatak na Poslu je landscape design. Sjecam se da sam na jednoj ljetnoj skoli upoznala talijanku koja je to diplomirala i nikad se nije odmakla od teorije jer se to kod nas bas i ne radi. Ovdje government raspise natjecaj za uljepsavanje poteza uz jedan potok. Tamo vec postoje neki parkici, ali nisu lijepi i treba im osmisliti program. Kao na vjezbama Up-a. A podloga...divotica. Nema parcela u klasicnom smislu (nema privatnog zemljista) pa da Mate ne da priko svoje zemlje, samo triba pazit na 'gating community' - ogradjene rezidencijalne cetvrti. Nema Bedenka ni nekakvih Zavoda. Sve vrijedno i zasticeno je u kvartovima gdje se teoretski vise ne moze graditi.
Ako imate nesto na odredjenom obuhvatu, lako se moze srusit ili premjestit. SWOT analiza nema T. Nema pogleda na Medvednicu ni na nekakve landmarkove jer se sve brzo mijenja da bi se na to obrecali. Ako predvidite skulpturu, najbolje odmah dati svom rodji da je napravi.
Jedan od sadrzaja koji se cesto mece uokolo je javni wc, iscezla institucija u zapadnim krajevima. Kako je to uglavnom mala i neugledna zgrada, a potrebna da Kinez popiski svoj caj, ukoliko se nadje na podrucju obuhvata ikakvog arhitektonskog rjesenja, autori se razigraju, a Kinez izgradi. Zvuci sprd, ali prizeljkujem jedan projekt konduta.
Par puta mjesecno u ured dolazi prodavac fejk arhitektonske literature. Za 5-15 eura mozete naci sve od Phaidon atlasa do El Croquia. Ako ste dobri u cjenkanju i za manje. Fejk? Valjda skenira pa poprinta...nemam pojma, al knjige izgledaju ko prave, nema chinglisha, uvez, sve funkcionira. Bas kao i moje starke.
ponedjeljak, 26.05.2008.
Nanjing, lazni kineski gradovi, trazenje posla u Shanghaiju i nalazenje istog
Za pocetak, ovako izgleda kineska karta svijeta. Da, sad smo mi tamo negdje na rubu, izobliceni.
Dugo nisam pisala jer sam bila sva zbrckana i nisam imala komp. Pa ukratko...prosli vikend sam bila u Nanjingu, da pridodam jos jednu prijestolnicu u svoju malu kolekciju kineskih prijestolnica. Dakle, Nanjing je jos jedno milijunsko selo, ali nije previse gadan kao recimo Guangzhou. Nanjing ima jezero i brdo. Jezero (cudnog li cuda) nije Zapadno jezero vec Zmajevo. Ta sala sa Zapadnim jezerom seze jos iz Hangzhoua, jer je tamo prvo i pravo Xi Hu, po kojem su Kinezi nazvali jos 40ak jezera diljem zemlje. Tako da je velika vjerojatnost da cete na nekakvom izletu nabasati bas na Xi Hu tj Zapadno jezero.
Ne znam zasto mi se bilo malo teze snalazit po Nanjingu nakon ovog zapadnjackog Shanghaija...
Sto ne propustiti u Nanjingu...memorijalni centar nanjingskog masakra. Ne znam bas izvoditi pridjeve od kineskih imena. 1937-38. Japanci poubijali oko 300 000 Kineza. Lijep muzej, dobro organizirano, cak je i svjetlo ok sto je rijetka zvijerka u kineskim kulturnim ustanovama. Osim same zgrade postoji i park okolo koji je vec malo gadan jer ima neke jezive kipove umirucih ljudi, al poanta je postignuta. Japanac zao. Nema slika jer je padala kisa.
Ovo je slikano prvi dan, prije kise, 33 celzijusa...majica 15 yuana, patike 35, obe
Brzo prelazimo na temu br 2. Ovaj vikend sam s 4 kokoske otisla u jedan od 9 novih shanghajskih gradova. To su kao nekakvi sateliti koji su uglavnom jos u gradnji. Naravno planski su i tu su da zaustave sprawl, stvore nove lokalne centre i bla bla...urbanizam. Al ovo je Kina, dakle ti gradovi (nekoliko ih je dovrseno) zjape prazni; hrpetine kuca s okucnicama, ceste, parkovi vrtovi...prazno. Kao kulise. Jedna mudra djevojka mi je objasnila kako je to sagradjeno da bi se odrzala prividna trzisna vrijednost drugih stvari i kako bi oni koji imaju para imali cime baratat na trzistu...Moje priprosto znanje o ekonomiji mi ne omogucava niti da ponovim objasnjenje kako valja. Stvarno je imalo smisla, samo ja ne znam ponovit.
Jos jedna drazesna stvar u vezi tih gradova jest to da su tematski...Ima ih 9, od toga su dva kineska, i po jedan skandinavski, njemacki, kanadski, britanski, mediteranski, spanjolski i nizozemski. To znaci da npr njemacki grad izgleda kao pravi njemacki grad, i da ima pivnice i ostale njemacke karakteristike. Ova nedjelja je bila za Thames town tj british one.
Jebiga zalomio im se berlinski medvjed...sto je silno uzrujalo moju njemacku prijateljicu. Nije bilo Engleza da se uzrujaju sto su maznuli citav vizualni identitet nekog grada.
Sljedeci vikend - skandinavski grad. Ako uspijemo otkriti kako doci do njega. Svi su dosta daleko, izvana karata na engleskom jeziku.
tema 3
Trazila sam posao, te ga i nasla. Odlucila sam da je nakon 5 mjeseci dosta zajebancije po lose placenim internshipima, upoznavanja drugih naroda i narodnosti, te da se treba prihvatiti posla. Mlada i neiskusna arhitektica (ja) uspjela je naci posao kroz par tjedana. Moja velika prednost je to sto sam u Kini (odbijaju ljude s eth, jer da ko ce im rjesavat vizu, a i kad dodju rizicno je hoce li ostat, hihi), i to sto nisam Kinez, pa mi je pocetna placa 4 puta veca od one kineskog inzenjera. Naravno, sve je to jos uvijek kikiriki...al da se ima za kruh i taxi...
Od biroa koji su me htjeli ja sam odabrala Jamesa jer me je on sarmirao pitanjem jel mi smeta sto u uredu radi i jedna djevojka iz Srbije. Imao je i djevojku Hrvaticu, a sad naravno ima Kineskinju. Oni su mi bili najmanje kineski u svojim projektima i imaju dosta stranaca i espresso mashinu. Koliko to sve lijepo zvucalo, roditelji me se namjeravaju odrec jer sam ja trebala samo malo skoknut do Kine na par mjeseci, a ne pocet radit. Postoji mogucnost da im se ostvari zelja da se brzo vratim jer Kinez recentno ne da radnu vizu za mladje od 26 godina. Ni starije od 60, al boli me k za njih. Sa 60 covik i onako triba u penziju.
Cesto pomislim kako sam malo produzila svoje studije i ugrizla me jednom savjest kad su moji prijatelji poceli ozbiljne zivote i zaposlili se a ja hmmm otkrivala drazi drugih kultura na drugom kraju iste tektonske ploce, i onda me Kinez ovako iznenadi! Nemas 26? Ma polako, nije jos vrijeme da pocnes radit.
Ako se ne kuzi - to je jaje. Malo nam je dugo bilo u frizideru.
O poslu kad se malo usemim...Nego, kako ja nemam iskustava sa razgovora za posao, jel ok da me se pita jesam li trudna i jel imam decka i u kojoj drzavi? Ja mislim da je to intimna stvar, iako kuzim da nikom nije bas u interesu zaposliti trudnicu.
Ovo je prizor iz parkica za vrijeme potresa. naravno da ni u slucaju elementarne nepogode nismo smjeli ugazit na travu.
U sljedecem nastavku otkrivam svoju novu ljubav.
srijeda, 14.05.2008.
mission imposible
Je, dugo je i dosadno, al kad znate kakva je realnost...onda je presmjesno
petak, 09.05.2008.
svi bi sad u Kinu, ne moze!
Ja sam se samo morala reregistrirati jer prebrojavaju strance, ali....'David Morales was scheduled to play but had visa problems, so resident DJ Jon White is picking up the slack and Attica is opening up their bar....'
utorak, 06.05.2008.
Hong Kong, Macao, puna putovnica pecata
Prije opisa puta napominjem da sam metnula svoj email u box desno, pa ako netko treba kakve informacije o HK ili Macau nek me upita izravno jer su vodici lazljivi. Tako po Lonely planetu umjesto u podrucje sa zivahnim nocnim zivotom zavrsite negdje gdje se bojite za svoj bubreg.
Dakle, uputih se ja 30og u HK, vlakom, hard sleeper, zbog skromnog budzeta. Kako smo moj suputnik P i ja bili prilicno mrtvi jos od proslog vikenda, 17 sati do Guangzhoa je proletjelo za cas. Krmili. Onda smo, zbog skromnog budzeta, presjeli na vlak za Shenzhen. Tamo smo presli granicu pjeske, kako ja i inace obicavam. E taj je granicni prijelaz najludji kojeg sam vidila. Shenzhen je nekakva tax free zona, i kolodvor, a ujedno i granica, kombinacija shoping centra i kolodvora. Nakon sta uspijete naci mali prolaz sa strelicm Hk, izmedju borsi, alkohola i cigareta nalaze se salteri gdje vam lupe pecat. Hrvat smije u HK boraviti 14 dana, Talijan 90.
Nakon toga vec pocinje Hongkonski gradski prijevoz. Brz i efikasan, skuplji nego kineski, ali metro je definitivno najbolji kojeg sam vidila. Valjda bi se i pokojna prababa znala snac tamo.
Dakle, bivsi UK teritorij, 7 milijuna stanovnika, valuta HK dolar, vruce i vlazno za popizdit, ono sto znamo kao HK je HK otok, a postoji jos Kowloon i Novi teritoriji i hrpa otocica uokolo. Tako da 15min brodom od onog pregustog, neboderima natrpanog centra postoje polu tropske plaze (zaspala na jednoj, pola tijela pocrnilo), relativno cisto more i sve je zeleno. Ma krasan je taj HK, Shanghai do 35e, onda HK do 45e a onda natrag na rodnu grudu. To bi bilo liepo.
Skuzila sam da je Pudong wanna be Hong Kong.
E da je Englez ostavio traga, je. Vozi se livom stranom, cak su i tramvaji dabldekeri, i iako je grad neboderskog karaktera ima bolju proporciju od kineskog. Ljudi pricaju engleski. Djevojke koje zele plavu ili neku drugu boju kose i imaju tu boju. U Kini Kini sve opiturane imaju boju uzeglog meda pomjesanog s blatom.
U HK ima 95% Kineza. Dakle 5% su nekinezi, i mislim da svih 5% zivi u zgradi gdje smo se mi smjestili. U Chungking mansionu (je, ko i Ch express). To je ogromna zgradurina neusporediva s icim vidjenim. Nesaglediva i nedokuciva. Jeftin smjestaj. Par katova ispod nase sobe je bio restoran. Jos osjecam curry u kosi. Da hocu neprijatelja zajebat, dala bi mu da iscrta zgradu u autocadu i uskladi uvjete sigurnosti po recimo njemackim propisima.
Prvo jutro, odmah pred ulazom docekala me procesija nosenja baklje. Nismo radili nerede, ja sam cak mahala zastavicom. Kineskom.
Baklja, samo sto nije. Jedan Indijac iz zgrade preko puta je mahao transparentom 'Tibet je dio Kine'. Kinezi su bili razdragani.
Od arhitektonskih vrijednosti svi znamo za...
koja je prilicno bezveze. Nisam ni prije sumnjala, a sad sam se uvjerila. Mislite da mi Najty zavidi? Ja sam naravno u svojoj poznatoj odjevnoj kombinaciji za tropske i subtropske krajeve. Za razliku od Fosterove kakice, Pei mi je krasan, al ga Kinez ne voli jer nije uskladjen s feng shuijem. Kinez!
Eno ga iza palme.
O vertikalnost HKa bi se dalo raspredat satima. Jedna zanimljivost je najduzi eskalator na svijetu. Povezuje Centrai i Mid levels na HK otoku, i to je zapravo vertikalni nered. Stube prolaze par metara od fasada, unutra su teretane, uredi, stanovi, lijepo mozes sve razgledat. Nakon izvedbe, zakljuceno je da je projekt promasaj jer se ljudi i dalje vozaju autima po serpentinama.
Jedan od ulaza u Veliki eskalator.
Vertikalnost
Naravno da smo otisli i u Macao.
Dakle, bivsa Portugalska kolonija, 500,000 stanovnika, glavna grana privrede kockanje, valuta pataka. Primaju i dolare. I Hrvati i Eu smiju ostati 90dana. Tamo je vec bilo jezicnih muka, jer i oni kao i HK pricaju Cantonese, al ovdje je pak drugi jezik portugalski. Dozivila sam da u restoranu ja nabrajam jela na kineskom, a neki dobri Kinez prevodi konobarici na Cantonese.
Kad mi je teta jednom u 7-11 (placajuci HK dolarima) vratila patake, nedostajala mi je neka slavenska dusa da podjelim posalicu da mi je vratila jato pataka. Pa sam se sama smijala.
Ima Macao i malo mediteranskog ugodjaja, al nije nista posebno, ipak domonira ovo
i tome slicno. Inace, ima veci promet od Las Vegasa. Ovo je jedino mjesto u ovom dijelu Azije di je dozvoljeno kockanje, pa nije ni cudno.
A sto mi je pokvarilo ugodjaj grada? J*** baklja, pratila nas je u Macao!!
Straznja strana jedne od turistickih atrakcija Macaa.
U nedostatku zanimljivosti i guzve uzrokovane bakljom, igrali smo igru pi*** ko ne udje u random bus, a zatim pi*** ko izadje iz busa. Inace, u HK nam se prikljucila jedna djevojka koja je doletjela izravnim letom Sh-HK, te uzela taksi do hostela.
Spomenuta igra je rezultirala obilaskom cijelog Macaa. Vozac nas je izbacio negdje. Kasnije smo skuzili da je blizu neki hostel, pa valjda zbog toga.
I tako sam se, buljeci u nepoznato more na trecem otoku Macaoovskom (Coloane), pitala gdje je nestala ona djevojka koja je nekoc morala znati kuda ide, zasto i moze li se od tamo vratiti. China made me. Ok, u Selu bi me to bilo strah napraviti. Ovdje se Spanjolka snalazila na portugalskom.
Vratili smo se sretno u centar, malo obilazili kazina, jedva nasli pristojnu birtiju, sto je rezultiralo kasnjenjem na nekoliko trajekta za HK. Onog u 7 ujutro smo ipak uvatili. Sljedeci dan je ono kad ja spavam na plazi, naravno.
evo jos par slija za kraj
Eee, HK ima i Avenue of stars. Ne mogu sad nac sliju sa zvijezdom i otiskom ruku Jackie Chana. Naisla i na Ebenezer's kebeb. Ma svasta ima u tom HK, samo nema ravnog terena, a cini mi se ni gradjevinskog.
Zakljucak - ici HK? Svakako
Vratila sam se kuci avionom (Kinez rjesio jeftinu kartu), bilo me malo strah jer ni svitla za citanje nisu radila, al prezivih. Jos uvik imamo macku u stanu, koja je postala prepredena. Ja je jedina mrzim i izbacujem na balkon, a sad me vec zapamtila pa ju je tesko uvatit. Zove se Tigar.
Zbog olimpijade u cetvrtak moram na policiju.
